DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice radili, jer su radili po zakonu i u najplemenitijoj namjeri za budućnost svog naroda. Tadašnji šei šumarskog odsjeka Ferdo Zikmundovsky imao je vrlinu, da je zaveo štednju u upravi Imovnih Općina, pa su njegovim nastojanjem rasle potrošive i nepotrošive glavnice imovnih općina iz godine u godinu. To je činjenica, koja se mora priznati i ovom čovjeku u zaslugu upisati. On Je zaveo i disciplinu u upravi imovnih Općna, koja je prije njega (do 1890.) ´bila slabo poznata. U bivšem šumarskom odsjeku hrvatske vlade bilo je šumara, koji su teoretski bili temlejito obrazovani, te im je teoretska ispravnost o postanku vanednog prihoda bila jasna i uvjerljiva. Po mom mišljenju nije g. P. svojom raspravom ništa otkrio time, što negira egzistenciju vanrednog prihoda i n^potrošnih šumskih glavnica. Naprotiv ja držim, da je autor svojom raspravom u današnje doba, u doba »Umwertung aller Werte« znatno naškodio potrebnoj štednji današnje generacije i da je time oslabio njenu brigu za bolju budućnost svoga potomstva. Preka je potreba da današnja generacija plaća neku taksu za drvo i šumske prihode. Nema više davanja drva, paše i žira badava. Danas su nastale nove prilike u životu pravoužitnika Imovnih Općina, pa se o tim novim prilikama mora voditi računa u pravcu uzdržavanja starih suma i odvajanja što većeg dijela njihove vrijednosti za buduće generacije. Materijalno blagostanje u novoj i proširenoj našoj državi mnogo je bolje, nego što je prije bilo pod neprijateljem, a osobito* u doba osnivanja imovnih Općina, pa zbog toga ne će narodu biti teško, da plaća izvjesnu taksu za prihode šuma, kako bi se od starih hrastika mogao odvojiti što veći dio za njihovo potomstvo, odnosno za korisne investicije. U argumentaciji svog gledišta protiv vanrednog prihoda i nepotrošive glavnice g. P. uzima za temelj svoga dokazivanja zmljište, kao jedini i ispravni kapital šumskog gospodarstva (str. 633.), koju argumentaciju i g. Divjak usvaja i na široko u »Drvotržcu« obrazlaže. Tretirajući dakle pitanje, dali »predhvat« ili »vanredni užitak« g. D. čini istu grešku kao i g. P. jedino je ispravna tvrdnja g. D., da ta glavnica ne bi trebala biti »nepotrošiva za sva vremena«. Da je g. D. bio poznat spomenuti operat g. Metliša još od prije 23. godine i stručni šumarski rad vlade u Zagrebu, ne bi sigurno tvrdio, da je g. P. prvi počeo raspravljati o ovom važnom pitanju. Da autor dokaže ispravnost svoga mišljenja, da je zemljište glavni kapital u šumskom gospodarstvu, uporedjuje on to sa zemljištem u poljoprivredi. To on obrazlaže ovako: »Stvarno uzeto, stabla dakle plodovi zemlie, koja se posijeku prije sječnog reda bilo iz kojih razloga (prezrelost, bolest, pretvorba tla u drugu vrst kulture itd.) ne mogu predstavljati pravu šumsku glavnicu, već dobiveni novac za posječena stabla ima |