DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Dr. ing. RUDOLF HAŠA .


UREDJENJE ŠUMA I NJEGOV ODNOS PREMA
PROIZVODNJI ŠUMA*


I
I
zlazeći na susret želji predsedništva U. I. Cs. L. (Središnog Udruženja
Čeho´slovaokog Šumarstva) pozabavio sam ee prilikom godišnje
skupštine u Pragu 27. septembra ove god. sa pitanjem, koje
već nekoliko decenija, a naročito pak koje u .poslednje vreme veoma
živo zanima šumarsku javnost: O šumskom uredjenju i njegovom
odnosu prema proizvodnji šuma. Ova tema je predmet studije, koja se
nalazi u daljim redovima. Birajući ovu temu učinio sam to potpuno
svosno, uveren da se tu radi o pitanju veoma važnom, koje pri tom nije
lako, a šta više možda još i — zapaljivo; ali, nemam druge ambicije, do
da u glavnim potezima skiciram idejne struje na ovom važnom polju i
da doprinesem k tome, da i osi. šumarstvo sebi jasno predstavi i obra zloži
svoje gledište na problem, koji se već delimično pojavio pred njim, a
delom će mu se pre ili posle bez sumnje pojaviti: Problem revizije dosadašnjih
metoda uredjivanja i njihovo prilagodjavanje učinjenim napredcima
odgajivačke tehnike. Izbor pomenutog temata izgledao mi je
zgodan i zato, što se nadovezuje na rad skupštine U. I. Os. L., održane
14. januara 1923. u Bmu.


Na Lulm, 26. decembra 1924. Rudolf Haša


*) Živa je želja našeg Udruženja i njegova organa »Šumarskoga Lista«, da se
naši šumari što bolje upoznadu «a drugarskim šumarskim krugovima ostalih slavenskih
pa i ostalih savezničkih država. Naročito tesne i prijateljske odnose podržava
naše udruženje sa bratskim čehoslovačkiin šumarskim Udruženjem.


Da bi još tešnje povezal: šumarstvo bratskih nam država, smatramo da nam je
dužnost da u »Šumarskom Liistu« donosimo radove iz pera njihovih stručnih radenika
i piisaca.


Blagodareći posredovanju i zauzimanju gospodina kolege Jovana Hosu-a, šumarskog
nadisavjetnika sarajevske direkcije, ishodili smo pristanak gospodina dr. ing.
Iîudolfa Haše. profesora visoke škole za poljoprivredu u Brnu, da u prevodu donesemo
ovaj njegov aktualni članak.


Samo prevodjenje članka izvršio je vrlo pripravno gospodin đr. Mihajlo Oradojević,
docenat beogradskog poljoprivrednog fakulteta, kojemu ovim izričemo našu
toplu blagođarnost.


Uredništvo


166




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 9     <-- 9 -->        PDF

UVOD


Henry Biolley, počasni doktor Visoke Šumarske Škole u Ziirichu
i generalni direktor šuma neuchâtelskog kantona, u uvodu svoje knjige:
L´Aménagement des Forets par la Méthode Expérimentale et epécielment
la »Méthode du Contrôlle« 1920., kaže od prilike ovc reči: Ako ima
igde polja, ka kcme današnja nauka sa kriticizmom njoj sopstvenim još
nije našla načina da se približi, onda je to uredjenje šuma. Ne da se
reče, da ona nije pokušala da za nj utvrdi stroga pravila i tačne propise;
ako bi bila reč eamo o tome, onda je u tom pogledu dosta učinjeno, čak
više nego dosta. Ali nije moguće, u ostalom, u stvarnosti govoriti o


objektivnom« radu, dokle god se, veli, bavimo predmetom, o kome kažemo
da, se njime bavimo samo potpuno površno, toliko površno — a
može se reći — toliko potpuno bez svake unutrašnje sveze sa njim, da
strog prigovor, koji je učinio Karlo Gayer šumskom uredjenju, kako je
ono snizilo proizvodnju šuma na nedostojno mesto svoje služavke, makar
kako da čudno zvuči, ipak je, veli, i suviše opravdan . ..« Ova stroga
osuda dosadašnjih uredjajnih metoda nije, do duše, ni prva ni poslednja;
u svome delu »Der gemischte Wald« 1886. iznosi Karlo Gayer
svoje mišljenje o šumskom uredjenju ponovo u tom smislu, da »nema
nikoje druge grane medju šumarskim naukama, kod koje bi trebalo toliko
radikalnih popravaka, kao što je to slučaj kod šumskog uredjenju,
da sredstva za njih mora šumsko uredjenje da iznadje za se u samojšumi, da ono postoji tu radi same šume a ne obratno«. Veoma opširno
bavi se odnosom proizvodnje šuma prema uredjajnim metodama i Chr.
Wagner u svom poznatom delu »Die Grundlagen der râumlichen Ordnunig
im Walde« 1914. gde dolazi isto tako do nepovoljnog zaključka u
pogledu šumskog ured jenja; skoro potpuno odbijajući stav zauzima prema
šumskom uredjenju A. Moller u svome vjeruju: Der Dauerwaldgcdanke,
sein Sinn und seine Bedeutung 1922. Njegovo »Ceteirum autom
eenseo« je, da »presto koji je šumsko uredjenje, veli, zauzelo, i sa kogahoće da vlada šumom, treba srušiti«. Ovo je samo mala kita ljubazni!)
reči, upućenih, s vremena na vreme na adresu uredjenja šuma od strane
ljudi, koji su na polju podizanja ´šuma zadobili svetski glas, i preko čijeg
se nepovoljnog mišljenja ne može, dakle, tek onako bez ičega preći na,
dalje tačke dnevnoga reda, pre no što bi šumsko uredjenje ispitalo svoju
savest i pre no što bi. u koliko su zamer´ke koje mu se čine opravdane,
potražilo"puta ka poboljšanju. Obratno, niti je tačno niti pravedno, ako
se jedino šumskom uredjenju, koje je — o tome ne može biti spora —
vršilo a delimično i sada vrši veliki uticaj na šumu. ako mu se upisuje
u greh, što je podizanje šuma, ovo najvažnije zanimanje šumara, bilo
izvesno vreme njemu podredjeno — kao da sem njega i ceo istorijsklrazvitak šumarstva, dalje i to u naročitoj meri i sama proizvodnja šuma,
u koliko je u svojim najvažnijim prirodoslovnim osnovamia ostajalia
zagonetka za šumara, i u koliko je možda iz osećaja svoje unutrašnjeslabosti puštala da je privremeno potisnu bez protivljenja u okvir i formu,
koji su joj danas neugodni, nezgodni ili šta više škodljivi - - nisu
imali u tome dobar deo svoje zasluge; i ovde istina leži negde u sredini
Bio bi uzaludan posao prepirati se, ko je veći a ko manji krivac; sa
našeg gledišta izgleda nam mnogo korisnije da istražujemo, u čemu je
uredjenje šuma grešilo i greši, te da ga sa tako značajnih mesta smeju
nazivati kočnicom odgajivačkog progresa, i kako osinoriti granice nje


