DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ALEKSANDAR UGRENOVIĆ : JADI NAŠE ŠUMARSKE PRIVREDE . . i smo se u posljednjem broju zadržali na nekim općim pogledima na naše šumarstvo. Uradili smo to nošeni mišlju, da je javno tretiranje šumarskih pitanja od interesa po naše šumarstvo. Učinili smo to gonjeni uvjerenjem, da je krajničas. da se u pitanjima šumarstva počne govoriti glasno i jasno. Pišući pomenuti refleksije ponadasmo se, da će razotkrivanje istine, ukazivanje na jade i nevolje našeg šumarstva prenuti po koga pravednika iza sna i podstaći ga da i on procijedi koju »bijelu« kroz zube ili da koju crnu« stavi na papir. No zasad — izuzevši jednu časnu iznimku — mir, gluhi i samrtni mir. Pjesnik bi, gledajući ovaj naš rad, rekao »od sto glasa glasa čuti nije«, ako nam se čak ne bi i narugao jetkim sarkazmom »mukom muče ropske sluge«. Tuko se evo opet nadje urednik u položaju da ... sam misli, govori i piše namjesto stotine drugih »zvanih i izabranih«. Ni ovaj put mi se ne iacamo istine i niti se plašimo prilaženja njenom oltaru. Pokušat ćemo da ovim člankom nastavimo nit, koju smo počeli raspredati pišući članak »Poslije slave i zbora« i prekinuli je člankom »Kuda brodimo ...« Mi smo u dosadanjim našim refleksijama ocrtali opći položaj šumarstva u sklopu našeg javnog života. Pokušali smo da prikažemo kako duboko su potresi partijskog života zahvatili i poljuljali temeljenaše privrede uopće a šumarske privrede napose. Ocrtali smo sredinu, u kojoj se razvija odnosno mora da se razvija zanemarena i zakržljala biljka — privreda. A sad ćemo da pridjemo bliže bolesniku, koji nas više interesuje, — šumarskoj privredi. Kad se u nas izgovara i čuje riječ privreda, malo se kad u punomobimu obuhvata njen pravi smisao. Naročito je od istine daleko to obuhvatanje, kad je riječ o šumarskoj privredi. Dvije su osnovne grješke, koje se u nas čine kad se govori o šumarskoj privredi. Na jednojse strani ne podvlači dovoljno jasno razlika izmedju poljoprivrede i šumarske privrede. Na drugoj se strani šumarska privreda suviše često identifikuje sa industrijom, I jedno i drugo iz temelja je krivo. Mi se ne možemo u okviru ovako kratkoga članka zadržavati na svestranom osvjetljivanju i ispravljanju ovih krivih predodžbi. Moramo se ograničiti samo na to. da istaknemo najvažnije i najhitnije. Nelučenje osnovnih značajki poljoprivrede i šumarske privrede naročito je u tome, što se previdja, da šumarska privreda mora da operiše sa neko sto puta većim produkcionim periodom nego poljoprivreda te da prema tome traži daleko veće površine nego poljoprivreda. Iz nelučenja ove osnovne značajke rodila se kardinalna gr ješka naše agrarne reforme. 69 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 6 <-- 6 --> PDF |
po kojoj je maksimum površine šume (sa gledišta mogućnosti produkcijea ne vlasnika) uzet suviše malen. Nepovlačenje ispravne granične linijeizmed ju šumarske privrede i industrije rodilo je u nas krivu predodžbu, da je iskorišćavanje šume posve identično sa iskorištavanjem rudnika. To pogrješno shvatanje dovelo je do neprirodnoga braka šumarstva i rudarstva u našoj najvišoj instanci. Ova posljednja gr ješka, to jest identifikovanje šumarske privrede sa industrijom, sudbonosna je naročito zato. što je ona u toj krivoj formi postala duševna svojina ne samo eksploatatora šume već i jedne česti naše šire javnosti. Da malo izbližega ogledamo uporedjenje izmedju rudarstva i šumarske privrede. Kad se neki rudnik posvema iscrpe i iskoristi, nitko više ne pita — a i