DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 45     <-- 45 -->        PDF

nja sam, da bi trebalo paralelno ovoj plemenitoj teškoj zadaći dodati
i uzgoj plemenite divljači, a naročito nježne i bezazlene srne, kojoj je
opstanak ugrožen, i jelena, za koji uzgoj ima idealnih revira.


U Kozari (Šumska uprava Dos. Dubica) od nazad 3 godine počeli
su se iz slavonskih lovišta sami od sebe naseljavati jeleni. To je jasan
znak, da im stojbina i prilike odgovaraju. Uzme li se u obzir, da u Bosni
imamo daleko podesnijih i boljih predjela za jelenja lovišta nego
što je Kozara, isključena je svaika sumnja, da se ne bi dali jeleni naseliti
i kod nas udomiti.


Polazeći sa ovoga gledišta trebalo bi na prvom mjestu ispitat i
postojeća lovišia, pa obzirom na položaj, površinu, na okolinu
i opću ekonomiju, kao i na nadzor i čuvanje, bez koga se ne može
uspjeh niti zamisliti, arondirati a eventualno nepodesne površine zamijeniti
savremenima. Sve to iz razloga što su ta lovišta kao rasplodišia
divljači danas potrebnija nego ikada. Ujedno bi se i prihodi od ove
privredne grane mogli povisiti i na onim kompleksima, gdje se to od
drvnih produkata ne može očekivati.


Sa malo truda i dobre volje a bez znatnih izdataka dala bi se i u
ovakovim krajevima odgojiti divljač, od koje bi država na taksama za
lovne karte i strijeljanje mogla ubirati znatne svote, a narod bi našao
lijepe zarade.


Branjevine Plasa-Diva Grabovica (11.), Prenj (III.) i Sijeračke Stijene
(IX.) spadaju već danas u lovišta ove vrste. Zahvaljujući nepristupačnom
i krševitom terenu i intenzivnijem čuvanju lovišta sačuvale su
se u Plaši, Divoj Grabovici i Prenju divokoze u lijepom broju, iako su
i ova lovišta u prvim danima ujedinjenja i slobode poharana od svjesnih
i nesvjesnih individua. Danas se ova lovišta mogu mirne duše ubrojati
medju vrlo dobra, jer u njima brojimo oko 1500 komada divokoza.
Sijeračke Stijene su manji kompleksi vrletna i kršovita terena, isključivo
divokozje lovište, koje je iza rata mnogo stradalo, a stajalo je pod
lošim nadzorom, pa prema tome u njemu još i danas harače zvjerokradice,
uslijed čega broj divokoza tamo opada.


Pridodamo li k ovome još najvažniju okolnost, da eksploatacijom
biva svakim danom šume manje i da s time u vezi opadaju državni prihodi,
koji u ovim krajevima igraju važnu ulogu, te da zavedeni način
sječa ne pruža jamstva za potrajne i stalne prihode, morat će Šumska
Uprava tražiti na drugoj strani naknadu prihodima, koji će presahnuti,
kad zrelih drvnih masa nestane. Ta bi se dobrim dijelom mogla naći u
prihodima od lova iz državnih branjevina.


Za uspjeh ovoga predloga jamči kvaliteta divljači, koja kod nas
živi i može da se vrlo lako goji, jer tome odgovaraju svi prirodni uslovi,
nadalje današnji lagan pristup u sva lovišia, a i neobične krasote svih
krajeva. Ovi momenti jasno govore što nam i prošlost ovih lovišta poivrdjuje
— da će opet odlični strani ljudi potražiti naša lovišta, ie da
će nam pored izdašnih suma ostaviti u narodu i lijepe primjere modernoga
lovstva kuliurnih zemalja.


Osobitu pažnju privlači pitanje čuvanja i uzgoja divljači te poštivanje
zakona i strogoga vršenja postojećih propisa, a da se napose ne
osvrnem na sve okolnosti.


Opradano je mišljenje, da su prostrana lovišta pod lošim nadzorom
ili sasvim bez nadzora samo jedna neprilika. Ovu tvrdnju potkrepljuje


371