DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 489 Aps. šum. Branislav Begović [Zagreb]: Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje. Malo ima poziva, čija je važnost za naš nacionalno-ekonomski i kulturni život tako izrazita, kao što je poziv šumarski. Ogromni kapital, naše najveće narodno blago — naše šume poverene su nama šumarima, da ih gojimo, čuvamo i za narod korisno upotrebljujemo. O nama, našoj spremi i znanju zavisi vrednost toga neprocenjivog nacionalnog blaga. Teoretsko znanje, koje stičemo u školi, dobiva svoju punu važnost, kada možemo videti i posmatrati različite konkretne slučajeve iz života i prakse, kada se upoznamo sa različitim tipovima šuma, sa radovima u njima, sa kulturnim i ekonomskim prilikama pojedinih krajeva. Tu nam mogućnost najbolje pružaju naše naučne ekskurzije, koje nam pored toga probudjuju i razvijaju sposobnost za opažanje i samostalno rasudjivanje. To je od velike važnosti za akademski obrazovane šumare, koji ne smiju biti empiričari, nego valja da nastoje, kako bi teoretske zasade primenili u praksu, da tako unaprede i podignu svoju struku U tom cilju je po dosadašnjem običaju u vremenu od 12.—20. juna t. g. poduzeta naučna ekskurzija slušača VI. i VIII. semestra pod vodstvom gg. profesora dr. Gjure N e n a d i ć a, dr. Andrije P e t r a č i ć a i ing. Viktora Setinsko g kroz Liku i Primorje. Pošavši iz Zagreba u noći 12. juna t. g. osvanusmo u mestu Plaskom, gde nas dočekaše gg. presednik Imovne Općine Ogulinske M. P .v 1 o v i ć, direktor Imovne Općine ing. A. P e r u š i ć, šum. nadsavetnik F. Neferović, te šum. savetnik O. S e i d e 1. P 1 a š k i je sedište gornjo karlovačkog srpskog vladike. On leži u dolini, čija je plodnost očigledna, samo joj manjka intenzivnije gospodarenje, koje usled slabog kulturnog stanja ondašnjih stanovnika polagano napreduje. Iznad Plaškog digle se dve planine: Tisovac i Krasnica. Njihove sastojine čine u glavnom bukva i jela. Ova poslednja je pretežnija, naročito u donjim partijama, bukva je izvrgnuta više seči i paši stoke. Podnožja ovih šuma zapremaju prostrani pašnjaci, koji sa svojim neracionalnim gospodarenjem čine rak-ranu na telu naše šumarske privrede. Veliki deo njihove površine čine manje više guste bujadnice (Pteris aquilina). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 26 <-- 26 --> PDF |
490? Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje Nakon doručka posjetismo veliku i lepo uredjenu pilan u Jugo slovenska šumarska i n d u s t r i.j a d. d. Pilana je podignuta 1914. god. Radi sa snagom od 550 HP., te poseduje 9 jarmača. U sastavu pilane je specijalna tvornica sanduka, koja upotrebljuje materijal iz otpadaka. Uposlenih radnika u pilani ima 400, od kojih jedna partija radi danju, a druga noću. Osim ovih uposleno je u tvornici sanduka 80, a u šumi pak uključivši i one, koji su zaposleni oko industrijske pruge, 400 ljudi. Godišnji kapacitet pilane (220 radnih dana) uz 16-satni dnevni rad iznosi 44.000 ms. Pored ostalih sortimenata tvornica izradjuje u većoj količini parenu bukovinu, koju prodaje u Italiju i Španiju, a koju su počeli u zadnje vreme tražiti i naručivati Englezi; zatim parene bukove frize, koje eksporti ra u Italiju, a u zadnje vreme i u Švicarsku. Od specijalnih sortimenata vredno je spomenuti izradbu štapova za kišobrane, koje kupuju u glavnom Englezi, te jelovih madriera, koji su se počeli kod nas zadnjih godina u većoj meri izradjivati. Ovi se izvoze u sev. Afriku, juž. Francusku i Portugal, a upotrebljuju se za krovne konstrukcije. U sjev. Africi preradj´uju ove sortimente za sanduke, a srce ostave za krovnu konstrukciju. Na skladištu smo naišli na veliki broj trupaca ogromnih dimenzija medju njima i jedan javorov trupac sa 1.40 m promera, što je najbolji dokaz produktivnosti našeg krša. Šume Imovne Općine Ogulinske su komunalne šu me, te im je kao takovim propisano gospodarenje na bazi prihodne potrajnosti. Pravoužitnici dobivaju iz tih šuma gorivo drvo besplatno, dok se gradja plaća. Za podmirenje potreba uprave i gospodarenja prodala je Imovna Općina 1913. god. 635.000 m3 drveta (320.000 m:! tvrdog i 315.000 m3 mekanog), izlučivši u tu svrhu u srcu šume Krasnica 3600 k. j. Nju je pored gornjeg momenta vodila još namjera, da ovom prodajom i eksploatacijom stvori iz prašume uredjenu šumu, odnosno da predje iz neurednog prebornog gospodarenja u uredno preborno gospodarenje. Preborno gospodarenje je propisano, pošto se dotične šume kao i sve ostale na krškom terenu kvalificiraju kao zaštitne šume. Eksploataciju vrši danas spomenuta Jug. šum. ind. d. d., koja je izgradila solidnu šumsku industrijsku željeznicu od Plaškog do mesta eksploatacije dugu 22 km. Vozeći se ovom željeznicom imali smo priliku uveriti se o teškoćama na krškom području, te koliko se truda i znanja ima uložiti oko