DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Nepotrošive šumske glavnice


glavnice, koja je zbog rata propala. Ja ne vidim opravdanog razloga rekriminirati
čine bilo pojedinih zvaničnih lica, bilo korporacija za njihova
djelovanja ove vrste učinjena za rata, kad se zna, da se je tako moralo
činiti pod pritiskom jedne velike sile, pa i uz cijenu života. Još manje
držim opravdanim tužiti se danas i na to, što Brod. Im. Općina »prima
kamate u papirnatim Dinarima, koji su isto tako mnogo manje vrijedni
od zlatnih Dinara«.


Dužnost je sviju nas, da sve svoje snage uložimo oko što boljeg uredjivanja
naših šuma, da što bolje iskoristimo ono, što imamo, a da ne
rekriminJiramo prošlost, jer od toga nema nitko koristi. Stečena sloboda,
te naše narodno i državno ujednjenje ne da se mjeriti ni sa milijardama
zlatnih kruna!


Po mom mišljenju ovakove rasprave mogu samo da smetaju dobroj
upravi Imovnih Općina, koju je danas zbog poratnog mentaliteta pravo«žitnika
vrlo teško dobro voditi. Prava je vještina biti danas dobar šef Imovne
Općine, koji muku muči brineći se za buduće generacije, te koji
ne vodi računa samo o tom, da se zadovolje želje sadanjih uživaoca, pa
bilo to i na račun poznijih pokoljenja. Poricati pravnu egzistenciju vanrednog
prihoda zbog propasti nepotrošive glavnice za vrijeme rata, čini
mi se, da je to slično onom: zbog Petra mrzi sv. Petra.


O egzistenciji vanrednog prihoda veli autor na str. 631. ovo: »Ne
stoji računanje sa vanrednim užitkom u financijskom gospodarenju: ne
postoje vanredni užici ni nepotrošna glavnica, već se radi o predhvatu«.


To je mišljenje iz osnova pogrješno. U financijskom pogledu iskorištavanja
šuma postoji vanredni prihod u punoj svojoj mjeri. Ta to
proizlazi iz pojma definicije vanrednog prihoda, koji nastaje: ako je
zbiljni etat veći od normalnog zbog suviška prezrelih starih sastojina;
ako se ophodnja skraćuje, zbog čega je zbiljna drvna zaliha veća od normalne:
ako se visoki šumski uzgoj pretvara u srednji ili niski itd.


A zar ne siječe danas Brod. I. O. prestare sastojine, koje reprezentiraju
veliku vrijednost i to daleko veću od vrijednosti normalnih sastojina
koje se uzgajaju u 140-godišnjoj financijalnoj ophodnji? U toj razlici
vrijednosti postoji i te kako vanredni prihod, a o prethvatu tu nema ni
govora, jer se predhvat može principijelno da odnosi samo na sastojine,
koje bi u uredjenoj šumi došle na red za sječu u najbližoj budućnosti.


Dalje autor na str. 632. veli: »Moje je mišljenje, da ranija sječa prezrelih
šuma kod Imovnih Općina nije vanredni užitak, već prethvat, a logično
poslije toga osporavam nepotrošnost glavnice, nastale takovim
vanrednim užitkom. Gospoda profesori šumarstva bolje će znati, da li
je kodifikovanje ovako neispravnog shvaćanja odgovaralo i šumarskoj
nauci onoga vremena«.