DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ALEKSANDAR UGRENOVIĆ:


KUDA BRODIMO . . .


Ovim brojem ulazi Jugoslovensko Šumarsko Udruženje i Šumarski
list a sa njime i naše narodno šumarstvo u drugu, novu polu stoljeća-
Ne možemo reći, da se ovaj čas nalazimo na nekoj neobično važnoj
raskrsnici prošlosti i sadašnjice. Ali možemo ustvrditi, da smo u
prvoj poli stoljeća našeg šumarstva stigli do nekoga kamena medjaša.
i)a bi pred licem istorije mogli i naši potomci da znaju, što je donijela
prva pola nastojanja i rada, zacrtali smo njene najkrupnije brazde u
Spomenici.


No danas sama Spomenica nije više sadašnjost. Ona je već prošlost
— istorija. Njome se više ne možemo da bavimo. Nas u ovom času,
na pragu novog perijoda rada, interesuje ono, što je pred nama- Pred
nama iskrsava pitanje budućnosti naših šuma i našeg šumarstva. Kojim
će putevima ili stranputicama ono da podje. U tom traženju čuje se i
glas naše savjesti, koja odlučno pita, kuda brodimo .. . !


Mi «smo nedavno sa ovoga mjesta rekli, da je naš šumarski brod
zaplovio nekom maglom. Ali ta gola konstatacija, procjedjena kroz
zube. kako je karakterišu neki naši čitaoci, još ne zadovoljava. Traži
se od nas više- Traži se od nas ne samo odgovor na pitanje kuda
brodimo, već i na pitanje odakle magle, kakove su to sile, što prelamaju
katarke i jedra, što gone brod i prijete da ga potope, nasukaju ili
razbiju.


Suviše je, ako se od urednika traži, da on sam na sva ta pitanja
odgovara. Što više, od njega se traži, da svojim odgovorom zadovolji
sve čitaoce. U urednika nikako nema mogućnosti da on sam ispuni
želju tih čitalaca. Prije svega zato. što je on lično kormilu vrlo daleko.
Njega redovna dužnost veže o nečujni nastavnički rad i toliko
apsorbira njegovu radnu snagu i vrijeme, da mu nije moguće pratiti j
sav detalj života, što ga proživljava naše šumarstvo. Istina, uredništvo
se živo bori da bi očuvalo čist i nepomućen pogled sa svoga
čardaka na zamagljenu pučinu, kojom plovi šumarski brod, pa i brodica
udruženja. No sama ta dobra volja daleko zaostaje za mogućnošću
neposrednog kontakta sa šumom i sa svim, što se danas oko nje
dešava, u kojoj mogućnosti živu čitaoci.


Dakle neka čitaoci ne traže objašnjenja od urednika, kad je mnogi
od njih u daleko boljem položaju nego urednik. Baš čitaoci sami mogu
da u toj stvari učine daleko više nego uredništvo. Njih ima iz svih
naših krajeva. Oni mogli vlastitim očima da vide, što se to sve dogadja
u našoj šumi. Oni mogu da vlastitim ušima čuju, kako udara bilo naše
bolesnice i patnice — šume. Dakle samo uz pomoć čStJalaca


3