DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 10     <-- 10 -->        PDF

potpisanim prisutnicima, koji i ne sanjaju, da su bili prisutni. Biva i to,
da sud učini uviđaj u šumi u prisustvu čuvara, ali ne pozove okrivljenog
ili i ako pozove okrivljenog, utvrđuje da šuma, u kojoj je goroseča učinjena,
nije državna, već opštinska, seoska ili privatna, i time onemogućava,
da se isledi i resi krivica okrivljenog, jer se pojavljuje građanski
spor.«^


Čl. 133. onemogućava vršenje zaštite šuma po
šumarskim licima. Fizički je nemoguće čuvaru šume svakodnevno i u
velikim masama izvršavati pored ostalih redovnih dužnosti ove radove:
najprije konstatovati protivpravno djelo u šumi, vraćati se najbližoj općini,
sačiniti referat, sačekati dok budu obavješteni i dok stignu okrivljenik
i dva prisutnika, vratiti se na lice mjesta, izvršiti uviđaj i vratiti se kući.
Nije štetnost samo u tome, što šumarsko lice mora na taj način da prevaljuje
najmanje dva puta veći put i da troši najmanje dvaput više vremena.
Zlo je naročito u tome, što za vrijeme njegova trajnog i pravilnog
osciliranja između općinskog suda i šume štetočinje, znajućL da čuvar
mora izvjesno vrijeme da se bavi van šume, mogu bez strahovanja da
pustoše šumu. Dok je osnovica svake čuvarske službe propis, da se
čuvar što dulje zadržava u svom rejonu, ovdje zakon direktno oduzima
tu mogućnost. Upravo izgleda, kao da je zakon išao za tim, da državna
šuma bude što dulje i što češće bez čuvara. Posve je razumljivo, da
ovakovo postupanje traži bar dva puta veći broj čuvara nego normalna
služba.


Čl. 133. otvara vrata nemoralu. Prepustit ćemo da o tom
govori kompetentniji od nas.11


»Kompromis s gorosečcima biva u tome, što čuvar zna za goroseču.
ali ne ide namerno u šumu, i ne hvata ih ili ih šta više čuva, dok seču
izvrše i goru izvezu. Dobiveni novac za osečenu građu i drva oni posle
dele. Po izvršenoj seči čuvar izveštava Upravu, da je te i te noći u reonu
njegovom posečeno toliko i toliko drveta; no da krivce nije mogao pohvatati,
ali će za njima tragati, ili optuži sasvim druga lica, za koja zna,
da im sud ide na ruku. Sem toga, dešava se i to, da se pogode koliko će
mu oni dati, pa da ih tuži za jedno, dva ili tri drveta, a dopusti im da
odseku po 20 do 30 drveta.


Kompromis s časnicima je neverovatno komplikovan, da mu se
nikako ne može ući u trag. Nama su poznata samo dva slučaja. Naime,
da se dogodi, da kmet potpisuje sve referate bez i da ide u šumu, samo
da bi čuvar mogao da tuži i sebe opravdao pred Šumskom Upravom,
međutim je u sporazumu s gorosečcima. Prisutne potpisuju sami, jer su
nepismeni, a i ne pozivaju ih, pošto ne čine uviđaja. Istina, bilo je slučajeva,
da se ovome uđe u trag i da časnici i čuvari budu osuđeni na robiju
za falsifikat, ali vrlo retko i to možda 2—3 slučaja na hiljadu.


Drugi je kompromis u tome, što čuvar i kmet pomoću svojih radnika
seku i prodaju šumu, a za to optužuju ni krive ni dužne imućnije ljude u
selu, koje posle kmet ucenjuje i s njima se pogađa, da ih kod vlasti brani
ili što je mnogo običnije optužuju poslednje propalice u selu, koji nemaju
ništa svoga, te im se i ne može ništa prodati za goroseču, a plaćeni su da
priznaju po zakonu, ali država plaća ceh.«


u .........: „Loc. cit." .... 178—180.


8