DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Ing. STJEPAN FRANČIŠKOVIĆ:


ŠUME I ŠUMARSTVO VLASTELINSTVA THURN
TAXIS U ZAPADNOJ HRVATSKOJ1 .


Ž
Ž
ivimo na početku jedne velike epohe u istoriji čovječanstva.
Svjetski je rat rodio veliku spoznaju, da je opća ekonomija
faktor, koji narode diže ili uproipašćuje. Osnutkom naše države
počelo se i u nas privoditi u život načelo, da sva dobra
zemlje imadu u prvom redu služiti potrebama pučanstva, koje
ju nastava. A pošto šume predstavljaju u našoj državi o´gromni kapital
te gotovo neiscrpno vrelo prihoda, to mora da cilj i svrha njihovog gospodarenja,
makar koliko su u svojim velikim površinama i privatna
svojina, ima opći nacionalno-ekonomski karakter.


Ovako´vo shvatanje valja da je ishodište za prosudjivanje svakog
šumskog gospodarstva, naročito u onim krajevima, gdje je egzistencija
pučanstva tijesno vezana o šumu. A to je egzemplaran slučaj u krajevima,
kojima se prostiru šume vlastelinstva Thurn Taxis, gdje pretežno
kraško´ tlo i visoki nadmorski položaji stežu poljoprivredu u tijesne granice
planinskog gospodarstva — i gdje nestašica svake industrije osim
drvne čini, da su te šume u glavnom jedino vrelo prihoda pučanstva.


Šume ovog vlastelinstva obasižu u glavnom dva privredn a područja
: a) Gorski Kotar (najvećim dijelom srez Delnice), b) Gornje
Primorje (srezovi Sušak i Kastav).


a) Gorsk i Kota r ima izraziti značaj kraško alpinske formacije,
pa svojim visokim smještajem (oko 800 met.) u nepreglednom planinskom
masivu, oštrom klimom i jakim oborinama (Fageturn-Picetum) čini isključivo
domenu šumskog gospodarstva. Prihodi su poljoprivrede neznatni
i ograničeni dijelom na plodne uvale, što ih protiču gorski potoci.
a dijelom na kraška polja, što su se itu i tamo rasijala izmedju pojedinih


1 O pitanju šuma i šumarstva vlastelinstva Thurn-Taxis-a u našoj se široj


javnosti mnogo govori i piše. Javljaju se neetručnjaci svake ruke i tretiraju ovu tdmu


svaki sa svoga gledišta: državo-pravnog, partijsko-političkog, nacijonalno-ekonomskog,


agrarno-političkog itd. Samo se šumari ne javljaju. Da bi se prikazala i šumarska


strana ovoga pitanja donosimo ovaj prikaz iz pera mladog našeg saradnika g. ing.


Stjepana Franoiškovića, dobrog znalca samoga pradmeta. Pošto nam je stalo samo


do gole stvarnosti i istine rado ćemo ustupiti mjesta i svakom drugom stručnom,


stvarnom i kritičkom prikazu ovoga pitanja. Uredništvo


2 Na izlučenje nekih šumskih površina iz kompetencije vlastaoske uprave te


meljem riješenja Min. za Agr. Réf. od 20./VII. 1920. br. 11.242, — nijesam se mogao


osvrnuti, pošto te izlučenje ima u smislu istog riješenja samo privremeni karakter


Pisac


409




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 12     <-- 12 -->        PDF

gorskih kosa i sklopova. Sva ostala površina (80%) čini apsolutno šumsko
tlo. Posve je razumljivo, da u ovim okolnostima nije i ne može biti
ratarstvo glavno vrelo prihoda žiteljstva. Ono je vezano na par gospodarskih
bilina, koje u ovom podneblju i terenu mogu još uvijek naći
uelova za svoj opstanak (repa, kupus i krumpir), a i te često stradavaju
uslijed elementarnih nepogoda (mrazevi, prekratka vegetaciona perioda,
gnjilež uslijed izdašnih oborina). Ostale gospodarske biline napose cerealije
ne dola,ze u ovom kraju nikako, izuzev možda dolinu Kupe, gdje
su klimatske i stanišne prilike nešto bolje. No to je uski koridor uz
samu rijeku, pa pri općem posmatranju prilika ovoga kraja gotovo ni ne
dolazi u obzir. Jasnu sliku ratarskih prilika Gorskog otara daje već sama
činjenica, da je rad na polju moguć gamo u tri ljetna mjeseca, dok sve
ostalo vrijeme (jake proljetne i jesenske kiše, dugačka zima i mrazevi)
mora mirovati. Nešto su bolje stočarske prilike, jer planinski pašnjaci


(suvati) i proplanci obiluju sočnom travom, pa omogućuju timarenje
stoke makar i u malom obimu. Od vrsta dolazi u obzir samo govedo,
rjeđje ovca, . izuzetno koza, pošto ovdašnji svijet zazire od držanja
sitne stoke s razloga, što mu ona ne može pružati veći i kontinuirani
prihod kao goveče. No one iste elementarne teškoće, koje ugrožavaju i
ratarstvo, čine, da i stočarstvo kao grana privrede nije na doličnoj visini.
Što više, čine ga u mnogo slučajeva gotovo nerentabilnom. Pašarenje
traje prosječno 4—5 mjeseci godišnje, uračunav ovamo dakako i
vrijeme košnje. Ostalo je vrijeme upućen svijet na stajsko timarenje. Ne
opskrbi li se pri tom dovoljno sa sijenom, — što je vrlo teško, — to mu
za dugačke zime stoka skapava ili je mora prodati u bescijenu. Dodajmo
još k tome činjenicu, da se u ovoj isključivo šumskoj domeni radi samo
0 ono par plodnijih uvala i polja, upotrebljivih za poljoprivredu, kod
čega otpada na pojedinog zemljoradnika 2—3 jutra, izlazi jasno, da poljoprivredni
produkti nisu kadri da prehrane ovdješnje pučanstvo´.


