DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 17     <-- 17 -->        PDF

dručje na njegovom najužem dijelu u dužini od 7 kilometara. Otkako je
prirodni izvoz iz ovih šuma zatvorila državna medja. skreće on ovim
dvjema saobraćajnim potezima prema moru, t. j . preko Lujzinske ceste
na Sušak. Ali se pritom mora boriti ea golemim teškoćama terena, koje
mu čini masiv južnog gorskog lanca (strmine i protupadi). Da se tomu
barem donekle doskoči, pokušala je vlastelinska uprava preložiti ove
izvozne puteve kako bi se ublažile strmine i protupadi, kad ih već nije
bilo moguće posvema izbjeći. No do danas evi pokušaji ostadoše bez
uspjeha, jer svaka gradnja malo većeg obima u ovom vrletnom terenu
iziskuje goleme izdatke (više milijona dinara), koji nikako ne eto je u
proporciji s rentabilitetom gospodarenja.


Prilike staništa.


Općenito se drži, da je Gorski Kotar isključivo vapneno tlo, dakle
ništa drugo nego zašumljeni Kras. No to vrijedi samo za njegov veći dio.
Tlo Gorskoga- Kotara pripada geološki u glavnom, mezozojskoj periodi
(Sekunđer). Ona ovdje dolazi u dvije formacije i to kao a) Kred a i
b) Tri a s. Kreda obuhvata ponajviše obronke i gorske visove, a
dolazi u obliku vapnenca (Ca Coa), pločastog vapnenca (istočna strana
Vel. Risnjaka) a donekle i vapnenog lapora (rasijano) te sa vrlo rijetkim
tvorbama brekč-a i konglomerata. Ona tvori plitko vapneno tlo


(0.15—0.30 met.), naravno prema uvalama nešto dublje a prema visovima
sve pliće i pliće, dok napokon ne predje u klisure i škrape. A tako
je i sa suvislosti; prema podnožjima ima tlo više mrvastu strukturu, pa
je donekle suvislo a potom i vlažno. No prema vrhu sve se više gubi mrvasta
struktura i tlo postaje rahlo, lako propusno i suho. Trias dolazi
niže. On tvori u glavnom doline, uvale i brdske pristanke, a dolazi u
formi dolomita, lapora i verfenskih škriljevaca.3) Laporno i škriljevasto
tlo obuhvata ravnice te područja potoka i rijeka, dok dolomit čini prelaz
izmedju potonjeg i kalcijevog tla prema strminama. Trias čini dijelom
vapneno tlo (dolomit) srednje dubine (do 0.50 met.), a dijelom glineno
tlo (lapor i škriljevci) prilično duboko (1.00 let. i više).


Dolomitno tlo, izuzev njegovu veću suvislost i vlagu, ne pokazuje
gotovo nikakve razlike prema susjednom višem kalcijevom tlu. Kraški
su fenomeni na njemu tek nešto slabiji nego na kalcijevom tlu. Glineno
se tlo naprotiv odlikuje u ovom kraju množinom primjesa željeznog oksida
(Lokve) dapače i množinom pirita i markazita (Mrzla Vodica, Lepenice).
Svojom odviše jakom mrvastom konsistencijom i nepropusnošću
prouzrokuje u područjima vodotoka sezonske poplave (Lokve, Brod
n/K) a na položitijem terenu opuzine i pištaline (Sušiea-Skrad). Ođnošaj
se vapnenog i glinenog tla dade pratiti i tokom planinskih vodotoka.
Dok se vodotok nalazi na glinenom terenu, dotle protiče kao obično, a
čim dođje do vapnenog tla, onda propada u tlo (ponire).


Humozni je pokrov tla jednak na kalcijevom kao i na glinenom tlu.
Množina njegova pada od podnožja prema vrhu, kao i od zaštićenih
mjesta prema vjetru izloženim. Rastvaranje njegovo ide takodjer podjednako
na obim tlima, napose se na glinenom tlu ne da nigdje zapaziti
tvorba kiselog humusa. Po svoj će prilici ova sličnost vapnenog i gline


3) Zapravo ......... škriljevci (prof. .... Koch).


415