DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Dr. ing. RUDOLF HAŠA . UREDJENJE ŠUMA I NJEGOV ODNOS PREMA PROIZVODNJI ŠUMA* I I zlazeći na susret želji predsedništva U. I. Cs. L. (Središnog Udruženja Čeho´slovaokog Šumarstva) pozabavio sam ee prilikom godišnje skupštine u Pragu 27. septembra ove god. sa pitanjem, koje već nekoliko decenija, a naročito pak koje u .poslednje vreme veoma živo zanima šumarsku javnost: O šumskom uredjenju i njegovom odnosu prema proizvodnji šuma. Ova tema je predmet studije, koja se nalazi u daljim redovima. Birajući ovu temu učinio sam to potpuno svosno, uveren da se tu radi o pitanju veoma važnom, koje pri tom nije lako, a šta više možda još i — zapaljivo; ali, nemam druge ambicije, do da u glavnim potezima skiciram idejne struje na ovom važnom polju i da doprinesem k tome, da i osi. šumarstvo sebi jasno predstavi i obra zloži svoje gledište na problem, koji se već delimično pojavio pred njim, a delom će mu se pre ili posle bez sumnje pojaviti: Problem revizije dosadašnjih metoda uredjivanja i njihovo prilagodjavanje učinjenim napredcima odgajivačke tehnike. Izbor pomenutog temata izgledao mi je zgodan i zato, što se nadovezuje na rad skupštine U. I. Os. L., održane 14. januara 1923. u Bmu. Na Lulm, 26. decembra 1924. Rudolf Haša *) Živa je želja našeg Udruženja i njegova organa »Šumarskoga Lista«, da se naši šumari što bolje upoznadu «a drugarskim šumarskim krugovima ostalih slavenskih pa i ostalih savezničkih država. Naročito tesne i prijateljske odnose podržava naše udruženje sa bratskim čehoslovačkiin šumarskim Udruženjem. Da bi još tešnje povezal: šumarstvo bratskih nam država, smatramo da nam je dužnost da u »Šumarskom Liistu« donosimo radove iz pera njihovih stručnih radenika i piisaca. Blagodareći posredovanju i zauzimanju gospodina kolege Jovana Hosu-a, šumarskog nadisavjetnika sarajevske direkcije, ishodili smo pristanak gospodina dr. ing. Iîudolfa Haše. profesora visoke škole za poljoprivredu u Brnu, da u prevodu donesemo ovaj njegov aktualni članak. Samo prevodjenje članka izvršio je vrlo pripravno gospodin đr. Mihajlo Oradojević, docenat beogradskog poljoprivrednog fakulteta, kojemu ovim izričemo našu toplu blagođarnost. Uredništvo 166 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 9 <-- 9 --> PDF |
UVOD Henry Biolley, počasni doktor Visoke Šumarske Škole u Ziirichu i generalni direktor šuma neuchâtelskog kantona, u uvodu svoje knjige: L´Aménagement des Forets par la Méthode Expérimentale et epécielment la »Méthode du Contrôlle« 1920., kaže od prilike ovc reči: Ako ima igde polja, ka kcme današnja nauka sa kriticizmom njoj sopstvenim još nije našla načina da se približi, onda je to uredjenje šuma. Ne da se reče, da ona nije pokušala da za nj utvrdi stroga pravila i tačne propise; ako bi bila reč eamo o tome, onda je u tom pogledu dosta učinjeno, čak više nego dosta. Ali nije moguće, u ostalom, u stvarnosti govoriti o objektivnom« radu, dokle god se, veli, bavimo predmetom, o kome kažemo da, se njime bavimo samo potpuno površno, toliko površno — a može se reći — toliko potpuno bez svake unutrašnje sveze sa njim, da strog prigovor, koji je učinio Karlo Gayer šumskom uredjenju, kako je ono snizilo proizvodnju šuma na nedostojno mesto svoje služavke, makar kako da čudno zvuči, ipak je, veli, i suviše opravdan . ..« Ova stroga osuda dosadašnjih uredjajnih metoda nije, do duše, ni prva ni poslednja; u svome delu »Der gemischte Wald« 1886. iznosi Karlo Gayer svoje mišljenje o šumskom uredjenju ponovo u tom smislu, da »nema nikoje druge grane medju šumarskim naukama, kod koje bi trebalo toliko radikalnih popravaka, kao što je to slučaj kod šumskog uredjenju, da sredstva za njih mora šumsko uredjenje da iznadje za se u samojšumi, da ono postoji tu radi same šume a ne obratno«. Veoma opširno bavi se odnosom proizvodnje šuma prema uredjajnim metodama i Chr. Wagner u svom poznatom delu »Die Grundlagen der râumlichen Ordnunig im Walde« 1914. gde dolazi isto tako do nepovoljnog zaključka u pogledu šumskog ured jenja; skoro potpuno odbijajući stav zauzima prema šumskom uredjenju A. Moller u svome vjeruju: Der Dauerwaldgcdanke, sein Sinn und seine Bedeutung 1922. Njegovo »Ceteirum autom eenseo« je, da »presto koji je šumsko uredjenje, veli, zauzelo, i sa kogahoće da vlada šumom, treba srušiti«. Ovo je samo mala kita ljubazni!) reči, upućenih, s vremena na vreme na adresu uredjenja šuma od strane ljudi, koji su na polju podizanja ´šuma zadobili svetski glas, i preko čijeg se nepovoljnog mišljenja ne može, dakle, tek onako bez ičega preći na, dalje tačke dnevnoga reda, pre no što bi šumsko uredjenje ispitalo svoju savest i pre no što bi. u koliko su zamer´ke koje mu se čine opravdane, potražilo"puta ka poboljšanju. Obratno, niti je tačno niti pravedno, ako se jedino šumskom uredjenju, koje je — o tome ne može biti spora — vršilo a delimično i sada vrši veliki uticaj na šumu. ako mu se upisuje u greh, što je podizanje šuma, ovo najvažnije zanimanje šumara, bilo izvesno vreme njemu podredjeno — kao da sem njega i ceo istorijsklrazvitak šumarstva, dalje i to u naročitoj meri i sama proizvodnja šuma, u koliko je u svojim najvažnijim prirodoslovnim osnovamia ostajalia zagonetka za šumara, i u koliko je možda iz osećaja svoje unutrašnjeslabosti puštala da je privremeno potisnu bez protivljenja u okvir i formu, koji su joj danas neugodni, nezgodni ili šta više škodljivi - - nisu imali u tome dobar deo svoje zasluge; i ovde istina leži negde u sredini Bio bi uzaludan posao prepirati se, ko je veći a ko manji krivac; sa našeg gledišta izgleda nam mnogo korisnije da istražujemo, u čemu je uredjenje šuma grešilo i greši, te da ga sa tako značajnih mesta smeju nazivati kočnicom odgajivačkog progresa, i kako osinoriti granice nje 167 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 10 <-- 10 --> PDF |