167




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 10     <-- 10 -->        PDF

gove delatnosti i njegovu ulogu kao takvu, kako bi razmimodlaženje izmedju
njega i podizanja šuma prestalo, i da bi se ova dva đelokruga
šumarskog rada u buduće dopunjavala u težnji da se postigne i obezbedi
onaj pravi gospodarski cilj: »trajno i na najzgodniji način isfeorišćavati
prirodna blaga i sile koje nam stoje besplatno na raspoloženju,
kako bi se isplatili kapital i rad utrošeni radi stvaranja masa i vrednosti
«. Ako se ovako shvate ciljevi šumskog gospodarstva, onda u tome
li isto vreme leži i odgovor na težnje one grupe šumara, koja, trudeći se
da za šumsku proizvodnju izvojuje najdalekosežniju. u koliko je moguće
ničim nesputanu slobodu, najradije bi šumskom uredjenj,u uskratila
svako pravo na egzistenciju (Ph. Flury naziva je »krajnjom šumarskom
levicom«), i to šumskom uredjenjn, koje — pravilno uzevši


— treba i može da bude za proizvodnju šuma merilo njene produktivnosti,
ocenjivacem upotrebljenili odgajivačkih metoda, šumskom gospodarstvu
pak garancija za obezbedjenost prihoda od šume i čuvarom njihove
ekonomičnosti. Isto onako kao što bi uredjenje šuma, ako bi postalo
stvar sama za sebe, izgubilo svoj smisao, tako i proizvodnja šuma,
mada je osnovni etuib šumskog gospodarstva, nije i ne može biti sama
sebi cilj; »iskorišćenje rezultata naučnog ispitivanja šume. cele njene
biološke zajednice zajedno sa svima njenim odnosima prema prirodi
radi šumske proizvodnje i šumskog iskorištavanja, stvaraju u društvu
sa tehničkim disciplinama i principima šumarske ekonomike, eventualno
sa državopruvnim navikama osnove — za svesno, naučno obrazloženo
šumsko gospodarstvo«.´
Da obratimo sada pažnju na samu temu i da ispitamo, da li se šumsko
uredjenje kako se ono obično shvata sukobljava sa ciljevima i težnjama
šumske proizvodnje u toku poslednjih od prilike 150 godina, za
vreme kojih se o šumskom luredjenju može do izvesne mere s pravom
govoriti. Prirodna je pojava, da je sve na ovom svetu podložno premenama;
stoga je u toku tako dugog vremena morao promeniti više puta
svoj oblik i svoje osnove i problem tako težak kao što je podizanje
šuma, isto su >se morale menjati u svojim osnovama, i ciljevima
i uredjajni sistemi, koji su šumskom gospodarstvu imali
i trebali da služe. Ako bismo stoga bili namerni, da pravedno odmerimo
uzajamni uticaj šumske proizvodnje i šumskog uredjenja, onda
bismo ovakva ispitivanja morali preneti u iiste i jednake vremenske periode,
a svoje merilo da izvedemo iz odnosa i pogleda koji su u to vreme
važili i iz odgovarajućeg stanja šume kao i iz stepena šumarske
nauke, na kome je u pojedinim periodama bila; do duše ako gledamo na
prošlost sa gledišta današnjiee, onda će nam se stariji uredjajni sistemi
najvećim delom u pogledu svoga odnosa prema, šumskoj proizvodnji
pojaviti u vrlo rdjavoj svetlosti, a veličina krivice će se pak neopravdano
umnogostručiti — naprotiv njihove greške i nedostatci prikazuju se tako
jasno, da se mogu ea sigurnošću poznati. Već ovaj relativitet u pogleduzaključka opominje nas da treba biti uzdržljiv do izvesne mei^e; zato i
kad u daljem budemo kritikovali pojedine faze šumskog uredjenja, ipak
ćemo se sa poštovanjem i zahvalnošću sećati onih, koji su na ovome
poslu radili sa najlepšim namerama da koriste svojoj struei.


168




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Uredjajne metode i sistemi i njihov odnos ka šumskoj proizvodnji.


Friedrich Judeich, čiji život i rad stvaraju granicu novoga doba,
vidi ulogu šumskog ured jen ja »u takvom vremenskom i prostornom
uredjenju celog šumskog gospodarstva, kako bi se cilj gospodarstva u
koliko je moguće postigao na najsavršeniji način«, a tako isto i njegovi
najslavniji prethodnici i sledbenici sve do današnjih dana. Uloga šumskog
uredjenja obuhvaćena je ovde neobično široko: vreme i prostor
jesu sredina, u kojima se odigravaju svi životni procesi ovoga sveta;
urediti šumsko gospodarstvo vremenski i prostorno znači prema tome
urediti ga uopšte, u svakom pogledu. Pri ovakvom shvatanju šumskog
uredjenja ne ostaje .zaista ostalim granama šumarskog rađa, naime produkciono-
tehničkim, mnogo mogućnosti, da e© razviju; šumsko uredjenje
ovakvih razmera uzima na se, kako je A. Buchmayeir slikovito govorio.