ne treba da pita — što će da bude sa zemljištem, koje je iskorišćeno. To je pitanje izlišno jerje centar interesa rudarskog iskorišćavanja sadašnjica a ne budućnost. Kod šume je stanje obrnuto. Sadašnjica mora da se podredi budućnosti. Očuvati kapitale, koji donose prihode (održati tlo sposobno za produkciju i sastojinu), racionalno iskoristiti te prihode i nastojati da se uveća osnovni kapital i prihodi, to je s u š ti n a š u m ar s k e p r i v r e d e. Preneseno u obični govor znači to: producirati, š tediti i i utenzi višati p r o d u k c i j u. Dakle, ako hoćemo da obuhvatimo u stvarnoj slici problem današnjenaše šumarske privrede i da na osnovi sadašnjice zacrtamo perspektivubudućnosti, treba osvijetliti svaku od pobrojanih komponenata napose. To će reći treba da vidimo kakvi su nam kapitali, s kojima mi operišemo u našoj šumarskoj privredi, kako iskorišćavamo pinhode i da li i kako intenzivišemo šumarsku privredu. Prije svega nas interesuje faktično stanje osnovnog kapitala šumarske privrede. Drugim riječima interesuje nas prostranstvo n a šili šuma te u njima sadržane drvne mase. Kadgod je riječ o prostranstvui vrijednosti naših šuma, velika čest naše javnosti zapada u neku megalomaniju. Ona redovno vidi daleko veće i površine i drvne mase i vrijednosti u našim šumama nego što to u istinu jest. Mi se u tom pogledu suviše obmanjujemo. U tom času mi izgledamo kao neka vlastela, koja sačuvaše samo djedovsko ime i nešto imetka a bane se kao da im je u rukama sva djedovina. Mi ovdje glasno kažemo: naše šume nisu ono što su bile, naše šume nisu ono. što si mi zamišljamo. One to nisu ni popovršini ni po masi ni po vrijednosti. Ako ikad dodjemo do precizne i stvarne statistike, mi ćemo doživjeti ne maleno razočaranje. Cifra od 7.5 mi li j u na hektara š u m e, što je nalazimo iskazanu u zvaničnoj statistici od god. 1926., mora se reducirati na pravumjeru. Ne treba previdjeti, da je šumarska statistika svake zemlje, kojanema katastralne izmjere i elaborata o uredjenju šuma, mora — volens, uolens — da u dobroj česti bude fiktivna. Ovo za naše prilike vrijedi fffš i jače. Mi ne samo što nemamo katastralne izmjere za čitavu državu već se zna, da je naša posljednja zvanična statistika bila gradjena priličnonaglim tempom. Išlo se za tim, da se pred veliki Internacionalni Šumarski Kongres, koji je održan u aprilu 1926. u Rimu, donese statistika naših šuma pa bila ona i nešto nepotpuna. (Faktično je Kongres imao da raspravi metode šumarske statistike a ne samu statistiku. Zato bi po našem mišljenju bilo bolje, da se publiciranje naše statistike izvršilo poslijeKongresa. Dobilo bi se tako više vremena za rad i znalo bi se, što internacionalni forum stručnjaka misli o metodama šumarske statistike).-Jrž 60 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 7 <-- 7 --> PDF |
ovakove kondicije naša zvanična statistika pored stvarnosti mora da ima na sebi nešto reprezentativnog a i fiktivnog. Korekturu ove naše toliko razvikane cifre od 7.5 milijuna hektara šume proveo je naš odlični saradnik gosp. Direktor Petar Rohr. prikazujući produktivitet tla ti Jugoslaviji.1 Po njegovim izvodima, kod kojih sa on poslužio zvaničnom statistikom, Ministarstva Huma i Rudnika te Ministarstva Poljoprivrede i Voda. izgleda podjela tla po vrsti kulture ovako: Od ukupno 24.5 milijuna hektara otpada na poljoprivredno zemljište 11.5 milijuna hektara, na šume 7.5 milijuna a na nekulturno tlo 5.5 milijunahektara. No cifru od 7.5 milijuna hektara šume luči Rohr na: šumom neobraslo 560.000 