gove delatnosti i njegovu ulogu kao takvu, kako bi razmimodlaženje izmedju njega i podizanja šuma prestalo, i da bi se ova dva đelokruga šumarskog rada u buduće dopunjavala u težnji da se postigne i obezbedi onaj pravi gospodarski cilj: »trajno i na najzgodniji način isfeorišćavati prirodna blaga i sile koje nam stoje besplatno na raspoloženju, kako bi se isplatili kapital i rad utrošeni radi stvaranja masa i vrednosti «. Ako se ovako shvate ciljevi šumskog gospodarstva, onda u tome li isto vreme leži i odgovor na težnje one grupe šumara, koja, trudeći se da za šumsku proizvodnju izvojuje najdalekosežniju. u koliko je moguće ničim nesputanu slobodu, najradije bi šumskom uredjenj,u uskratila svako pravo na egzistenciju (Ph. Flury naziva je »krajnjom šumarskom levicom«), i to šumskom uredjenjn, koje — pravilno uzevši — treba i može da bude za proizvodnju šuma merilo njene produktivnosti, ocenjivacem upotrebljenili odgajivačkih metoda, šumskom gospodarstvu pak garancija za obezbedjenost prihoda od šume i čuvarom njihove ekonomičnosti. Isto onako kao što bi uredjenje šuma, ako bi postalo stvar sama za sebe, izgubilo svoj smisao, tako i proizvodnja šuma, mada je osnovni etuib šumskog gospodarstva, nije i ne može biti sama sebi cilj; »iskorišćenje rezultata naučnog ispitivanja šume. cele njene biološke zajednice zajedno sa svima njenim odnosima prema prirodi radi šumske proizvodnje i šumskog iskorištavanja, stvaraju u društvu sa tehničkim disciplinama i principima šumarske ekonomike, eventualno sa državopruvnim navikama osnove — za svesno, naučno obrazloženo šumsko gospodarstvo«.´ Da obratimo sada pažnju na samu temu i da ispitamo, da li se šumsko uredjenje kako se ono obično shvata sukobljava sa ciljevima i težnjama šumske proizvodnje u toku poslednjih od prilike 150 godina, za vreme kojih se o šumskom luredjenju može do izvesne mere s pravom govoriti. Prirodna je pojava, da je sve na ovom svetu podložno premenama; stoga je u toku tako dugog vremena morao promeniti više puta svoj oblik i svoje osnove i problem tako težak kao što je podizanje šuma, isto su >se morale menjati u svojim osnovama, i ciljevima i uredjajni sistemi, koji su šumskom gospodarstvu imali i trebali da služe. Ako bismo stoga bili namerni, da pravedno odmerimo uzajamni uticaj šumske proizvodnje i šumskog uredjenja, onda bismo ovakva ispitivanja morali preneti u iiste i jednake vremenske periode, a svoje merilo da izvedemo iz odnosa i pogleda koji su u to vreme važili i iz odgovarajućeg stanja šume kao i iz stepena šumarske nauke, na kome je u pojedinim periodama bila; do duše ako gledamo na prošlost sa gledišta današnjiee, onda će nam se stariji uredjajni sistemi najvećim delom u pogledu svoga odnosa prema, šumskoj proizvodnji pojaviti u vrlo rdjavoj svetlosti, a veličina krivice će se pak neopravdano umnogostručiti — naprotiv njihove greške i nedostatci prikazuju se tako jasno, da se mogu ea sigurnošću poznati. Već ovaj relativitet u pogleduzaključka opominje nas da treba biti uzdržljiv do izvesne mei^e; zato i kad u daljem budemo kritikovali pojedine faze šumskog uredjenja, ipak ćemo se sa poštovanjem i zahvalnošću sećati onih, koji su na ovome poslu radili sa najlepšim namerama da koriste svojoj struei. 168 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Uredjajne metode i sistemi i njihov odnos ka šumskoj proizvodnji. Friedrich Judeich, čiji život i rad stvaraju granicu novoga doba, vidi ulogu šumskog ured jen ja »u takvom vremenskom i prostornom uredjenju celog šumskog gospodarstva, kako bi se cilj gospodarstva u koliko je moguće postigao na najsavršeniji način«, a tako isto i njegovi najslavniji prethodnici i sledbenici sve do današnjih dana. Uloga šumskog uredjenja obuhvaćena je ovde neobično široko: vreme i prostor jesu sredina, u kojima se odigravaju svi životni procesi ovoga sveta; urediti šumsko gospodarstvo vremenski i prostorno znači prema tome urediti ga uopšte, u svakom pogledu. Pri ovakvom shvatanju šumskog uredjenja ne ostaje .zaista ostalim granama šumarskog rađa, naime produkciono- tehničkim, mnogo mogućnosti, da e© razviju; šumsko uredjenje ovakvih razmera uzima na se, kako je A. Buchmayeir slikovito govorio. »ulogu lava izmedju šumarskih disciplina, kome su svi ostali potčinjeni «. Dakle i šumska proizvodnja, ovo najosnovnije i najšumanskije šumarsko zanimanje; u ovom gledištu »krajnje šumarske desnice« na zadatak šumskog uredjenja, treba tražiti izvor sviju razmirica izmedju njega i podizanja šuma, koje su se s razlogom morale dalje zaoštriti, posle onakvog načina, kako je uredjenje šuma rešilo oba istaknuta zadatka. Treba u ostalom napomenuti, da je uredjenje šuma u prvim početcima. svoga razvića shvatilo svoju ulogu u mnogo skromnijoj meri, nalazeći da se njegov zadatak sastoji samo u vremenskom uredjenju šumskog gospodarstva, t j . da odredi i da razčlana dužine produkcionog prlocesa kao i šumskih prinosa, t. ;zv. etata; ovome prvobitnom gledištu