»ulogu lava izmedju šumarskih disciplina, kome su svi ostali potčinjeni
«. Dakle i šumska proizvodnja, ovo najosnovnije i najšumanskije
šumarsko zanimanje; u ovom gledištu »krajnje šumarske desnice« na
zadatak šumskog uredjenja, treba tražiti izvor sviju razmirica izmedju
njega i podizanja šuma, koje su se s razlogom morale dalje zaoštriti,
posle onakvog načina, kako je uredjenje šuma rešilo oba istaknuta zadatka.
Treba u ostalom napomenuti, da je uredjenje šuma u prvim početcima.
svoga razvića shvatilo svoju ulogu u mnogo skromnijoj meri,
nalazeći da se njegov zadatak sastoji samo u vremenskom uredjenju
šumskog gospodarstva, t j . da odredi i da razčlana dužine produkcionog
prlocesa kao i šumskih prinosa, t. ;zv. etata; ovome prvobitnom gledištu
ostao je veran i mali deo uredjajnih metoda, t. zv. metoda formula, koje
do duše u dosadašnjoj praksi uredjivanja igraju ponajviše sporednu
ulogu, na suprot tome svi ´sistemi uredjivanja koji su na neki način
»oficielni«, obuhvatili su u okvir svojih zadataka i odredjivanje mesta
ifikorišćavanja. dalje spoljašnje kao i unutrašnje uredjenje šume, vrste
njenih drveta i dobnih razreda, t. j . sve, što se podrazumeva pod pojmom
»prostornog uredjenja«. A ovde naročito pada u oči razlog, zašto
je šumsko uredjenje, čiji je glavni zadatak bio a takav će i ostati vremensko
uredjenje šumskog gospodarstva, prigrabilo za se i prostorno
uredjenje: .je to ni u kom slučaju učinilo za to, da bi sa svih strana
ispitalo i preštudiralo prostorno uredjenje šume kao biljnu zajednicu,
koja ima svoj koren u temeljima prirodnih nauka — eto je ključ za tek
otkrivena tajna vrata šumarevog uspeha ili razočaranja; ovako bi mogle
sa uspehom da postupe, ako bi imale dovoljno slobode jedino nauke produkcion
o -tehničkog karaktera, koje imaju svoj koren u istim temeljima;
u prvom redu šumska produkcija, čija su ova pitanja najvlastitija domena,
a ni u kom slučaju ne šumsko uredjenje, ´čija se osnova nalazi u
utvrdjivanju i stalnom obezbedjenju prinosa na osnovi ekonomije. Kaz-
log, zbog koga je šumsko uredjenje pripojilo uz svoj prvobitni zadatak,


t. j. uz vremensko uredjenje i prostorno uriedjenje šumskog gospodareva,
mada sile pokretnice kao i cela suština oba ova osobita i veoma važna
zadatka, kao što je navedeno, potpuno su različiti, mogao je biti samo
taj, što je uredjenje šuma uzelo za se uredjenje zajednice šumskog
drveća, što je trebalo da bude zasebna stvar, kao dobrodošlo, pri upotrebi
površinske osnove prividno zadovoljavajuće sredstvo za olakšanje
i obezbedjenje svoje prvobitne i najsvojstvenije uloge: vremenskog
uredjenja. 1 bilo je posle toga potpuno logično, kada je šumsko uiredje169




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 12     <-- 12 -->        PDF

nje prastortao uredjenje, ovo sredstvo za lakše izvodjenje svoga zadatka,
pokušalo da sagradi u kolibo je moguće na najprostiji, više manje
shematički. ali uvek na svoj način: gola seča, jednodobne i jeđnovrsne
sastojine mogu biti pri ovakvom postupku samo dobrodošle. Iz ovog
razmatranja proizlazi, da uredjenje šuma, u koliko je obuhvatilo u okvir
svojih zadataka prostorno uredjenje šumskog gospodarstva, uzevši mu
samostalnost i suzivši na taj način bazu šumskoj produkciji, na kojoj
bi se mogla donekle slobodnije razviti, dolazi sa ovom u realan sukob,
i da isto tako, dokle uredjenje šuma ostaje na svome navedenom širokom
programu, sa gledišta svoje tehnike nema nikakvog razloga, da potpomaže
razvitak suptilnijih, u toliko, razume se, složenijih odgajivačkih
metoda, koje samo nepotpuno mogu da udju u okvir jednostavnih shema;
u eri starijih uređjainih sistema, osobito sistema rašestarenja, koji su
podlegli iskušenju, koje se pri razmatranju vremenskog i prostornog
uredjenja šumskog gospodarstva upravo nameće, a utvrdjivanje veličine
iskorišćavanja sa njenimi mestom u jedno spojili, sastoji se podizanje
šuma skoro jedino u veslačkom obnavljanju šume. iznalaženju novih
metoda kultivisanja i zgodnih za njih sprava.


Da pristupimo sada k ocenjivanju pojedinih dosadašnjih sistema
sa gledišta njihovih odnosa prema šumskoj produkciji; sa ovog stanovišta
mogu se oni podeliti u dve grupe:


I. Metode, koje smatraju za svoj zadatak da odrede jedino veličinu
stalnog mogućeg iskorišćenja, koje se trude da šumsko gospodarstvo
urede samo vremenski: metode formula,
II. Sistemi, koji pored odredjivanja veličine stalnog mogućeg iskorišćenja,
dakle vremenskog uredjenja, odredjuju i mesto iskorišćavanja.
utičući na taj način neposredno i odlučno na prostorno uredjenje; ovamo
spadaju:
a) stara prostorna metoda.


b) sistemi rašestarenja,


c) sistemi dobnih razreda.


Ad I. Metode formula trude se da odgovore svojoj jedinoj zadaći.


t. j. vremenskom uredjenju šumskog gospodarstva na taj način, što potpuno
nezavisno od odred jenih sastojina. jedino na osnovi opštih, iz samog
stanja šume u danom momentu dobivenih, tipično šumarskih količina;,
priraštaja i zaliha, odredjuju veličinu trajnog iskorišćavanja. kojese može dopustiti. Odredjivanje mesta iskorišćavanja izilazi potpuno iz
okvira ovih sistema, ne valjada zato. što bi prostorno uredjenje podcenjivali
ili šta više smatrali ga za suvišno; dublji smisao, izražen u ovom
postupku je u tome, što prostorno uredjenje šume. naročito unutrašnje
uredjenje biološke zajednice drveta, jeste i treba da bude samostalan
zadatak, potpuno odvojen svojim prirodoslovnim — ´znanstvenim osnovima
i svojom tendencijom od vremenskog uredjenja, što sa uspehom
može da reši sa u koliko je moguće većom slobodom jedino šumska produkcija
pomoću ostalih nauka, naime produkciono-tehničkog pravca,
specijalno zaštite šuma. A ova sloboda, bar u koliko se šumskog uredjenja
tiče, nije ni u kom pogledu sputana: Šumsko uredjenje, odredjujući
veličinu etata u četinarima i lišćarima i zahtevajući jedino, da ee
one ne godišnje, nego u celini poštuju i održavaju, ostavlja u svemu
drugom slobodne ruke sopsitveniku, kako i odkud on želi da ih ispuni.
kako se ne bi ogrešio o proizvodnju šuma. — da li sečom zrelih sasto170