ha. krš 820.000 ha. šikare 750.000 ha, dakle ukupno2,130.000 ha tla. koje zapravo nije pod šumom. Ako ova 2.1 milijuna hektara odbijemo od 7.5 milijuna hektara šume po zvaničnoj statistici, o s t a j e n a m s amo 5.4 milijuna h ekt a r a š u m om ob r as l o g a 11 a. No mi smo uvjereni, da ovu površinu treba još i dalje rektificirati. Prije svega mi sumnjamo, da je zvanična statistika u površinu šume uračunala dobar dio pašnjaka a možda i nekulturnoga tla. Dalje se bojimo, da će nam definitivna cifra o veličini krša, goleti i krčevina donijeti iznenadjenja — in peius. Ukratko, čini se da nećemo pogriješiti, ako ustvrdimo, da je opreznije ako se za faktičnu površinu naših šuma uzme cifra od okruglo 5 milijuna hektara. To će reći da treba cifru, koju si mi obično hnaginiramo sa 7.5 milijuna hektara, reducirati za ravno jednu trećinu. Ili, što je isto, treba uzimati kao površinu šume samo 66% one površine. koja se obično prikazuje kao šuma. Dakle prosudjujući osnovku naše šumarske privrede treba prije - riše nego 5 milijuna hektara faktično šumom obrasle površine. No za prosudjivanje kapaciteta naše šumarske privrede nije odlučna površina već stanje tih šuma. Mislimo da nas i tu čeka razočaranje. Sama zvanična statistika prikazuje stanje šuma po starosti ovako: 45% mlade sastojine (do 40 godina). 25% srednje-stare sastojine (40—80 godina) i 30%, stare sastojine (preko 80 godina). Ako ovaj zvanični ključprimijenimo na našu cifru od 5 milijuna hektara, dobivamo ove brojeve: 2.25 milijuna hektara mlade šume, 1.25 milijuna srednje-stare šume i 1.5 m ili jun a hektara stare šum e. Za slavonske hrastike, dakle za one naše šume, radi čijeg se prostranstva mi često i suviše isprsavamo, izgleda ova slika još žalosnije. Blagodareći našem Udruženju a naročito njegovom agilnom članu gospodinu Direktoru Petru Manojloviću, mi tačno poznajemo današnje stanjedavonskih hrastika.2 Ako uzmemo u obzir čak i 80-godišn je šume, mi raspolažemo danas još samo sa 14%, a bez klase od 80—100 godina samo sa 8c/o stare šume slavonske hrastovine. Dakle od ukupne površine slavonskih hrastika, koja iznosi 127.650 hektara otpada na stare za sječu zrele slavonske hrastove šume jedva nešto prek o 10.000 h ekt a r a. 1 Petar Rohr: Agrarna reforma. Pola stoljeća Šumarstva, Zagreb 1926. Str. 232. 2 ..... ..........: »...... ..... ....... .......... ..... y .........«. ».... ......., ..........«. ...... 1926. .... 372. 01 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 8 <-- 8 --> PDF |
No ni sve ovo, što smo do sad rekli, još ne daje potpunu sliku našegtobožnjeg bogatstva šumom. Ako smo konstatovali, da danas šume nedozrele za sječu iznašaju 70% čitave naše šumske površine (za hrastovinu čak 86%), onda još nije sve rečeno. Vrlo je odlučno — a to se iz zvanične statistike nikako ne vidi — kakovo je s t a n je tih ml a d i h š u m a. Poznata je činjenica, gdjegod su šume bile iskorišćavane načinom čiste eksploatacije (u ovdašnjem a ne francuskom značenju te riječi), dakle načinom, koji šumu identifikuje sa rudnikom, ondje stanje mladih šuma ne obećaje mnogo. Iako smo mi u dvadesetom vijeku i imamo — u nekim krajevima — za sobom šumsko gospodarstvo od nemalo sto godina, nije nas ni u dvadesetom vijeku minula gorka čaša pustošenja, što su ga prepatile i zapadne kulturnije zemlje a naročito zemlje oko Sredozemnogamara pred stotine i stotine godina. To naročito vrijedi za regiju bukve i jele. Trebat će teških briga, napora i žrtava, da se bar donekle te mlade šume poprave i pridignu. No