0 industriji, izuzev šumsku, u ovom1 kraju nema ni govora, a tako
naravno ni o trgovini. U istoriji imamo podataka, da je u ovim krajevima
bila donekle razvijena željezarska industrija (XVI. stoljeće). Svjedoči
to i nomenklatura nekih naseobina (Fužine = tal. Fuccine, Homer
= njem. Hammer). Ali u glavnom ona je danas mrtva, i nema izgleda
da će se u najbližoj budućnosti podići i preuzeti ulogu neke opće privrede
u Gorskom Kotaru.


Iz svega što je rečeno proizlazi, da su Goraninu jedino vrelo prihoda
šume. 0 njih je vezan njegov rad, život i običaji. On je eminentno
šumski radnik, vozar (kirijaš) i pilanski radnik. On je to bio u prošlosti
a i danas. Sjekira i pila njegovo je orudje od malenih nogu. Po njima
je on poznat kao vrstan radnik i izvan svoga zavičaja (Slavonija),
pa i van naše otadžbine (Amerika).


Da je: šumsko gospodarstvo bilo odavna u ovim krajevima razmjerno
racionalno, te da su se šumski prihodi odavna iskorištavali, svjedoče
današnje veličanstvene šume po ovim kraškim planinama kao i nomenklatura
mjesta, kamo je nekad njihova eksploatacija gravitirala (Delnice,
Tešne itd.). To je uostalom i lako razumljivo. Blizina mora, zatim
povoljna prometala već su u prošlosti podigla vrijednost ovih šuma, a
vitalni interesi domaćeg življa uzrokovali su potrajno gospodarenje s
njima. Žile kucavice prometa, u Gorskom otaru jesu: željeznica (pruga
Zagreb-Sušak, građjena god. 1872.) — te glasovita Lujzinska cesta


410




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Rijeka-Delnice-Karlovac (gradjena god. 1805. do 1809.), te napokon
Karlova cesta (Karolina) Rijeka-Ravna gora-Karlovac (gradjena godine
1732.). One kako u prošlosti tako i danas podržavaju vezu izmedju
mora i unutrašnjosti, naročito u trgovačkom pogledu, pa su razumljivo
uticale na razvitak šumsko-goepodarskih prilika Gorskoga Kotara.


Gospodarenje je oduvijek sa ovim šumama imalo prebiran značaj,


t. j . gospodarenje sječom na malim razasutim površinama. Uslijed toga
nije se ovdje nikako mogla ustaliti velika šumska industrija, pa su danas
sva preduzeća šumske privrede u rukama malog domaćeg čovjeka. Nema
tu velikog, stranog kapitala, već sama mala domaća industrija, koja,
prilagodiv se prilikama, do posljednjeg ivera izradjuje i unovčuje kupljenu
sirovinu.
Napokon svoju vezu sa šumom manifestuje Goranin i svojom dušom.
U našem narodu općenito šuma nema velike vrijednosti. Ona je »božja i
svačija«, — »ima je kao i kamena«, poznata je opća karakteristika toga
podcjenjivanja šume. Za Goranina to ne vrijedi. On je svjestan, da
mu šuma pruža kontinuiranu zaradu, da je ona u-slov njegove egzistencije.
On ljubi šumu, njeguje je i pazi. Za vrijeme moje prakse nijesam
doživio nijedne oveće šumske štete.


b) Gornje Primorje odnosno t. zv. Grobniština i Kastavština
je tipična kraška formacija. Izuzev nekoliko plodnijih kraških polja
(Grobničko) te riječnih uvala (Rječina) pa tu i tamo razasutih sitnih
ponikava sa ono malo »terrae rossae« odaje ovaj kraj1 veličanstvenu ali
ujedno groznu sliku pustog i mrtvog krša. Tu se i na najmanjem prostoru
očituju gotovo svi fenomeni krasa: škrape, ponikve, špilje, bezdani
te strme krševite vrleti, koje sa ono malo kržljavog mediteranskog rašća
izmjenjuju sliku terena. Ako još k tome ubrojimo i klimatske nepogode
(preobilje ekvinokcijalnih oborina, dugotrajna ljetna suša, bura), onda
izilazi jasno, da su ekonomske prilike ovoga kraja bjednije no gotovo
igdje. S kojegod strane posmatramo život ovdješnjeg pučanstva, on se
ukazuje jadan i siromašan. Pošto poljski produkti, koji su inače radi
klimatski zgodnog položaja (Lauretum) mnogobrojni, ni izdaleka ne
mogu ni uz najracionalnije gazdinstvo podmiriti najnužnije potrebe, hvata
se svijet -stočarstva i to nažalost timarenja najjeftinije stoke t. j . koze,
koja uništava i ono malo zelenila, što mijenja nijanse sivoga krša. Ali
kako koza ne podiže ničiju ekonomiju, nego je uništava, okrenula je ona
i ovdje od zla na gore, i uništila sve, što se uništiti dalo.