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 13     <-- 13 -->        PDF

jina, ili izbiranjem grupa ili pojedinih drveta podesnih za seeu, kada
mu je možda jedino obratilo pažnju, gde bi ih mogao naći, — naročito
pak gde hi bilo dobro iz drugih ekonomskih razloga isfcoriećavanje izvršiti.
Veličina etata izraeunaće se, kao sto je bilo rečeno, iz priraštajaiz zaliha; dublji i u velikoj meri uzgojni smisao ovih metoda mogli bismo
opažati, razume se, ako bismo hteli tako da gledamo, da su to upravo
priraštaji i zalihe, koje stvaraju šumarevu alfu i omegu, da je naša
dužnost prema tome, da zaista ozbiljno bar pokušamo da u koliko je moguće
u potpunosti saznamo stvarnu njihovu veličinu u stvarno poverenoj
nam šumi, i budući svesni, da se obadve količine, priraštaja i zalihe
mogu i kvantitativno i kvalitativno umnožavati, razume se, ako dodju
majstoru u ruke, da se prema mogućnosti trudimo da ih podesnim načinom,
gospodarenja uvećamo, ne zadovoljavajući ee samo ravnomernim
prinosima sve dotle, dok proizvodnja šuma, penjući se sve vise! i više ka
šumskoj umetnosti, ne pruži nam dokaz, da je umnožavanje kako priraštaja
tako i zaliha i u pogledu kvantitativnom kao i kvalitativnom dostiglo
svoj vrhunac. I u ovom pogledu šumsko uredjenje pri ovim sistemima
ne pravi smetnje šumskoj1 proizvodnji; u ovom slučaju niti nudi
niti nameće izvesne oblike šume sa učtivim svojim savetom, da sa njegovog
stanovišta, radi olakšanja njegovih zadataka, ove ili one forme
su mu zbog svoje jednostavnosti i povoljnosti najzgodnije i najradije
dobrodošle; šumska proizvodnja, u ovom momentu pravomoćna i samostalna,
može potpuno slobodno da traži načina, kako treba srediti uzajamni
odnos medj drvečem, kako bi ga podstakla da dodje do željenog
najvišeg i najlepšeg efekta i da od sviju vrsta drveta, koja nam je priroda
stavila na raspoloženje, stvori zdravu, snažnu šumu. Sistemi o kojima
je reč ne odredju ju mesto is´korišćavanja, što je u ovom slučaju
zadatak sam za sebe; ako se on ostavi da ga reši sâm sopetvenik, onda
će ga to prisiliti, da se što više sa šumom bavi, da njen život najpažljivije
prati, da se sa njom upravo sazivi, probudiće u njemu osećaj odgovornosti,
koju su dosadašnja mehanička izvodjenja sečnih planova i mogućnost
da se sopstvene omaške i sopstveni nedostaci u svako doba bace
na drugoga, najvećim delom uspavali, sa druge strane pruižiće mu radost
zbog samostalnog tvoračkog rada kao i punu čast zbog pokazanog
uspeha. Ako dakle Graner, Stotzer, Guttenberg i drugi šumari slavnib
imena nazivaju ove sisteme »pomoćnim sredstvima iz nužde u manjepovoljnim šumarskim okolnostima« ili ako vide njihovu upotrebljivost
poglavito u malo značajnoj kontroli etata u masi, koji automatski proizilazi
iz sečnih osnova, onda će pre biti istina, da mi sami zaneseni
stalno slikom površinski uredjene šume nismo do sada ni u jednoj uvedenoj
tački dorasli do nivoa duha ovih metoda; a duhu ovih metoda
pripada budućnost i kod nas, kao što im pripada sadašnjost u jako oddivljenjem
gledamo na Hundeshagena, tog majstora nad majstorima u
miaklim švajcarskim prilikama, u koliko ove metode nisu bile potisnute
»kontrolnim metodama«, koje idu još i dalje. Stoga sa u toliko većim
šumarskim naukama starijeg doba, koji je već skoro pre 100 godina
jasno video i potpuno odiredjeno izrazio saznanje, u koje mi samo sa
naporom prodiremo: Da su vremensko i prostorno uredjenje dva samostalna
zadatka, koja se moraju odelito resiti, svaki za sebe; da je vremensko
uredjenje stvar šumskog uredjivanja, prostorno uredjenje, koje
zahteva veću slobodu, najbolje je da bude stvar sopstvenika šume; da


171




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 14     <-- 14 -->        PDF

gospodarsku osnovu, koja se brine za prostorno uređjenje i stvara neophodnu
dopunu vremenskog ured jenja, u kojoj zbog uzgojnih razloga
ne bi bilo pametno vezivati u napred iskorišćavanje na potpuno određjene
površine, treba predlagati samo za kratko vreme, na pr. 10 godina,
da bi ostala u harmoniji sa promenljavim gospodarskim prilikama:
da celokupnem uredjenju šumskog gospodarstva treba da prethodi u
koliko je moguće najobazrivije odredjivanje pravca gospodarskih nar
čela, stvarajući mogućnost da se postignu najveći prinosi, koji bi posls
toga služili pri uredjenju kao putokaz. Ovom Hundeshagenovom paro-´
gramu ne može se ni danas ništa zameriti, sa punim pravom je mogao
Hundeshagen, kome je po idejama najbliže stajao K. ...... nazvati ove
metode »racionalnim« pri poredjenju njihovom sa sistemima, koji su
sagradjeni na površinskoj osnovi, naročito na sistemima rašestarenja,´
koji su u to doba svuda vladali.