ostao je veran i mali deo uredjajnih metoda, t. zv. metoda formula, koje do duše u dosadašnjoj praksi uredjivanja igraju ponajviše sporednu ulogu, na suprot tome svi ´sistemi uredjivanja koji su na neki način »oficielni«, obuhvatili su u okvir svojih zadataka i odredjivanje mesta ifikorišćavanja. dalje spoljašnje kao i unutrašnje uredjenje šume, vrste njenih drveta i dobnih razreda, t. j . sve, što se podrazumeva pod pojmom »prostornog uredjenja«. A ovde naročito pada u oči razlog, zašto je šumsko uredjenje, čiji je glavni zadatak bio a takav će i ostati vremensko uredjenje šumskog gospodarstva, prigrabilo za se i prostorno uredjenje: .je to ni u kom slučaju učinilo za to, da bi sa svih strana ispitalo i preštudiralo prostorno uredjenje šume kao biljnu zajednicu, koja ima svoj koren u temeljima prirodnih nauka — eto je ključ za tek otkrivena tajna vrata šumarevog uspeha ili razočaranja; ovako bi mogle sa uspehom da postupe, ako bi imale dovoljno slobode jedino nauke produkcion o -tehničkog karaktera, koje imaju svoj koren u istim temeljima; u prvom redu šumska produkcija, čija su ova pitanja najvlastitija domena, a ni u kom slučaju ne šumsko uredjenje, ´čija se osnova nalazi u utvrdjivanju i stalnom obezbedjenju prinosa na osnovi ekonomije. Kaz- log, zbog koga je šumsko uredjenje pripojilo uz svoj prvobitni zadatak, t. j. uz vremensko uredjenje i prostorno uriedjenje šumskog gospodareva, mada sile pokretnice kao i cela suština oba ova osobita i veoma važna zadatka, kao što je navedeno, potpuno su različiti, mogao je biti samo taj, što je uredjenje šuma uzelo za se uredjenje zajednice šumskog drveća, što je trebalo da bude zasebna stvar, kao dobrodošlo, pri upotrebi površinske osnove prividno zadovoljavajuće sredstvo za olakšanje i obezbedjenje svoje prvobitne i najsvojstvenije uloge: vremenskog uredjenja. 1 bilo je posle toga potpuno logično, kada je šumsko uiredje169 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 12 <-- 12 --> PDF |
nje prastortao uredjenje, ovo sredstvo za lakše izvodjenje svoga zadatka, pokušalo da sagradi u kolibo je moguće na najprostiji, više manje shematički. ali uvek na svoj način: gola seča, jednodobne i jeđnovrsne sastojine mogu biti pri ovakvom postupku samo dobrodošle. Iz ovog razmatranja proizlazi, da uredjenje šuma, u koliko je obuhvatilo u okvir svojih zadataka prostorno uredjenje šumskog gospodarstva, uzevši mu samostalnost i suzivši na taj način bazu šumskoj produkciji, na kojoj bi se mogla donekle slobodnije razviti, dolazi sa ovom u realan sukob, i da isto tako, dokle uredjenje šuma ostaje na svome navedenom širokom programu, sa gledišta svoje tehnike nema nikakvog razloga, da potpomaže razvitak suptilnijih, u toliko, razume se, složenijih odgajivačkih metoda, koje samo nepotpuno mogu da udju u okvir jednostavnih shema; u eri starijih uređjainih sistema, osobito sistema rašestarenja, koji su podlegli iskušenju, koje se pri razmatranju vremenskog i prostornog uredjenja šumskog gospodarstva upravo nameće, a utvrdjivanje veličine iskorišćavanja sa njenimi mestom u jedno spojili, sastoji se podizanje šuma skoro jedino u veslačkom obnavljanju šume. iznalaženju novih metoda kultivisanja i zgodnih za njih sprava. Da pristupimo sada k ocenjivanju pojedinih dosadašnjih sistema sa gledišta njihovih odnosa prema šumskoj produkciji; sa ovog stanovišta mogu se oni podeliti u dve grupe: I. Metode, koje smatraju za svoj zadatak da odrede jedino veličinu stalnog mogućeg iskorišćenja, koje se trude da šumsko gospodarstvo urede samo vremenski: metode formula, II. Sistemi, koji pored odredjivanja veličine stalnog mogućeg iskorišćenja, dakle vremenskog uredjenja, odredjuju i mesto iskorišćavanja. utičući na taj način neposredno i odlučno na prostorno uredjenje; ovamo spadaju: a) stara prostorna metoda. b) sistemi rašestarenja, c) sistemi dobnih razreda. Ad I. Metode formula trude se da odgovore svojoj jedinoj zadaći. t. j. vremenskom uredjenju šumskog gospodarstva na taj način, što potpuno nezavisno od odred jenih sastojina. jedino na osnovi opštih, iz samog stanja šume u danom momentu dobivenih, tipično šumarskih količina;, priraštaja i zaliha, odredjuju veličinu trajnog iskorišćavanja. kojese može dopustiti. Odredjivanje mesta iskorišćavanja izilazi potpuno iz okvira ovih sistema, ne valjada zato. što bi prostorno uredjenje podcenjivali ili šta više smatrali ga za suvišno; dublji smisao, izražen u ovom postupku je u tome, što prostorno uredjenje šume. naročito unutrašnje uredjenje biološke zajednice drveta, jeste i treba da bude samostalan zadatak, potpuno odvojen svojim prirodoslovnim — ´znanstvenim osnovima i svojom tendencijom od vremenskog uredjenja, što sa uspehom može da reši sa u koliko je moguće većom slobodom jedino šumska produkcija pomoću ostalih nauka, naime produkciono-tehničkog pravca, specijalno zaštite šuma. A ova sloboda, bar u koliko se šumskog uredjenja tiče, nije ni u kom pogledu sputana: Šumsko uredjenje, odredjujući veličinu etata u četinarima i lišćarima i zahtevajući jedino, da ee one ne godišnje, nego u celini poštuju i održavaju, ostavlja u svemu drugom slobodne ruke sopsitveniku, kako i odkud on želi da ih ispuni. kako se ne bi ogrešio o proizvodnju šuma. — da li sečom zrelih sasto170 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 13 <-- 13 --> PDF |
