DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ALEKSANDAR UGRENOV1Č: NAŠA ŠUMARSKA POLITIKA . . i smo dosad na uvodnom mjestu zastali na najvažnijim pitanjima našeg šumarstva. Ocrtali smo sredinu, u kojoj se ono razvija, zabilježili smjerove, kojima je ono pošlo, prikazali osnove šumarske privrede i podcrtali potrebu unošenja stručne saradnje u legislativni rad. Da sad vidimo, kako zapravostoji sa pitanjem naše šumarske politike. Kakva je mogućnost njenogarazvoja, kakav je bilans njenog osmogodišnjeg rada. Nije teško dati opću sliku naše šumarske politike u nekoliko riječi. Nije to teško zato, jer je ona tačan odraz općih naših prilika i nas samih. Naša je šumarska politika improvizatorska i n e pr o- g r amatičn a na svim svojim tačkama, u svim svojimsmjerovima. Drukčije to ne može ni da bude. Ta i mi smo sami u dobroj česti naše duševnosti improvizatorski nastrojeni. Sporedno je da li to treba da se odbije na našu tobožnju širokogrudnost i darovitost ili na faktičnu nesposobnost i neznanje. Ako je riječ o širokogrudnosti i darovitosti, onda ona nigdje nije više deplasirana nego u oblasti privrede. Širokogrudnost je vanredna osobina ako treba u interesu velikih ciljeva neke sitnije stvari previdjeti ili propustiti. Darovitost je odlična osobina ako se radi o radjanju ideja. Ali privreda je sve prije nego takovo polje rada. U njoj se ne smije ništa previdjeti već naprotiv sve vidjeti. U njoj se ne smiju propuštati ni sitne kamo li krupne stvari. Kod nje se ne radi o radjanju ideja već o samome radu. Ona je prosta primjena živih i poznatih ideja žilavim i ustrajnim radom upravljenom posve jasnoodredjenom cilju. Ako uzročnik našeg improvizatorstva nije širokogrudnost i darovitost već nemar i nesposobnost, onda tome ne treba komentara. Daljna je osnovna karaktei´istika kako naše opće privredne politiketako i šumarske politike, da je ona sve prije nego nepartizans k a. Na jednoj strani mi se kao ukleti improvizatori bojimo programatičnosti, iako dobro znamo da nema i ne može da bude nijedne politike — pa ni piHvredne pa ni šumarske — bez programa. Na drugoj strani mi tu našu neprogramatičnost proširujemo unošenjem partijskih pogleda i nastranosti. Pa kako samo opravdavamo tu neprogramatičnost. Jednoć se otvoreno kaže, da je programatičnost. . . pusto tudjinsko djubre. Drugi put otklanjamo programatičnost, jer prikriveno strahujemo nad nekim sitnijim, interesima, koji uzimaju na se obrazinu partijskih, pokrajinskih, plemenskih pa čak i državnih interesa. Jedno je neosporno, a to je, da svaka programatičnost znači uistinu niveliranje sitnih i uzanih interesa u korist cjeline. I taj strah pred niveliranjem jedan je od osnovnih 163 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 6 <-- 6 --> PDF |
razloga našeg strahovanja od programatičnosti i grčevito podržavanjeimprovizatorstva i u oblasti šumarske politike. A u čemu je zapravo bit naše šu m ar s k e polit i k e. Ako jeraščinimo na njene česti, lako ćemo zapaziti, da ona sastoji iz tri zasebne etape rada. Mi smo se na tim etapama zadržavali još od godine 1919. ovamo svagda naglašavajući, kako je potrebno prevaliti sve tri da se dodje do cilja. Da kažemo ukratko kako stvar stoji. Prvo: osnovni je problem utvrdjivanje smje r n i c a šumarske politike. To će reći polazeći sa stanja, koje smo zatekli stvaranjem naše države, uvažujući naše opće privredne cil\eve, trebalo je prije donošenja novih zakona utvrditi osnovne smjerove, kojima šumarska politika treba da krene. Drugo: na osnovu ovako utvrdjenih smjernica trebalo je pristupiti izr adjiv an j u zakonskih projekata i te projekte iznijeti pred parlamenat. Posve je razumljivo da je prije toga trebala da bude gotova opća osnova, po kojoj će se izvršiti izradjivanje i iznošenje zakonskih projekata. No na žalost i tu je naša urodjena neprogramatičnost imala svoje prste. To se najbolje vidjelo iz nemogućnosti podržavanja veze medju pojedinim zakonskim projektima (na pr. izmedju kaznenog zakona i Zakona o Šumama). Treća je etapa: stvarno provodjenje šumarske politike. To će reći priv o d j e n j e u život onih smjernica, koje su našle konkretan izražaj u zakonima, uredbama, pravilnicima, instrukcijama i t. d. Za ovu treću fazu tražila su se tri osnovna uslova: sposoban stručni aparat, valjana organizacija i finansijska sredstva. Kako se iz ove izložene skice vidi, za državu, koja treba tek da izgradi svoju šumarsku politiku, najvaž n i ja, na j š i r a i najtežaj e f a z a ona prva. Ona traži jaku inicijativu, golemu spremu stručnog aparata i široku konzultativnu suradnju stručnjaka van zvaničnogaparata. Mi dopuštamo mogućnost da snažna inicijativa za stvaranje i udaranje osnovnih smjernica šumarske politike može da dodje od lica nekog ministra ili ministarskog pomoćnika. No slab je izgled, da bi jedno lice moglo da potpuno savlada tako golemu materiju kao što je hrpa šumarsko- političkih pitanja, kojima je trebalo udariti smjernice. 