svladavanja terenskih zapreka. Šumu, koja se eksploatiše, čini jela i bukva sa primešanim javorom i smrekom. Pošto je bukva, koja je manje vrednosti, u ovim sastojinama jače zastupana, dužnost je naša. da ove sastojine podignemo u njihovoj |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 491 vrednosti, a to ćemo učiniti na taj način, da pogodujemo jelu i smreku. Po vrsti uzgoja su to visoke šume sa najvećom starosti od 360 godina. Spomenuto društvo prema ugovoru ima da poseče prodanu masu u vremenu od 10 godina u formi godišnjih etata. Po principima normalnog prebornog gospodarenja seče se svake godine na alikvotnoj površini i to jele u gustom sklopu od 45 cm prsnog promera pa dalje — u retkom sklopu od 40 cm prsnog promera pa dalje; bukva u gustom sklopu od 40 cm i dalje — u retkom sklopu od 45 cm i dalje. Pri doznačivanju se strogo pazi da ostane na sečnoj površini neposečen potreban Foto Zavod za Uporabu Šuma. broj stabala t. j . dovoljno velika temeljnica, da bi se tim osigurala egzistencija same šume. Tokom razgledavanja toga objekta tumačili su nam gg. šumarski činovnici sa osobitom ljubaznošću sve ono, što nas je interesovalo i upozoravali na osobito kod doznačivanja stabala važne momente, koji stvaraju sve uslove i čvrste temelje buduće uredne preborne šume. Ali nažalovSt igleda, da će ti temelji usled zahteva naroda za pašu u ovim Šumskim predelima izgubiti mnogo na svojoj važnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 28 <-- 28 --> PDF |
492 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje. Cilj naše ekskurzije vodio nas je prema Gospiću. Imali smo priliku posmatrati lepe državne šume Male Kapele, koje prestavljaju veliku \rednost, pa zbog toga se mora u ovim šumama obratiti najveća pažnja u pogledu prodaje seče. Na putu od Rudopolja do Gospića vidili smo mnogo golog krša, koji u svojoj golotinji ne zaostaje ni malo za primorskim. Isto tako učinila su na nas loš utisak jelovi skresci duž pruge od Sinca do Perušića. Takovo oštećivanje odraslih stabala valjalo bi najstrožije kazniti, jer ne samo da je to nacijonalno-ekonomska šteta, nego i kulturna sramota, po kojoj će nas stranci loše suditi. Prenoćivši u ličkoj metropoli Gospiću, koji odaje sliku činovničkog gradića bez razvijene industrije i trgovine, a čijem napretku svakako smeta velika udaljenost (3 km) željezničke stanice, — nastavismo put kroz tipične kraške krajeve u Zrmanju u nameri, da pregledamo tamošnje bujičarske radnje te zašumlja van je bujičnih pori r u č j a, što je za nas bilo od velikog interesa. Lepa je zrmanjska dolina. Ona prestavlja pravu oazu u moru okolišnog pustog krša i golog kamena. Spuštajući se od stanice u serpentinama prema mestu Zrmanji, počeli smo susretati posve novu floru, koja nosi karakter i obiležje početka mediteranske îlore. Tu već raste i radja smokva. Istim putem smo videli mnogo tipičnih bujica, koje su doduše pregradjene i drugim tehničkim objektima, ali time nije još prava svrha — am´renje bujica — postignuta, jer su strme padine bujičnih potoka još uvek gole. U Zrmanji dočekao nas je šum. nadsavetnik i referent za bujičarstvo g. ing. L. H a u e i s e, koji radi na polju bujičarstva više od dva decenija, te koji nam je bio tumačem i vodjom u ovom izrazito bujičnom području. Prve bujičarske radnje u slivu reke Zrmanje počele su se izvadjati pre 50 god., no tek od 1895. god. počelo je opsežnije njihovo uredjivanje. Gradnje su izvedene u području pet bujičnih potoka, koji nose nazive: Gudurski, Milanović, Vladušić, Ćuk-Zolota i Vračarevac potok. Izvedeno je nekoliko desetina ogromnih i stabilnih pregrada, čija je svrha, da smanje pad bujičnog korita i time onemoguće odnašanje kamenog i zemlienug materijala za vreme delovanja bujice. Sa izvadjanjem pregrada ujedno je vršeno i pešumljivanje golog perimetra, no ono je potpun o ne uspel o i ... mu je pogodovalo skriljasto tlo obronaka. . gde valja t r a ž i ti uzro k tome? Da li možda uzrok neuspehu valja gledati na tehničkoj strani pošumljivanja? — Ne, tome neuspjehu krivo je samo tamošnje pučanstvo, jer su ondašnji žitelji, imajući pred očima samo momentané interese, p o p a s i i sve kulture sa svojim čoporima koza, a pored toga veliki deo biljki počupali, samo |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 49S da tako omoguće što veći prostor za pašu svojih koza, te se u čitavom području retko nadje koji grmić. Kao kontrast tom opštem uništavanju šumskih kultura iz motiva lične koristi isticano privatne parcele zemljišta, na kojima je pošumljenje potpuno uspelo, dok su susedne opštinske parcele, kove se prostiru u velikim površinama, ostale posve gole. Gosp. nadsavetnik ing. Haueise proveo nas je kroz sva bujična područja, te nam u detalje tumačio izvodjenje i svrhu tehničkih radova. SI. 2. Uredjivanje bujica. Novosagradjena sekundarna pregrada u bujiei Gudura Zrmanja. Foto : Zavod za Uporabu Suma. Od 1924. god. izvadjaju se nove radnje, te je izgradjeno nekoliko masivnih i stabilnih pregrada. Pored togâ se sistematski vrše popravci starijih pregrada, a to sve radi neuspjelog pošumljavanja. Prilikom velikih oborina, topljenja snega snosi voda i preko pregrada različit materijal u donje delove potoka tako, da zatrpava korito reke Zrmanje. Usied toga se korito Zrmanje sve više diže i time dakako povisuje nivo bujičnog korita. Zbog toga su pregrade u ovom delu bujičnog potoka potpuno- zatrpane. Kao posledica svega toga razlila se Zrmanja po inače |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 30 <-- 30 --> PDF |