A sve to zajedno urodilo je time, da se ovaj svijet bacio na fabrički
rad odlazeći što na Rijeku (Fiume) a što u Ameriku. Rijeka je kao lučki
i fabrički grad vršila do najnovijeg doba važnu funkciju u prehrani susjednog
pučanstva. Ona je apsorbirala razmjerno veliki radnički kadar
raznih zanatlija i profesij-onalista, pa je time donekle zaustavljala kobnu
emigraciju najzdravijeg elementa u prekomorske krajeve. A djelovala je
na gospodarske prilike ovog kraja i indirektno, jer je njezin trg gutao
velike količine poljskih i stočarskih produkata tako, da je u okolici svako
pa i vrlo malo gazdinstvo bilo rentabilno. Neprirodna je granica otcijepila
grad Rijeku od matere zemlje, pa je i njoj i njezinoj okolici zadala
smrtni udarac. Susjedni Sušak ne može nigda preuzeti njezinu ulogu.
On je premalen a od kastavekog kraja i udaljen. Dokle grobnička naselja
još uvijek životare sa sušačkim prometom (jer su bliže), dotle se Kastavština,
ostavši osamljena te sa svih strana sapeta državnom granicom,


412




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 15     <-- 15 -->        PDF

bacila na šumsku zaradu. A to je bio jedini put, kojim je izmakla otvorenoj
katastrofi. Danas se može sigurno ustvrditi, da 90% pučanstva kastavskog
sreza živi od šumske zarade. Kako je Kastavac marljiv i brza
shvatanja, on se ubrzo uputio u šumske poslove, napose u ugljenarstvo i
tesariju, pa je to danas njegovo glavno zanimanje. Time on nalazi zaradu
u šumama ovoga vlastelinstva, — a nešto i u šumama čabarskog
vlastelinstva Ghyczy. I doklegod ne budu ekonomske prilike pograničnih
primorskih krajeva krenule na bolje, dotle će šume, što no se prostiru
od Kisnjakova masiva do državne granice, biti uslov života za Kastavsko
žiteljstvo.


Kastavac je osebujan tip šumskog radnika. On nije samo radnik, već
u isti mah preduzetnik i kupac. Ovo ee naročito tiče ugljenarstva, koje
u vlasteoiskim šumama apsorbira sav bukov proredni materijal. Pojedinac
ili društvo od 4—5 ljudi (kumpanija) preuzima putem dražbe, a
katkad i putem direktne pogodbe, pojedine proredne partije, koje, dakako
pod nadzorom zvanicnog osoblja, preko ljetne sezone proredjuje, spaljuje
u ugljen, koji onda odvozi i prodaje što na sušačkom a što na riječkom
tržištu. Tako on smogne donekle toliko sredstava da preživi zimu.
Sa proljeća se opet vraća na istu zaradu. Ovakav život kastavskih naselja
siže od Ujedinjenja ovamo i srećom je stvorio neku simbiozu izmedju
šumskog gospodarstva i vitalnih interesa područnog pučanstva.


Ovo bi bili letimični pogledi na ekonomske prilike okolnog stanovništva
ovoga vlastelinstva u cilju, da se u jednu ruku istakne uloga
ovih šuma u ekonomskom napretku našega naroda, u drugu ruku, da
se odredi gledište, s kojeg valja posmatrati dojakošnje njihovo gazdinstvo,
i napokon, da se zacrta pravac, kojim ima da unapred skrene njihovo
stručno gospodarenje.


Šume vlastelinstva Thurn Taxis.


Položaj.
Sume ovog vlastelinstva leže u visinama zapadno hrvatskog Krasa
i to na obroncima planina, koje se protežu na NW od Velike Kapele
(Bjelolasica) — pa do državne granice naprama Italiji.
Cjelokupni je posjed podijeljen u dva dijela:


I. G osp o št i ja B ro d, u površini od 31.683 jut. 1115 kv. hv. čini
istočni veći dio posjeda. Imade oblik nepravilnog zatvorenog poligona,
kojemu sa sjevera čini stranice rijeka Kupa, a sa juga Lujzinska (Mrzla
vodica-Lokve) i Karolinška cesta (Lokve-Ravna gora). Ovom poligonu
glavni su uglovi planinske kose i to: 0 — Laži (608 met.), S —
Debeli vrh (1137 met.), W — Veliki Risnjak (1528 met.) i N — Spičasti
vrh (977 met.). Unutar ovog dijela vlastelinstva čine najznatnije samostalne
sklopove počev od SW prema N0 ovi vrhovi: Travnik (1171 met.),
Veliki Tomac (1038 met.), Veliki Dergomelj (1153 met.), Mihaelski vrh
(1054 met.), Greben vrh (922 met.) i Levés vrh (735 met.). Kako se već
iz ovih visina vidi, cjelokupan teren ima nagib od SW prema NO, — sa
srednjom nadmorskom visinom od 500 metara. Najniža tačka mu je podnožje
kose Laži (uz Kupu) 200 metara nad morem.


Željeznička je pruga! presjekla ovo područje na dva nejednaka dijela:
istočni mnogo manji a zapadni veći. Ona ulazi u posjed otprilike
iza stanice Srpske Moravice, . izlazi iz njega nešto podalje stanice Lo


413




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 16     <-- 16 -->        PDF

kve. Ukupna duljina iznosi 50 km. Željeznička pruga čini vertebru sao


.obraćajnog kostura. Na njoj leže glavna prometna i industrijska mjesta
Gorskoga Kotara (Skrad, Delnice, Lokve), kamo gravitira sva mreža
šumskih puteva, koja iznaša u ovom dijelu posjeda do 100 km. Glavne
šumske ceste, koje vežu šumske komplekse sa željezničkom prugom jesn :
Bukovrh-Skrad, Zalesina-Sušica, Sevalski dolci-Delnice i Crni lug-
Delnice. Pri tom valja uzeti u obzir, da Lujzinska cesta vrši iste funkcije,
to više, što nekoliko puta siječe željezničku prugu, pa je ona uz
samu željeznicu najvažnije saobraćajno sredstvo u ovome kraju i to na
svom potezu od Mrzle vodice do Brod Moravica. Njoj ee opet priključuju
one ceste, koje ne dolaze do same željezničke pruge kao na pr. Crni lug-
Mrzla Vodica, Crni lug-Lokve i Brod n/K-Delnice. Ova je okolnost, da
je saobraćajna mreža u šumama ovoga posjeda tako gusta, pa opet blizina
željezničke pruge i mala udaljenost od morskih luka, učinila, da
danas vrijednost ovih šuma stoji razmjerno daleko Iznad vrijednosti
ostalih šumskih kompleksa otadžbine.