Po svome unutrašnjem sastavu i specijalnim ciljevima za kojima idu,
nekoji su sistemi formula sumnjivi i zastareli. Od domaćih metoda veoma
dragocene usluge može da učine pri ođredjivanju etata na ovaj način:
metoda I. Nimbursfcog, dalje L. Hufnagla, eventualno u modifikaciji


L. Hufnagl—Ph. Flury; od starijih metoda švajcarski šumari upotrebljavaju
vrlo rado metode Mantel-ove, K. Heyer-ove, eventualno »eksploatacionog%
«Ad
II. Da pristupimo dalje ka razlaganju onih uredjajnih sistema,
koji su prosirivši prvobitni zadatak šumskog uredjenja, odredjivanje veličine
iskorišćavanja, u pogledu prostornog uredjenja, ovladali kod nas
ćelom prošlošću a koje najvećim delom vladaju i sadašnjošću. Ovi sistemi
upotrebljavaju za rešavanje svojih zadataka, rasporedjivanja iskorišćavanja
prema vre.-ienu i prostoru, dva para uredjajnih elemenata:
Površinu i ophodnju ili zalihu i ophodnju (ako pod ophodnjom podrazumevamo
uokvirenu dužinu produkcionog procesa) ali u većoj meri
prve elemente; nalazeći u prostornom Uiredjenju samo sredstvo radi lakšeg
izračunavanja etata, ovi su sistemi vrlo olako podlegli iskušenju, da
spoje obadva potpuno raznoroda. samostalna zadatka: koljko iskorištavati,
g´de iskorištavati, u jedan zadatak, što je moglo da se desi samo
ako se jedan zadatak potčini silom drugome, u našem slučaju očigledno
se to tiče prostornog uredjenja. Kod raznih sistema, koji ovamo
spadaju stupanj ovog nasilja je različit; pošto u rasporedu uzajamnih
odnosa drveća leži tajna uzgojnih uspeha, morao se uticaj ovih sistema
na šumsku proizvodnju manifestovati u manje više nepovoljnom obliku.


Ad II. a) Najstariji sistem ove grupe jeste stari prostorni sistem
On je resio oba zadatka na taj način, što je celokupnu .površinu šume
mestimično podelio na toliki broj podjednakih ili podjednako prinosnili
godišnjih seča, koliko je ophodnja imala godina, a ove godišnje seče
odredio je za iskorišćavanje pojedinim godinama ophodnje; gospodarska
osnova mogla je da otpadne. Ovaj sistem daje odličnu sliku najpotpunijeg
spajanja oba zadatka šumskog uredjenja kao i njegovih posledica:
Stvaranjem godišnjih seča i dodeljivanjem njihovim pojedinim godinama
ophodnje rešeno je pitanje mesta iskorišćavanja, kao i celog
prostornog uredjenja šume, a istovremeno i veličine iskorišćavanja, da
kle celog vremenskog uredjenja; prostorno uređjenje je sredstvo i potpuno
poteinjeno vremenskom uredjenju. Razmere iskorišćavanja, nje


172




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 15     <-- 15 -->        PDF

gov početak, tempo i završetak (isto tako i obnavljanje) utvrdjeni su za
svaku godinu unapred za vreme cele ophodnje; pošto su dodeljene godišnje
eeee, to nije moguće više ugadjati posebnom karakteru sastojina;
ovaj sistem, čija je odlika apsolutna ukočenost, ne ostavljajući šumskoj
proizvodnji skoro nikakve mogućnosti za -razvitak, inauguriše upravo
golu eeču.


Ad II. b) Već za rana se pokazalo, da ee tih površinskih dotacija
(dotacije u pogledu mase bile su još iluzorni je), odredjenih pojedinim
godinama ophodnje za toliko vreme u napred, nije bilo u opšte moguće
držati. Ovo je saznanje u toku vremena imalo kao posledicu, da se sa.
uspehom raspmstraaiila misao, da se pojedine dotacije dodeljuju radi
bar parcijalnog oslobadjanja šumskog gospodarstva u pogledu uzgojne
strane kao i uprošćenja taksacionih radova ne kao do tada pojedinim
godinama ophodnje, kao što je činio stari prostorni sistem, već većim
njihovim grupama od 20 čak do 30 godina, t. zv. periodama; zahtev o
obezbedjenju trajnih i ravnomernih prinosa, koji su svi uredj-ajni sistemi
iz -toga doba stavljali na prvo mesto, zadovoljavao se na taj- način, što
eu celokupne dotacije pojedinim periodama bile svedene na jednak nivo.
Tako je evolucijom postao iz starog prostornog sistema čitav niz novih
uredjajiiih sistema, t. zv. sistema rašestarenja, koji su već značili korak
u napred; zajednička karakteristika ovih sistema bila je ta, što je ophodnja
bila deljena u 4 čak 5 eksploatacionih perioda, da je cela gospodarska
ploha izmedju ovih u interesu obezbedjenja ravnomernih prinosa pomoću
t. zv. opšteg gospodarskog ili uredjajinog plana kao spoljašnje forme
bila razdeljena i to na taj način, što su ove periode bile snabdevene
u koliko je bilo moguće podjednakim plohama ili masama, ili vrednostima,
eventualno kombinacijama ovih; iz opšteg uredjajnog ili gospodarskog
plana više ili manje automatski se posle izvodili specijalni planovi
za seče, koji su imali u sebi predloge za najbliže gospodairsko razdoblje.
Ovakvo rasporedjivanje cele gospodarske plohe sa njenim masama,
plohama ili komibinacijama obojih na pojedine dksploatacione periode
najpre na ćelu, docnije na barem veći deo ophodnje u napred, bilo
je samo po sebi pri ondašnjem stanju šumarske nauke i šumarstva smelim
a veoma nesigurnim poduhvatom; opšti gospodarski plan sistema
rašestarenja odredjujući veličinu, mesto i način eksploatacije za tako
dugo vreme u napred, nije ostavljao sopstvenicima šuma skoro nikakve
mogućnosti za samostalno, puno odgovornosti stvaranje na uzgojnom
polju i prenoseći dispozicije prošlosti zajedno ea pogledima onih vremena,
koja su medjutim već zastarela, pod zvaničnom zaštitom do u daleku
budućnost, morale su izgledati ovoj kao kočnica progresa.4


Sistemi rašestarenja dobili su svoje ime otuda, što je svaka perioda
u opštem gospodarskom planu dobila svoju sopstvenu terensku dotaciju
prema vrsti njihove opreme razlikujemo (ako uzmemo u obzir samo
glavne tipove sistema rašestarenja)


1. Sistem rašestarenja po masi.
2. ,, ,, po površini,
3. ,, „ komjbinovan; odnos njihov prema,
šumskoj proizvodnji bio je raznovrstan, ali u svakom slučaju štetan.
173