494 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje plodnom Zrmanjskom polju i tvori po njemu široke bare, koje su leglo malarije, a koja je nova i najteža nevolja za pučanstvo Zrmanja. No ipak se ne može propustiti, a da ne spomenem i koristi od samih tehničkih uredjaja, jer su bujice pre izgradnje pregrada valjale ogromno kamenje sve do Obrovca u Dalmaciji. Sada se č´ste donji delovi zatrpanih potoka, a u vidu je i delomična regulacija reke Zrmanje. Pošum] javan je golih obronaka se počelo ponovno obavljati, u koju svrhu je osnovan ove godine šumsk i vr t u površini od 1.25 k. j. U vrtu ima danas 1,200.000 biljki i to: robinia pseudoacacia, pinus austriaca, pinus halepensis, pinus banksiana, čije su kulture dosta dobro uspjele. Po bujičnim koritima sade se topole (jablani), koji su jedini vidljivi uspjesi pošumljavanja. Od važnosti je spomenuti nedostatke nekih starijih pregrada, koje su imaie podslaplje od lapora. Taj kamen je bio dobar i čvrst, dok je bio svež, no posle, kad je bio izvrgnut naizmeničnom uticaju vlage i sunca, počeo se trošiti i raspadati, te se danas mora kod tih starih pregrada novo podslaplje izvadjati. Na putu u Zrmanju i natrag u Gospić nismo nigde zapazili odrasle Sastojine, nego same šikare raznovrsnog lisnatog drveća. To su šum e Ličke Imovne Općine, koja pravno postoji, ali u stvari ne postoji, jer ona do sada nije stupila u život, budući da su se Ličani zadnjih 50 god. opirali da prime one šumske površine. Državni šumari u Lici još danas doznačivaju drvo pravoužitnicima te Imovne Općine na tim izlttčenim površinama. No sudeći po onome, što smo videli, neće imati dugo što da im doznačuju, jer one šikare po njihovom izgledu nemaju uslova, da se smatraju šumom. Vrativši se u Gospić završismo drugi dan naše ekskurzije, te sutradai? Ébsetismo u Gospiću Kasumovićevo biljevište, gdje ^am´je-bio tumačem šef drž. šum. uprave g. ing. M. Radišević. Biljevište je kupljeno god. 1903. za cenu od 8000 K, koju je svotu pok. veliki župan Kasumović dao sakupiti god. 1889.—1892. u općinama ličkokrbavske županije, te je njemu u spomen prozvano »Kasumovićevo biljevište «. Ono /.sprema površinu od 3 jutra i 12 četv. hvati, od koje je obradjeno 1 jutro. U njemu se nalazi 4,500.000 biljaka sa pretežnim deicrn crnoga bora U tom vrtu je u razdoblju od 1904.—1926 god. odgojeno za sadnju preko 15,780.000 biljaka. Posle toga smo pregledali državnu šumu J a s i k o v a c, osnovanu još za Vojne Krajine, koja danas služi žiteljima Gospića kao park. Površina joj iznosi 130 k. j. , a sastojine čine bor crni, bor obični, ariš i hrast. Ta je šuma podignuta na nekadašnjoj vrištati, a stara je 80 đo 90 god. i obihîje sa veoma gustim hrastovim podmlatkom. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 495 Razgledali smo zatim kulture crnog i b e 1 o g bora. koje zapremaju površ´nu od 225 k. j. , te su podignute takodjer na tlu vrištim:. One su vlasništvo zemljišne zajednice Novoseio-Divos e 1 o, a osnovane su 1884. god. nastojanjem školskog nadzornika gosp. M ; t e Orlića. SI. 3. Bujičarske radnje|(sa pošumljavanjem zasutog korita)|u Zrmanji, Foto : Zavod za Uporabu Suma. Završivši naše razgledanje ličke vrištine i uspehe njenog pošamljenja, došli smo do osvedočenja, da vriština nije tako neplodno tlo, kako se to drži. Živ su dokaz tome ljetni usevi na vrištinama, koje djubrenje veštačkim i stajskim djubrom, daju najbolju nadu za obilnu žetvu. Prema tome držimo, da bi najbolje bilo razdeliti vrištine mediu opštinare, koji će u svom privatno-pravnom interesu nastojati pretvoriti te vi istine u kultu... tlo. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 32 <-- 32 --> PDF |