Eijeka Kupa, koja obilazi sjeveroistočnu stranu posjeda, nema karakter
šumskog prometala s dva razloga: a) što je u svom gornjem toku
fakultativno nalik gorskom potoku, sa mnogo brzica, tjesnaca i pličina,
b) što njezin tok ima protivan pravac nego trgovina i industrija Gorskoga
Kotara.


II. Go-s pošti ja Grobnik, odnosno drugi dio vlastelinstva u
površini od 11.616 jut, 409 kv. hv.; ima epojnu tačku sa gospoštijom
Brod na najvišoj koti Velikog Risnjaka. Oblik je ovog dijela posjeda
paralelogram, komu kraće stranice čine na NO prosjeka od Velikog Risnjaka
na Veliki Pliš (1142 met.), planinu iznad Lujzinske ceste, te na
NW državna granica od sedla Pake (918 met.) do podnožja Slovenskog
Snežnika (danas Monte Nevoso, 1796 met.). Duže stranice toga paralelograma
čini na sjevernoj strani gorski lanac: Veliki Risn jak -Hrvatski
Snježnik (1506 met.)-Jelenec (1442 met.) i Skurina (Ceclji 1468 met.),
te na južnoj strani opet gorski lanac: Veliki Pliš-Sleme (1333 met.)-
Jesenovica (1338 met.)-Crni vrh (1349 met.) i Obruč (1377 met.). —
U uvali izmedju ova dva velika gorska lanca, koji se gotovo paralelno
protežu od SO prema NW, leže šume gospoštije Grobnik sa golemim
plješinama na većim vrhovima te mrazištima na dnu mnogobrojnih dubokih
i strmoglavili vrtača. Srednja visina ovog šumskog kompleksa iznosi
1200 metara, a najniže su mu tačke Rečice (960 met.) i Trstenik
(na samoj državnoj međji, 965 met.). Pad ove uvale ide od SO prema
NW, — pa s njime takodjer i prirodna gravitacija ovih šuma ide preko
državne granice u Julsku Veneciju (Venezia Giulia), napose u mjesta
Klana i Ilirska Bistrica (Člana, Bieterza). A tako je naravno uredjena
i cjelokupna cestovna mreža ovog područja, koja iznosi preko 50 kilometara.
Dakle već od prirode gravitira ovo područje prema kraju, koji
danas nije u sklopu naše države.


Ovim područjem ne prolazi nijedna veća cesta osim šumske. Sredinom
uvale prolazi šumska cesta pravcem Jelenje Gornje-Platak-Paka,
te dijeli cijelo područje u dva gotovo jednaka dijela. Od nje se u glavnom
odvajaju svi postrani putevi, od kojih su najvažniji onaj za Smrekovu
Dragu (kod Čabra), te izvozni put na more preko sedla Previjafca (1250
met.) na Grobničko polje. Osobito važnu prometnu funkciju vrši drevna
(XV; stolj.) šumska cesta Kamenjak-Platak-Gerovo. Ona siječe ovo po


414




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 17     <-- 17 -->        PDF

dručje na njegovom najužem dijelu u dužini od 7 kilometara. Otkako je
prirodni izvoz iz ovih šuma zatvorila državna medja. skreće on ovim
dvjema saobraćajnim potezima prema moru, t. j . preko Lujzinske ceste
na Sušak. Ali se pritom mora boriti ea golemim teškoćama terena, koje
mu čini masiv južnog gorskog lanca (strmine i protupadi). Da se tomu
barem donekle doskoči, pokušala je vlastelinska uprava preložiti ove
izvozne puteve kako bi se ublažile strmine i protupadi, kad ih već nije
bilo moguće posvema izbjeći. No do danas evi pokušaji ostadoše bez
uspjeha, jer svaka gradnja malo većeg obima u ovom vrletnom terenu
iziskuje goleme izdatke (više milijona dinara), koji nikako ne eto je u
proporciji s rentabilitetom gospodarenja.


Prilike staništa.


Općenito se drži, da je Gorski Kotar isključivo vapneno tlo, dakle
ništa drugo nego zašumljeni Kras. No to vrijedi samo za njegov veći dio.
Tlo Gorskoga- Kotara pripada geološki u glavnom, mezozojskoj periodi
(Sekunđer). Ona ovdje dolazi u dvije formacije i to kao a) Kred a i
b) Tri a s. Kreda obuhvata ponajviše obronke i gorske visove, a
dolazi u obliku vapnenca (Ca Coa), pločastog vapnenca (istočna strana
Vel. Risnjaka) a donekle i vapnenog lapora (rasijano) te sa vrlo rijetkim
tvorbama brekč-a i konglomerata. Ona tvori plitko vapneno tlo


(0.15—0.30 met.), naravno prema uvalama nešto dublje a prema visovima
sve pliće i pliće, dok napokon ne predje u klisure i škrape. A tako
je i sa suvislosti; prema podnožjima ima tlo više mrvastu strukturu, pa
je donekle suvislo a potom i vlažno. No prema vrhu sve se više gubi mrvasta
struktura i tlo postaje rahlo, lako propusno i suho. Trias dolazi
niže. On tvori u glavnom doline, uvale i brdske pristanke, a dolazi u
formi dolomita, lapora i verfenskih škriljevaca.3) Laporno i škriljevasto
tlo obuhvata ravnice te područja potoka i rijeka, dok dolomit čini prelaz
izmedju potonjeg i kalcijevog tla prema strminama. Trias čini dijelom
vapneno tlo (dolomit) srednje dubine (do 0.50 met.), a dijelom glineno
tlo (lapor i škriljevci) prilično duboko (1.00 let. i više).