nikako se na taj način ne će doseći ono stanje, koje bi se doseglo iskorišćivanjem na bazi uzgojnoj. Treba se sjetiti da su u toj površini mladih š u m a u kl j učenaisva stara s j e čist a: ona predratna, ratna i poratna. Kolika su ona, u kakovom su stanju, o tom nam zvanična statistika ne može ništa da kaže. Ali mi znamo vrlo dobro, da se već i prije rata u tom pogledugriješilo jednako sa strane privatnika, općina i države. Naročito je privatni vlasnik šume nastojao da izmakne dužnosti pošumljenja, služeći se raznim trikovima. On je tražio pogodnosti dugih rokova za pošumljenjesvojih prostranih sjecišta, fingirao je namjeru obraćanja šume u pašnjake i oranice, tobože u interesu naroda. On je po neki put znao iskoristiti i politički momenat, stavljajući — naročito za vrijeme izbora — te svojetobožnje nove pašnjake na dispoziciju vlasti i narodu. U istinu on se izvlačio od dužnosti po šumi javan ja, a gerirao se kao da prinosi i neke žrtve. Ta stara sjecišta očiti su minus u stanju naših šuma. Hat je prekinuo rad oko podizanja i gojenja šuma. Okupatorskavlast u Srbiji a redovna vlast u neoslobodjeuim krajevima za vrijeme rata pomišljala je samo, kako da iz šume izvuče što više koristi. Nitko nije vodio brige o pošumljivanju ni novih a kamoli starih sjecišta. Čas oslobodjenja, koji je donio radosti narodu, donio je teške kušnje šumi. Znamo to vrlo dobro svi mi, koji smo u te dane bili još u terenu i proživljavali tu tešku navalu na šumu. Težište nasrtanja ustalasanih narodnih masa bile su baš branjevine. Revolucionarno raspoložena psiha naroda nije u branjevinama gledala šumu za pokoljenja, koja će doći. Ona je u branjevinividjela samo omraženog predstavnika tudjinskoga velikoga posjeda i tudjinske državne vlasti ili mrske joj općine. U misli da bije neprijateljaona je faktično bila šumu. Tu su borbu protiv šume nažalost podjarivalii podržavali narodni poslanici a i mnogi narodni inteligenti sa sela. — : Otvarajte branjevine«, odajte narodu više paše«, bile su devize, kojima su narod, poslanici, šićardžije i partizani udarali po obrazu i narodnogšumara, kad je stao na branik općeg dobra. Razvaljivanje ograda, tamanjenje i stokom i sjekirom, podmetanje vatre, sve je to poslužilo za poništavanje branjevina. Kraj takvog slanja stvari tko da danas zna iz mrtvog slova zvanične statistike kolika je faktična površina predratnih i ratnih sjecišta i neposredno po ujedinjenju poništenih branjevina. koje su svakako uračunate u mlade šume. 62 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Tko je danas u stanju, da nam kaže koliko je od te naše ogromne površine šume na njenoj lizijeri u posljednjih 12 godina iskr-čeno i obroče no u zir atno zemljište, pašnjak ili — pustoš bez znanja i pristanka vlasti. Granična linija šume i poljoprivrednog zemljišta, pogodovana lošom arondacijom i komasacijom naših šuma, vječiti je borbeni front izmedju zemljoradnika i sopstvenika šume. Uzurpacije, prikrćivanja šumskog zemljišta sa strane zemljoradnika bila su u nas — izuzevši Sloveniju i Vojvodinu — na dnevnome redu već od davnine. Nema u tom bitnih razlika izmedju Bosne, Sr&ije i Hrvatske. Kako je tek moralo da izgleda ovo zahvatanje i zadiranje u tijelo šume, kad je u času revolucionarnog previranja i prvog daha slobode u narod ubačena krilatica zemlja onome, tko je obradjuje«. Lako je dokučiti, da se takvim krčenjem šuma morala znatno smanjiti njena površina iako mi o tome zvanično ništa ne govorimo. Od pojma šumarske privrede nedjeljiv je rad oko p o d i z a nj a š u m