496 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje Iz Gospića dodjosmo u Vrhovine , gdje nas je dočekao direktor Otočke Imovne Općine šum. nadsavetnik g. i n g. M. Pećin a i šum. savetnik g. ing. V. R a d o š e v i ć. Razgledali smo iznad željezničke stanice na Belom Vrhu naravne sastojine crnog i belog bora, koje su vlasništvo zemljišne zajednice Vrhovine. Tlo ovoga brega čine dolomitni vapnenci, koji se na svojoj površini lako i brzo rastvaraju čineći plodno stanište za rast smreke, koja na tim dolomitnirn vapnencima odlično raste. Po našem mišljenju bila bi velika korist za zemljišnu zajednicu Vrhovine. kada bi po jednom delu Belog Vrha i drugde zasadila smreku i uzgajala je za telegrafske stupove. Korist je očita. Uz 40-godišnju ophodnju (turnus) bilo bi po jutru 1200 stabala sposobnih za ovu svrhu. Računajući, da bi takav stup u neposrednoj blizini stanice vredio samo 20 D (prodajna cena impregniranog stupa je 70—80 D), to iznosi prihod po jutru 24.000 D. Renta zemljišta, koja odatle proizlazi, može se uporediti sa rentama prvoklasnog banatskog zemljišta za kukuruz i pšenicu. To isto važi i za ostala zemljišta u Lici uz željezničku prugu, po kojima bi se mogle znatne količine tih stupova uzgajati ne samo za domaću potrebu (koja u nas iznosi godišnje 600.000 komada), nego i za vrlo unosan eksport. Na ovu okolnost trebale bi upravne i šumske vlasti da svrate pažnju i počnu sa radom oko materijalnog unapredjenja naroda u Lici, jer lička željeznica može da iz temelja izmeni dosadanji način životarenja ličkog seljaka, koji je dosad morao po svetu da hoda i traži rada za uzdržavanje svog golog života. Na večer stigosmo u Otočac , staro vojničko sedište Graničara. On je i znamenito trgovačko mesto u Lici, čemu doprinosi njegova okolna plodna dolina reke Gacke, a ne manje njegova blizina Senja i dobra cesta, koja ga veže sa Bosnom (Bihać) i morem. Tu nas dočekaše i svesrdno pozdraviše starije kolege gg. šum. ing. P.Skrljec i Kostelić, a osobitu pažnju nam je ukazao svojom prisutnošću poglavar sreza otočkog g. Šandor Mraović. U jutro trećeg dana ekskurzije nastavili smo put prema Senj u u pratnji g. direktora Pećine uzdižući se uz padine gordog i ponosnog Velebita, ostavljajući za sobom romantičnu Liku, za koju vele, da u njoj »ne raste pšenica bjelica«, nego da su se u njoj »zagrlile beda i nevolja«. Mi to nije ;stina, jer je Lika bogatija više nego što se misli Njezine su šume, njezino najvažnije blago, propale na više meita rad: toga, jer nisu pravilno uzgajane, dok je s druge strane stoljećima eksploatisano iz njih ono što je najbliže i najbolje bilo. U ovim krajevma je nama, budućim šumarima, otvoreno polje rada, Lika će u budućnosti imati važnu ulogu u našem šumarsko-privrednom životu. Svi naši nacionalno ekonomski interesi zahtjevaju, da se naše šume potisnu iz nizina na njihovo pravo sta |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 497 nište, u planine i da se time uporedo diže intenzitet i poljoprivrede i šumarstva u njihovim prirodnim domenama. Penjući se uz orijaški Velebit , koji je sa severne strane obrasao gustom i lepom šumom, uspesmo se na V r a t n i k, gde nas dočeka oštra Senjska bura, a odakle nam se pruži veličanstven pogled na naše sinje SI. 4. Uredjivanje bujica. Učvršćivanje tla suhozidjem. Bujica Sijaset. Senj. Foto : Zavod za Uporabu Šuma. more i na drevni istorijski Senj sa njegovim legendarnim gradom Nehajem. Spuštajući se u velikim i čestim serpentinama, prema moru puče nam pred očima tužna slika p r a v o g primorskog Krša. Mesto gustih i prostranih šuma zagledasmo nepregledne površine golog stenja |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 34 <-- 34 --> PDF |
498 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje i kamenja, obrasle tek ovde onde sa niskim grmljem i džbunićima. Čoveka se dojima još teže ova pustoš, kada se seti, da u samome Primorju na potezu od Sušaka do dalmatinske medje imade oko 60.000 ha takovih goleti, a da ne pomišljamo na one prostrane puste komplekse, koji su ..tisli Dalmaciju, Hercegovinu, Crnu Goru i Južnu Srbiju i čija se površina ceni na milione ha, — a koje čekaju naše mlade i marne ruke, da ih ozelene. Ipak nam je ovu tužnu sliku golog Krša ublažio pogled na već podignute nilske kulture u Senjskoj dragi. Za kratko vreme stigosmo do S v. Mihovila, gde se nalazi jedan od najvećih šumskih rasadnjaka na području Inspektorata za pošumljenje krša. Tu nas dočeka šef inspektorata g. prof. ing. A. K a lide r s sa g. šum. ing. J e 1 a č o m i šefom šumarije otočke Imovne Opć. g. ing. J. B a t i ć e m. Odmah se uputismo u rasadnjak, koji nas je zadivio svojim urediajem i uzornošću. Ovaj rasadnjak je osnovan o trošku bivše Krajiške Investicione Zaklade (stvorene nekada izlučenjem 30.000 jut. starih hrastovih šuma u Slavoniji) te zaprema površinu od 1 ha. Ogradjen je na terase, a snabdjeven je vodovodom. U njemu ima danas sadnica: 1 god. crnog bora 1,700.000 1 god. smreke 100.000 2 god. crnog bora 250,000 2 god. smreke 170.000 jasena 200.000 3 god. smreke 250.000 te nešto borovca i Pančićeve omorike. Osim togauzgajajuse i 3-god. sadnice crnog bora, koje se upotrebljuju za više položaje krša i u terenima, gde ima više zemlje. Redovi se prave po duljini i popreko gredica. Inspektorat za pošumljavanje