DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ALEKSANDAR UGRENOV1Č:


NAŠA ŠUMARSKA POLITIKA


.
.
i smo dosad na uvodnom mjestu zastali na najvažnijim pitanjima
našeg šumarstva. Ocrtali smo sredinu, u kojoj se
ono razvija, zabilježili smjerove, kojima je ono pošlo, prikazali
osnove šumarske privrede i podcrtali potrebu unošenja
stručne saradnje u legislativni rad. Da sad vidimo, kako zapravostoji sa pitanjem naše šumarske politike. Kakva je mogućnost njenogarazvoja, kakav je bilans njenog osmogodišnjeg rada.


Nije teško dati opću sliku naše šumarske politike u nekoliko riječi.
Nije to teško zato, jer je ona tačan odraz općih naših prilika i nas samih.
Naša je šumarska politika improvizatorska i n e pr o-
g r amatičn a na svim svojim tačkama, u svim svojimsmjerovima. Drukčije to ne može ni da bude. Ta i mi smo sami u
dobroj česti naše duševnosti improvizatorski nastrojeni. Sporedno je da
li to treba da se odbije na našu tobožnju širokogrudnost i darovitost ili
na faktičnu nesposobnost i neznanje. Ako je riječ o širokogrudnosti i darovitosti,
onda ona nigdje nije više deplasirana nego u oblasti privrede.
Širokogrudnost je vanredna osobina ako treba u interesu velikih ciljeva
neke sitnije stvari previdjeti ili propustiti. Darovitost je odlična
osobina ako se radi o radjanju ideja. Ali privreda je sve prije nego takovo
polje rada. U njoj se ne smije ništa previdjeti već naprotiv sve vidjeti.
U njoj se ne smiju propuštati ni sitne kamo li krupne stvari. Kod nje se
ne radi o radjanju ideja već o samome radu. Ona je prosta primjena živih
i poznatih ideja žilavim i ustrajnim radom upravljenom posve jasnoodredjenom cilju. Ako uzročnik našeg improvizatorstva nije širokogrudnost
i darovitost već nemar i nesposobnost, onda tome ne treba komentara.


Daljna je osnovna karaktei´istika kako naše opće privredne politiketako i šumarske politike, da je ona sve prije nego nepartizans
k a. Na jednoj strani mi se kao ukleti improvizatori bojimo programatičnosti,
iako dobro znamo da nema i ne može da bude nijedne politike
— pa ni piHvredne pa ni šumarske — bez programa. Na drugoj strani mi
tu našu neprogramatičnost proširujemo unošenjem partijskih pogleda i
nastranosti. Pa kako samo opravdavamo tu neprogramatičnost. Jednoć
se otvoreno kaže, da je programatičnost. . . pusto tudjinsko djubre. Drugi
put otklanjamo programatičnost, jer prikriveno strahujemo nad nekim
sitnijim, interesima, koji uzimaju na se obrazinu partijskih, pokrajinskih,
plemenskih pa čak i državnih interesa. Jedno je neosporno, a to je,
da svaka programatičnost znači uistinu niveliranje sitnih i uzanih interesa
u korist cjeline. I taj strah pred niveliranjem jedan je od osnovnih


163




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 6     <-- 6 -->        PDF

razloga našeg strahovanja od programatičnosti i grčevito podržavanjeimprovizatorstva i u oblasti šumarske politike.


A u čemu je zapravo bit naše šu m ar s k e polit i k e. Ako jeraščinimo na njene česti, lako ćemo zapaziti, da ona sastoji iz tri zasebne
etape rada. Mi smo se na tim etapama zadržavali još od godine 1919.
ovamo svagda naglašavajući, kako je potrebno prevaliti sve tri da se
dodje do cilja. Da kažemo ukratko kako stvar stoji. Prvo: osnovni je problem
utvrdjivanje smje r n i c a šumarske politike. To će reći polazeći
sa stanja, koje smo zatekli stvaranjem naše države, uvažujući naše
opće privredne cil\eve, trebalo je prije donošenja novih zakona utvrditi
osnovne smjerove, kojima šumarska politika treba da krene. Drugo: na
osnovu ovako utvrdjenih smjernica trebalo je pristupiti izr adjiv an
j u zakonskih projekata i te projekte iznijeti pred parlamenat.
Posve je razumljivo da je prije toga trebala da bude gotova opća osnova,
po kojoj će se izvršiti izradjivanje i iznošenje zakonskih projekata.
No na žalost i tu je naša urodjena neprogramatičnost imala svoje prste.
To se najbolje vidjelo iz nemogućnosti podržavanja veze medju pojedinim
zakonskim projektima (na pr. izmedju kaznenog zakona i Zakona o
Šumama). Treća je etapa: stvarno provodjenje šumarske politike. To će
reći priv o d j e n j e u život onih smjernica, koje su našle konkretan
izražaj u zakonima, uredbama, pravilnicima, instrukcijama i t. d. Za
ovu treću fazu tražila su se tri osnovna uslova: sposoban stručni aparat,
valjana organizacija i finansijska sredstva.


