DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 43 <-- 43 --> PDF |
´ MILAN KNEŽEVIĆ: ZA UNAPREDJIVANJE LOVARSTVA BOSNE I HERCEGOVINE B B ivša zemaljska vlada u Sarajevu, proglašujući godine 1893. današnji zakon o lovu, oglasila je na osnovu čl. 16. toga zakona 5 velikih šumskih kompleksa kao rezervisan a državna lovišta (br an j e v ine). God. 1897. dodala je ovima još i šesto ogromno lovište u jugozapadnom dijelu Bosne. Sva su ova lovišta imala ukupnu površinu od 251.332 ha. Ovaj postupak motivisan je iime, da su lovišta odredjena za uzgoj divljači, pa je prema tome u njima i lovljenje zabranjeno. Ova je lovišta lijepo pobliže opisao u svojoj knjizi »Das Weidwerk im B. u. li.« Fr. B. Laska, pa čitalac u toj knjizi može naći prilično vijernu sliku tadanjih prilika u njima. Tokom vremena i izmjenom općih prilika u zemlji nastale su silne promjene i u ovoj privrednoj grani. Ratne i poratne strahote nisu poštedile ni najljepša i najbogatija lovišta. Pored toga u razdoblju od posljednjih 30 godina velikom eksploatacijom, mnogim krčevinama i silnim šumskim požarima izmijenili su mnogi veliki šumski kompleksi u ovim lovištima svoje lice. To nije moglo ostati bez upliva na uzgoj i napredak divljači. Gdje su se negda prostirale poznate bosanske prašume, prohodne samo za domaćeg čovjeka, danas se vide prostrane i nepregledne goleti. Od ovih velikih površina tek je jedan dio pomladjen. Na pošumljenim površinama nalazi divljač pored obilne hrane i sigurno zaklonište pa se tamo stalno zadržaje. Ogoljelih i opustošenih površina mora po prirodnom nagonu da se kloni. Na nekim mjesiima su sastojine u iolikoj mjeri prorijedjene i pašom oštećene, da divljač ni ovdje nema ni mira ni zakloništa ni hrane. Dakle na ovim površinama, koje su požarom ili nerazboritim krčenjem opustošene, a takovih je mnogo, dolazi opstanak divljači u pitanje. K ovomu svemu dolazi još i znatan prirast pučanstva, a naročito naseobina u blizini šuma kao i po samim šumama i alpinskim pašnjacima, zatim porast stoke ie proširenje pašnjaka. Sve ovo igra vrlo odlučnu ulogu u lovarsivu, pa s iime treba na prvom mjestu računati. U svoje vrijeme uzeti su za rezervisana lovišta veliki nenapučeni i najromantičniji krajevi, a da ni spočetka ni kasnije nisu činjeni pokušaji da se gajenje lova dovede u sklad sa šumskim gospodarenjem. U pogledu uzgoja divljači dolaze u obzir u svima branjevinama po visokim šumama kao glavne vrsti: srne, divokoze i sve tri vrste šumskih koka, u lovištima po šikarama i poljima zečevi, trčke, brdske jarebice (kamenjarke), a u Posavini fazani. 369 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Pokušaj sa uzgojem jelen a u Busovači (branjevina I.) nažalost se već u zametku izjalovio. Na uzgoj d i v o k o z a nije sječa šume dosada znatno uplivisala, iz razloga što ta divljač živi u višim, krševitim, slabo šumom obraslim krajevima, koji još nisu došli na red za sječu. U srneći m lovištima su šume na mnogo mjesta isječene ili se sada eksploafišu, pa su uslijed toga nastale znatne promjene. Da pokažem od kolike su važnosti ovakove promjene i u kakovoj tijesnoj vezi stoji šumarstvo sa lovom, navodim za primjer dva najbolja srneća lovišta u Bosni. U I g m a n u (branjevina IV.) u srezu sarajevskom blizu Ilidže i Vrela Bosne bilo je lovište prvoga reda i služilo je za reprezentaciju ovih pokrajina. Eksploatacijom šuma1 je jako prorijedjena, a paša u sječama nije zabranjivana. Uslijed toga u sastojinama nema pomlatka ni gustiša, u kojima bi divljač mogla naći sigurna skloništa, pa je danas nemoguće u ovome lovištu podići srne na odgovarajući broj. U ovome lovištu bilo je srna pod konac rata 2500—3000 komada. Kobne zime 1918.