DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 17 <-- 17 --> PDF |
dručje na njegovom najužem dijelu u dužini od 7 kilometara. Otkako je prirodni izvoz iz ovih šuma zatvorila državna medja. skreće on ovim dvjema saobraćajnim potezima prema moru, t. j . preko Lujzinske ceste na Sušak. Ali se pritom mora boriti ea golemim teškoćama terena, koje mu čini masiv južnog gorskog lanca (strmine i protupadi). Da se tomu barem donekle doskoči, pokušala je vlastelinska uprava preložiti ove izvozne puteve kako bi se ublažile strmine i protupadi, kad ih već nije bilo moguće posvema izbjeći. No do danas evi pokušaji ostadoše bez uspjeha, jer svaka gradnja malo većeg obima u ovom vrletnom terenu iziskuje goleme izdatke (više milijona dinara), koji nikako ne eto je u proporciji s rentabilitetom gospodarenja. Prilike staništa. Općenito se drži, da je Gorski Kotar isključivo vapneno tlo, dakle ništa drugo nego zašumljeni Kras. No to vrijedi samo za njegov veći dio. Tlo Gorskoga- Kotara pripada geološki u glavnom, mezozojskoj periodi (Sekunđer). Ona ovdje dolazi u dvije formacije i to kao a) Kred a i b) Tri a s. Kreda obuhvata ponajviše obronke i gorske visove, a dolazi u obliku vapnenca (Ca Coa), pločastog vapnenca (istočna strana Vel. Risnjaka) a donekle i vapnenog lapora (rasijano) te sa vrlo rijetkim tvorbama brekč-a i konglomerata. Ona tvori plitko vapneno tlo (0.15—0.30 met.), naravno prema uvalama nešto dublje a prema visovima sve pliće i pliće, dok napokon ne predje u klisure i škrape. A tako je i sa suvislosti; prema podnožjima ima tlo više mrvastu strukturu, pa je donekle suvislo a potom i vlažno. No prema vrhu sve se više gubi mrvasta struktura i tlo postaje rahlo, lako propusno i suho. Trias dolazi niže. On tvori u glavnom doline, uvale i brdske pristanke, a dolazi u formi dolomita, lapora i verfenskih škriljevaca.3) Laporno i škriljevasto tlo obuhvata ravnice te područja potoka i rijeka, dok dolomit čini prelaz izmedju potonjeg i kalcijevog tla prema strminama. Trias čini dijelom vapneno tlo (dolomit) srednje dubine (do 0.50 met.), a dijelom glineno tlo (lapor i škriljevci) prilično duboko (1.00 let. i više). Dolomitno tlo, izuzev njegovu veću suvislost i vlagu, ne pokazuje gotovo nikakve razlike prema susjednom višem kalcijevom tlu. Kraški su fenomeni na njemu tek nešto slabiji nego na kalcijevom tlu. Glineno se tlo naprotiv odlikuje u ovom kraju množinom primjesa željeznog oksida (Lokve) dapače i množinom pirita i markazita (Mrzla Vodica, Lepenice). Svojom odviše jakom mrvastom konsistencijom i nepropusnošću prouzrokuje u područjima vodotoka sezonske poplave (Lokve, Brod n/K) a na položitijem terenu opuzine i pištaline (Sušiea-Skrad). Ođnošaj se vapnenog i glinenog tla dade pratiti i tokom planinskih vodotoka. Dok se vodotok nalazi na glinenom terenu, dotle protiče kao obično, a čim dođje do vapnenog tla, onda propada u tlo (ponire). Humozni je pokrov tla jednak na kalcijevom kao i na glinenom tlu. Množina njegova pada od podnožja prema vrhu, kao i od zaštićenih mjesta prema vjetru izloženim. Rastvaranje njegovo ide takodjer podjednako na obim tlima, napose se na glinenom tlu ne da nigdje zapaziti tvorba kiselog humusa. Po svoj će prilici ova sličnost vapnenog i gline 3) Zapravo ......... škriljevci (prof. .... Koch). 415 |