DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 10 <-- 10 --> PDF |
potpisanim prisutnicima, koji i ne sanjaju, da su bili prisutni. Biva i to, da sud učini uviđaj u šumi u prisustvu čuvara, ali ne pozove okrivljenog ili i ako pozove okrivljenog, utvrđuje da šuma, u kojoj je goroseča učinjena, nije državna, već opštinska, seoska ili privatna, i time onemogućava, da se isledi i resi krivica okrivljenog, jer se pojavljuje građanski spor.«^ Čl. 133. onemogućava vršenje zaštite šuma po šumarskim licima. Fizički je nemoguće čuvaru šume svakodnevno i u velikim masama izvršavati pored ostalih redovnih dužnosti ove radove: najprije konstatovati protivpravno djelo u šumi, vraćati se najbližoj općini, sačiniti referat, sačekati dok budu obavješteni i dok stignu okrivljenik i dva prisutnika, vratiti se na lice mjesta, izvršiti uviđaj i vratiti se kući. Nije štetnost samo u tome, što šumarsko lice mora na taj način da prevaljuje najmanje dva puta veći put i da troši najmanje dvaput više vremena. Zlo je naročito u tome, što za vrijeme njegova trajnog i pravilnog osciliranja između općinskog suda i šume štetočinje, znajućL da čuvar mora izvjesno vrijeme da se bavi van šume, mogu bez strahovanja da pustoše šumu. Dok je osnovica svake čuvarske službe propis, da se čuvar što dulje zadržava u svom rejonu, ovdje zakon direktno oduzima tu mogućnost. Upravo izgleda, kao da je zakon išao za tim, da državna šuma bude što dulje i što češće bez čuvara. Posve je razumljivo, da ovakovo postupanje traži bar dva puta veći broj čuvara nego normalna služba. Čl. 133. otvara vrata nemoralu. Prepustit ćemo da o tom govori kompetentniji od nas.11 »Kompromis s gorosečcima biva u tome, što čuvar zna za goroseču. ali ne ide namerno u šumu, i ne hvata ih ili ih šta više čuva, dok seču izvrše i goru izvezu. Dobiveni novac za osečenu građu i drva oni posle dele. Po izvršenoj seči čuvar izveštava Upravu, da je te i te noći u reonu njegovom posečeno toliko i toliko drveta; no da krivce nije mogao pohvatati, ali će za njima tragati, ili optuži sasvim druga lica, za koja zna, da im sud ide na ruku. Sem toga, dešava se i to, da se pogode koliko će mu oni dati, pa da ih tuži za jedno, dva ili tri drveta, a dopusti im da odseku po 20 do 30 drveta. Kompromis s časnicima je neverovatno komplikovan, da mu se nikako ne može ući u trag. Nama su poznata samo dva slučaja. Naime, da se dogodi, da kmet potpisuje sve referate bez i da ide u šumu, samo da bi čuvar mogao da tuži i sebe opravdao pred Šumskom Upravom, međutim je u sporazumu s gorosečcima. Prisutne potpisuju sami, jer su nepismeni, a i ne pozivaju ih, pošto ne čine uviđaja. Istina, bilo je slučajeva, da se ovome uđe u trag i da časnici i čuvari budu osuđeni na robiju za falsifikat, ali vrlo retko i to možda 2—3 slučaja na hiljadu. Drugi je kompromis u tome, što čuvar i kmet pomoću svojih radnika seku i prodaju šumu, a za to optužuju ni krive ni dužne imućnije ljude u selu, koje posle kmet ucenjuje i s njima se pogađa, da ih kod vlasti brani ili što je mnogo običnije optužuju poslednje propalice u selu, koji nemaju ništa svoga, te im se i ne može ništa prodati za goroseču, a plaćeni su da priznaju po zakonu, ali država plaća ceh.« u .........: „Loc. cit." .... 178—180. 8 |