jina, ili izbiranjem grupa ili pojedinih drveta podesnih za seeu, kada mu je možda jedino obratilo pažnju, gde bi ih mogao naći, — naročito pak gde hi bilo dobro iz drugih ekonomskih razloga isfcoriećavanje izvršiti. Veličina etata izraeunaće se, kao sto je bilo rečeno, iz priraštajaiz zaliha; dublji i u velikoj meri uzgojni smisao ovih metoda mogli bismo opažati, razume se, ako bismo hteli tako da gledamo, da su to upravo priraštaji i zalihe, koje stvaraju šumarevu alfu i omegu, da je naša dužnost prema tome, da zaista ozbiljno bar pokušamo da u koliko je moguće u potpunosti saznamo stvarnu njihovu veličinu u stvarno poverenoj nam šumi, i budući svesni, da se obadve količine, priraštaja i zalihe mogu i kvantitativno i kvalitativno umnožavati, razume se, ako dodju majstoru u ruke, da se prema mogućnosti trudimo da ih podesnim načinom, gospodarenja uvećamo, ne zadovoljavajući ee samo ravnomernim prinosima sve dotle, dok proizvodnja šuma, penjući se sve vise! i više ka šumskoj umetnosti, ne pruži nam dokaz, da je umnožavanje kako priraštaja tako i zaliha i u pogledu kvantitativnom kao i kvalitativnom dostiglo svoj vrhunac. I u ovom pogledu šumsko uredjenje pri ovim sistemima ne pravi smetnje šumskoj1 proizvodnji; u ovom slučaju niti nudi niti nameće izvesne oblike šume sa učtivim svojim savetom, da sa njegovog stanovišta, radi olakšanja njegovih zadataka, ove ili one forme su mu zbog svoje jednostavnosti i povoljnosti najzgodnije i najradije dobrodošle; šumska proizvodnja, u ovom momentu pravomoćna i samostalna, može potpuno slobodno da traži načina, kako treba srediti uzajamni odnos medj drvečem, kako bi ga podstakla da dodje do željenog najvišeg i najlepšeg efekta i da od sviju vrsta drveta, koja nam je priroda stavila na raspoloženje, stvori zdravu, snažnu šumu. Sistemi o kojima je reč ne odredju ju mesto is´korišćavanja, što je u ovom slučaju zadatak sam za sebe; ako se on ostavi da ga reši sâm sopetvenik, onda će ga to prisiliti, da se što više sa šumom bavi, da njen život najpažljivije prati, da se sa njom upravo sazivi, probudiće u njemu osećaj odgovornosti, koju su dosadašnja mehanička izvodjenja sečnih planova i mogućnost da se sopstvene omaške i sopstveni nedostaci u svako doba bace na drugoga, najvećim delom uspavali, sa druge strane pruižiće mu radost zbog samostalnog tvoračkog rada kao i punu čast zbog pokazanog uspeha. Ako dakle Graner, Stotzer, Guttenberg i drugi šumari slavnib imena nazivaju ove sisteme »pomoćnim sredstvima iz nužde u manjepovoljnim šumarskim okolnostima« ili ako vide njihovu upotrebljivost poglavito u malo značajnoj kontroli etata u masi, koji automatski proizilazi iz sečnih osnova, onda će pre biti istina, da mi sami zaneseni stalno slikom površinski uredjene šume nismo do sada ni u jednoj uvedenoj tački dorasli do nivoa duha ovih metoda; a duhu ovih metoda pripada budućnost i kod nas, kao što im pripada sadašnjost u jako oddivljenjem gledamo na Hundeshagena, tog majstora nad majstorima u miaklim švajcarskim prilikama, u koliko ove metode nisu bile potisnute »kontrolnim metodama«, koje idu još i dalje. Stoga sa u toliko većim šumarskim naukama starijeg doba, koji je već skoro pre 100 godina jasno video i potpuno odiredjeno izrazio saznanje, u koje mi samo sa naporom prodiremo: Da su vremensko i prostorno uredjenje dva samostalna zadatka, koja se moraju odelito resiti, svaki za sebe; da je vremensko uredjenje stvar šumskog uredjivanja, prostorno uredjenje, koje zahteva veću slobodu, najbolje je da bude stvar sopstvenika šume; da 171 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 14 <-- 14 --> PDF |
gospodarsku osnovu, koja se brine za prostorno uređjenje i stvara neophodnu dopunu vremenskog ured jenja, u kojoj zbog uzgojnih razloga ne bi bilo pametno vezivati u napred iskorišćavanje na potpuno određjene površine, treba predlagati samo za kratko vreme, na pr. 10 godina, da bi ostala u harmoniji sa promenljavim gospodarskim prilikama: da celokupnem uredjenju šumskog gospodarstva treba da prethodi u koliko je moguće najobazrivije odredjivanje pravca gospodarskih nar čela, stvarajući mogućnost da se postignu najveći prinosi, koji bi posls toga služili pri uredjenju kao putokaz. Ovom Hundeshagenovom paro-´ gramu ne može se ni danas ništa zameriti, sa punim pravom je mogao Hundeshagen, kome je po idejama najbliže stajao K. ...... nazvati ove metode »racionalnim« pri poredjenju njihovom sa sistemima, koji su sagradjeni na površinskoj osnovi, naročito na sistemima rašestarenja,´ koji su u to doba svuda vladali. Po svome unutrašnjem sastavu i specijalnim ciljevima za kojima idu, nekoji su sistemi formula sumnjivi i zastareli. Od domaćih metoda veoma dragocene usluge može da učine pri ođredjivanju etata na ovaj način: metoda I. Nimbursfcog, dalje L. Hufnagla, eventualno u modifikaciji L. Hufnagl—Ph. Flury; od starijih metoda švajcarski šumari upotrebljavaju vrlo rado metode Mantel-ove, K. Heyer-ove, eventualno »eksploatacionog% «Ad II. Da pristupimo dalje ka razlaganju onih uredjajnih sistema, koji su prosirivši prvobitni zadatak šumskog uredjenja, odredjivanje veličine iskorišćavanja, u pogledu prostornog uredjenja, ovladali kod nas ćelom prošlošću a koje najvećim delom vladaju i sadašnjošću. Ovi sistemi upotrebljavaju za rešavanje svojih zadataka, rasporedjivanja iskorišćavanja prema vre.