osnovan je 1878. god., a pošumljavanje su do Oslobodjenja vodili bivši madžarski šum. činovnici. Danas seže delokrug Inspektorata u jednom delu oblasti Ljubljanske (srez Kastav), u oblasti Primorsko-Krajiškoj (srez Sušak, Crikvenica, Novi, Senj, Gospić), oblasti Splitskoj (srez Krk i ispostava Rab). Na području Inspektorata ima pored rasadnika u Sv. Mihovilu lepo uredjen rasadnik u Kesten u u Senjskoj Dragi, koga smo takodjer pregledali. On zaprema površinu od 1 ha i proizvodi godišnje oko 800.000 sadnica. Pored njih postoje još rasadnici u B r k u š i sa površinom od 4 ara, koji proizvodi godišnje oko 5.000 kom. različitih voćaka, te onaj u Senj u sa površinom od 2.8 ara, u kojem se proizvede godišnje oko 4000 voćaka. Ovih se voćaka razdeli svake godne kraškim žiteljima oko 10.000 komada besplatno. Spominjemo, da u Crikvenic i postoji takodjer veliki i dobro uredjeni rasadnjak. Osim toga su u tečaju radovi oko uredjivanja još triju novih rasadnjaka na području toga Inspektorata. Seme sa biljevišta nabavljalo se pre iz inostranstva. U najnovije vreme počelo se seme sakupljati u područnim šumama, te je samo ove |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 499 godine u t r u š n i c i kod S v. Mihovila istrušeno oko 2000 kg semena crnoga bora. Trošak sabiranja i trušenja semena stoji po 1 kg. čistog semena oko 36 Din., dok se u trgovini dobije 1 kg. za 100 Din. Iz ovoga se najbolje vidi rentabilnost sakupljanja domaćeg semena. a da pri tome ne uzimamo u obzir sve loše strane dobivanja semena putem narudžbe. Gosp. prof. Kauders nam je pokazao uredjaj trušnjače i razložio način trušenja. Češeri se stavljaju na etaži rane rešetke, gde se kod temp. od 31—35" C otvaraju i seme iz njih pada kroz rešetke na betoni- SI. 5. Uredjivanje bujica. Primarna pregrada izvedena u polukrugu. Štednja na materijalu —- iskorišćena prirodna pećina. Senjska Draga. Foto : Zavod za Uporabu Šuma. rani pod. Iz 11 vagana šešarica istrusi se 0.55 kg. semena odnosno iz 1 q češera oko 1.6 kg. semena. Klijavost ovoga semena je 89 %. Iz 1 kg semena crnog bora može se uzgojiti oko 11,500 sadnica. Seme za 1000 sadnica stoji danas oko 8 Din. Ostali troškovi za uzgoj 1000 sadnica stoje oko 57 Din. tako, da ukupni trošak za 1000 sadnica crnog bora iznosi oko 65 Din. Za sadnice, koje ostanu u rasadnjaku samo jednu veg. periodu, pada trošak za 25 %. . |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 36 <-- 36 --> PDF |
500 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje Seme se sije gusto tako, da na 100 nr ide 4V?. kg semena, a u 3v. Mihovilu i 8—9 kg. — a to sve radi bure, poznatog neprijatelja Primorja, koja mladim biljkama najviše škodi, što tlo jako isušuje. Iza toga krenusmo na razgledanje podignutih kultur a crno g bora kao i radnja oko uredjenja bujica u Senj sko j Draži . Senjska Draga leži na crvenom verfenskom škriljevcu, a na njemu naslage vapnenca, te radi toga obiluje izvorima. Usput smo naišli na zadnje ostatke prirodnih sastojina hrasta sa gustim podmlat korn, koga bi trebalo osloboditi vadjenjem ovih starih primeraka. Inače visokih šuma hrasta i jasena, čija je formacija za primorski kras tako važ na i značajna, nismo mogli videti. Njih je skoro nestalo. Ostali su samo njihovi relikti. Samo pošumljenje se izvodi sa mnogo pažnje i obzira, jer pošumlje nje Krša je jako komplikovano pitanje. To nije pitanje tehnike i novča nih srestava, ono je pitanje šireg značaja, ono zadire duboko u nacio nalno-ekonomske interese krškog sanovništva. Ono povlači za sobom pitanje uredjenja pašnjaka, koji su tako reći vezani za egzistenciju krš kog seljaka. Prije nego se počne zašumljavanj«, izlučuju se pojedine parcele, proglašuju branjevinama, te se ogradjuju visokim suhozidom , unu tar kojeg se provodi zatim veštacko zasumljenje ili se pak branjevine, ako ima po njima grmlja, stave na panj, te u kratko vreme lepo i bujno po teraju. Umetno pošumljenje se vrši u glavnom sa crnim borom, koji je inače najpodesnija vrst za pošumljavanje Krša radi svoje otpornosti prema vetru, snegu i suši, te minimalnih zahteva na hranila u tlu. Troškovi sadnje po ha su različiti. Oni zavise o prirodi tla t. j . da li ima dovoljno zemlje ili nema. U glavnom se može uzeti, da troškovi sadnje 1000 sadnica iznose danas 750 Din., a uzmemo li da na 1 ha dolazi oko 7000 sadnica, to će stajati pošumljenje po 1 ha oko 5250 Din. Ovome se moraju pribrojiti troškovi popunjavanja sa bar 30% sadnica. Uzevši za podlogu račuuna gornje podatke iznosi aproksima tivni trošak za pošumljenje Primorskog Krša 5250X0.30X60,000=409,500.000 Din. To je ogromna svota, koja bi se utrošila za veštacko pošumljenje Krša a koju naš narod nije u položaju iz svojih redovnih prihoda da namakne. Zbog toga se mora veštacko pošumljenje Krša sa crnim borom svesti na najmanju meru, a pribeći prirodnom