DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Cl. 133. ruši autoritet šumarskih i čuvarskih lica


i čini od njih prostu igračku funkcionera općinskih vlasti. Lice, kojemu
je povjerena uprava i čuvanje šuma poprima vid nemocnika, koji ne
može ništa da uradi bez općinskih funkcionara. Rušenje autoriteta
očituje se u tome, što je provođenje 51. 133. očito lično unižavanje akademski
obrazovanog stručnjaka te prosvjetom jačeg inteligenta predneobrazovanim i prosvjetom zaostalim nestručnjakom-laikoui.


Sad znamo, da se 51. 133. Zakona o Šumama od 30. marta g. 1891.
rodio u .vrijeme žilavih borbi naroda u Srbiji, koja je išla za vraćanjem
pune slobode u iskorišćavanju šuma, što sa gledišta šumarske privrede
znači reakciju i destrukciju. Znamo, da je pomenuti član uistinu služio
kao instrumenat upropašćivanja šuma u Srbiji.x Znamo, da je praktično
provođenje toga člana pokazalo čitav niz najcrnjih posljedica. Zato je i
razumljivo, da su s r b i j a n s k i šumari već davno tražili,
da se ovaj član izmijeni, kako se ne bi haračenjem upropa


1S 14


stile šume.12 Ovo traženje dobilo je svoju najkonkretniju formu u
projektu Doke Jovanovića od god. 1911. a u njegovom čl. 179.


Kad ovo sve znamo, nastaje pitanje: da li je bilo stvarnih
i opravdanih povoda i razloga, da se ovako destruktivni
zakonski član 133. Zakona od 30. marta 1891.
protegne na čitavu državu?


Odgovor je posve kratak i jasan. Nije bilo ni razloga ni povoda, da
se to protezanje izvrši. Mi moramo biti svjesni, što je zapravo tim protezanjem
učinjeno i koje posljedice čekaju našu šumarsku privredu. Za
nas šumare van svake je sumnje, da naše šume, ako se čl. 133. bude
faktično u praksi provodio, idu u susret svom potpunom slišćavanju.
Tragika je u tome, što je jedan destruktivni član proširen na veliku teritoriju,
na kojoj će moći da ugrožava velika prostranstva šuma, da poništava
velike vrijednosti te da zatalasava i one mase naroda, koje su
dosad bar nekako respektovale šumu. Taj će prošireni član porušiti
današnji i onako maleni autoritet šumarskih lica; on će poljuljati osnove
solidne šumarske uprave i voditi ravno u ekonomsku propast.


Naposljetku, mi ćemo se zadržati i na načinu, kojim je izvršeno
izglasavanje ovoga člana. Narodna Skupština izglasala je
ovo proširivanje u formi hitnoga predloga, ma da za hitnju nije bilo nikakova
razloga. Hitnja je omogućila, da se o samom pitanju nije mnogo ni
raspravljalo, da nisu bili konzultovani šumarski stručnjaci ili bar ne oni,
koji imaju budnu šumarsku savjest i koji su u privrednim pitanjima prosti
od partijskih pogleda. Narodna Skupština, tačnije velik broj narodnih
poslanika, nije mogao ni da sluti, kako je dubok potres naše šumarske
privrede, što joj ga donosi ovaj član. Zato se moglo i desiti, da su se neki
narodni poslanici prosto užasnuli, kad su im šumarski stručnjaci, predočili
kobne posljedice člana 133. Hitnja na jednoj a strah da ne bi vlada dala
narodu više slobode nego opozicija, rodili su parlamentarno čudo, da su
se u ovoj tužnoj raboti našla i vlada i opozicija na jednoj liniji. Nas


12 Divjak: »Šumarstvo u Srbiji«. »Š. L.« 1923. Str. 330.


13 ........: „....... ...... y ...... o ......". „.. ..," 1909. .... 322.


14 ........ ..... ...: „.... ....... ...... . ......". ,.II1. ..." 1909. ....
287—289.


9