-ienu i prostoru, dva para uredjajnih elemenata: Površinu i ophodnju ili zalihu i ophodnju (ako pod ophodnjom podrazumevamo uokvirenu dužinu produkcionog procesa) ali u većoj meri prve elemente; nalazeći u prostornom Uiredjenju samo sredstvo radi lakšeg izračunavanja etata, ovi su sistemi vrlo olako podlegli iskušenju, da spoje obadva potpuno raznoroda. samostalna zadatka: koljko iskorištavati, g´de iskorištavati, u jedan zadatak, što je moglo da se desi samo ako se jedan zadatak potčini silom drugome, u našem slučaju očigledno se to tiče prostornog uredjenja. Kod raznih sistema, koji ovamo spadaju stupanj ovog nasilja je različit; pošto u rasporedu uzajamnih odnosa drveća leži tajna uzgojnih uspeha, morao se uticaj ovih sistema na šumsku proizvodnju manifestovati u manje više nepovoljnom obliku. Ad II. a) Najstariji sistem ove grupe jeste stari prostorni sistem On je resio oba zadatka na taj način, što je celokupnu .površinu šume mestimično podelio na toliki broj podjednakih ili podjednako prinosnili godišnjih seča, koliko je ophodnja imala godina, a ove godišnje seče odredio je za iskorišćavanje pojedinim godinama ophodnje; gospodarska osnova mogla je da otpadne. Ovaj sistem daje odličnu sliku najpotpunijeg spajanja oba zadatka šumskog uredjenja kao i njegovih posledica: Stvaranjem godišnjih seča i dodeljivanjem njihovim pojedinim godinama ophodnje rešeno je pitanje mesta iskorišćavanja, kao i celog prostornog uredjenja šume, a istovremeno i veličine iskorišćavanja, da kle celog vremenskog uredjenja; prostorno uređjenje je sredstvo i potpuno poteinjeno vremenskom uredjenju. Razmere iskorišćavanja, nje 172 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 15 <-- 15 --> PDF |
gov početak, tempo i završetak (isto tako i obnavljanje) utvrdjeni su za svaku godinu unapred za vreme cele ophodnje; pošto su dodeljene godišnje eeee, to nije moguće više ugadjati posebnom karakteru sastojina; ovaj sistem, čija je odlika apsolutna ukočenost, ne ostavljajući šumskoj proizvodnji skoro nikakve mogućnosti za -razvitak, inauguriše upravo golu eeču. Ad II. b) Već za rana se pokazalo, da ee tih površinskih dotacija (dotacije u pogledu mase bile su još iluzorni je), odredjenih pojedinim godinama ophodnje za toliko vreme u napred, nije bilo u opšte moguće držati. Ovo je saznanje u toku vremena imalo kao posledicu, da se sa. uspehom raspmstraaiila misao, da se pojedine dotacije dodeljuju radi bar parcijalnog oslobadjanja šumskog gospodarstva u pogledu uzgojne strane kao i uprošćenja taksacionih radova ne kao do tada pojedinim godinama ophodnje, kao što je činio stari prostorni sistem, već većim njihovim grupama od 20 čak do 30 godina, t. zv. periodama; zahtev o obezbedjenju trajnih i ravnomernih prinosa, koji su svi uredj-ajni sistemi iz -toga doba stavljali na prvo mesto, zadovoljavao se na taj- način, što eu celokupne dotacije pojedinim periodama bile svedene na jednak nivo. Tako je evolucijom postao iz starog prostornog sistema čitav niz novih uredjajiiih sistema, t. zv. sistema rašestarenja, koji su već značili korak u napred; zajednička karakteristika ovih sistema bila je ta, što je ophodnja bila deljena u 4 čak 5 eksploatacionih perioda, da je cela gospodarska ploha izmedju ovih u interesu obezbedjenja ravnomernih prinosa pomoću t. zv. opšteg gospodarskog ili uredjajinog plana kao spoljašnje forme bila razdeljena i to na taj način, što su ove periode bile snabdevene u koliko je bilo moguće podjednakim plohama ili masama, ili vrednostima, eventualno kombinacijama ovih; iz opšteg uredjajnog ili gospodarskog plana više ili manje automatski se posle izvodili specijalni planovi za seče, koji su imali u sebi predloge za najbliže gospodairsko razdoblje. Ovakvo rasporedjivanje cele gospodarske plohe sa njenim masama, plohama ili komibinacijama obojih na pojedine dksploatacione periode najpre na ćelu, docnije na barem veći deo ophodnje u napred, bilo je samo po sebi pri ondašnjem stanju šumarske nauke i šumarstva smelim a veoma nesigurnim poduhvatom; opšti gospodarski plan sistema rašestarenja odredjujući veličinu, mesto i način eksploatacije za tako dugo vreme u napred, nije ostavljao sopstvenicima šuma skoro nikakve mogućnosti za samostalno, puno odgovornosti stvaranje na uzgojnom polju i prenoseći dispozicije prošlosti zajedno ea pogledima onih vremena, koja su medjutim već zastarela, pod zvaničnom zaštitom do u daleku budućnost, morale su izgledati ovoj kao kočnica progresa.4 Sistemi rašestarenja dobili su svoje ime otuda, što je svaka perioda u opštem gospodarskom planu dobila svoju sopstvenu terensku dotaciju prema vrsti njihove opreme razlikujemo (ako uzmemo u obzir samo glavne tipove sistema rašestarenja) 1. Sistem rašestarenja po masi. 2. ,, ,, po površini, 3. ,, „ komjbinovan; odnos njihov prema, šumskoj proizvodnji bio je raznovrstan, ali u svakom slučaju štetan. 