Dolomitno tlo, izuzev njegovu veću suvislost i vlagu, ne pokazuje
gotovo nikakve razlike prema susjednom višem kalcijevom tlu. Kraški
su fenomeni na njemu tek nešto slabiji nego na kalcijevom tlu. Glineno
se tlo naprotiv odlikuje u ovom kraju množinom primjesa željeznog oksida
(Lokve) dapače i množinom pirita i markazita (Mrzla Vodica, Lepenice).
Svojom odviše jakom mrvastom konsistencijom i nepropusnošću
prouzrokuje u područjima vodotoka sezonske poplave (Lokve, Brod
n/K) a na položitijem terenu opuzine i pištaline (Sušiea-Skrad). Ođnošaj
se vapnenog i glinenog tla dade pratiti i tokom planinskih vodotoka.
Dok se vodotok nalazi na glinenom terenu, dotle protiče kao obično, a
čim dođje do vapnenog tla, onda propada u tlo (ponire).


Humozni je pokrov tla jednak na kalcijevom kao i na glinenom tlu.
Množina njegova pada od podnožja prema vrhu, kao i od zaštićenih
mjesta prema vjetru izloženim. Rastvaranje njegovo ide takodjer podjednako
na obim tlima, napose se na glinenom tlu ne da nigdje zapaziti
tvorba kiselog humusa. Po svoj će prilici ova sličnost vapnenog i gline


3) Zapravo ......... škriljevci (prof. .... Koch).


415




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 18     <-- 18 -->        PDF

nog tla poticati od toga, što u gornjim slojevima glinenog tla ima mnogo
pješčanih primjesa, koje omogućuju porozitet.


U primorskom dijelu vlastelinstva dolazi vapnenac i dolomitno kamenje
raznih formacija (Kreda, Jura i Trias), te čini plitko, mjestimice
klisurasto vapneno tlo. Kako je ta uvala isprepletena dubokim dolovima
i vrtačama, to se u njima staložili netopivi ostaci kalcijeva karbonata
»terra rossa«, koje je kišnica s visova isprala i sa sobom u dolove donijela.
No i od takovog inače plodnog tla mala korist, budući da su ove udubine
poprište stalnih i jakih mrazeva, uslijed kojih su one eamo puste
plješine obrasle kržljavom vegetacijom (Calluna, Erica, Vaccinium)
alpinskom borovicom (Juniperus nana) pa podsjećaju na tresetišta. Izdaleka
daju romantičan izgled svjetlo zelenih mrlja u dubinama ovih tamnih
šuma. Uslijed silno visokog visinskog smještaja ovo tlo daleko zaostaje
za tlom istog sastava u Gorskom Kotaru. A taj se nazadak očituje
u prvom redu u maloj dubini (maksimalno do 0.15 met. dubine),
koja je nešto veća prema dolovima u blizini spomenutih mrazišta. U drugom
se pak redu očituje u neznatnoj suvislosti i vlazi. Ove su okolnosti
prema dolovima bolje (svježe, rahlo) a prema vrhovima sve slabije (suho,
sipko). Humozni je pokrov srednje dobrote i ako je izložen čestom ispiranju
i razvejavanju vjetrom. Uzrok je tome ovdje dominirajuća bukva
sa svojom poznatom snažnom produkcijom šušnja. Živi je pokrov malovrsan
i slab, kako u primorskom visočju tako i u Gorskom Kotaru. Razlog
je tomu. što je obrast ovih eastojina vrlo dobar, a prema prirodi vrsti
glavnog stabalja (jela, bukva i smreka) ne dobiva tlo dovoljno svjetla,
koji bi omogućio razvitak živog pokrova. Ukoliko bi i on bio spomena vrijedan,
došle bi u glavnom ove vrste u obzir: a) na šumskim rubovima


Sorbus aucuparia, Lonicera caprifolium, Evonymus europaea, razne vrste
Cytisusa i Juniperusa, Pinus montana te vrste Rubusa (frueticosus i
idaeus) ; b) u unutrašnjosti šuma Daphne mezereum, Rhamnus carniolica
i Frangula, Aspidium filix mas, te napokon Gentiana lutea i purpurea.


Gleđom na inklinaciju dolazi u Gorskom Kotaru ponajviše koso
(11°—20°) a u Primorju strmo tlo (21°—30°). Ekspoziciju pak u glavnom
razlikujemo samo NO i SW, jer je smijer ovih planina zapravo gorskih
kosa paralelan s morskom obalom. Pritom glede upliva ekspozicije na
dobrotu tla, valja razlikovati iste strane u Gorskom Kotaru od onih u
Primorju. Tako eu NO strane u Gorskom Kotaru vrlo povoljne, jer su
vlažnije i hladnije od jugozapadnih strana, pa osobito konveniraju uzgoju
smreke i jele. SW strane imađu osim što su izložene toplini i suši
još i taj nedostatak, što su na udaru juga (scirocco), koji je vjetar u
Gorskom Kotaru najsnažniji. U primorskom su visočju prilike protivne
radi ovdje dominirajuće bure. Tu su NO položaji daleko slabiji, budući
da su izloženi uticaju jakog vjetra, nego SW položaji, koji su u zavjetrini.
Napokon SW ekspozicije stoje pod uplivom juga, koji je ovdje vrlo
slab. Sto više za ovu krš i koristan, jer donosi sa sobom vlagu i kišu.


