DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 7     <-- 7 -->        PDF

mo, da je nastrano riješen odnos kompetencija izmedju Ministarstva
Agrarne Reforme na jednoj u Ministarstva Šuma i Rudnika na drugojstrani. Taj nastrani odnos potjere odatle, što je kod inauguriran ja agrarne
reforme učinjena jedna osnovna gr ješka. Mi smo o njoj govorili u nekoliko
navrata. Po našem mišljenju nije ispravno razlučena demarkaciona
linija, koja bi trebala da rastavlja kompetenciju Ministarstva za
Agrarnu Reformu od Ministarstva Suma i Rudnika. Tako je došlo do
neprirodnog odnosa da u nekim pitanjima šumarske privrede Ministarstvo
Šuma i Rudnika ima sporednu a Ministarstvo Agrarne Reforme
glavnu riječ. Umjesto da Ministarstvo Šuma i Rudnika odlučuje,
ono se mora zadovoljiti — »sporazumom«. Na taj način dolazi do
anomalije da na primjer šumsko zemljište, koje se iskorišćava i ciljevešumsko-poljskog gospodarenja, Ministar za Agrarnu Reformu smatra
poljoprivrednim i postupa s njim kao sa oranicama, izdavajući ga pod
zakup. Slično je bilo sa deputatnim zemljištem šumarskoga osoblja Imovnih
Općina. Za vrijeme dok se ovaj članak nalazio u štampi čitamo novinsku
vijest, da je »Ministarstvo Šuma i Rudnika odlučilo da sva ona
imanja, u kojima su isječene šume, predju u nadležnost Ministarstva
Agrarne Reforme«. Dakle u tipičnim pitanjima šumarske politike odlučuje
nešumarsko Ministarstvo — Ministarstvo Agrarne Reforme. To
je očito jedna negativna stranica naše šumarske politike. Ova posljednjavijest — ako odgovara istini — znači posvemašnju kapitulaciju šumarske
politike pred agrarnom.


Čitava je hrpa pitanj a, koja su se zbila i koja čekaju s v o j e
r i j e š e n j e u prvoj i za nas najvažnijoj etapi šumarske politike. Da
spomenemo najhitnija: podržavljenje velikog posjeda, Zakon o Šumama,
servituti u Bosni i Hercegovini, Imovne Općine, male općine, zašumljavanje
krša, uredjivanje bujica i t. d. Za sva ta pitanja nema do danas
nijednoga zakona, koji bi bio donesen po parlamentu. A da i ne govorimo


o još većoj hrpi uredaba, pravilnika i instrukcija, koje bi trebalo tek donijeti.
Dakle prva i druga faza n a š e š u mar s k e politike slabo
su napredovale u ovo osam godina. Nema ni jednog Ministra
ni jednog ministarskog pomoćnika, čiji bi radni program ili bilans
rada bio iznesen pred javnost. Ili ako je iznesen onda su bili odlučnijipartijski momenti više nego privredni.


Kad vidimo da je ovako slab rezultat prvih dviju osnovnih i najvažnijih
faza šumarske politike, lako je dokučiti, da ni treća ne može da zabilježiti
velikih uspjeha. Njen je osnovni zadatak provodjenje smjernica, i
zakona. Po našem je uvjerenju posve sporedno, da li je Ministarstvo Šuma
i Rudnika zasebna jedinica ili se ono nalazi u sklopu drugog kog Ministarstva.
Taj momenat važan je samo za borbu partijskih političara o
fotelje ali nije odlučan za rad i prosperitet Ministarstva. Za njegov stručni
rad i stvarno provodjenje šumarske politike odlučan je samo onaj momenat,
o kome već dugo govorimo. 0 dl u č n o je ukoliko ć . s e
objektivna šumarska politika moći da emancipujeod subjektivne partijske politike. Nažalost za tu emancipaciju
nema izgleda u skoroj budućnosti.


Notre politique forestiere, L´Auteur expose le développement de notre politique
forestiere et son bilan. Rédaction


165