173 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ad II. b j Sistem rašestarenja po masi, koji zbog jednostranosti ciljeva, za koji su bili pred njim i nesigurnosti svojih osnova nije se mnogo rasprostranio; on upotrebljava za rešenje svoga zadatka dva uredjajna elementa: Zalihu i ophodnju. Ovaj sistem hoće da početnu zalihu šume, uvećanu sa priraštajem, koji će u svima sastojinama sve do njihove eksploatacione starosti u okviru jedne ophodnje da postane, podjednako na pojedine eksploatacione periode da razdeli, a tim samim i ćelu ophodnju; u ovakvom opštem shvatanju izgledalo bi, da sistem rašestarenja po masi ne stoji toliko na putu šumskoj proizvodnji, kao što smo to prikazali kod metoda formula, gde je etat bio odredjivan isto tako na osnovi zalihe i priraštaja. Ali u suštini stvar drukčije stoji: Dok smo kod metoda formula izvodili veličinu etata nezavisno od izvesnih sastojina, iz celokupnih zaliha i priraštaja, pa tek onda tražili sastojine ili njihove delove, čijom bismo seoom odredjeni etat realizovali, dakle najpre etat po masi, pa onda plan za seče, dotle je kod sistema rašestarenja po miasi obratan postupak; ovde smo pojedine površine šume sa njihovim masama za iskorišćavanje dodelili pojedinim periodama, radi postignuća ravnomernih prinosa izvršili smo izmedju pojedinih perioda zgodna premeštanja i na taj način smo sastavili opštu gospodarsku osnovu, iz koje je kao posledica proizašao izvesan ravnomerni etat po masi. Dakle najpreobamezna gospodarska osnova u vidu sečne osnove a na drugom mestu etat po masi; da bi etat svake od tih perioda bio stvarno realizovan, potrebno je, da se potpuno odredjene sastojine, koje imaju potpuno odredjene razmere u potpuno tačno odredjenom razdoblju, poseku, onako, kako je to opata gospodarska osnova u vremenskom toku jedne ophodnje njima u napred odredila, što se opet sa zahtevima racionalne šumske proizvodnje ne može složiti. / kod sistema rašestarenja po masi nailazimo na potpuno spajanje dvaju zadataka šumskog uredjenja u jedan, prostorno pak uredjenje potpuno u službi utvrdjivanja i obezbedjenjaetata po masi. lOpštom gospodarskom osnovom (sekoredi kao i buduća veličina i raspored dobnih razreda) prostorno uredjenje oele šume unapred je odredjeno, a iz iste osnove kao posledica ovog prostornog uredjenja proizilazi izvesan ravnomerni etat po masi za sve vreme ophodnje, dakle potpuno vremensko uredjenje. Treba na ovom mestu izrikom naglasiti, da je sistem rašestarenja po masi u svojim početcima, dokle ee prema svome prvobitnom principu trudio da odredjuje pojedine sastojine u one eksploatacione periode, u kojima su stigle za seču, dokle se dakle eo ipso odricao namera da će dosadašnje prostorno uredjenje u budućnosti u većoj meri menjati, u pogledu uzgojnom ipak je dovodio do daleko manjih šteta nego ostali sistemi rašestarenja, koji su bili sagradjeni na površinskoj osnovi; docnije se doduše tendencija ovog sistema promenila i to na štetu šumske proizvodnje. I L. Hartig, najistaknutiji tvorac sistema rašestarenja po masi, zasenjen isto tako površinskim prividjenjem, nametnuo je docnije ovim sistemima, koji su se prvobitno trudili samo da bi obezbedili ravnomerne prinose, i takve težnje, koje su im ranije bile potpuno strane, težnje za radikalnim dovodjenjem u red prostornog uredjenja, zahtevajući iz gospodarsko-tehničkih razloga u koliko je moguće najdalekosežnije usredsredjenje dobnih razreda; kao jedinice dotacija pojedinim periodama iskorišćivanja za u buduće, trebale su da budu u ´koliko je moguće jednodobni i jednovrstni odeljci od 150—200 jutara veličine. Ovim zahtevom, koji prema svojim posledicama 174 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 17 <-- 17 --> PDF |
u pogledu šumske proizvodnje nije daleko izostao iza tendencije sistema rašestarenja po površini, pošlo se ka gospodarstvu velikih površina sa golim sečama na veliko sa svima njegovim ubietvenim posledicama za šumu: osiromašavanju šumskih staništa, izbacivanju velikog broja sa gledišta šumske proizvodnje znaičajnih vrsta drveća, slabljenju šume prema elementarnim, životinjskim kao i biljnim štetočinama. Šumsko pak gospodarstvo, prelazeći iz nedisciplinovanog doduše oblika probirne ka obliku gole sece, bacilo se iz krajnosti u krajnost. Ad II. b2 i b8). Sistem rašestarenja po površini, polazeći sa gledišta H. Cotte, svoga glavnog predstavnika, da je samo »ploha« pogodna da obezbedi trajan prinois, upotrebljava isto onako kao i stara prostorna metoda, iz koje je evolucijom postala, za postignuće svojih ciljeva dva uredjajna elementa površinu i ophodnju. Već sam taj fakt, što ovaj sistem hoće da sagradi celo uredjenje prinosa n a »plohi«, dakle faktoru koji je dat, koji je ukočen, »koga ni onaj najbolji šumar ne može umnožiti «. (Hufnagl), karakterise ovaj sistemi kao nazadan; ali pošto se pak faktor »ploha« od sviju uredjajnih elemenata najlakše mogao odrediti, to je sistem rašestarenja po površini dostigao veliko rasprostrainjenje, kao i sistem rašestarenja komlbinovan, koji je postao kompromisnim spajanjem ciljeva oba osnovna sistema rašestarenja, ,po masi i po površini, koji je iz.gradj.en dakle na Uiredjajnim elementima, ploha, zaliha i ophodnja sa znatnom prevagom prvoga; ovo je se desilo i tamo gde je sistem ustuknuo ispred novijih sistema, jer njegov duh većim delom tamo i na dalje živi. Sistem rašestarenja po površini deli radi opšteg uredjenja prinosa iz sume ćelu gospodarsku šumsku površinu na pojedine eksploatacione periode i to tako, kako bi terenske dotacije u celini, koje su od strane opšte gospodarske osnove pojedinim periodama dodeljene, u koliko1 je moguće^ kod sviju perioda bile jednake; kad se ovo uporedi sa starom prostornom metodom dolaze na mesto pojedinih godina periode, umesto godišnjih, po mestima razgraničenih sečišta po mesthna odeljena secišta perioda, t. zv. odeljenja. Već iz ove kratke karakteristike, a još više iz uskog srodstva sa starim prostornim sistemom jasno je, da je vremensko i prostorno uredjenje, dakle utvrdjivanje veličine etata i mesta iskoošćavanja, kod ovog sistema opet usko i nerazdvojno