zašumljavanju sa lisnatim vrstama drveća. To prirodno pošumljavanje je najjeftinije i najsigurnije. Zato nam služe živim dokazom zagradjene i zabranjene površine na Kršu, koje su gusto obrasle lisnatim drvećem. Kod ovog pitanja valja naročito naglasiti, da je najveći zator |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 50! nik Šuma na našem Kršu čovek i koza. Ako se koza, koju je danas krivo nazivati, »majkom sirotinje«, zameni sa kravom i ovcom, pitanje Krša je u 90% poteškoća zašuml;avanja rešeno i ono će golo kamenje za relativno kratko vrerne biti pokriveno zelenilom lisnatog drveća. Na području Inspektorata pošumljeno je do Oslobodjenja 9.588.52 ha, od Oslobodjenja do danas 442.76 ha. Svega do sada 10.03.28 ha. Prošli smo kroz više što mladjih što starijih kultura crnog bora, koje su veoma dobro uspele. Ove će se kulture u blizoj bu si, .. Crnika (Quercus ilex) na otoku Rabu kod lugarnice Dundo. Foto Zavod za Uporabu Suma. dućnosti podsadjivati sa hrastom, jasenom, brestom, i javorom a u višim predelima i jelom. Time će se smanjiti večita opanost od požara, koji preti čistim sastojinama bora, a koje su inače imale prelaziti karakter sa svrhom, da stvore na neplodnom kamenu dovoljnu količinu plodnog humusa. Upozoreni smo i na štete, koje pravi na ovim kulturama borov savijač (R e t i n i a b u o 1 i a n a), koji noseći jaja u pupovima deformira mlade izbojke. Osim ovoga pravi velike štete po mladim kulturama Cn e |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 38 <-- 38 --> PDF |
502 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje. ih o c am p a pit y o c a m p a, za čije je tamanjenje (skidanje gnezda) potrošeno ove godine 36.000 Din. Za uništavanje gusjenica L o p h i ru s pin i, koje jedu borove iglice, izdato je ove godine 10.000 Din. Osobito živ dojam pobudile su u nama bez sumnje b u j i č n e r ađ n j e u p o d r uč j u Senjske Drage. One prestavljaju remek delo tehničkih gradnja ove vrsti, a za koje ima najviše zasluga bujicarsko tehnički odsek bivše hrvatske vlade, u kojemu se isticao prerano umrli, prvi naš bujičar, ing. Stevo Petrović . Tu smo imali lepu priliku videti i upoznati se sa svim tipovima pregrada kao i drugih teh ničkih objekata, koje spadaju u sastavni deo bujičarskih radnja. Pošum ljenje, koje je izvedeno paralelno sa tehničkim uredjajima, je potpuno us pelo i danas bujično korito Senjske Drage sa strmim obroncima, sa kojih se nekada rušilo i valjalo kršje, stenje i kamenje, miruje, jer je obraslo lepim kulturama crnoga bora, topole, jasena i vrbe. Spuštajući se Senjskom Dragom prema Senju i moru naišli smo na naravne sastojine crnog bora, a od osobitog interesa za nas bila je i vegetacija, jer je ovaj put i sa šumsko-botaničke strane vrlo zanimljiv i poučan. Tu smo naišli na tipične primorske vrsti kao rašeljka (prunu s m a h a 1 e b), hmeljasti grab (o str y a carpiniîolia), dirak (p aliurus aculeatus), medunac (quercus pub es cens), raakljen (acer m o n sp es s u lan um), ruj (r hus . cotinus), smrdljika (pistacea terebinthus), pasdren (rhamnus cat a r t h i c a), primorsku borovicu (j u n i p e r u s oxycedrus) i dr. Pred večer stigosmo u S e n j , a sutradan razgledasmo znamenitosti grada i posetismo »carske magazine«, koji su sagradjeni u 3. deceniju prošlog veka za uskladištavanje soli i žita. Pored toga išlo se je još i za tim, da se njihovom gradnjom zaštiti pristanište od udarca bure. U njima razgledasmo skladišta drvnih sorti menât a, koji čekaju utovar na ladju. Od ovih je vredno spomenuti veliku količinu obruča, koji se izradjuju od leske i graba, te vežu u tzv. bige. Oni služe kao obruči za burad za suhe stvari (cement, ribe). Videli smo tu i veću količinu madriera, vesla i šubija, a na samom pristaništu i nekoliko lepih bordonala. Četvrtoga dana ukrcasmo se na parobrod »Jadran« i zaplovismo kroz zloglasna Senjska Vrata pu t Raba , gde pristasmo u prvi sumrak i gde nas je dočekao šumar, referent za otok Rab gosp. Nova i Utisak, koga smo svi dobili onoga časa, kada smo doplovili na pristanište Raba, ostaće nam kao najljepša uspomena.Čarobna silhueta grada, što je sačinjavaju četiri zvonika, očarava. Blagi brežuljci, obrasli bujnim šumama suptropske vegetacije, daju svemu ovome još bajniji čar. Nije čudo, da je otok zbog zelenila svojih šuma privukao na letovanje tako |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 503 velik broj otmenih stranaca, te je ove godine odneo pred ostalim primorskim letovalištima rekord. Nismo se prevarili u nadi, kada smo pri dolasku očekivali, da će sutrašnji dan naše ekskurzije biti jedan od najljepših i najinteresantnijih dana. Ranim jutrom izvezosmo se motornim čamcem ploveći zapadnom obalom otoka u cilju da sto pre stignemo u središte njegovih šuma. Jak vetar jugo bijaše uzburkao plavo more i snažni valovi bacahu ovamo onamo naš čamac poput lagane orahove ljuske tako, da moradosmo skra i Si. 7. Pinija (Pinus pinea) na otoku Rabu. Foto : Zavod za Uporabu Šuma. titi put ; skloniti se u najbližu dragu, gde se iskrcasmo i uputismo u guste šume, ko^e sižu tik do obale morske. Otok Rab pripada kvarnerskoj skupini jadranskih otoka. Dug je 22 km., a širina mu varira izmedju 3—11) km. Izgradjen je iz korita eocenskih naslaga numulitnog vapnenca, koji je pun sitnih kućica foraminifera, dck se s obiju strana ovog korita protežu kese i sedla od rudistnog vapnenca kredine formacije. U dolinama se javljaju naslage lapora i pes |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 40 <-- 40 --> PDF |