Kako se iz ove izložene skice vidi, za državu, koja treba tek da izgradi
svoju šumarsku politiku, najvaž n i ja, na j š i r a i najtežaj e f a z a ona prva. Ona traži jaku inicijativu, golemu spremu stručnog
aparata i široku konzultativnu suradnju stručnjaka van zvaničnogaparata. Mi dopuštamo mogućnost da snažna inicijativa za stvaranje i
udaranje osnovnih smjernica šumarske politike može da dodje od lica
nekog ministra ili ministarskog pomoćnika. No slab je izgled, da bi jedno
lice moglo da potpuno savlada tako golemu materiju kao što je hrpa šumarsko-
političkih pitanja, kojima je trebalo udariti smjernice. 1 baš iz
toga razloga bila je u prvoj etapi potrebna široka konzultativna suradnja.
Neosporna je zasluga Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja, da je
ono znalo u pravi čas skrenuti pažnju na ovaj momenat. Ta zasluga jejoš i veća. Udruženje je razvilo toliku snagu, da se u svoje vrijeme Ministarstvo
Šuma i Rudnika našlo ponukanim da iz osnova preradi svojprojekat Zakona o Šumama. No što više su partijsko-političke borbe počele
da guše aktivitet Ministarstva Šuma i Rudnika, što više su izvjesnaminiranja nastojala da uklone mogućnost saradnje Šumarskoga Udru
ženja u tom pravcu, to više se prenosilo izgradjivanje smjernica šumarske
politike unutar četiri zida pojedinog kabineta. Umjesto širokog stručnog
konzultativnog rada prevladao je autokratsko partijski metod. Na
taj se način dešava, da se iz velike hrpe materije, koja čeka svoju kodifikaciju,
izvlače samo ona pitanja, koja su važna za partiju na vlasti,
a ne za privredu i budućnost šume. Na taj je način ta prva etapa naše
šumarske politike m,orala da ispane krnja.


Ima jedan naročiti momenat, koji je ometao i usporavao rad oko ove
prve faze šumarske politike. To je o dno s, koji je stvoren kreiranjemM ini´. s t ar s t v a A g r a r ne Reforme. Položaj, u kome se nalazi
šumarska politika prema agrarnoj politici vrlo je delikatan. Mi razumijemo
i uvidjamo. da se tu mora, zadržati jedna osnovna, linija. Tek. misli


164




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 7     <-- 7 -->        PDF

mo, da je nastrano riješen odnos kompetencija izmedju Ministarstva
Agrarne Reforme na jednoj u Ministarstva Šuma i Rudnika na drugojstrani. Taj nastrani odnos potjere odatle, što je kod inauguriran ja agrarne
reforme učinjena jedna osnovna gr ješka. Mi smo o njoj govorili u nekoliko
navrata. Po našem mišljenju nije ispravno razlučena demarkaciona
linija, koja bi trebala da rastavlja kompetenciju Ministarstva za
Agrarnu Reformu od Ministarstva Suma i Rudnika. Tako je došlo do
neprirodnog odnosa da u nekim pitanjima šumarske privrede Ministarstvo
Šuma i Rudnika ima sporednu a Ministarstvo Agrarne Reforme
glavnu riječ. Umjesto da Ministarstvo Šuma i Rudnika odlučuje,
ono se mora zadovoljiti — »sporazumom«. Na taj način dolazi do
anomalije da na primjer šumsko zemljište, koje se iskorišćava i ciljevešumsko-poljskog gospodarenja, Ministar za Agrarnu Reformu smatra
poljoprivrednim i postupa s njim kao sa oranicama, izdavajući ga pod
zakup. Slično je bilo sa deputatnim zemljištem šumarskoga osoblja Imovnih
Općina. Za vrijeme dok se ovaj članak nalazio u štampi čitamo novinsku
vijest, da je »Ministarstvo Šuma i Rudnika odlučilo da sva ona
imanja, u kojima su isječene šume, predju u nadležnost Ministarstva
Agrarne Reforme«. Dakle u tipičnim pitanjima šumarske politike odlučuje
nešumarsko Ministarstvo — Ministarstvo Agrarne Reforme. To
je očito jedna negativna stranica naše šumarske politike. Ova posljednjavijest — ako odgovara istini — znači posvemašnju kapitulaciju šumarske
politike pred agrarnom.


Čitava je hrpa pitanj a, koja su se zbila i koja čekaju s v o j e
r i j e š e n j e u prvoj i za nas najvažnijoj etapi šumarske politike. Da
spomenemo najhitnija: podržavljenje velikog posjeda, Zakon o Šumama,
servituti u Bosni i Hercegovini, Imovne Općine, male općine, zašumljavanje
krša, uredjivanje bujica i t. d. Za sva ta pitanja nema do danas
nijednoga zakona, koji bi bio donesen po parlamentu. A da i ne govorimo


o još većoj hrpi uredaba, pravilnika i instrukcija, koje bi trebalo tek donijeti.
Dakle prva i druga faza n a š e š u mar s k e politike slabo
su napredovale u ovo osam godina. Nema ni jednog Ministra
ni jednog ministarskog pomoćnika, čiji bi radni program ili bilans
rada bio iznesen pred javnost. Ili ako je iznesen onda su bili odlučnijipartijski momenti više nego privredni.


Kad vidimo da je ovako slab rezultat prvih dviju osnovnih i najvažnijih
faza šumarske politike, lako je dokučiti, da ni treća ne može da zabilježiti
velikih uspjeha. Njen je osnovni zadatak provodjenje smjernica, i
zakona. Po našem je uvjerenju posve sporedno, da li je Ministarstvo Šuma
i Rudnika zasebna jedinica ili se ono nalazi u sklopu drugog kog Ministarstva.
Taj momenat važan je samo za borbu partijskih političara o
fotelje ali nije odlučan za rad i prosperitet Ministarstva. Za njegov stručni
rad i stvarno provodjenje šumarske politike odlučan je samo onaj momenat,
o kome već dugo govorimo. 0 dl u č n o je ukoliko ć . s e
objektivna šumarska politika moći da emancipujeod subjektivne partijske politike. Nažalost za tu emancipaciju
nema izgleda u skoroj budućnosti.


Notre politique forestiere, L´Auteur expose le développement de notre politique
forestiere et son bilan. Rédaction


165