—19. stradalo je ovo lovište više nego ijedno, pa se može reći, da je sva divljač u njemu uništena. Po pričanju lovnih organa prodano je na sarajevskoj tržnici preko 1000 komada srna, koje su u Igmanu ubijene. U ovome lovištu osim lovačkih kuća sa potpunim komforom postojale su lovne staze, prosjeci, visoke sjedalice na čekama, solila i poljane za hranu divljači. Oko poljana i lovnih staza, bilo je i nasada četmjara, a u polju remiza za uzgoj divljači, od kojih se još i danas neke vide izmedju Alipašina Mosta i Ilidže. Sve lovačke kuće imale su telefonsku vezu sa Sarajevom. Ukratko može se punim pravo reći, da je to bilo sasvim moderno uredjeno lovište. Drugi je primjer Sebešić - Kruščica - Busovačka planin a (branjevina I.) u srezu travničkom i fojničkom. Ova je bila čuvana i gajena u glavnome na područjima Šumskih Uprava u Busovači i Han-Kumpaniji, dok je veliki dio lovišta u Sebešiću i. Vranići bio bez lovnih organa, a po tome bez pravoga nadzora i čuvanja, pa se famo nije mogla podići divljač na odgovarajući broj. U ovome dijelu lovišta, koje spada pod pomenute dvije Šumske Uprave, bilo je srna isto tako kao i u Igmanu. Uredjaj lovišta nije bio proveden. Poratne prilike su i ovdje poharale plemenitu divljač, ali je ipak za rasplod naročito u Kruščici (Sreska Uprava Han Kumpanija) ostalo toliko srna, da se divljač znatno umnožala. Ovo lovište spada danas na prvo mjesto. Da se je ovdje divljač mogla čuvati i da danas može napredovati, glavni je razlog u tome, što je ovdje radjeno u vlastitoj režiji, što su vodjene u glavnome preborne sječe, što su goleti i plješine pošumljene te što je paša iz šumsko-gospodarskih razloga zabranjivana. Divljač je u mladim gustim sastojinama našla zaštite, a u sočnoj travi izdašne hrane, pa je lako razumljivo, da je ove krajeve odabrala za stojbinu. Uzme li se još u račun, da ovaj dio lovišta leži u cenfrumu Šumske Uprave i da je pod nadzorom famo stalno namještenih organa, ima vrlo mnogo izgleda, da će se podizanjem šume podizati i broj korisne divljači bez ikakvih izdataka i bez posebnog truda. Ovim primjerima jasno sam pokazao tijesnu vezu izmedju uzgoja divljači i uzgoja šume. Kako je baš danas prva i glavna zadaća bosanskih šumara uzgoj šume, jer starih sastojina rapidno nestaje, misije 370 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 45 <-- 45 --> PDF |
nja sam, da bi trebalo paralelno ovoj plemenitoj teškoj zadaći dodati i uzgoj plemenite divljači, a naročito nježne i bezazlene srne, kojoj je opstanak ugrožen, i jelena, za koji uzgoj ima idealnih revira. U Kozari (Šumska uprava Dos. Dubica) od nazad 3 godine počeli su se iz slavonskih lovišta sami od sebe naseljavati jeleni. To je jasan znak, da im stojbina i prilike odgovaraju. Uzme li se u obzir, da u Bosni imamo daleko podesnijih i boljih predjela za jelenja lovišta nego što je Kozara, isključena je svaika sumnja, da se ne bi dali jeleni naseliti i kod nas udomiti. Polazeći sa ovoga gledišta trebalo bi na prvom mjestu ispitat i postojeća lovišia, pa obzirom na položaj, površinu, na okolinu i opću ekonomiju, kao i na nadzor i čuvanje, bez koga se ne može uspjeh niti zamisliti, arondirati a eventualno nepodesne površine zamijeniti savremenima. Sve to iz razloga što su ta lovišta kao rasplodišia divljači danas potrebnija nego ikada. Ujedno bi se i prihodi od ove privredne grane mogli povisiti i na onim kompleksima, gdje se to od drvnih produkata ne može očekivati. Sa malo truda i dobre volje a bez znatnih izdataka dala bi se i u ovakovim krajevima odgojiti divljač, od koje bi država na taksama za lovne karte i strijeljanje mogla ubirati znatne svote, a narod bi našao lijepe zarade. Branjevine Plasa-Diva Grabovica (11.), Prenj (III.) i Sijeračke Stijene (IX.) spadaju već danas u lovišta ove vrste. Zahvaljujući nepristupačnom i krševitom terenu i intenzivnijem čuvanju lovišta sačuvale su se u Plaši, Divoj Grabovici i Prenju divokoze u lijepom broju, iako su i ova lovišta u prvim danima ujedinjenja i slobode poharana od svjesnih i nesvjesnih