uzajamno povezano, jer su podelom gospodarske plohe na pojedine eksploatacione periode odred jeni i njihovi periodički prinosi; u najmanju ruku pak, što celokupno prostorno uredjenje, koje bi trebalo da se gradi samostalno na temeljima produkciono-tehničkim, budući da je ovde opet najvećim delom prostosredstvo. Za olakšanje i obezbedjenje vremenskog uredjenja, prema mtencijauna sistema rašestarenja po površini rešeno je i mora biti rešeno na taj način, da za u buduće rasporedjivanje cele gospodarske površine na eksploatacione periode, kao i stvaranje pojedinih sekoreda nema nikakvih prepreka na putu; prostorno uredjenje dakle izvodi sistem rašestarenja po površini skoro dosledno prema gledištima taksaciono-tehnickih. Putokaz pri ovakvom uredjivanju trebala je da bude slika šume vremenski i prostorno idealno uredjena, t. zv. »normalna« šuma; elementi vremenskog uredjenja šume: »normalno« zastupljeni dobni razredi kako u pogledu broja tako i veličine, »normalan« priraštaj i »normalna « zaliha, a elementi prostornog uredjenja: »normalan« raspored dobnih razreda, u ovoj formaciji, idealu šume u pogledu taksaciono tehničkom prividno u svima pravcima uredjene, i oni su prirodno svi skupa. 175 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ovom idealu »normalne« šume, trudi se sistem raseetarenja površinskog da stvarnu šumu približi u koliko je moguće više. Radi ovoga on odredjuje, kaikvu veličinu, kakav oblik i kakav uzajamni raspored i razgraničenje treba u danom slučaju dati pojedinim periodnim sečama, t. zv. odelenjima, kako bi se ova mogla u buduće upotrebiti kao idealne dotacione jedinice za t. zv. pregledan, utvrdjen i izravnat raspored gospodarske plohe na pojedine eksploatacione periode radi ustanovljenja i obezbedjenja prinosa; rezultati sviju ovih razlaganja, pri kojima dakle motivi produkciono-tehnički ostaju skoro potpuno po strani — a kad im se pokloni izvesna pažnja, kao u pitanju oblika i grupisanja odeljenja, i njihovog obezbedjenja od vetra, opet samo radi vremenskog uredjenja — grafički i numerički dodirnuta u idejnom sečnom planu, prenesu se posle toga na šumu, postajući polazna tačka za potpuno tipičku podel u i uredjenje šume: 1. odelenje, kao jedinica terenske dotacije pojedinim eksploatacionim periodama treba za u buduće da dobije u interesu obezbedjenja trajnih i ravnomernih prinosa u koliko je moguće jednodobnu sastojinu; posledica ovoga zahteva jeste sastojina isto tako više manje jednovrstna, gospodarstvo velikoplošno, i veliki gubitci u priraštaju, koji nastaju pri izvodjenju ovoga programa; 2. dodeljivanjem odeljenja pojedinim eksploatacionim periodama odredjen je za ćelu gospodarsku plohu i to najvećim delom za čitava decenija u napred opet jedino u interesu vremenskog uredjenja sam početak, tok, kao i završetak eksploatacije a time i obnavljanja; gola seča kao posledica ovoga, u najmanju ruku još progalna seča sa kratkim vremenom za podmladjivanje; 3. jednodobne i jednovretne, te prema tome više manje nezaštićene sastojine, pojedinih prostranih odeljenja treba zaštićivati, da bi se mogli sigurno !. bez uznemiravanja dodeljivati pojedinim eksploatacionim periodama, dakle radi vremenskog uredjenja, veštački i to grupisanjem odeljenja u potpune, ili bar parcielne sekorede, plasirane u vidu strele suprotno pravcu opasnih vetrova u pojedinim sekoredima kao i medju njima, dakle u najsavršenijem svestranom poravnanju; posledica: potpuna nemogućnost prilagoditi se dalim sastojinskim. prilikama, potpuno zarobljavanje šumske proizvodnje; 4 odeljenja kao jedinice terenskih dotacija eksploatacionih perioda moraju dobiti radi preglednosti, dalje radi podesne i izravnate dotacije izvesnu, periodnoj eksploatacionoj površini odgovarajuću veličinu, da bi se postiglo savršeno ravnanje pravilan, u koliko je moguće podjednak oblik i izvesan položaj. Konzekventno izvedena metoda raseetarenja zahteva dakle potpuno pravilnu mrežu u pogledu podele; ova se ne može, ako treba odgovoriti gorenavedenim, u samoj metodi nalaizećih se, vremenskim uredjenjem uslovljenim ciljevima, prilagoditi ni terenskim, ni stanišnim, niti sastojinskim prilikama. Iz ovih glavnih kontura dosledno izvedenog sistema rašestarenja po površini može se stvoriti slika, kakvim posledicama vodi površinski princip, ako se od njega načini stub za uredjenje šumskih prinosa, i kakva je teška i skupa zabluda i najbrižljivije izvedeno prostorno uredjenje, ako nije bilo izvedeno samostalno i to na osnovi elemenata u prvom redu produkciono-tehnićkih. U ovom veštačkom. za šumu stranom i neprijateljskom okviru, koji je šumsko uredjenje radi vremenskog uredjenja ovde iskonstruisalo. nema mesta za šumsku proizvodnju, koja zna šta hoće; sistem rašestarenja po površini dosledno sproveden vodi, i to po cen u teških žrtava na potpuno suprotnu stranu od onoga, što je nama 176 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 19 <-- 19 --> PDF |