504 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje čenjaka. Površina otoka iznaša oko 10.307 ha. Od ove otpada na općinsko zemljište 6.889 ha, privatno 3.818 ha, dok državnog ima samo 100 ha. Od općinskog zemljišta otpada na šume 1.600 ha, na pašnjake 4.785 ha, njive i vinograde 47 ha, na neplodno zemljšte 456 ha. — Od privatnog zemljišta otpada na šume 774 ha, na pašnjake 679 ha, na njive i vinograde 1.729 ha, dok neplodnog zemljišta ima 27 ha. — Državno zemljište pokrivaju u celosti šume. Otok broji oko 5.700 stanovnika, koji se bave u glavnom vinogradarstvom, zatim ratarstvom te ribarstvom. Najveći dio privatnog zemljišta je vlasništvo gradjana grada Raba, koji ga ne obradjuju sami već njihov; kmetovi — seljaci, a s kojima imaju sklopljene privatne ugovore, prema kojima dele prihode od zemlje i stoke. Klim a na Rabu je veoma blaga morska klima. Srednja godišnja temperatura + 15 C. Srednja temp. u januaru iznosi + 7.4 C, a u julu 26.4 C. Na otoku ne pada nikada sneg, a temp. retko kada padne do nule. Osobito je važno spomenuti, da nijedan otok na Jadranskom moru ne obiluje izvorima tako kao Rab. Na celorne otoku ima preko 200 izvora, koji ne presahnu ni za najveće ljetne suše. Jedni pripisuju to specijalnoj geološkoj formaciji samoga otoka, drugi dovode te izvore u vezu sa susednim Velebitom, s kojim bi navodno imao biti sam otok u vezi. No interesantno bi bik> ispitati u koliko bi mogla delovati na to i naročita šumovitost Raba, jer nema sumnje, da i same šume otoka vrše bar neki uticaj na obilatost žive vode. Vegetacij a otoka je izrazito mediteranska, no na visinama otoka iznad 200 m. primećuje se submediteranska stepenica. Prestavnici mediteranske flore su ovde: crnika Hi česroika (q u e r c u s il ex), planika (arbutus unedo), drvoliki vrijesak (erica a rbor es cens), krilata smrdi jika (pistacea lentiscus), komorika (p h i 11 y r e a medi a), mirta (mirthus commun i s), divlja jabučica (viburnum tinusl. slatkokita (rhamnus alaternus), žuka(spart i u m i u n c e u m), zizola (z i z i p h u s v u 1 g a r i s), primorska borovica (juniperus o x y c e d r u s), crveno-zrna borovica ´Juniper u s phoenicea), velezrna borovica (j u n i p e r us ma crocarpa), maslina (olea europea), smokva (ficus carica), a naišli smo i na pravi plutnjak (q u e r c u s suber). Od četinjavog drveća dolazi ovde alepski bor (pinus h a 1 ep e n s i s ) primorski bor (pinus laricio var. Corsica), pinija (pinus p i n e a) i čempres (cupressus s e m p e r v i r e n s). Veći dio šuma na otoku Rabu čine sastojine crnike sa vrijeskom i planikom kao podredjenim vrstama. Crnika (quercus ilex) naraste do znatnih dimenzija. Jednom takovom stablu ustanovili smo promer oa |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerzitete kroz Liku i Primorje 505 65 cm. u prsnoj visini, te je to jedno, od najjačih stabala crnike kod nas uopće. Osim toga naišli smo na sastojine primorskog bora kao i one od alepskog. Da je otok ostao pod šumom drže neki, da su ga Mlečani iz posebnih razloga štedili. Otočani su plaćali porez Veneciji u svili, a da oni ne bi konkurisali talijanskim proizvadjačima svile, posekli su Mlečani sve dudove na otoku. Način vod jenja gospodarenja kako u državnim tako i u općinskim i privatnim šumama sastoji se u uzgajanju sitne šume uz ostavljanje oko 10% pričuvaka. Za glavnu i vladajuću vrst drveta crniku uzima se ophodnja od 20 godina. Za podredjene vrsti pak 10 godišnja ophodnja, dok se pričuvci ostavljaju u državnim šumama sa 60-godišnjom a u privatnim i općinskim sa 40-godišnjom ophodnjom. Gospodarska svrha ovih pričuvaka nije dobivanje jačih sortimenaia za gradju, jer bi to onda bilo pre gospodarenje sa srednjom šumom, nego se oni ostavljaju radi zaštite podmlatka i tla te dobivanja semena za daljnje uzgajanje. Prolazeći dužinom otoka imali smo priliku videti dosta velike površine sitne šume, na kojima nema tih pričuvaka crnike. Po svom izgledu a sudeći po njihovom bujnom rastu ne zaostaju ti delovi ništa za onim delovima sitnih šuma, na kojima se u dosta znatnom broju nalaze ti pričuvci. Povodom toga držimo, da se uloga tih pričuvaka precenjuje a to tim