DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ALEKSANDAR UGRENOVIĆ:


KUDA BRODIMO . . .


Ovim brojem ulazi Jugoslovensko Šumarsko Udruženje i Šumarski
list a sa njime i naše narodno šumarstvo u drugu, novu polu stoljeća-
Ne možemo reći, da se ovaj čas nalazimo na nekoj neobično važnoj
raskrsnici prošlosti i sadašnjice. Ali možemo ustvrditi, da smo u
prvoj poli stoljeća našeg šumarstva stigli do nekoga kamena medjaša.
i)a bi pred licem istorije mogli i naši potomci da znaju, što je donijela
prva pola nastojanja i rada, zacrtali smo njene najkrupnije brazde u
Spomenici.


No danas sama Spomenica nije više sadašnjost. Ona je već prošlost
— istorija. Njome se više ne možemo da bavimo. Nas u ovom času,
na pragu novog perijoda rada, interesuje ono, što je pred nama- Pred
nama iskrsava pitanje budućnosti naših šuma i našeg šumarstva. Kojim
će putevima ili stranputicama ono da podje. U tom traženju čuje se i
glas naše savjesti, koja odlučno pita, kuda brodimo .. . !


Mi «smo nedavno sa ovoga mjesta rekli, da je naš šumarski brod
zaplovio nekom maglom. Ali ta gola konstatacija, procjedjena kroz
zube. kako je karakterišu neki naši čitaoci, još ne zadovoljava. Traži
se od nas više- Traži se od nas ne samo odgovor na pitanje kuda
brodimo, već i na pitanje odakle magle, kakove su to sile, što prelamaju
katarke i jedra, što gone brod i prijete da ga potope, nasukaju ili
razbiju.


Suviše je, ako se od urednika traži, da on sam na sva ta pitanja
odgovara. Što više, od njega se traži, da svojim odgovorom zadovolji
sve čitaoce. U urednika nikako nema mogućnosti da on sam ispuni
želju tih čitalaca. Prije svega zato. što je on lično kormilu vrlo daleko.
Njega redovna dužnost veže o nečujni nastavnički rad i toliko
apsorbira njegovu radnu snagu i vrijeme, da mu nije moguće pratiti j
sav detalj života, što ga proživljava naše šumarstvo. Istina, uredništvo
se živo bori da bi očuvalo čist i nepomućen pogled sa svoga
čardaka na zamagljenu pučinu, kojom plovi šumarski brod, pa i brodica
udruženja. No sama ta dobra volja daleko zaostaje za mogućnošću
neposrednog kontakta sa šumom i sa svim, što se danas oko nje
dešava, u kojoj mogućnosti živu čitaoci.


Dakle neka čitaoci ne traže objašnjenja od urednika, kad je mnogi
od njih u daleko boljem položaju nego urednik. Baš čitaoci sami mogu
da u toj stvari učine daleko više nego uredništvo. Njih ima iz svih
naših krajeva. Oni mogli vlastitim očima da vide, što se to sve dogadja
u našoj šumi. Oni mogu da vlastitim ušima čuju, kako udara bilo naše
bolesnice i patnice — šume. Dakle samo uz pomoć čStJalaca


3




ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 6     <-- 6 -->        PDF

moguće je odgovor iti na pita nje, koje n a . se nameće,
kuda brodimo . . .


Zato, ulazeći u novi perijocl rada našeg Udruženja i Šumarskoga
Lista, mi sa praga tog novoga odsjeka vremena upravljamo iskren apel
svima, koji imadu srca za šumu, u kojih još nije zanijemio glas savjesti
j vi kojima ima smjelosti, da izadju iz stava posmatrača .. . Mi im
dovikujemo: otvorite oči, otvorite uši -- otvorite usta! Gledajte, slušajte
i progovorite! Napišite, metnite na papir ono, što vam se čini
da treba znati najšira šumarska javnost! Ne treba, da zaboravite, da
svi mi jednako nosimo odgovornost za budućnost naših šuma pred
potomstvom.


šumarski List mora ostati pošten i lojalan po svojoj tradiciji.
Kao takav on mora da gleda i da sluša. No još i više. Krajnje je vrijeme,
da on postane i aktivniji. On mora da bude još slobodnija govornica
nego što je bio. Iz njegovih stranica treba da se «aziia istina o našim
šumama i šumarstvu u foirmi stvarnoj, ozbiljnoj i doličnoj. Ne treba
dodirivati ni imena ljudi ni imena partija ni imena organa vlasti.
Bitno je samo to, da se zna, što se danas zapravo dešava oko šume.


Da ne bi izgledalo kao da uredništvo nema ni inicijative, ni ličnih
pogleda, ni smjelosti, da i samo zagazi u otkrivanje istine o našim
šumama, mi ćemo pokušati da skrenemo pažnju naših čitalaca na najljuće
rane, koje počinju da nagrizaju i rastaču tijelo šume.