individua. Danas se ova lovišta mogu mirne duše ubrojati medju vrlo dobra, jer u njima brojimo oko 1500 komada divokoza. Sijeračke Stijene su manji kompleksi vrletna i kršovita terena, isključivo divokozje lovište, koje je iza rata mnogo stradalo, a stajalo je pod lošim nadzorom, pa prema tome u njemu još i danas harače zvjerokradice, uslijed čega broj divokoza tamo opada. Pridodamo li k ovome još najvažniju okolnost, da eksploatacijom biva svakim danom šume manje i da s time u vezi opadaju državni prihodi, koji u ovim krajevima igraju važnu ulogu, te da zavedeni način sječa ne pruža jamstva za potrajne i stalne prihode, morat će Šumska Uprava tražiti na drugoj strani naknadu prihodima, koji će presahnuti, kad zrelih drvnih masa nestane. Ta bi se dobrim dijelom mogla naći u prihodima od lova iz državnih branjevina. Za uspjeh ovoga predloga jamči kvaliteta divljači, koja kod nas živi i može da se vrlo lako goji, jer tome odgovaraju svi prirodni uslovi, nadalje današnji lagan pristup u sva lovišia, a i neobične krasote svih krajeva. Ovi momenti jasno govore što nam i prošlost ovih lovišta poivrdjuje — da će opet odlični strani ljudi potražiti naša lovišta, ie da će nam pored izdašnih suma ostaviti u narodu i lijepe primjere modernoga lovstva kuliurnih zemalja. Osobitu pažnju privlači pitanje čuvanja i uzgoja divljači te poštivanje zakona i strogoga vršenja postojećih propisa, a da se napose ne osvrnem na sve okolnosti. Opradano je mišljenje, da su prostrana lovišta pod lošim nadzorom ili sasvim bez nadzora samo jedna neprilika. Ovu tvrdnju potkrepljuje 371 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 46 <-- 46 --> PDF |
primjer u branjevini VI. Malovan—Hrbljina itd., koja zaprema kolosalnu površinu od 63.923 ha, a stoji od svoga osnutka do danas bez naročitoga čuvanja i nadzora. Na ovoj ogromnoj površini ne živi danas više od 300 srna — porazna cifra, koju se ja ipak usudjujem napisati. Prije 27 godina imao sam priliku da kao mladić i početnik upoznam ovo lovište, koje je onda brojilo na hiljade najjačih srna u Bosni i spadalo u najbogatija lovišta u zemlji. Danas, uprkos najstrožijoj zabrani lova na papiru i mnogim strogim propisima, pretvoreni su ovi krajevi u pravu pustoš. Prelazeći na šumarsko osoblje, u čijiu dužnost prema postojećem lovnom zakonu i stručnom pozivu spada nadzor i čuvanje lova, podvlačim važnost ovoga odlomka. Današnji naraštaj šumarskoga činovništva u našim pokrajinama, odgojen je strogo šumarski. On nema za sobom nikakovih tradicija u pogledu racionalnoga i modernoga lovstva. Današnja generacija šumara nema dovoljno prilike da se ni u školi ni u praksi upozna sa lovstvom. Zato ona i ne može uživati sve care i spoznati sve koristi od lova. Mora se sa žalošću konstatovati, da su medju našim mladim šumarima pravi lovci— bijele vrane. Ova okolnost porazno djeluje na napredak lovstva, jer u najviše slučajeva nema koga, da dade podstreka, pa pouči podredjeni personal i da ozbiljno uzme u zaštitu ovu privrednu granu, koja je baš danas najviše napadana sa sviju strana bez obzira na stalež i političku boju pojedinaca. Sto se tiče šumarskoga osoblja kao čuvara lova i uzgajatelja divljači, moram naglasiti, da do danas na tome polju nije odgojen ni jedan čovjek iz Bosne i Hercegovine. Lov je državni, a to znači po prosječnom mentalitetu današnjice, svačiji ili ničiji. Svi prekršaji lovnoga zakona smatraju se kao obični prestupci, za koje su odredjene minimalne kazne putem policijske vlasti, koje se još k tome vrše sporo i vrlo labavo. Prema tome nije čudo, da šumarsko osoblje nema ni pravoga smisla ni strogog osjećaja dužnosti za unapredjivanje i za zaštićivanje lova, kad nije imalo prilike, da vidi uspjehe svoga rada barem u primjenjivanju postojećih zakonskih propisa nad okrivljenim licima. Domaće sinove iz šumarske struke odrediti isključivo za