više, jer i najmanja zasena nadstojnih sta´bala u sitnoj šumi umanjuje produktivnu snagu panjeva i žilja. Pravilo je u uzgoju sitnih šuma, da se podmladak oslobodi svake zasene; a ni zaštita tla nije toliko potrebna, jer se tlo po svojim mineralnim hranilima ubraja medju dobra šumska tla, Po tome držimo, da je ostavljanje tih pričuvaka nastavak starih običaja^ a manje je to potreba zaštite podmlatka i tla. Ove šume mogu imati godišnji prirast od 4—5 ms po ha. Najveći dio šuma na otoku jesu općinske šume, od kojih je najveća šuma zvana K a 1 i f r o n t. Ta šuma zaprema malo ne cio zapadni dio otoka Raba, te u njoj nalazimo sastojine crnike sa podredjenim vrstama, zatim sastojine alepskog i primorskog bora kao i umetno podmladjenje sastojine q. pubescens-a sa čistom podstojnom sastojinom erica-e. Seljaci imaju servitutno pravo na podredjene vrsti drva, od koga upotrebljuju najviše erica-u za vinogradarsko kolje, te na našu blaga ali samo iznimno u nekim delovima šuma. Osim toga imaju pravo na drvo potrebno za gospodarsko orudje, dok na gradju za kuće i gospodarske zgrade nemaju prava. Spomena su vredne lepe i vrlo guste sastojine primorskog bora, koje bi se morale p r o r e d j i v a t i, što ali općinari ne dozvoljavaju. Taj |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 42 <-- 42 --> PDF |
506 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje njihov otpor je nerazumljiv, jer proredjivanje ovih šuma je potrebno, da stabla mogu ojačati, kako ih ne bi lomila i rušila bura. Pored toga valjalo bi ove sastojine zamenjivati sa daleko vrednijom crnikom , jer primorski bor nema osobite vrednosti radi svoje krhkosti, dok je alepski bor još manje uporabiv za gradju radi svog krivudastog oblika stabla, a da i ne govorimo o opasnosti od požara obadviju vrsti drveća. Da je potrebno te borove iz tih šuma potiskivati, dokazom je to, što privatnici u svojim šumama zamenjuju borove sa vrednijom crnikom. Budući da se ovlaštenici u velikoj meri ne služe svojim pravom seče podredjenih vrsta drveća, to se one sve više šire, pa ih zato općina prodaje za ž e ž e n j e vapna kao i za paljenje ugljena, koji je od erica-e veoma dobar. Drvo se inače prodaje putem dražbe, a općina predaje trgovcu izradjeno drvo u luci. Kao šumski radnici i kirijaši dolaze u obzir domaći seljaci, koji za svoje troškove izrade i izvoza drva dobivaju polovinu vrednosti prodajne cene izradjenog drveta u dotičnoj luci. Radi pomnjkanja vrbe stanovnici otoka upotrebljuju mirtu za ple tenje košarica (trgačica), te vrši za ribu. Na povratku iz ovih šuma spustismo se u plodnu dolinu zvanu Kampora, koja se proteže duž celog otoka Raba. Valja istaći da su živice pojedinih parcela u ovoj dolini na koijm uspevaju žita i vinogradi, zasadjena iz tamariksa (t a m a r i . a f r i c a n a). Te su živice osobito guste oko parcela, koje su bliže, i koje su nezaštićene od mora. To ima svoje naročite uzroke. Vetar naime z a s o 1 j u j e vegetaciju, noseć; sobom sitne kapljice morske vode i odlaže ih po čitavom otoku. Tom zasoljavanju specijalno su izvrgnuta prema moru otvorena mesta tako, da biljke izgledaju kao pepelom posute. Pošto je tamarix vrsta, koja podnosi zasolavanje, to je u tu svrhu i sade po živicama, da služi kao zaštita osetljivim kulturan1?.. Prešavši preko kamporskog polja vratismo se kroz redne vinograde i maslinike u grad Rab, gde razgledasmo njegove znamenitosti i spomenike, koji se tako reći nalaze na svakoj kući i koji podsećaju na slavnu prošlost grada Raba. Sutradan se teška srca rastadosmo sa ovim divnim otokom, koga možemo sa ponosom nazvati rajem našega plavoga Jadrana, te zaplovismo put Sušaka. Do odlaska vlaka posetismo Reku i razgledasmo njeno pristanište, razmišljavajući o sudbini ovoga grada. Iz vlaka promatrasmo, kako se gubi slika golog Primorskog Krša, prelazeći u Gorski Kotar, koji je svojim tamnim zelenilom jelovih šuma, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje 507 koje su vlasništvo kneza Thurn-Taxisa, pravi kontrast slike golog krša, a koje se po vrednosti tih svojih jelovih šuma, uzgojenih po svim pravilima šumarske nauke, ubrajaju medju najbolje i najvrednije šume naše otadžbine. Završujući tako našu 8-dnevnu ekskurziju, koja je u svakom.pogledu uspela, dužni smo izraziti našu najtopliju zahvalnost Ogulinsko j i Otočkoj Imovnoj Općini, koje su nam ukazale lepo gostoprimstvo, njihovim direktorima gg. ing. A. Perušić u i ing. M, Pećini , kao i šefu Inspektorata za pošumljenje krasa g. prof. ing. A. Kaudersu, te napokon svoj gospodi šum. stručnjacima , koje smo napred spomenuli, a koji su svi ne žaleći truda i žrtava doprineli, da će ova naša ekskurzija ostati svima nama u trajnoj i ugodnoj uspomeni. Excursion finale des étudiants de la faculté forestiere a Zagreb. Description faite par un étudiant participant. Rédaction. |