a. Tačno stanje naše šumarske privrede moći ćemo uočiti te pravilno ocijeniti njen uspjeh tek onda, kad budemo u položaju da uporedimosječu šume sa njenim podizanjem. To će biti tek onda, kad budu javnostipredočeni podaci o kulturnim radovima čitavog šumarsko-administraiivnog aparata za sve kategorije posjednika. Treba da budemo svjesni koliko su ogromni ovi kulturni radovi, koji nas još čekaju. Čeka nas — pored zašumljavanja redovnih sjecišta — zašumljavanje starih sjecišta, goleti, krša i živoga pijeska. Što je do danas faktično uradjeno u oblasti pošumljavanja, nije poznato šumarskoj javnosti. Zvaničnih podataka o tome nema. A ipak bi ne samo šumarska već i šira javnost imala pravo, da to zna bar za krš. Zašumljavanje krša nije samo šumarsko već široko nacionalno- ekonomsko pa čak i socijalno pitanje. 0 tome pitanju vode računa ne samo korporacije, samoupravna tijela već i pojedinci. Javno publikovanje rezultata rada oko zašumljavanja mora se u nas tražiti još iz jednog drugog razloga. U nas postoji Šumski Fond. U njega ulaze milijuni naših privrednika, naročito trgovaca i industrijalaca. Njegov je osnovni zadatak zašumljavanje krša i goleti. Potrebno je pokazati pred javnošću, što je zašumljeno te sa kakovim uspjehom na teret redovnih budžetnih sredstava a što na teret toga fonda. Ne treba zaboravljati, da težište rada oko zašumljavanja krša i goleti leži na državnoj a ne na privatnojinicijativi. Detaljne razloge tome objasnili smo u motivima našeg projekta Zakona o Šumama. Bitnost je ovome: krš nije grijeh sadašnjice već grijeh prošlosti. Koristi od zašumljavanja uživati će pokoljenja budućnosti. Dakle nije ispravno dužnost pošumljavanja prebacivati na ledjasopstvenika. Nije dosta da država osigura sredstva budžetom, Šumskim, Fondom, već ona mora da iznese pred javnost rezultate ovog rada, kako bi oni dali podstreka za rad oko zašumljavanja. i ostalim sopstvenicima. Od važnoga upliva po stanje naših šuma i šumarske privrede jest pitanje šum s k ih št et a ikradja. 0 tom smo pitanju govorili već posljednji put i nećemo se na njemu zadržavati. No moramo reći, da bi potrebno bilo vidjeti istinsku cifru o visini one štete, koja se na taj način nanosi šumi. Svaki uredni sopstvenik šume vodi o tome računa, kolike drvne mase uslijed šumskih šteta i kradja godišnje nestaju iz njegovihšuma, i za koliko se na taj način umanjuje vrijednost šume. No državna bi vlast trebala ići za tim, da se javno publikuju rezultati upliva šumskih šteta na stanje naših šuma. Mi smo uvjereni da bi se pitanje praštanju .. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 10 <-- 10 --> PDF |
šumskih globa i otpisivanje odštetnih iznosa posmatralo posve drugačije. kad bi se znalo koliku visinu znadu doseći ovi iznosi, i koliko se šume upropašćuje na taj način. Važni razorni elemenat naših šuma jesu š u m s k i p o ž a r e v i. Zna li šumarska javnost kolika je razorna snaga toga elementa? Da li je igdje publikovano koliko je šume poništeno na taj način i kolika je vrijednostpočinjene štete? Koliko mi znamo, o tome nema u nas zvanične statistike iako je naše Udruženje još godine 1922. skrenulo pažnju vlasti na potrebu ove statistike. Naše je uvjerenje, da se šumskim požarevima u nas uništuju milijuni. Pisac ovih redaka ima prilično pravo da postavi ovakovu tvrdnju. Kad sam god. 1923. na Internacionalnom Šumarskom Kongresu u Pariza referirao o problemu naših šumskih požareva, morao sam se ograničiti na iznošenje razloga i povoda šumskim požarevima te preventivnih i represivnih mjera u borbi protiv požareva. Prešutio sam namjerite prikazivanje vrijednosti šteta, uprkos tome, što sam imao na raspoloženje zvanične podatke o šumskim požarevima iz god. 1921.