Nema sumnje, najdublje zasjekao je u to tijelo partijsk o političk
i bič. Kadgod se javljaju ili ponavljaju neki politički dogadjaji,
gdje treba predobivati, mamit´i i zavoditi narodne mase — tačnije
mase birača — već se zavitlava taj bič. On se prije svega svojini
udarcima spušta na šumu i na one, koji se oko nje brinu. (Ta će se
pojava zapaziti i sada pred oblasnim izborima, koji su na vratima).
Da bi se »ljudi od šume« lično pripitomili ili eliminirao njihov eventualni
upliv, zagriza partijska politika u živo meso njihovo i njihovih
porodica. Iz partijsko-inkvizicijske zbirke vade se mnogome od nas
poznati instrumenti: premještaj, istraga, suspenzije, otpuštanje i t. d.


Mari tko za zasluge što ih je pojedinac stekao za šumu, čuvajući
je, gaje ci je. Mari tko što je osnovni uslov šumarske službe jedna ili
više godina bavljenja na istom mjestu, dok se upozna područje rada.
Ako si mladu kulturu branio od paše, ne pita zemljoradnik za dobro,
učinjeno njegovom unuku i praunuku. Za njega je to lično -- žrtva.
Čuvar šume, koji šumu čuva za buduće pokoljenje, u očima zemljoradnika
današnjice njegov je neprijatelj. Slično je sa šumskim štetama.
Ako današnja generacija, koja je obično namirena redovnim putem,
krade u šumi, to je očito otkidanje od usta svojoj rodjenoj djeci.
Prijavljivanje, progon i kažnjavanje ovih protupravnih čina znači
čuvanje interesa budućih generacija od presizanja današnjice. U očima
zemljoradnika to je nepravda njemu nanesena.


Ovu ideologiju i psihozu podržavaju i podjaruju partije, iskorištavajući
je u svoje ciljeve. Šumar, stojeći na braniku najširih interesa
budućnosti naroda i države, biva žigosan kao protivnik naroda. To
je osnovno zlo našeg političkog i privrednog života. Svaki se dan
sve više ispoljava ona teza, koju smo već toliko puta napisali. U nas
šumarstvo i partijska politika mora da ostanu vječni neprijatelji.
Šumarstvo vodi računa o interesima budućih pokoljenja, a partijska


i




ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 7     <-- 7 -->        PDF

politika o interesima današnjih — o interesima svojih birača. U tome
je baš golema tragika našeg šumarstva i nas narodnih šumara. U
tome je ishodište one rak rane, koja sve više nagriza tijelo naše šume.


Ovo se veliko zlo uvećava štetnom praksom opraštanj a
šumskih globa. Tek što su oblasni izbori raspisani, već je iz fijoke
izvučena ova čudotvorna mast. Partijska borba, slijepa i gluha za
sve, što je van granica partije, ni ne primjećuje, kako se golemo zlo
krije u ovom »opraštanju šumskih globa«. Prije svega previdja se


— sporedno je, da li to biva svjesno ili nesvjesno — razlika izmedju
otštete i novčane arlobe. Posve je razumljivo, da je pitanje plaćanja
dosudjenih otšteta stvar posve privatno-pravne prirode, izuzevši šume
državne. Ministarstvo Šuma i Rudnika, iako najviša šumarska vlast,
nema prava da dira u odnose privatno-pravne prirode (član 50. Ustava).
Cak ni legislativa ne bi mogla da naredjuje opraštanje odšteta,
ukoliko se radi o presudama sudskih, dakle po Ustavu nezavisnih vlasti.
Ministarstvo Šuma i Rudnika može faktično da predlaže Kralju
opraštanje novčanih globa, jer su to kazni, što ih predvidja član 50.
Ustava. No mi vrlo dobro znamo, da policijske vlasti tacite protežu
naredjenja o opraštanju globa i na odštetne iznose.
Sa tom nesretnom praksom treba već jednoć prestati. Jasno je, da
je najveći dio šumskih šteta prikraćivanje potomaka i uzimanje onog,
što je svojina budućeg pokoljenja. Tko može opravdati takav postupak
sa šumom, gdje se sadašnjica koristi na štetu budućnosti. Tko može
opravdati takav postupak, ako zna kako demoralizatorno djejstvuje takovo
opraštanje na počinitelje. Počinitelj se na taj način utvrdjuje u
vjeri, da je ispravno postupio. On vidi da ne samo nije platio odštetu
ni pretrpio kazan, već da mu je sve to oprošteno. Pa čemu da na taj
način opet ne iskorišćava šumu.


Karakteristična je i partijsko politička igra oko
privrednih i stručnih zakona. Kako je poznato, Zakon o
Šumama ima u nas već svoju istoriju. Ta je istorija prilično duga i
svijetla.


