DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Nepotrošive šumske glavnice


činile posebne gospodarske jedinice, da se iz njih pokrivaju opće potrebe
čitave imovne općine«.


Ophodnja za šume hrastove visokog uzgoja od 120—140 godina
jest tinaneijalna, pa je zato dobra. Ali osnivati hrastove šume za proizvodnju
seoske gradje i s njima gospodarati u 80-godišnoj ophodnji,
štetno je i nepotrebno, jer se hrastova gradja u tu svrhu mora namaknuti
proredjivanjem šuma odnosno kupovanjem mekanog drveta, čamovine, izvan
teritorija Imov. Općine. Financijalni efekat je jasan, jer hrastove sastojine
na tamošnjem zemljištu u 80- godini postizavaju debljinu od 30—40
cm, a u toj debljini postizavaju one i kulminaciju svoga kvantitativnoga
prirasta, dok njihov kvalitativni prirast sve više raste. Prihodna vrijednost
ovakovih sastojina u toj dobi daleko je veća od vrijednosti njenog
sječivog prihoda. Sjeći hrastove sastojine u toj dobi, u dobi napona vrijednosti
prirasta, bilo bi štetno isto onako, kao kad bi napredan seljak
mladu dobru kravu muzaru prodao mesaru.


Dalje pisac kaže za financijalno gospodarenje da je spekulativno, što
podvlači i dalje na više mjesta ponavlja. Teško je pogoditi, što tim´ riječima
želi autor označiti. Pojam iinancijalnog gospodarenja mora da
mu je jasan, pa zašto taj jasni i idealni pojam svih naših čežnja i želja u
šumskom gospodarstvu nazivati spekulativnim? Taj izia^. je nesretno 1zabran
i takova oznaka za šumsko gospodarenje može da škodi ugivdu
naše nauke, koja je dio egzaktnih prirodnih nauka. Za financijalno gospodarenje
sa našim šumama reći da je spekulativno, posve je krivo,
jer u šumskom gospodarstvu nema mjesta špekulacijama, nego se ono
mora voditi po vječnim zakonima prirode, na osnovi matematike i zakona
nacionalne ekonomije.


Mogao bi još i dalje iznositi sličnih nezgodnih piščevih oznaka iz
oblasti ove nauke, ali to ostavljam na stranu, nego prelazim na osnovno
pitanje ove rasprave: na nepotrošive gavnice Imovnih Općina, kojima
autor poriče pravni i moralni osnov za opstanak.


Ali doneke teoretski ipak opravdava pisac njihov opstanak, jer na
str. 561. vel´i: »I ako je za stare hrastike iz uredjajnih razloga, a s obzirom
na buduće uredjenje šuma neuputno, da se izdvoje i za njih sastavi
´edna posebna gospodarska jedinica, ipak nema opravdane zapreke, da
se obuhvate kao jedinstveni uporabni objekti i po nalazu o vrijednosti i
izdržljivosti stvori pro ctomo osnova o iskorišćivanju onih jedinica, u
kojima se pojedine stare hrastove šume još nalaze«.


I u ovom svom mišljenju upao je pisac u kontradikciju. U početku
ističe, da je iz uredjajnih razloga neuputno stare hrastike izdvajati od ostalih
sastojina. a dalje dopušta, da »nema opravdane zapreke, da se obuhvate
kao jedinstveni uporabni objekat«. Ispravno je ovo drugo, što veli