DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


O SMRTI JOVANA CVIJIĆA


Wy^ad se na nebu naših velikih narodnih radenika ugasi svjetlo


.\ jedne zvijezde, treba da se zavijemo u crno.


Kad na nebu naših velikih narodnih radenika zauvjek
zadje jedna sjajna zvijezda-prethodnica, treba da proplačemo
gorko.


O smrti Jovana Cvijića treba i da se u crno zavijemo i da
gorko proplačemo svi bez razlike imena, plemena i struke.


U nas nije bilo, nema a možda neće ni biti čovjeka, koji
bi obuhvatio tolikom dubinom i širinom sav naš narod kao
Jovan Cvijić. U nas nije bilo, nema i neće tako skoro biti čovjeka,
koji je tako istinski pripadao svima trima plemenima
kao Jovan Cvijić.


Na tu su ga neobičnu visinu izdigle njegove vanredne vrline.
Fanatična vjera u sposobnost i budućnost našega naroda bila
mu je pokretačem. No on nije zapadao u našu običnu grješku,
da samo vjeruje u tu sposobnost i da se fatalistički prepusti samo
vjeri. Pored tvrde vjere on je i žilavo radio — do posljednjega
daha. Bio je to rad, koji je u sebi ujedinjavao širinu koncepcije,
dubinu duha i — za nas rijetke odlike — organizatornu
sposobnost i nevidjenu radinost.


Cvijić je bio izraziti narodni čovjek, a ipak nije bio ni
političar ni partizan. Za jake naučničke individualitete to i jest
jedina mogućnost. Traženje naučne istine i prinašanje te istine
na oltar širokih narodnih potreba i ideala, nikada ne zastaje na


57