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Ad II. b j Sistem rašestarenja po masi, koji zbog jednostranosti ciljeva,
za koji su bili pred njim i nesigurnosti svojih osnova nije se mnogo
rasprostranio; on upotrebljava za rešenje svoga zadatka dva uredjajna
elementa: Zalihu i ophodnju. Ovaj sistem hoće da početnu zalihu šume,
uvećanu sa priraštajem, koji će u svima sastojinama sve do njihove eksploatacione
starosti u okviru jedne ophodnje da postane, podjednako na
pojedine eksploatacione periode da razdeli, a tim samim i ćelu ophodnju;
u ovakvom opštem shvatanju izgledalo bi, da sistem rašestarenja
po masi ne stoji toliko na putu šumskoj proizvodnji, kao što smo to prikazali
kod metoda formula, gde je etat bio odredjivan isto tako na osnovi
zalihe i priraštaja. Ali u suštini stvar drukčije stoji: Dok smo kod
metoda formula izvodili veličinu etata nezavisno od izvesnih sastojina,
iz celokupnih zaliha i priraštaja, pa tek onda tražili sastojine ili njihove
delove, čijom bismo seoom odredjeni etat realizovali, dakle najpre etat
po masi, pa onda plan za seče, dotle je kod sistema rašestarenja po miasi
obratan postupak; ovde smo pojedine površine šume sa njihovim masama
za iskorišćavanje dodelili pojedinim periodama, radi postignuća ravnomernih
prinosa izvršili smo izmedju pojedinih perioda zgodna premeštanja
i na taj način smo sastavili opštu gospodarsku osnovu, iz koje je
kao posledica proizašao izvesan ravnomerni etat po masi. Dakle najpreobamezna gospodarska osnova u vidu sečne osnove a na drugom mestu
etat po masi; da bi etat svake od tih perioda bio stvarno realizovan, potrebno
je, da se potpuno odredjene sastojine, koje imaju potpuno odredjene
razmere u potpuno tačno odredjenom razdoblju, poseku, onako,
kako je to opata gospodarska osnova u vremenskom toku jedne ophodnje
njima u napred odredila, što se opet sa zahtevima racionalne šumske
proizvodnje ne može složiti. / kod sistema rašestarenja po masi nailazimo
na potpuno spajanje dvaju zadataka šumskog uredjenja u jedan,
prostorno pak uredjenje potpuno u službi utvrdjivanja i obezbedjenjaetata po masi. lOpštom gospodarskom osnovom (sekoredi kao i buduća
veličina i raspored dobnih razreda) prostorno uredjenje oele šume unapred
je odredjeno, a iz iste osnove kao posledica ovog prostornog uredjenja
proizilazi izvesan ravnomerni etat po masi za sve vreme ophodnje,
dakle potpuno vremensko uredjenje. Treba na ovom mestu izrikom
naglasiti, da je sistem rašestarenja po masi u svojim početcima, dokle
ee prema svome prvobitnom principu trudio da odredjuje pojedine sastojine
u one eksploatacione periode, u kojima su stigle za seču, dokle
se dakle eo ipso odricao namera da će dosadašnje prostorno uredjenje
u budućnosti u većoj meri menjati, u pogledu uzgojnom ipak je dovodio
do daleko manjih šteta nego ostali sistemi rašestarenja, koji su bili sagradjeni
na površinskoj osnovi; docnije se doduše tendencija ovog sistema
promenila i to na štetu šumske proizvodnje. I L. Hartig, najistaknutiji
tvorac sistema rašestarenja po masi, zasenjen isto tako površinskim
prividjenjem, nametnuo je docnije ovim sistemima, koji su se prvobitno
trudili samo da bi obezbedili ravnomerne prinose, i takve težnje, koje su
im ranije bile potpuno strane, težnje za radikalnim dovodjenjem u red
prostornog uredjenja, zahtevajući iz gospodarsko-tehničkih razloga u
koliko je moguće najdalekosežnije usredsredjenje dobnih razreda; kao
jedinice dotacija pojedinim periodama iskorišćivanja za u buduće, trebale
su da budu u ´koliko je moguće jednodobni i jednovrstni odeljci od
150—200 jutara veličine. Ovim zahtevom, koji prema svojim posledicama


174




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 17     <-- 17 -->        PDF

u pogledu šumske proizvodnje nije daleko izostao iza tendencije sistema
rašestarenja po površini, pošlo se ka gospodarstvu velikih površina sa
golim sečama na veliko sa svima njegovim ubietvenim posledicama za
šumu: osiromašavanju šumskih staništa, izbacivanju velikog broja sa
gledišta šumske proizvodnje znaičajnih vrsta drveća, slabljenju šume
prema elementarnim, životinjskim kao i biljnim štetočinama. Šumsko
pak gospodarstvo, prelazeći iz nedisciplinovanog doduše oblika probirne
ka obliku gole sece, bacilo se iz krajnosti u krajnost.


Ad II. b2 i b8). Sistem rašestarenja po površini, polazeći sa gledišta


H. Cotte, svoga glavnog predstavnika, da je samo »ploha« pogodna da
obezbedi trajan prinois, upotrebljava isto onako kao i stara prostorna
metoda, iz koje je evolucijom postala, za postignuće svojih ciljeva dva
uredjajna elementa površinu i ophodnju. Već sam taj fakt, što ovaj sistem
hoće da sagradi celo uredjenje prinosa n a »plohi«, dakle faktoru
koji je dat, koji je ukočen, »koga ni onaj najbolji šumar ne može umnožiti
«. (Hufnagl), karakterise ovaj sistemi kao nazadan; ali pošto se pak
faktor »ploha« od sviju uredjajnih elemenata najlakše mogao odrediti,
to je sistem rašestarenja po površini dostigao veliko rasprostrainjenje,
kao i sistem rašestarenja komlbinovan, koji je postao kompromisnim spajanjem
ciljeva oba osnovna sistema rašestarenja, ,po masi i po površini,
koji je iz.gradj.en dakle na Uiredjajnim elementima, ploha, zaliha i ophodnja
sa znatnom prevagom prvoga; ovo je se desilo i tamo gde je sistem
ustuknuo ispred novijih sistema, jer njegov duh većim delom tamo i na
dalje živi. Sistem rašestarenja po površini deli radi opšteg uredjenja prinosa
iz sume ćelu gospodarsku šumsku površinu na pojedine eksploatacione
periode i to tako, kako bi terenske dotacije u celini, koje su od strane
opšte gospodarske osnove pojedinim periodama dodeljene, u koliko1 je
moguće^ kod sviju perioda bile jednake; kad se ovo uporedi sa starom
prostornom metodom dolaze na mesto pojedinih godina periode, umesto
godišnjih, po mestima razgraničenih sečišta po mesthna odeljena secišta
perioda, t. zv. odeljenja. Već iz ove kratke karakteristike, a još više iz
uskog srodstva sa starim prostornim sistemom jasno je, da je vremensko
i prostorno uredjenje, dakle utvrdjivanje veličine etata i mesta iskoošćavanja,
kod ovog sistema opet usko i nerazdvojno uzajamno povezano,
jer su podelom gospodarske plohe na pojedine eksploatacione periode odred
jeni i njihovi periodički prinosi; u najmanju ruku pak, što celokupno
prostorno uredjenje, koje bi trebalo da se gradi samostalno na temeljima
produkciono-tehničkim, budući da je ovde opet najvećim delom prostosredstvo. Za olakšanje i obezbedjenje vremenskog uredjenja, prema mtencijauna
sistema rašestarenja po površini rešeno je i mora biti rešeno
na taj način, da za u buduće rasporedjivanje cele gospodarske površine
na eksploatacione periode, kao i stvaranje pojedinih sekoreda nema nikakvih
prepreka na putu; prostorno uredjenje dakle izvodi sistem rašestarenja
po površini skoro dosledno prema gledištima taksaciono-tehnickih.
Putokaz pri ovakvom uredjivanju trebala je da bude slika šume
vremenski i prostorno idealno uredjena, t. zv. »normalna« šuma; elementi
vremenskog uredjenja šume: »normalno« zastupljeni dobni razredi
kako u pogledu broja tako i veličine, »normalan« priraštaj i »normalna
« zaliha, a elementi prostornog uredjenja: »normalan« raspored
dobnih razreda, u ovoj formaciji, idealu šume u pogledu taksaciono tehničkom
prividno u svima pravcima uredjene, i oni su prirodno svi skupa.
175




