DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1927 str. 6     <-- 6 -->        PDF

po kojoj je maksimum površine šume (sa gledišta mogućnosti produkcijea ne vlasnika) uzet suviše malen. Nepovlačenje ispravne granične linijeizmed ju šumarske privrede i industrije rodilo je u nas krivu predodžbu,
da je iskorišćavanje šume posve identično sa iskorištavanjem rudnika.


To pogrješno shvatanje dovelo je do neprirodnoga braka šumarstva i rudarstva
u našoj najvišoj instanci. Ova posljednja gr ješka, to jest identifikovanje
šumarske privrede sa industrijom, sudbonosna je naročito zato.
što je ona u toj krivoj formi postala duševna svojina ne samo eksploatatora
šume već i jedne česti naše šire javnosti. Da malo izbližega ogledamo
uporedjenje izmedju rudarstva i šumarske privrede. Kad se neki rudnik
posvema iscrpe i iskoristi, nitko više ne pita — a i ne treba da pita —
što će da bude sa zemljištem, koje je iskorišćeno. To je pitanje izlišno jerje centar interesa rudarskog iskorišćavanja sadašnjica a ne budućnost.
Kod šume je stanje obrnuto. Sadašnjica mora da se podredi budućnosti.
Očuvati kapitale, koji donose prihode (održati tlo sposobno za produkciju
i sastojinu), racionalno iskoristiti te prihode i nastojati da se uveća
osnovni kapital i prihodi, to je s u š ti n a š u m ar s k e p r i v r e d e.
Preneseno u obični govor znači to: producirati, š tediti i i utenzi
višati p r o d u k c i j u.


Dakle, ako hoćemo da obuhvatimo u stvarnoj slici problem današnjenaše šumarske privrede i da na osnovi sadašnjice zacrtamo perspektivubudućnosti, treba osvijetliti svaku od pobrojanih komponenata napose.
To će reći treba da vidimo kakvi su nam kapitali, s kojima mi operišemo
u našoj šumarskoj privredi, kako iskorišćavamo pinhode i da li i kako
intenzivišemo šumarsku privredu.


Prije svega nas interesuje faktično stanje osnovnog kapitala šumarske
privrede. Drugim riječima interesuje nas prostranstvo n a šili
šuma te u njima sadržane drvne mase. Kadgod je riječ o prostranstvui vrijednosti naših šuma, velika čest naše javnosti zapada u neku megalomaniju.
Ona redovno vidi daleko veće i površine i drvne mase i vrijednosti
u našim šumama nego što to u istinu jest. Mi se u tom pogledu suviše
obmanjujemo. U tom času mi izgledamo kao neka vlastela, koja sačuvaše
samo djedovsko ime i nešto imetka a bane se kao da im je u rukama
sva djedovina. Mi ovdje glasno kažemo: naše šume nisu ono što
su bile, naše šume nisu ono. što si mi zamišljamo. One to nisu ni popovršini ni po masi ni po vrijednosti. Ako ikad dodjemo do precizne i
stvarne statistike, mi ćemo doživjeti ne maleno razočaranje.


Cifra od 7.5 mi li j u na hektara š u m e, što je nalazimo iskazanu
u zvaničnoj statistici od god. 1926., mora se reducirati na pravumjeru. Ne treba previdjeti, da je šumarska statistika svake zemlje, kojanema katastralne izmjere i elaborata o uredjenju šuma, mora — volens,
uolens — da u dobroj česti bude fiktivna. Ovo za naše prilike vrijedi fffš
i jače. Mi ne samo što nemamo katastralne izmjere za čitavu državu već
se zna, da je naša posljednja zvanična statistika bila gradjena priličnonaglim tempom. Išlo se za tim, da se pred veliki Internacionalni Šumarski
Kongres, koji je održan u aprilu 1926. u Rimu, donese statistika naših
šuma pa bila ona i nešto nepotpuna. (Faktično je Kongres imao da raspravi
metode šumarske statistike a ne samu statistiku. Zato bi po našem
mišljenju bilo bolje, da se publiciranje naše statistike izvršilo poslijeKongresa. Dobilo bi se tako više vremena za rad i znalo bi se, što internacionalni
forum stručnjaka misli o metodama šumarske statistike).-Jrž


60