DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 7 <-- 7 --> PDF |
politika o interesima današnjih — o interesima svojih birača. U tome je baš golema tragika našeg šumarstva i nas narodnih šumara. U tome je ishodište one rak rane, koja sve više nagriza tijelo naše šume. Ovo se veliko zlo uvećava štetnom praksom opraštanj a šumskih globa. Tek što su oblasni izbori raspisani, već je iz fijoke izvučena ova čudotvorna mast. Partijska borba, slijepa i gluha za sve, što je van granica partije, ni ne primjećuje, kako se golemo zlo krije u ovom »opraštanju šumskih globa«. Prije svega previdja se — sporedno je, da li to biva svjesno ili nesvjesno — razlika izmedju otštete i novčane arlobe. Posve je razumljivo, da je pitanje plaćanja dosudjenih otšteta stvar posve privatno-pravne prirode, izuzevši šume državne. Ministarstvo Šuma i Rudnika, iako najviša šumarska vlast, nema prava da dira u odnose privatno-pravne prirode (član 50. Ustava). Cak ni legislativa ne bi mogla da naredjuje opraštanje odšteta, ukoliko se radi o presudama sudskih, dakle po Ustavu nezavisnih vlasti. Ministarstvo Šuma i Rudnika može faktično da predlaže Kralju opraštanje novčanih globa, jer su to kazni, što ih predvidja član 50. Ustava. No mi vrlo dobro znamo, da policijske vlasti tacite protežu naredjenja o opraštanju globa i na odštetne iznose. Sa tom nesretnom praksom treba već jednoć prestati. Jasno je, da je najveći dio šumskih šteta prikraćivanje potomaka i uzimanje onog, što je svojina budućeg pokoljenja. Tko može opravdati takav postupak sa šumom, gdje se sadašnjica koristi na štetu budućnosti. Tko može opravdati takav postupak, ako zna kako demoralizatorno djejstvuje takovo opraštanje na počinitelje. Počinitelj se na taj način utvrdjuje u vjeri, da je ispravno postupio. On vidi da ne samo nije platio odštetu ni pretrpio kazan, već da mu je sve to oprošteno. Pa čemu da na taj način opet ne iskorišćava šumu. Karakteristična je i partijsko politička igra oko privrednih i stručnih zakona. Kako je poznato, Zakon o Šumama ima u nas već svoju istoriju. Ta je istorija prilično duga i svijetla. Naše je Udruženje duboko zahvatilo u taj problem velike važnosti. Ono je, shvatajući pitanje Zakona o Šumama kao opći narodni i državni, a ne partijski, problem, angažovalo za taj rad široku stručnu javnost. Šumari nemalo sviju stranaka i sviju ideologija našli su se u času te opće narodne potrebe na okupu. Svaki je od njih dao najbolje, što je u njega bilo. Donesen je projekat zakona, koji je naišao na priznanje i sa stručne i pravničke strane. No nedavno su neke novine pronijele vijest, da se ponovno potrzava pitanje Zakona o Šumama. Mi ne znamo tko je saradjivao oko toga najnovijeg projekta, tek znamo da Udruženje nije prizivano tome radu. Udruženje jednom je već tačno reklo što misli o tom pitanju. Pa sve da je i bilo prizivano, ono ne bi moglo da odstupi od svog dosadanjeg gledišta, koje je izgradjeno na osnovu svestranog studija. Mi d ne marimo znati tvorce najnovijeg projekta Zakona o Šumama. Nama se ne radi o licima već o stvarnosti. Karakteristično je, da su se za to novo pertraiktiranje angažovali šumari partizani, dakle oni, koji stoje u službi partije a ne širih i općih narodnih, državnih i stručnih interesa. A što je najkarakterističnije, angažovali su se najviše oni, koji se za vrijeme, dok je naše L druženje izgradjivalo projekat Zakona o Šumama, nisu udostojali, a 5 |