DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1927 str. 15     <-- 15 -->        PDF

obavlja komisijski uvidjaj, ako općinsko vijeće stvori valjani zaključak,
da se podjela krša na teritoriji izvjesne općine može provesti — dakle
gdje nema razloga za sporove.


Pitanj e diob e obradivog općinskog zemljišta bilo je u D a 1m
a c i j i potaknuto osamdesetih godina minulog stoljeća. U tom je pravcu
izradjen i »Zakon od 27. maja 1876. g. o raedjelbi za obradjivanje
sposobnih zemalja općinskih u Dalmaciji«, koji je objavljen u broju,


115. državnog zakonskog lista .. Kraljevine i zemlje zastupane u
carevinskom vijeću, kao i izvjesni drugi zakoni, okružnice i naredbe,
što su publikovane a odnose se na ovaj predmet. Tu je zakon od 9. novembra
1880. g. »0 zemljištu, namijenjenom šumskom odgoju na temelju
zakona od 27. maja 1876. g.«, Naredba Ministarstva Poljodjelstva i Unu-,
tarnjih Dijela od 12. novembra 1880. g. »o diobi obradivih opštinskih zemalja
u Dalmaciji«, okružnica od 23. juna 1881. g. Br. 1. pokrajinskog
povjerenstva za diobu obradivih općinskih zemljišta M. !Nal rezultat
rada u ovome pravcu na teritoriji Dalmacije osvrnućemo se kasnije.
U Dići i u Hrvatskom Primorju nije uopće življe pokretano
pitanje diobe Krša. Velike površine goleti, na potezu od Kastva i
Sušaka do medje Splitske Oblasti najvećim su dijelom vlasništvo zemljišnih
zajednica (bilo organizovanih sa redovnim zastupstvom, kao u
bivšem Provincijalu; bilo neorganizovanih, kao na teritoriji negdašnje
Vojne Krajine) a negdje i vlasništvo državno (u Vojnoj Krajini). Ima
i ovdje mnogo slučajeva, gdje goli krš prelazi iz vlasništva kumulativnog


— u individualno putem usurpacija. U svakom slučaju očituje se redovito
blagotvorni uticaj individualne svojine (makar i pravno nepotpune
kao kod usurpacija) jer je zemljište, prema prilikama, u najviše slučajeva
valjano obradjeno i dobro iskorištavano. Od šume, što dolazi na
zemljištu, koje nije držano kao uzurpirano, te niti je u posjedu, a niti u
vlasništvu individualnom, izuzevši one komplekse, koji su naročito čuvani
po državnoj upravi, najbolje su očuvani, t. zv. gajevi — branici,
koji se nalaze uz selo, kao zaštita od vode i vjetra, pa kao1 zaštita od žege
za plandišta stoci.
C r n o g o r s k i goli Krš najviše je vlasništvo sela i plemena. Ni
ondje još nije pokretano pitanje diobe. No stanje privatnih gajeva i inog
privatnog zemljišta daleko je bolje od onoga na »opštem pogazu«.


Pitanje prelaženja pojedinih dijelova danas gologa krša u individualno
vlasništvo samo je jedna od ovih mjera, kojima se indirektno
nastoji podići proizvodna snaga zemlje na Kršu i kojima se nastoji
omogućiti akcija oko unapredjivanja krša.


Pri razmatranju ovoga pitanja valja imati svagda na umu odgovor
na pitanje: da li svugdje postoje uvjeti, odnosno garancija, da će
seljak u Kršu nadijeljeni mu dio gologa krša doista obraditi, kultivisati,
uložiti u nj svoju snagu? Spomenuli smo, da su đijelov5 Krša u
privatnom´ vlasništvu redovito bolji po proizvodnji od onih dijelova, što
su u drugom vlasništvu. I to je tačno.


No ne smijemo zaboraviti, da je dizanje proizvodne snage vezano
ne samo o investicije u radu i novcu, već i na izvjesno vrijeme, sad dulje,
sad kraće, naročito pri podizanju šume. Dalje, ne smijemo zaboraviti,
da su danas teške prilike za život uopće, a za život seljaka na Kršu napose.
On je doduše u najviše slučajeva i prije bio upućen, da van svoga
rodnoga kraja zaslužuje, čime bi mogao da prehrani najveći dio godine


461