—1922. Učinio sam to iz uvjerenja, da bi iznošenje ogromnih cifri tih šteta pred kulturnim svijetom značilo svjesno rušenje vjere inostranstva u naše šume, u snagu naše šumarske privrede i sposobnost naše šumarske administracije. Ali nema razloga da mi sami pred sobom ne otkrijemo i ovu rak ranu naše šumarske privrede u pravoj i istinskoj slici. U nas se u posljednje vrijeme uvukao običaj d a r i v an j a d r v e t a ili što je vrlo blizu toga d a v a n j e d r v et a p o n i s k o j taks i. Mi ne ulazimo ovdje u iznošenje motiva, koji pokreću ovo darivanje ili davanje. Ma kakvi bili ti motivi, očito je da je rezultat takovog postupkana štetu privrede. Mi razumijemo, da se od česti na taj način ide za tim, da se izmakne neprijatnostima računarske kontrole. Vrijednost drvne mase nije unesena u nikakav budžet i ne podleži krutim formalnostima glavne kontrole. Drvnom se masom lakše disponira nego novcem. No takovo davanje i darivanje mora imati svoju osnovicu, razloge i granicejer se inače unosi u rad šumarske administracije elemenat nereda. Naročito je loše što nadarenici ili pogodovnici često nisu nego samo izvjesnaposredna lica, koja to drvo prodaju zakulisnim trgovcima, demorališući tako i. šumsku upravu i trgovinu drvetom. Kad smo ovako izložili slanje naših šuma. da sad bacimo pogled i da zagledamo, d a l i s e o t o m sta n j u vodi r a č un a. Da li mi, podmirujući naše potrebe produktima šume, podešavamo naš postupak stanju naših šuma. Svi mi, koji smo imali posla sa šumom i licima, koja se šumom koriste, moramo priznali, da se u n as ne štedi ni šuma ni d r v o. Ono umišljanje o našem tobožnjem šumskom bogatstvu, zapaža se i u načinu, kojim mi iskorišćuvumo šumske produkte. Istina, gradovi i krajevi siromašni drvetom. znadu slediti drvetom. No što više se primičemo domeni šume. to više raste neracionalnost u trošenju drveta. Zamislite se na čas u ove paradokse. U isti čas dok se posljednji ostaci naše hrastovine plaćaju teškim parama, seljak u okolini Zagreba gradi kuću i gospodarskezgrade iz masivnih hrastovih planki. U isti čas dok po gradu vid jate sirotne ljude, gdje sabiru i najsitnije otpatke drveta, leže po našim prostranim sjecištima neiskorišćene mase klada, ogranaka i otpadaka. Dok se gradska porodica grije oko jedne peći, iskorišćavajući svaku kaloriju, dotle zemljoradnik sa svog otvorenog ognjišta pušta da -., ukupno ogri 64 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 11 <-- 11 --> PDF |
jevne snage proguta- badža. Koliko mlade šume poždere ono neracionalno podizanje ograda oko okućnica, njiva pa i ispašišta? Ukratko, mi se razmećemo drvetom. Odakle to, zašto to? Prije svega, u. našega je čovjeka, koji je uzrasao šumi na dohvatu, od iskona duboko zakorjenjeno mišljenje: »šumi nikad kraja«, »dok je mene bit će i šume i slično. Jednom riječi i naš je seljak a i naša šira inteligencija uljuljana u fikciju, o kojoj smo govorili, da ti nas zbilja ima izobilje šume. Razumljivo je, da se pod takovom psihozom ne učvršćuje uvjerenje da treba Mediti drvetom. Nesumnjivo je, da se na taj način nesvjesno pomaže rad oko ´lestrukcije naših šuma. Razbijanje predrasude i zablude o obilju naših šuma, utuvljivanje svijesti da je potrebno štediti drvetom, ne može se provesti teškim zakonskim maljem. Tu može da pomogne samo žila v i i i s t r a j ni p r o s v j et n i r a