Naše je Udruženje duboko zahvatilo u taj problem velike važnosti.
Ono je, shvatajući pitanje Zakona o Šumama kao opći narodni i državni,
a ne partijski, problem, angažovalo za taj rad široku stručnu javnost.
Šumari nemalo sviju stranaka i sviju ideologija našli su se u času
te opće narodne potrebe na okupu. Svaki je od njih dao najbolje, što je
u njega bilo. Donesen je projekat zakona, koji je naišao na priznanje
i sa stručne i pravničke strane. No nedavno su neke novine pronijele
vijest, da se ponovno potrzava pitanje Zakona o Šumama. Mi ne znamo
tko je saradjivao oko toga najnovijeg projekta, tek znamo da Udruženje
nije prizivano tome radu. Udruženje jednom je već tačno reklo
što misli o tom pitanju. Pa sve da je i bilo prizivano, ono ne bi moglo
da odstupi od svog dosadanjeg gledišta, koje je izgradjeno na osnovu
svestranog studija. Mi d ne marimo znati tvorce najnovijeg projekta
Zakona o Šumama. Nama se ne radi o licima već o stvarnosti.


Karakteristično je, da su se za to novo pertraiktiranje angažovali
šumari partizani, dakle oni, koji stoje u službi partije a ne širih i
općih narodnih, državnih i stručnih interesa. A što je najkarakterističnije,
angažovali su se najviše oni, koji se za vrijeme, dok je naše
L druženje izgradjivalo projekat Zakona o Šumama, nisu udostojali, a


5




ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 8     <-- 8 -->        PDF

možda ni usudili, da se upuste u stvarnu ocjenu po Udruženju izradjenih
projekata. Nije teško ni dokučiti razloge. Partijski je štit sigurniji nego
slobodna govornica Udruženja i Šumarskoga Lista. Partija bolje
priznaje i nagradjuje rad nego Udruženje, koje se bori za ideale.


A što da kažemo o hitnji, kojom se žurimo da posjecemo
naše šume. Koja je to sila, što nas na to goni? Da li nam je
zaista do toga, da maknemo stare prezrele sastojine, pa da umjesto
njih uzgojimo nove i bolje? Ne može da bude. Tempo, u kojem se sječe
provode, ne daje mogućnosti valjanog zašumljavanja i podizanja budućih
šuma, toga najvažnijega problema šumarske privrede i politike.
Naročito te mogućnosti nema za bukvu i jelu, za te dvije, sa gledišta
čuvanja šumarskog tla, najvažnije vrsti drveta. Ili mi možda još ne
vjerujemo u važnost šuma po mehaničko vezivanje tla, ne vjerujemo u
njihov hidrološki učinak, pa treba da to okušamo. Zar u nas nitko ne
vidi, da se naše vode slivaju u plodnu nizinu srca otadžbine. Zar u nas
nitko ne vidi, da nije svejedno što se radi sa šumskim tlom u perimetrima
tih voda? Zar ćemo i mi da se ugledamo u one pustošnike istorije,
koji su poništili šume po slivovima Jadranskoga i Egejskoga mora,
što danas daju sliku golemog jada zemlje i čovjeka? Čemu hitnja
današnjice, ako vjerujemo, da su za nama naraštaji, kojima treba dati
da i oni živu ne samo od šume već i od plodnih nizina, koje zapravo
šuma hrani.


Tko da izbroji i naniže čitav niz pitanja, koja nam se ovaj čas
prepliću mislima. Naša je želja bila, da samo neka od njih podvučemo i
naglasimo, kako se ne bi uljuljali u san i nehaj, kako ne bi i mi izgledali
kao da nemamo ni srca ni razumijevanja ni osjećaja odgovornosti
za sve ono, što se danas dešava oko šume.


Na pitanje kuda brodimo - . . teško je odgovoriti, jer su magle
teške, brod već trošan a kormilu svi bliže nego stručnjaci.


Kuda brodimo ... Ako nastavimo ovako, moći će naš brod polomljenih
katarki, razdrtih jedara stići samo do ostrva Goleti i Krša. Tamo
će biti masa zadovoljnih birača, pripitomljenih šumara, brižnih narodnih
otaca — ali neće biti šume. Ako ovako produžimo, u drugoj će
svesci knjige Stoljeće Šumarstva tek jedna mala čest govoriti o glasovitim
našim šumama. Daleko veća biti će ona čest knjige, koja će
prikazivati goleme zadatke oko zašumljavanja goleti i krša, uredjivanja
bujica te o teškom radu i jadu. koji će čekati buduća pokoljenja.


Ou allons nous ...


L´auteur décrit les obstacles qui entravent le développement de l´économie et
de l´exploitation forestiere en Iougoslavie.
lîédaetion


0