DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 45     <-- 45 -->        PDF

SITNE VIJESTI


Raspukline od studeni (cannelures et gélivuree produites par le froid, Frostleisten,
Frostrisse, Eiskltifte) poznate su grješke drveta, koje nastaju na deblu dubećeg
stabla uslijed intenzivnog i naglog ohladjivanja njegova drveta, Način njihova postanja
nije joe posvema objašnjen. Mislimo da ne valja, tražeći uzroke njihova posta-nja,
zalaziti suviše daleko u oblast fiziologije. Sam proces raepucavanja odigrava
se za vrijeme, dok fiziološki procesi miruju, i suviše naglo a da bi se njima samima
mogao objasniti postanak raspuklina od studeni. Po našem je uvjerenju ispravnije
tražiti uzroke tih laepuklina pretežno u oblasti fizike i tehnologije drveta.


Držimo, da su ovo osnovni uzroci raspucavanja debata stojećih stabala od
studeni.


1. U tez an je drveta us 1 jed o hl ad j i van j a. Po zakonima fizike svako
se tijelo — dakle i drvo — uteže, kad se ohladjuje. No stepen utezanja kod drveta
nije jednak u svim smjerovima. On je najveći u smjeru godova, manji u smjeru tangencijalnom,
još manji u smjeru radijalnom, a najmanji u smjeru uzdužne osovine
debla. Kao posljedak toga utezanja javlja ee raspucavanje u pravilu smjero m okomitim
na smjer utezanja. Pošto je utezanje u smjeru godova najizrazitije i
najjače, javlja se raspucavanje u smjeru radijalnom najčešće.
2. Ohladjivanje drvne mase ne vrši se jednako brzo. Najbrže
vrši se ohladjivanje na periferiji debla (kora i bijel), dakle na onoj njegovoj česti,
koja je najjače izložena neposrednom dodiru hladnoga medija, uzduha. Unutarnja čest
drveta (srž) zaštićena je od brzoga i jakoga ohladjivanja. Ona se ohladjuje polaganije
i slabije. Uslijed bržeg i jačeg ohladjivanja periferije nastaje njeno jače utezanje,
koje za sobom povlači raspucavanje. Zato je i razumljivo, da raspukline od studeni,
u času njihova postanja, pokazuju najveću širinu na. periferiji debla a
najman ju u erzi.
3. Raspucavanje drveta uslovljeno je tehničkim njegovim
svojstvima . Kako drvo nije homogeno po načinu gradje, tako je različna i kohezija,
koja drži na okupu njegove elemente. Ona je najmanja u smjeru radija. To će
reči drvni elementi pokazuju najmanji stepen suvislosti u tom «mjeru, Zato najjače
raspukline, naročito primarne, i teku u smjeru radijalnom.
4. Vjerovatno je, no treba to još egzaktnim naučnim radom utvrditi, da tlak,
koji nastaje us!jed povećavanja volumena zamrznute vode u drvetu,.
povlači za sobom razaranje suvislosti staničnoga tkiva u smjeru najslabija kohezije
dakle u smjeru radijalnom.
5. Mehaničko ozledjivanje unutrašnjosti drveta slabi suvisioet
drvnih elemenata. Na ozlijedjenom mjestu imamo posla sa očitim »locuis resistentiae
minoris«, dakle sa partijom manje otpornosti nego što je obližnje neoštećeno
tkivo. Razumljivo je, da na tom mjestu nastaje veća mogućnost raepucavanj
a drveta uopće pa i raspucavanja od studeni.
Donosimo jedan nešto neobični primjer, iz kojega se vidi nači n postaja nja
raspuklina od studeni.


»Locus resistentiae minoris« nastao je u ovom slučaju n a v r t a v a n j e m debla,
dakle mehaničkim prekidanjem suvislosti drvnih vlakanaca. Ovo se navrtavanje
praktikuje u našim šumama Podravine i Posavine na dubećim brestovim stablima:
a u cilju vadjenja t. zv. čepovice . Naročito se ovo navrtavanje praktikuje u-,
pomenutirn šumama a vrijeme i na mjestima, gdje vlada nestašica pitke vode.. Umjesto
vode pije se čepovica.


99