Klima.


Šume ovog velikog posjeda pripadaju pojasu kraškog visočinskog
podneblja (Vessely). Njegove su značajke: a) dugačka snježna zima, b)
nagle i žestoke vremenske promjene, c) kratka vegetaciona perioda, d)
niska prosječna godišnja temperatura, e) velika vlaga uzduha, f) snažni


416




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 19     <-- 19 -->        PDF

rani i kasni mrazevi i magle, g) obilje ekvinokeijskih oborina, i h) maleni
uzdužni tlak.


U šumskom bi uzgojnom pogledu činilo ovo područje prelaz iz Fagetuma
u Picetum, jer sadrži osebujnosti i jednog i drugog klimatskog pojasa.
Zima je dugačka i snježna, nastupa redovno početkom decembra i
traje do konca aprila. Temperatura4) za 5 zimskih mjeseci iznaša prosječno
+1°. za niže položaje (popr. 800 met.), dok će u bregovima bez
sumnje biti znatno niža. Debljina snježnog pokrova iznaša prosječno 2
metra, te redovno traje čitavu zimu pa je stoga rijetka pojava golomrazice.
Proljeće nastupa kasno i to dugačkim kišama, koje su u Gorskom
Kotaru više kontinuirane dok su u primorskim visočinama redovno prekidni
i nagli pljusci. Mrazevi su i magle vrlo česte, te dosižu i konac
juna. Mrazevi se javljaju najviše po visokim kotlinama tvoreći iz njih tipična
mrazišta, naročito u primorskom dijelu vlastelinstva. Magle su
češće u Gorskom Kotaru nego u Primorju, a zahvataju poglavito uvale
(dolina Kupe) i niže položaje. Što vrijedi za proljeće vrijedi u glavnom
i za jesen. Jesen je mnogo kraća nego proljeće, a nastupa ranim mrazevima
već redovno oko polovice septembra. Ljeto je vrlo kratko. Njegovo
se trajanje može računati od polovine juna do polovine septembra. Karakterisano
je ugodnom toplinom, hladnim noćima te obilnim rosama.
Prosječna mu ie temperatura za niže položaje +15°C, — a za visove
+10° C.


Nagle vremenske promjene nastupaju u svako godišnje doba, no najčešće
su u proljeće i jesen. Redovno svaka vremenska promjena počinje
žestokim miješanjem vjetrova, pljuskom, a nerijetko solikom i gradom.
Ovi su pojavi mnogo češći u primorskom dijelu posjeda nego u Gorskom
Kotaru. Ovamo spada i najjače djelovanje vladajućih vjetrova, o kojima
će biti riječ kasnije.


Vegetaciona perioda traje za visine do 800 metara 6 mjeseci, a preko
800 metara 5 mjeseci. Termohora se kreće u prvom slučaju od 11°—17°C,
a u drugom 10°—14°C. Srednja godišnja temperatura iznosi za uvale
(do 800 met.) 6°—8°C, a za visočine oko 3°—5°C. Srednji tlak uzduha
iznaša za Lokve 700 m/m. Sto se tiče oborina, računa se, da godišnje dolazi
170 kišnih dana (Kučera). Vieina im iznaša za uvale i doline 2500
m/m, dok se za bregove, napoee za primorske visočine, računa preko 3000
m/m. Ovi visoki brojevi nesumnjivo rezultiraju iz velike množine uzdušne
vlage, koja je ovom klimatu svojstvena.


Kod posmatranja prilika strujanja uzduha i njegovog uticaja na
vegetaciju razlikujemo: A) Pojas dominirajućeg južnjaka (Gorski Kotar)
i B) Pojas dominirajuće bure (Primorsko vieočje).


Južnjak (jugo, scirocco) je sparan i vlažan jugozapadnjak. Običan
je u svako doba godine, no najčešći je zimi. Dok se u primorskim krajevima
jedva oejeća, dotle u Gorskom Kotaru dosegne snagu od 50 km na
sat. Računa se da njegov nastup digne temperaturu za poprečno 5° C.
Cesto zna dosegnuti jakost vihora, a tad je vrlo opasan, ali to biva rijetko.
Važnost je njegova za šumsko uzgojne prilike ovog kraja u tome,
što on donosi kišu i umanjuje snagu mrazeva. Zla mu je strana ta, što
naročito kao vihar prouzrokuje vjetrolome, izvale i druga slična ošte


4) Svi su meteorološki podaci za ove krajeve uzeti iz radnja poznatog bečkog
meteorologa prof. Dra. J. Hanna, — te po piscu isporedjeni sa vlastitim opažanjima.


417




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 20     <-- 20 -->        PDF

ćenja. Osim toga on je nosilac velikog obilja vlage odnosno kiše, pa je
osobito u doba ekvinokcija primaran uzročnik poplava, bujica a i opuzina.
Područje vladajućeg juga obasiže u cijelosti gospoštiju Brod. Južna mu
je granica pravac Veliki Risnjak-Bitoraj (kod Fužina).


B u r a (bora, grego-levante) je suh i hladan sjeveroistočnjak, poznati
vjetar jadranskih obala. Njezino se područje nastavlja na spomenutu
granicu juga i pruža prema morskoj obali. Predominantna je u primorskom
dijelu vlastelinstva, gdje je njezino djelovanje najsnažnije u čitavom
Gornjem Primorju. Duva na mahove (refoli), a ti su tako snažni,
da se računa brzina vjetra poprečno 120 km na sat. Njezin je upliv na
vegetaciju dobro poznat, pa se na primorskom dijelu vlastelinstva u svakoj
sastojim mogu opažati posljedice njezine djelatnosti (zakrivljenost
debla, deformacija krošnje, ekscentricitet debla itd.). Bura redovno nebo
razvedri, ali vrlo cesto, naročito u proljeće, donosi nagle pljuske i grad,
pa je tako štetna i za poljske usjeve. Njezino isušivanje tla ne dolazi za
vlasteosike šume toliko u obzir zbog silnih oborina, koje u primorskom
visočju prevladavaju.