d i — kruta n u ž d a. Pitanje prosvjetnoga rada u cilju promicanja šumarske privrede čini zasebno poglavlje popularizova?ija šumarstva, o kojemu je na ovome mjestu bilo već dosta govora. Bič nužde doći će bez ičije pomoći, sam. 1 to uskoro. Da r e z i m i r « m o. Naša šumarska privreda nikako ne stoji onako sjajno, kako se to čini posmatraču, koji je posmatra iz daljine, i kojemu je pogled pomućen starom i otrcanom bajkom o bogatstvu naših šuma. Prije svega površina naših šuma nije onako velika, kako se to obično misli, kad čovjek čila neke velike brojke na papiru. Dalje, mi nemamo ni izdaleka: za sječu onolike drvne mase, kako si to laici predočuju, zamišljajući, da je svih 7.5 milijuna hektara šume sposobno za momentano iskorišćuvanje. Ne treba zaboraviti, da mi danas siječemo jedan dio drvne mase. koju SM uštedila posljednja dva i tri stoljeća. Isključena je i samu. pomisao, da bi mogli da u budućnosti uzgajamo naše šume sa tako visokim turnusom. Iz finansijskih a i šumarsko-tehničkih razloga mi nećemo biti u položaju da u budućnosti na drvno tržište bacamo takove dimenzijei takav kvalitet drveta. koji nam je pronio slavu svijetom. Mi ćemo se morati zadovoljiti sa manjim prihodima, sa slabijim dimenzijama, sa nižim procentom i lošijim kvalitetom gradjevnog drveta. Perspektiva budućnosti, nagovješla nam d a s t o j im o pred o pa s n o š ć u da z a k r a tko v r i j e m e prestanemo biti eksport n a zemljai stanemo i u tom pogledu, u red kulturnoga zapada«. Dakle kad je ovakova perspektiva naše šumarske privrede, onda treba za. vremena uočiti ovu opasnost i prihvatiti se pravovremenog provo4jenja o n i h m j e r a, k o j e ć e m o ć i s a č u v a t i n aš u p r i v r e- du od propadanja. Da se spremimo za tu novu perspektivu, treba., provesti ove mjere: 1. Propagovati i z a v o d iti š t e d n j u sad r v eto m na svim linijama. Svijest o potrebi te štednje mora da postane duševna svojinu svih naših krajeva i svih našili slojeva. Za razvijanje i utvrdjivanje te svijestitreba angažovati prosvjetu u svim smjerovima. Od naročite je važnosti prosvjetni rad osnovnih škola dakle onih. koje su za prosvjećivanje zemljoradnika od fundamentalno g značenja. 2. Treba ini e nziv i sati š u m s k o gospoda r s t v o. U tom cilju treba nastojati da se što prije zašume stare sječine, goleti, krševi. Uvi pijesak te da se kulturi šume privedu i one pašnjačke površine, kojenisu potrebne za poljoprivredne odnosno stočarske ciljeve. Ostale šum- ...-gospodarske mjere ne ćemo ni dodirivati. .. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 12 <-- 12 --> PDF |
3. Naročito pažnju treba prikloniti šumama na a p s o lut u o m šumskom tlu i brinuti se, da to tlo razumnim prirodnim pomladjivanjem što bolje sačuva svoju sposobnost za produkciju, kako bi se otklonilo postajanje novih goleti i krševa. Apsolutno šumsko tlo mora da zarijeke ostane isključiva domena šume. Ono treba da bude rezervoar, kojiće spašavati procenat naše šumovitosti od časa, kad šume počnu ustupati sa plodnih ravnica a pod pritiskom opravdanih potreba poljoprivrede, koja ima neosporno pravo prvenstva na relativno šumskom tlu. 4. Šumarsku nauku, a d mi n i str a c i j u i privât n u inicijativu treba upregnuti u cilju postizavanja izloženih ciljeva. Les soucis de l´exploitation, administration et politique forestiere en [ougoslavie. î/auteur prévient de trop grand optimisme concernant la superficia de nos forets ci leur niasse ligneuse. Nous devons etre prets a une surprise a cet égard. Rédaction 66 |