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Ovom idealu »normalne« šume, trudi se sistem raseetarenja površinskog
da stvarnu šumu približi u koliko je moguće više. Radi ovoga on odredjuje,
kaikvu veličinu, kakav oblik i kakav uzajamni raspored i razgraničenje
treba u danom slučaju dati pojedinim periodnim sečama, t. zv. odelenjima,
kako bi se ova mogla u buduće upotrebiti kao idealne dotacione
jedinice za t. zv. pregledan, utvrdjen i izravnat raspored gospodarske
plohe na pojedine eksploatacione periode radi ustanovljenja i obezbedjenja
prinosa; rezultati sviju ovih razlaganja, pri kojima dakle motivi
produkciono-tehnički ostaju skoro potpuno po strani — a kad im se pokloni
izvesna pažnja, kao u pitanju oblika i grupisanja odeljenja, i njihovog
obezbedjenja od vetra, opet samo radi vremenskog uredjenja —
grafički i numerički dodirnuta u idejnom sečnom planu, prenesu se posle
toga na šumu, postajući polazna tačka za potpuno tipičku podel u i
uredjenje šume: 1. odelenje, kao jedinica terenske dotacije pojedinim eksploatacionim
periodama treba za u buduće da dobije u interesu obezbedjenja
trajnih i ravnomernih prinosa u koliko je moguće jednodobnu sastojinu;
posledica ovoga zahteva jeste sastojina isto tako više manje
jednovrstna, gospodarstvo velikoplošno, i veliki gubitci u priraštaju, koji
nastaju pri izvodjenju ovoga programa; 2. dodeljivanjem odeljenja pojedinim
eksploatacionim periodama odredjen je za ćelu gospodarsku plohu
i to najvećim delom za čitava decenija u napred opet jedino u interesu
vremenskog uredjenja sam početak, tok, kao i završetak eksploatacije
a time i obnavljanja; gola seča kao posledica ovoga, u najmanju
ruku još progalna seča sa kratkim vremenom za podmladjivanje; 3. jednodobne
i jednovretne, te prema tome više manje nezaštićene sastojine, pojedinih
prostranih odeljenja treba zaštićivati, da bi se mogli sigurno !.
bez uznemiravanja dodeljivati pojedinim eksploatacionim periodama, dakle
radi vremenskog uredjenja, veštački i to grupisanjem odeljenja u potpune,
ili bar parcielne sekorede, plasirane u vidu strele suprotno
pravcu opasnih vetrova u pojedinim sekoredima kao i medju njima, dakle
u najsavršenijem svestranom poravnanju; posledica: potpuna nemogućnost
prilagoditi se dalim sastojinskim. prilikama, potpuno zarobljavanje
šumske proizvodnje; 4 odeljenja kao jedinice terenskih dotacija
eksploatacionih perioda moraju dobiti radi preglednosti, dalje radi podesne
i izravnate dotacije izvesnu, periodnoj eksploatacionoj površini odgovarajuću
veličinu, da bi se postiglo savršeno ravnanje pravilan, u koliko
je moguće podjednak oblik i izvesan položaj. Konzekventno izvedena
metoda raseetarenja zahteva dakle potpuno pravilnu mrežu u pogledu
podele; ova se ne može, ako treba odgovoriti gorenavedenim, u samoj
metodi nalaizećih se, vremenskim uredjenjem uslovljenim ciljevima,


prilagoditi ni terenskim, ni stanišnim, niti sastojinskim prilikama.


Iz ovih glavnih kontura dosledno izvedenog sistema rašestarenja
po površini može se stvoriti slika, kakvim posledicama vodi površinski
princip, ako se od njega načini stub za uredjenje šumskih prinosa, i kakva
je teška i skupa zabluda i najbrižljivije izvedeno prostorno uredjenje,
ako nije bilo izvedeno samostalno i to na osnovi elemenata u prvom
redu produkciono-tehnićkih. U ovom veštačkom. za šumu stranom i neprijateljskom
okviru, koji je šumsko uredjenje radi vremenskog uredjenja
ovde iskonstruisalo. nema mesta za šumsku proizvodnju, koja zna
šta hoće; sistem rašestarenja po površini dosledno sproveden vodi, i to
po cen u teških žrtava na potpuno suprotnu stranu od onoga, što je nama