vršenje lovne dužnosti značilo bi za svakoga pojedinca degradaciju, pa to svaki pojedini organ izbjegava i ne će da se ovome zvanju posvećuje. Kao lugar, nadlugar i podšumar vrši svaki pojedini organ mnogo lakšu i unosniju službu. Svakodnevno dolazi kući na konak, obično uživa stan u naravi, ima ponešto i sporedne zarade oko doznake ili predaje drveta itd., dok kao lovac ili nadlovac nema ništa osim gole plaće. Lovac mora da vrši službu u noćno doba i po najlošijem vremenu, a mora da odlazi u najviše i najneprohodnije krajeve na više dana te da živi jedino o onome kruhu, koji u torbi ponese. Izložen je svima nepogodama vremena, opasnosti života, preziru pučanstva, a pri tome mora da troši i podere duplo više odijela i obuće nego ma koji drugi od javnih organa. Za sav svoj nadasve naporni rad nema ni priznanja a ni garancije za egzistenciju svoje obitelji. Tako na primjer lovni organi do prošle godine nisu dobili ni pare kao nagradu za tamanjenje štetne zvjeradi, a da i ne spomenem sve ostalo, što ovo osoblje u dru 372 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 47 <-- 47 --> PDF |
gim krajevima uživa, kao pomoć u odijevanju, osiguranje protiv nezgode i t. d. Ove okolnosti odbijaju domaće ljude od te lijepe struke, u kojoj se dužnost vrši sa osjećajem i ljubavi za povjereno mu dobro, koje ovdje čini korisna divljač. Neosporna je činjenica, da lovstvo podiže i unapredjuje samo onaj, koji ima za to dovoljno ljubavi i pravoga smisla. Prema tome mora se s tim ozbiljno računati i na ovakova mjesta postavljati lica sa voljom i osjećajem, te ih prema zasluzi i nagradjivati. A da bi lovstvo moglo napredovati i nositi državi one prihode, potrebno je prije svega pribaviti potpuno poštivanje postojećemu lovnom zakonu i propisima od strane sviju gradjana bez razlike. Pravedno i strogo primjenjivanje zakonskih propisa podiže moral i volju lovnoga i šumarskoga osoblja za vršenje službe. Kao najvećega neprijatelja i zatirača naše korisne divljači treba spomenuti ljute i duge zime sa dubokim snijegovima, za kojih stradava divljač u masama. Naročito stradavaju srne, koje najviše pohvataju i požderu vuci. Za divokoze su opasni usovi i lavine, no nikako u tolikoj mjeri kao vuci srnama. Vuk je svakako najveći neprijatelj korisne divljači i domaće stoke, pa se mora svim silama nastojati, da mu se u kraj stane. Ne smije se škrtariti ni otrovom ni nagradama sve dotle, dok i poslednji vujo ne plati glavom i kožom. Štete koje su vuci počinili na domaćoj stoci u god. 1925., iznosile su prema statističkim podacima 5,063.942 Din. Početkom prošle zime podijeljeno ie od strane Direkcije Šum. u Sarajevu lovnom i šumarskom osoblju 10 kg. strihnina za trovanje vukova, a od novembra do konca marta t. g. predloženo je 298 molbi za isplatu taglije za tamanjenje vukova. Produži li se ovim radom intenzivno dalje i budu li se taglije redovno isplaićvale, očistit ćemo za par godina naša lovišta od najvećega dušmanina stoke i divljači. Uništenjem vukova oslobodit će se narod velikoga neprijatelja, stoka će se slobodnije kretati na paši, a svima onima, koji pod firmom »iz nužne obrane stoke od vukova« nose, a u glavnome okreću lovačke puške prama korisnoj divljači, oduzet će se ta krilatica i izbiti oružje iz šaka. U vezi sa uzgojem šume dala bi se kod nas udesiti prehran a divljač i vrlo lahko i uz minimalne troškove. Od korova, koji, je izradjen prilikom čišćenja kultura, dale bi se vrlo lako odabrati odgovamjuće vrste (iva, jasika, bazga itd.l, od kojih sadjeti lišnjaci i s njima divljač ishraniti preko zime. Pošto u kulturama obično ima svuda i bujne, trave, to bi se moglo jeftino nažeti i doći do sočna i dobra sijena u istu svrhu. Ako se ovome doda još malo soli po lovištima, divljač će naći sve što joj je za opstanak potrebno. Dakle se može računati svuda na siguran uspjeh uz neznatne troškove. Većinu ovih poslova mogli bi obaviti čuvari kultura, koji se i onako svuda drže, a ujedno bi se od tih ljudi mogli odgojiti dobri budući čuvari lova. Jednostavniji, sigurniji i jeftiniji način odgoja divljači ne da se zamisliti od prednjega. Naše prilike su tako povoljne za uzgoj divljači, da bi ne samo mogli, nego bi se morali k namau Bosnu uvesti jeleni i početi ih o d g a j a t i. Prostrana lovišta, izvanredna stojbina, obilje hrane i vode, jamče u svakom pogledu, da bi ta plemenita divljač mogla kod nas napredovati kao malogdje. 