DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Pomiadjivanje naših hrastovih šuma je u opasnosti.


zadaću u državnom šumskom gospodarstvu, nego li je tek uporaba njihove
drvne mase, a jedna od tih zadaća je obskrbljivanje trga žirom.
Mladih, približno dozrelih šuma imademo malo, no te, jer su sklopljene,
rode žirom slabo i rijetko, n. pr. potpun urod u petrinjskoj šumi Kotar
nije bio od god. 1912., dakle već punih 13 godina.


Mi danas nemamo dovoljno žira od h r a s.t.a
lužnjak a za svakogodišnje pošumljenje naših sječina, nastalih čistom
sječom, i za pošumljenje sušenjem postradalih površina. To je činjenica,


o kojoj treba da vode računa mjerodavni faktori, koji rukovode naše šumsko
gospodarstvo. Velike površine osušenih i posječenih šuma ne mogu
se danas pravovremeno valjano pošumiti, jer nema žira na tržištu. Da je
tome tako, svjedoči činjenica, da neki šumoposjednici (i fakultetsko dobro
Maksimir u Zagrebu) uzalud traže po nekoliko godina žir lužnjak,
ne mogu ga kupiti niti od trgovaca, niti od većih sumoposjednika, jer ga
ovi, — ukoliko žir urodi u njihovim šumama — i sami trebaju za
pošumljenje svojih sječina, a eventualni ostatak kod boljeg uroda ne prodaje
se (n. pr. kod imovnih općina) nego ostaje za žirovinu svinja.
Žira lužnjaka nema na tržištu, a ukoliko ga je zadnjih
godina bilo (jamačno od kradje) nije mnogo vrijedio, jer je bio loš
(20 posto valjanosti), te pomiješan sa žirom: kitnjakom i cerom, a ipak
vrlo skup, da je god. 1924. nabavljen iz Slavonije došao postavljeno na
stanicu Sesvete Din. 3.30 po kilogramu.


Tako skupi žir jedva može šumoposjednik upotrijebiti za sadnju, a
ta skupoća je posljedica pomanjkanja žira.


Dakle nestašica žira diktira nam danas u prvo m redu , da na
neko vrijeme prestanemo uopće sa sječom starih hrastovih šuma
i to tako dugo, dok se posječene ili posušene površine, koje se imaju iznova
pošumiti, zaista i ne pošume.


No uz nestašicu žira im« još drugih razloga, koji govore proti uobičajenoj
goloj sječi starih hrastovih šuma uopće, a napose proti brzoj sječi
na velikim površinama, kako se provode zadnjih godina (brodska i gradiška
i. o., državni Prašnik, i t. d.), te umjetnom pošumljenju tih površina.


Evo nekih od tih razloga.


Uslijed katastrofalnih sušenja hrastovih šuma imaju danas šumoposjednici
mnogo sušaca, koje ne mogu prodati iz jednostavnog razloga,
jer se trgovcima nude na prodaju velike površine zdravih šuma. Priznajemo,
da su suha i polusuha stabla mnogo manje podesna za trgovinu,
nu mi vidimo, da se ipak i takova stabla izradjuju (Višnjički Bok), pa smo
uvjereni, da bi naši šumoposjednici pravovremeno i bolje unovčili oboljela
stabla, da se nije išlo na trg i sa zdravim šumama. Ovako šumopo