Gleđom na uplive atmosferilija, spomena je vrijedan snijeg i magla.
Snijeg prouzrokuje u Gorskom Kotaru najčešće snjegolome i to isključivo
u smrekovim kulturama bez obzira na visinske regije ekspozicije. U primorskim
planinama prouzrokuje snijeg krivljenje debla, što je redovna
pojava kod bukovih sastojina na visokim pristrancima (juž. strana Vel.
Risnjaka). Upliv se magle osjeća u cijelom vlastelinstvu, ali je ograničen
na uske doline i kotline. Očituje se u pojavljivanju bujne mahovine na
deblu (bukva) i na krošnji (jela). Ova je potonja pojava u mnogo navrata
tako snažna, da čini uzgoj jele u nekim uvalama gotovo nemogućim.
Jelovo stablo uplivom magle odnosno uslijed iste porasle mahohovine
gubi snagu transpiriranja, pa je posljedica toga vrlo mali prirast
kako u debljinu tako u visinu. Nije rijedak slučaj, da se stablo i posuši.
Ova je pojava to jača, što su spomenute depresije veće nadmorske visine.


S as t o j i n e


U vlasteoiskim šumama tvore sastojine pretežno jela i bukva. One
tvore dijelom čiste a dijelom mješovite sastojine. Čiste jelove sastojine
dolaze u nižim NO nagnutim uvalama, dok pristranke čine mješovite s
bukvom. U najvišim položajima prevladava čista bukva, pa s njom i završuje
i vegetacija (Risnjak). Kako su ove dvije vrste uzgojno srodne, to
je uzgoj njihov u mješovitim sastojinama osobito povoljan. Nu pošto je
Gorski Kotar područje daleko jače relativne uzdušne vlage a i mnogo
niže od primorskih šuma, to je tu uzgojno jela jača od bukve, dok je u
Primorju opet bukva uzgojno jača od jele. Ovo je interesantna pojava
već radi toga, što su primorske planine daleko škrapovitije od onih u Gorskom
Kotaru, pa bi se očekivala jela kao uzgojno jača vrsta. Medjutim
protivno, ona se tu spustila samo na najniže položaje, gdje su žestoki
mrazevi sasvim dotukli bukvu. Prema tome izilazi. da je ovdje više prevladao
momenat vazdušne vlage nego stanišne prilike. Koliku je pak ulogu
u tom pogledu vršilo zahvatanje čovjeka, bit će riječ u drugom dijelu
ove radnje.


Jel a (Abies pectinata) je glavna vrsta, s kojom se u vlastelinstvu
gospodari. Prosječno se uspinje do 1200 m. visine i to na NO ekspozicijama
više, a na 6W niže. U mlađoj dobi nije rijetka pojava »zastarče


418




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 21     <-- 21 -->        PDF

nja« t. j . prekida prirasta uslijed prejake zasjene, što je opet uzrokom
okružljivosti u starijim godinama. No ta mana nije od većeg upliva na
kvalitetu stabla. U najviše slučajeva siže okružljivost maksimalno do
prsne visine. Ona je najčešća u mješovitim eastojmama, gdje nalazimo
više od 40% okruži jivih stabala. Štetan se uticaj mraza opaža samo na
najmladjem stabalju i to u vrlo dubokim kotlinama; a tako i uticaj ...^
obilja vlage. Obje su ove pojave najmarkantnije u primorskom dijelu vlastelinstva
i to u njegovim najnižim partijama (kod državne granice). Napose
u ovom je području jela neobično slabe jedrine, granata a na vjetrovitim
pozicijama i ekscentrična. Upliv atmosferilija je najčešći u šumama
Kisnjačkog masiva i u Primorju (grom) a tako i upliv smrzavice.
Gledom na štetni upliv insekata dolaze redovno u obzir Scolitiđae


(fam. Xyloterini), ali njihova su oštećenja periodična te dosta rijetka i
neznatna. Mnogo su češća oštećenja uslijed infekcija (Pucciniastrum Caryophillacearum),
koja prouzrokuju osjetljive gubitke na kvaliteti i kvantiteti.


Gledom na jelov pirast i prihod u ovom kraju, mjerodavna su za
Gorski Kotar prva 3 razreda Lorey-evih skrižaljaka, dok bi grobnički
{primorski) dio vlastelinstva odgovarao posljednjem razredu (4).


Bukv a (Fagus silvatica) dolazi najčešće u smjesi s jelom. Čiste
bukove sastojine, izuzev primorsko područje, dolaze redovno na granici
šume po gorskim visovima. A to su kržljave šikare, u kojima je bukva
po svom habitusu vrlo slična susjednoj klekovini (Pinus montana). Zasjenu
podnosi lakše nego jela, ali je od potonje na mraz daleko osjetljivija
(kotline u primorskom području). U smjesi s jelom je uspravna,
bez grana, s malom krošnjom, dok je u čistim sastojinama više granata
i kriva. Tu je vrlo čest pojav rašalja i gaćnjaka. Stradava od zračne vlage
a itako i od snijega naročito u primorskom visočju, kako je već prije
istaknuto. Šteta od insekata gotovo i nema, a tako ni od infekcija (donekle
Nectria ditissima). Nešto su češće izvale od vjetra, i to više u Gorskom
Kotaru nego u Primorju, jer su južni vjetrovi daleko opasniji za izvale
nego li bura. Izbijanje se iz panjeva u Gorskom Kotaru jedva opaža, dok
je u Primorju osobito snažno. Inače su za bukvu u ovim krajevima najmjerodavnije
Grundnerove ©križaljke, obzirom na koje dolaze ovdje sva
4 boniteta.