danas cilj u pogledu uzgojnom. Pod ovakvim okolnostima posve je razumljivo, ako već Hundeshagen naziva širenje sistema površinskog rašestarenja »zločinom«, ako ga Kautzsch uporedjuje sa »Prokrustovom posteljom«, ako piše Ney o »šablonskom gazdovanju u šumi«, Hufnagl »0 neprirodnosti površinskog gospodarstva« i ako misli Martin, i drugi, »da ovaj sistem ne odgovara uzgojnim potrebama; šumsko uredjenje kako ga nalazimo kod starog površinskog sistema, sistema rašestarenja, i kombinovano, delimično pak i kod sistema dobnih razreda, vladalo je, — o tome ne može biti spora — a delimično još i danas vlada šumama, ali je to činilo jedino u toj nameri i sa tom veram, da će po cenu teških žrtava, koje je iziskivalo, moći da preda budućnosti šumu u svakom pogledu uredjenu, uzornu šumu. iSamo ispunjenje ove nade je sumnjivo; »normalno « stanje šume, kako ga sve do skora shvata šumsko uredjenje, rezultanta je čitavog niza promenljivih faktora kao što su veličina gospodarske površine, dužina ophodnje, tržišne prilike, namere eopstvenikove, shvatanja šumskog gospodara; ako se u osnovi svojoj prameni ma i jedan od njih u toku jedne ili dve ophodnje, onda, će se cela zgrada s mukom i žrtvama iskupljena srušiti; pošto je dotacija pojedinih eksploatacionih perioda kod sistema površinskog rašestarenja u smislu formirane slike vremenski i prostorno uredjene šume u šumi oštro ograničena, nema, ni najmanje mogućnosti da se prilagodi izmenjenim prilikama. A kad je već reč o »normalnoj« šumi u gore istaknutom značenju: ne gledajući na to, što se ovde kao gospodarska »norma« navode i gledaju da se dostignu prilike, koje se najvećim delom u opšte ne mogu dostići; da mada »normalni« odnos dobnih -razreda uzimajući u obzir od onih faktora, koji uslovljavaju priraštaj kao što su: gospodarske plohe, boniteti staništa, vrsta i uredjenje bioloških zajednica drveća, vodjenje brige o njima, a do izvesne mere i doba starosti, svega dva koji su više manje mehaničkog karaktera: plohu i starost, ipak nije tacno merilo i sigurna garancija za prinos iz šume; da iz predstave šume t. zv. »normalne« u smislu šumskog uredjenja, isključuju se one uzgojne visoko stojeće formacije, kod kojih se dobni razredi ne dadu više razdvojiti po površini; — spajanje oba zadatka, koja je sebi šumsko uredjenje istakle-, uredjenje vremensko i prostorno, koje do bi ja svoga izraza i u slici t. zv. »normalne« šume, mora imati kao posledicu, da doklegod prostorno uredjenje, naročito unutrašnje, nije potpuno zasebno postavljeno na svoje prirodne, u prvomredu produkciono-tehničke osnove, doklegod je prosto sredstvo vremenskog uredjenja, kao što je za to postupak sistema rašestarenja po površini direktno školski primer, sve dotle da i u unutrašnjoj gradji ove formacije mora biti diferencija razmimoilaženja: Suma sa gledišta taksaciono- tehničkog« pa ma bila i »normalno« uredjena ne može dati »normalan « priraštaj; jednostrana, veštačka shema »normalne« šume šumskoguredjenja ne podudara se već odavna — a u pitanju prostornog uredjenja leži glavni izvor ovog nepodudaranja — sa predstavom »normalne« šume šumske proizvodnje. U ovakvim okolnostima, izgleda veoma sumnjivo, da se u realizovanju prividnog ideala šumskog uredjenja ide suviše daleko naime u koliko se tiče prostorne strane; uzalud dolaze na pamet reči, koje je još pre 25 godina izgovorio L. Hufnagl u svome delu: Dio Grundziige der »wahren« Bestandeswirtsehaft: Ako upotrebimo za šumu veslačko merilo, koje nije izvedeno iz elemenata šume (ophodnja), ako ne gazdujemo sa onim, što u šumi stvarno imamo (priraštaj, zali177 |
ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 20 <-- 20 --> PDF |
ha), već letimo za idealnom slikom, koja se kao duga za svakoga nalazi na drugom mestu (»normalna šuma), onda mora ovakav rad da ispadne promašen i neplodan. Reči, koje važe i danas. Svekolike misli i dela odgajivača odnose se na priraštaj i zalihu; pod »normalnim« stanjem šume podraizumeva Biolley takvo stanje, u kome šuma daje najviše mogućipriraštaj u materijalu od vrednosti sa u koliko je mogućom većom u´štednjom zalihe; u službu ovoga programa stavio je Biolley potpuno i svojsistemi Napadi protivnika sistema rašestarenja po površini bili su upravljeni od prvih početaka poglavito na pojam odeljenja kao gospodarske jedinice, koji je vodio ka velikoplošnom gospodarstvu sa svima njegovim posledicama, Ovim naporima nije mogao sistem površinskog rašestarenja stalno da odoljeva, nemajući za odbranu odeljenja kao prirodne sečine, jednostranog tog pronalaska vremenskog uredjenja, nikakvih prirodnih razloga, I tako pomiče ovaj sistem ostvarenje svojih prvobitnih ciljeva, koje je prvobitno hteo da ima ostvarene u toku jedne ophodnje, stalno u dalju budućnost, i to u toliko pre, što je se u toku vremena promenio po obliku u t. zv. sistem rašestarenja komibinovan, — koji ostajući u osnovi sistem površinskog rašestarenja — pokušao je da ee oslobodi bar u dvema ili trima prvim periodama isto tako podjednakim masama, što se bez mnogih kompromisa nije moglo izvesti. U koliko je u ostalom više ovaj sistem pravio ustupaka u pogledu principa sistema površinskog rašestarenja., da bi se prilagodio promenjenim shvatanjima, u toliko više je na niže padala njegova prvobitno toliko hvaljena »preglednoet« i njegove »velike konture«, dok najzad sistemi rašestarenja, kako kaže Chr. Wagner, žrtvovavši najveći deo svojih ciljeva, žrtvovali su posle 100 godišnje vladavine i sami sebe. Kada se prestalo smatrati odeljenje kao periodna sečina, laknulo je donekle šumskoj proizvodnji; duh oslobodjeirih sistema rašestarenja vlada sugestivno u znatnoj meri i na dalje samo pod drugom zastavom. (Svršiće se) L´aménagement en relation avee la produetion des forets. L´auteur, professeur a l´Ecole des Forets a Brno, donne un aperçu sur les mouvements contemporains dans le domaine de l´aménagement des forets. Rédaction 178 |