37 S |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U vezi sa ovim pitanjem treba istaći lovište V. u Zelengori u srezu točanskom i gatačkom, koje položajem i okolnostima potpuno odgovara svima zahtjevima, koji se mogu stavljati na lovišta, u kojima se goje jeleni. Prirodnim krasotama i romantikom premašuje ovo lovište sve, što mi u 5osni, a moguće i u cijeloj kraljevini imamo. Prostrane šume raznovrsnoga drveća miješanog prema položaju izmedju bujne hrastove šikare u nizini i žilave klekovine na ivici vegetacije pružaju dobra zakloništa raznovrsnoj divljači po guštarama i krševitim krajevima. Krasne livade i prostrani pašnjaci, razni šumski plodovi, a na prvom mjestu žir i bukvica kao i obilje vode u gorskim potocima daju punu garanciju da bi jeleni ako bi se tu naselili i ujedno im se osigurao mir i zaštita — napredovali i množili se u najskorijem vremenu. To bi ovim pokrajinama povratilo staru lovačku slavu, koje je nestalo sa posljednjim od jelena, što su u ovim krajevima u prošlim stoljećima živjeli. Prihodi od lova bi se znatno podigli pa bi država ubirala znatne svote na taksama za lovne dozvole i strijeljanje divljači, a opća korist bi se osjetila od prihoda, racionalnim iskorišćavanjem divljačine, podizanjem prometa stranaca i industrije lovačkoga oružja i ostaloga lovačkog pribora, uposlenjem radnika u lovištima itd. Uzme li se još u obzir da sva navedena gorska lovišta osim branjevine VI. obiluju gorskim potocima i rijekama, punima raznih vrsta plemenite ribe, i da i te vode stoje pod zaštitom na područjima lovišta, pruža nam se mogućnost da podignemo vrijednost i prihode lovišta, iskorištavajući i ove vode udičarskim športom, koji se danas svuda naglo razvija i mnogo cijeni. Samo u bosanskim lovištima pruža se mogućnost športašu, da pored lova u jednom kraju uživa i u ribolovu, i da na lovu u jednom danu može da lovi raznovrsnu divljač, sve od sitne prepelice pa do najkrupnijeg vepra ili medjeda. Samo u našim bosanskim lovištima može lovac na divokoze bez osobitoga napora, da ubere stručak runolista, da okiti šešir grančicom munike i da za ures svoje lovačke sobice ponese komadić tisovine, na kome će montirati kuke ulovljenoga divojarca. bosanska državna lovišta, iako su znatno oštećena, reprezentiraju i danas vrlo veliku vrijednost, pa im je potrebno pokloniti punu pažnju i osigurati budućnost. Prihod od lovnih karata i taksa za strijeljanje divljači god. 1926. iznosi oko 1,250.000 Din. Nema sumnje, da će se ova svota znatno povisiti, ako u osoblju bude smisla i ljubavi za ovu lijepu privrednu granu, ako lovačko osoblje nadje potpunu i opravdanu zaštitu zakona i političkih vlasti u svima prekršajima zakona i propisa o lovu i ako ne bude radi savjesnog vršenja dužnosti izlagano progonima i šikaniranju. Šta znači racionalno gajenje divljači, najljepši nam primjer pruža mali Marjan u Dalmaciji, koji je na se privukao pažnju svih stručnih krugova naše kraljevine, dok za naša krasna bosanska lovišta malo tko u domovini zna. Strani svijet nas je sasvim zaboravio, jer od ujedinjenja ovamo nismo imali prilike primiti više od jednoga jedinog gosta iz Francuske. Encouragement de la chasse en Bosnie. L´auteur décrit la .situation actuelle de la chasse en Bosnie et Herzégovine et expose les moyens de son encouragement. Rédaction 374 |