Gledom na upotrebu bilo Grundnerovih skrižaljaka za bukvu, bilo
LLorey-evih za jelu valja imati u vidu, da se ovdje radi o prebirnoj dakle
raznodobnoj šumi, u kojoj su sva stabla radi isprekidanog sklopa krošanja
slabije jedrine (čunjasta). Posljedica je toga, da je faktični đebljineki
prirast (i kod jele i kod bukve) veći od onoga, što ga iskazuju »križaljke,
dok je naprotiv visinski prirast manji. Drvna zaliha kao i broj stabala
na jedinici površine ne pokazuje znatne diferencije prema onoj u
spomenutim skrižaljkama. Sto više, drvna zaliha izilazi nešto veća nego
li ona u skrižaljkama.


Osim ovih dviju spomenutih vrsta dolaze u ovom vlastelinstvu što


stablimično a što grupimično nekoje potonjima uzgojno srodne vrste ka


ko slijedi:


Smrek a (Picea excelsa) dolazi i samonikla i vještački uzgojena.


Množina se njezina uzima prosječno 5—10% svih drveta. Samonikla je


u glavnom u mrazištima i kotlinama kako´ u Gorskom Kotaru tako i u


primorskom vieočju t. j . ondje, gdje preobilje zračne vlage i jaki mrazevi


419




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 22     <-- 22 -->        PDF

istiskuju jelu i bukvu. Kako dolazi u maloj množini, a osim toga je i
slabije jedrine, to se gledom na upotrebu ne luči od jele. Vještački je podignuta
smreka što unašanjem sadnica u stare jelove, a što u stare bukove
sastojine. Uzgoj je uspio djelomično samo u prvom slučaju, naime
u jelovim šumama, gdje već danas ima vrlo lijepih kultura (NO podnožje
Dergomlja i N strana Javorove kose), dok je uzgoj u bukovim šumama
potpuno neuspio (Primorje). Tome je nesumnjivo uzrok prejaka zasjena
bukovog stabalja a donekle i nedostatak relativne uzdušne vlage. Svjedoči
to i činjenica, da visina tih sadjenih smreka u bukovim šumama dosiže
visinu jedva kojih 0.5—1 met., dok onih u jelovim šumama dosiže
do 8—10 met., makar da su u isto vrijeme sadjene (1890.—1892.). U ovom
kraju trpi smreka u prvom redu od snijega, naročito ondje, gdje nema
potpuna obrasta (Javorova kosa), a u drugom redu od vjetra (izvale).
Ova su oštećivanja tako velika, da je uopće napuštena misao vještačkog
uzgajanja smreke u ovom vlastelinstvu.


Javo r (Acer pseudoplatanus) dolazi stablimično u višim položajima
u oba područja vlastelinstva. Obzirom na njegovu rasijanost kao i
s razloga, što mu je stablo ponačešće šuplje i vitopero, ne luči se danas
gledom na uporabu od bukve (gorivo i ugljen). Oštećenja uslijed atmosferilija
su neznatna, a tako i od insekata. Nešto su češće infekcije (Rhytisma).
Javor se rebraš pojavljuje danas dosta rijetko i to u nižim uvalama
i udolicama. Negda je bio dosta čest, pa se dapače i iskorištavao u
pravcu izradbe glazbila. Naročito se u tu svrhu izvozilo javorovo drvo
iz Gorskog Kotara u Češku i Francusku. No danas, nakon što su se ove
zalihe iscrpile, ima ova grana šumske privrede samo istorijsku važnost.


Rasijano dolaze i to bez većeg značenja: Jase n crn i (Fraxinus
ornus) na južnim sunčanim pristrancima (Brod na Kupi, Primorje),
hras t kitnja k (Quercus sessiliilora) na istočnom nižem dijelu posjeda
(Brod Moravice), brijes t gorsk i (Ulmus montana) na visovima,
rijetko, rasijano, gra b crn i (Ostrya carpinifolia) u nižim krševitim
mjestima (Brod na Kupi) i napokon tis a (Taxus baecata) vrlo
rijetko na pristrancima planina.


Općeniti pogled na sastojineke prilike ovoga posjeda pruža već sam
fakat, da se tu radi o pretežno prebirniim šumama. Tu se ispoljuju sve
njihove mane (mali visinski prirast, opasnost od požara, zasjenjivanje
pomlatka, težak nadzor) i prednosti (povoljan upliv svjetla, zaštita tla,
pomanjkanje opuzina i bujica itd.). Sklop, koji se traži od jednodobniih
sastojina, ovdje uopće manjka. Obraet je općenito dobar, a raste od viših
prema nižim položajima. Prosječno se kreće u granicama 1—0.8. Progale
dolaze jedino prema granici šuma i u područjima čestih mrazeva.


U dolinama, gdje prevladava položito glineno tlo i zavjetrina, poprimaju
sastojine više jednodobni oblik sa potpunim sklopom. No i s ovim
se sastojinama gospodari prebirno vadeći samo kržljava, bolesna, nadrasla
i potištena stabla.


( S vršit će se.)


Les forets et les économies forestieres privées. Une description, détaillée ´|đes
forets et de l´économie de la grande propriété Tlmrn-Taxis en Yougoslavie.


Rédaction


420