DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice 30! Na str. 507. veli autor, da se »o konačnoj propasti šuma imovnih općina govori i piše već decenijama.« Ja taj pesimizam ne dijelim i ne znam, da se u tom pravcu kod nas piše o šumama Imovnih Općina, nego naprotiv tome tvrdim, da su šume Imovnih Općina u cjelini sovjoj ljepše i vrednije od mnogih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji, pa i od onih državnih, za kojih uzgajanje i njegovanje nije tudjinska madžarska vlada dosta trošila. Kao primjer za to ističem ovdje, da je za madžarske vlade šef zagrebačke direkcije šuma prigodom kontrole na terenu inspektoru ministarstva iz Budimpešte mladu šumu .. banske imovne općine htio prikazati kao svojinu države, šio je lugar odmah porekao. Mlade šume Imovnih Općina u cjelini su svojoj živ dokaz za to, da je u nas u nedavnoj prošlosti bilo šumara, koji su potpuno vladali šumarskom naukom i sa svog visokog položaja intenzivno utjecali na racionalno uzgajanje šuma krajiških Imovnih Općina. Na str. 509, veli pisac ovo: »Zadojeni njemačkim šumarstvom nesvijesni sprječavali smo pogdjekad pašu, gdje i nije trebalo. Smetala nam je u otvorenoj šumi stopa govečeta, jer se pritiskom smanjuje produktivnost tla.« Teško je reći, što znači ova rekriminacija g. P. na prošlost našu i na utjecaj njemačke šumarske nauke na naše prilike. Prije svega valja ispraviti gornju konstataciju autora i reći, da njemačka šumarska nauka ne uči samo to, da se šteta u šumama od goveda sastoji u smanjenju produktivnosti tla zbog gaženja blaga. Šteta od paše blaga daleko je veća. Ona se sastoji u odgrizanju lišća, pupova i izbojaka mladih šumskih biljki. Nijemci, kao i svi drugi napredniji narodi na polju šumskog gospodarstva spravno vele, da se šumska paša i racionalno šumsko gospodarstvo medjusobno isključuju. Oni se medjusobno1 slažu kao vatra i voda. Po mom mišljenju dobro smo radili, ako smo što više suzbijali šumsku pašu, jer je ona narodu više od štete nego od kor;sf< U buduće mora se šumska paša još jače suzbijati i narod siliti na naprednije sta.jsko gospodarenje uz što veću proizvodnju krmnog bilja, a po tom i djubra. Naš seljak mora već jednom doći do spoznaje, da množina njegove stoke mora stajati u nekom razmjeru sa površinom obradjene zemlje: oranica i livada, a ne da i dalje vodi brigu, kako će što više tjerati svoje blago u šumske -branjevine, u kojima raste bujna trava. Na str. 559. autor veli: »Ophodnju u visokim šumama za finansijskogospodarenje odrediti sa 120—140 godina, a za proizvodnju seoske g rad je sa 80 g. U matičnim šumama, dakle u krajiškom području, u koliko to dozvoljava trajno ušumljenje i pomanjkanje gradjevnog drveta, treba izdvojiti posebne objekte za čisto finansijsko ili bolje reći špekula^ tivno gospodarenje i za rezerve (za slučaj glada, povodnje). Qve bi šume |