DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 12 <-- 12 --> PDF |
gorskih kosa i sklopova. Sva ostala površina (80%) čini apsolutno šumsko tlo. Posve je razumljivo, da u ovim okolnostima nije i ne može biti ratarstvo glavno vrelo prihoda žiteljstva. Ono je vezano na par gospodarskih bilina, koje u ovom podneblju i terenu mogu još uvijek naći uelova za svoj opstanak (repa, kupus i krumpir), a i te često stradavaju uslijed elementarnih nepogoda (mrazevi, prekratka vegetaciona perioda, gnjilež uslijed izdašnih oborina). Ostale gospodarske biline napose cerealije ne dola,ze u ovom kraju nikako, izuzev možda dolinu Kupe, gdje su klimatske i stanišne prilike nešto bolje. No to je uski koridor uz samu rijeku, pa pri općem posmatranju prilika ovoga kraja gotovo ni ne dolazi u obzir. Jasnu sliku ratarskih prilika Gorskog otara daje već sama činjenica, da je rad na polju moguć gamo u tri ljetna mjeseca, dok sve ostalo vrijeme (jake proljetne i jesenske kiše, dugačka zima i mrazevi) mora mirovati. Nešto su bolje stočarske prilike, jer planinski pašnjaci (suvati) i proplanci obiluju sočnom travom, pa omogućuju timarenje stoke makar i u malom obimu. Od vrsta dolazi u obzir samo govedo, rjeđje ovca, . izuzetno koza, pošto ovdašnji svijet zazire od držanja sitne stoke s razloga, što mu ona ne može pružati veći i kontinuirani prihod kao goveče. No one iste elementarne teškoće, koje ugrožavaju i ratarstvo, čine, da i stočarstvo kao grana privrede nije na doličnoj visini. Što više, čine ga u mnogo slučajeva gotovo nerentabilnom. Pašarenje traje prosječno 4—5 mjeseci godišnje, uračunav ovamo dakako i vrijeme košnje. Ostalo je vrijeme upućen svijet na stajsko timarenje. Ne opskrbi li se pri tom dovoljno sa sijenom, — što je vrlo teško, — to mu za dugačke zime stoka skapava ili je mora prodati u bescijenu. Dodajmo još k tome činjenicu, da se u ovoj isključivo šumskoj domeni radi samo 0 ono par plodnijih uvala i polja, upotrebljivih za poljoprivredu, kod čega otpada na pojedinog zemljoradnika 2—3 jutra, izlazi jasno, da poljoprivredni produkti nisu kadri da prehrane ovdješnje pučanstvo´. 0 industriji, izuzev šumsku, u ovom1 kraju nema ni govora, a tako naravno ni o trgovini. U istoriji imamo podataka, da je u ovim krajevima bila donekle razvijena željezarska industrija (XVI. stoljeće). Svjedoči to i nomenklatura nekih naseobina (Fužine = tal. Fuccine, Homer = njem. Hammer). Ali u glavnom ona je danas mrtva, i nema izgleda da će se u najbližoj budućnosti podići i preuzeti ulogu neke opće privrede u Gorskom Kotaru. Iz svega što je rečeno proizlazi, da su Goraninu jedino vrelo prihoda šume. 0 njih je vezan njegov rad, život i običaji. On je eminentno šumski radnik, vozar (kirijaš) i pilanski radnik. On je to bio u prošlosti a i danas. Sjekira i pila njegovo je orudje od malenih nogu. Po njima je on poznat kao vrstan radnik i izvan svoga zavičaja (Slavonija), pa i van naše otadžbine (Amerika). Da je: šumsko gospodarstvo bilo odavna u ovim krajevima razmjerno racionalno, te da su se šumski prihodi odavna iskorištavali, svjedoče današnje veličanstvene šume po ovim kraškim planinama kao i nomenklatura mjesta, kamo je nekad njihova eksploatacija gravitirala (Delnice, Tešne itd.). To je uostalom i lako razumljivo. Blizina mora, zatim povoljna prometala već su u prošlosti podigla vrijednost ovih šuma, a vitalni interesi domaćeg življa uzrokovali su potrajno gospodarenje s njima. Žile kucavice prometa, u Gorskom otaru jesu: željeznica (pruga Zagreb-Sušak, građjena god. 1872.) — te glasovita Lujzinska cesta 410 |