176




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 19     <-- 19 -->        PDF

danas cilj u pogledu uzgojnom. Pod ovakvim okolnostima posve je razumljivo,
ako već Hundeshagen naziva širenje sistema površinskog rašestarenja
»zločinom«, ako ga Kautzsch uporedjuje sa »Prokrustovom
posteljom«, ako piše Ney o »šablonskom gazdovanju u šumi«, Hufnagl
»0 neprirodnosti površinskog gospodarstva« i ako misli Martin, i drugi,
»da ovaj sistem ne odgovara uzgojnim potrebama; šumsko uredjenje kako
ga nalazimo kod starog površinskog sistema, sistema rašestarenja, i
kombinovano, delimično pak i kod sistema dobnih razreda, vladalo je, —


o tome ne može biti spora — a delimično još i danas vlada šumama, ali
je to činilo jedino u toj nameri i sa tom veram, da će po cenu teških žrtava,
koje je iziskivalo, moći da preda budućnosti šumu u svakom pogledu
uredjenu, uzornu šumu. iSamo ispunjenje ove nade je sumnjivo; »normalno
« stanje šume, kako ga sve do skora shvata šumsko uredjenje, rezultanta
je čitavog niza promenljivih faktora kao što su veličina gospodarske
površine, dužina ophodnje, tržišne prilike, namere eopstvenikove,
shvatanja šumskog gospodara; ako se u osnovi svojoj prameni ma i jedan
od njih u toku jedne ili dve ophodnje, onda, će se cela zgrada s mukom
i žrtvama iskupljena srušiti; pošto je dotacija pojedinih eksploatacionih
perioda kod sistema površinskog rašestarenja u smislu formirane
slike vremenski i prostorno uredjene šume u šumi oštro ograničena, nema,
ni najmanje mogućnosti da se prilagodi izmenjenim prilikama. A kad
je već reč o »normalnoj« šumi u gore istaknutom značenju: ne gledajući
na to, što se ovde kao gospodarska »norma« navode i gledaju da se dostignu
prilike, koje se najvećim delom u opšte ne mogu dostići; da mada
»normalni« odnos dobnih -razreda uzimajući u obzir od onih faktora,
koji uslovljavaju priraštaj kao što su: gospodarske plohe, boniteti staništa,
vrsta i uredjenje bioloških zajednica drveća, vodjenje brige o njima,
a do izvesne mere i doba starosti, svega dva koji su više manje mehaničkog
karaktera: plohu i starost, ipak nije tacno merilo i sigurna garancija
za prinos iz šume; da iz predstave šume t. zv. »normalne« u smislu šumskog
uredjenja, isključuju se one uzgojne visoko stojeće formacije, kod
kojih se dobni razredi ne dadu više razdvojiti po površini; — spajanje
oba zadatka, koja je sebi šumsko uredjenje istakle-, uredjenje vremensko
i prostorno, koje do bi ja svoga izraza i u slici t. zv. »normalne« šume,
mora imati kao posledicu, da doklegod prostorno uredjenje, naročito unutrašnje,
nije potpuno zasebno postavljeno na svoje prirodne, u prvomredu produkciono-tehničke osnove, doklegod je prosto sredstvo vremenskog
uredjenja, kao što je za to postupak sistema rašestarenja po površini
direktno školski primer, sve dotle da i u unutrašnjoj gradji ove
formacije mora biti diferencija razmimoilaženja: Suma sa gledišta taksaciono-
tehničkog« pa ma bila i »normalno« uredjena ne može dati »normalan
« priraštaj; jednostrana, veštačka shema »normalne« šume šumskoguredjenja ne podudara se već odavna — a u pitanju prostornog uredjenja
leži glavni izvor ovog nepodudaranja — sa predstavom »normalne« šume
šumske proizvodnje. U ovakvim okolnostima, izgleda veoma sumnjivo,
da se u realizovanju prividnog ideala šumskog uredjenja ide suviše
daleko naime u koliko se tiče prostorne strane; uzalud dolaze na pamet
reči, koje je još pre 25 godina izgovorio L. Hufnagl u svome delu: Dio
Grundziige der »wahren« Bestandeswirtsehaft: Ako upotrebimo za šumu
veslačko merilo, koje nije izvedeno iz elemenata šume (ophodnja),
ako ne gazdujemo sa onim, što u šumi stvarno imamo (priraštaj, zali177




ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 20     <-- 20 -->        PDF

ha), već letimo za idealnom slikom, koja se kao duga za svakoga nalazi
na drugom mestu (»normalna šuma), onda mora ovakav rad da ispadne
promašen i neplodan. Reči, koje važe i danas. Svekolike misli i dela odgajivača
odnose se na priraštaj i zalihu; pod »normalnim« stanjem šume
podraizumeva Biolley takvo stanje, u kome šuma daje najviše mogućipriraštaj u materijalu od vrednosti sa u koliko je mogućom većom u´štednjom
zalihe; u službu ovoga programa stavio je Biolley potpuno i svojsistemi


Napadi protivnika sistema rašestarenja po površini bili su upravljeni
od prvih početaka poglavito na pojam odeljenja kao gospodarske jedinice,
koji je vodio ka velikoplošnom gospodarstvu sa svima njegovim posledicama,
Ovim naporima nije mogao sistem površinskog rašestarenja
stalno da odoljeva, nemajući za odbranu odeljenja kao prirodne sečine,
jednostranog tog pronalaska vremenskog uredjenja, nikakvih prirodnih
razloga, I tako pomiče ovaj sistem ostvarenje svojih prvobitnih ciljeva,
koje je prvobitno hteo da ima ostvarene u toku jedne ophodnje, stalno u
dalju budućnost, i to u toliko pre, što je se u toku vremena promenio po
obliku u t. zv. sistem rašestarenja komibinovan, — koji ostajući u osnovi
sistem površinskog rašestarenja — pokušao je da ee oslobodi bar u dvema
ili trima prvim periodama isto tako podjednakim masama, što se bez
mnogih kompromisa nije moglo izvesti. U koliko je u ostalom više ovaj
sistem pravio ustupaka u pogledu principa sistema površinskog rašestarenja.,
da bi se prilagodio promenjenim shvatanjima, u toliko više je na
niže padala njegova prvobitno toliko hvaljena »preglednoet« i njegove
»velike konture«, dok najzad sistemi rašestarenja, kako kaže Chr. Wagner,
žrtvovavši najveći deo svojih ciljeva, žrtvovali su posle 100 godišnje
vladavine i sami sebe. Kada se prestalo smatrati odeljenje kao periodna
sečina, laknulo je donekle šumskoj proizvodnji; duh oslobodjeirih sistema
rašestarenja vlada sugestivno u znatnoj meri i na dalje samo pod
drugom zastavom.


(Svršiće se)


L´aménagement en relation avee la produetion des forets. L´auteur, professeur


a l´Ecole des Forets a Brno, donne un aperçu sur les mouvements contemporains dans
le domaine de l´aménagement des forets.


Rédaction


178