1 baš iz toga razloga bila je u prvoj etapi potrebna široka konzultativna suradnja. Neosporna je zasluga Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja, da je ono znalo u pravi čas skrenuti pažnju na ovaj momenat. Ta zasluga jejoš i veća. Udruženje je razvilo toliku snagu, da se u svoje vrijeme Ministarstvo Šuma i Rudnika našlo ponukanim da iz osnova preradi svojprojekat Zakona o Šumama. No što više su partijsko-političke borbe počele da guše aktivitet Ministarstva Šuma i Rudnika, što više su izvjesnaminiranja nastojala da uklone mogućnost saradnje Šumarskoga Udru ženja u tom pravcu, to više se prenosilo izgradjivanje smjernica šumarske politike unutar četiri zida pojedinog kabineta. Umjesto širokog stručnog konzultativnog rada prevladao je autokratsko partijski metod. Na taj se način dešava, da se iz velike hrpe materije, koja čeka svoju kodifikaciju, izvlače samo ona pitanja, koja su važna za partiju na vlasti, a ne za privredu i budućnost šume. Na taj je način ta prva etapa naše šumarske politike m,orala da ispane krnja. Ima jedan naročiti momenat, koji je ometao i usporavao rad oko ove prve faze šumarske politike. To je o dno s, koji je stvoren kreiranjemM ini´. s t ar s t v a A g r a r ne Reforme. Položaj, u kome se nalazi šumarska politika prema agrarnoj politici vrlo je delikatan. Mi razumijemo i uvidjamo. da se tu mora, zadržati jedna osnovna, linija. Tek. misli 164 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 7 <-- 7 --> PDF |
mo, da je nastrano riješen odnos kompetencija izmedju Ministarstva Agrarne Reforme na jednoj u Ministarstva Šuma i Rudnika na drugojstrani. Taj nastrani odnos potjere odatle, što je kod inauguriran ja agrarne reforme učinjena jedna osnovna gr ješka. Mi smo o njoj govorili u nekoliko navrata. Po našem mišljenju nije ispravno razlučena demarkaciona linija, koja bi trebala da rastavlja kompetenciju Ministarstva za Agrarnu Reformu od Ministarstva Suma i Rudnika. Tako je došlo do neprirodnog odnosa da u nekim pitanjima šumarske privrede Ministarstvo Šuma i Rudnika ima sporednu a Ministarstvo Agrarne Reforme glavnu riječ. Umjesto da Ministarstvo Šuma i Rudnika odlučuje, ono se mora zadovoljiti — »sporazumom«. Na taj način dolazi do anomalije da na primjer šumsko zemljište, koje se iskorišćava i ciljevešumsko-poljskog gospodarenja, Ministar za Agrarnu Reformu smatra poljoprivrednim i postupa s njim kao sa oranicama, izdavajući ga pod zakup. Slično je bilo sa deputatnim zemljištem šumarskoga osoblja Imovnih Općina. Za vrijeme dok se ovaj članak nalazio u štampi čitamo novinsku vijest, da je »Ministarstvo Šuma i Rudnika odlučilo da sva ona imanja, u kojima su isječene šume, predju u nadležnost Ministarstva Agrarne Reforme«. Dakle u tipičnim pitanjima šumarske politike odlučuje nešumarsko Ministarstvo — Ministarstvo Agrarne Reforme. To je očito jedna negativna stranica naše šumarske politike. Ova posljednjavijest — ako odgovara istini — znači posvemašnju kapitulaciju šumarske politike pred agrarnom. Čitava je hrpa pitanj a, koja su se zbila i koja čekaju s v o j e r i j e š e n j e u prvoj i za nas najvažnijoj etapi šumarske politike. Da spomenemo najhitnija: podržavljenje velikog posjeda, Zakon o Šumama, servituti u Bosni i Hercegovini, Imovne Općine, male općine, zašumljavanje krša, uredjivanje bujica i t. d. Za sva ta pitanja nema do danas nijednoga zakona, koji bi bio donesen po parlamentu. A da i ne govorimo o još većoj hrpi uredaba, pravilnika i instrukcija, koje bi trebalo tek donijeti. Dakle prva i druga faza n a š e š u mar s k e politike slabo su napredovale u ovo osam godina. Nema ni jednog Ministra ni jednog ministarskog pomoćnika, čiji bi radni program ili bilans rada bio iznesen pred javnost. Ili ako je iznesen onda su bili odlučnijipartijski momenti više nego privredni. Kad vidimo da je ovako slab rezultat prvih dviju osnovnih i najvažnijih faza šumarske politike, lako je dokučiti, da ni treća ne može da zabilježiti velikih uspjeha. Njen je osnovni zadatak provodjenje smjernica, i zakona. Po našem je uvjerenju posve sporedno, da li je Ministarstvo Šuma i Rudnika zasebna jedinica ili se ono nalazi u sklopu drugog kog Ministarstva. Taj momenat važan je samo za borbu partijskih političara o fotelje ali nije odlučan za rad i prosperitet Ministarstva. Za njegov stručni rad i stvarno provodjenje šumarske politike odlučan je samo onaj momenat, o kome već dugo govorimo. 0 dl u č n o je ukoliko ć . s e objektivna šumarska politika moći da emancipujeod subjektivne partijske politike. Nažalost za tu emancipaciju nema izgleda u skoroj budućnosti. Notre politique forestiere, L´Auteur expose le développement de notre politique forestiere et son bilan. Rédaction 165 |