DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Gosp. N. piše, da sam upao u kontradikciju, što u početku te rečenice ističem, »da je iz uređajnih razloga neuputno stare hrastike izdvajati od ostalih sastojina« a dalje da dopuštam, da »nema opravdane zaprjeke, da se obuhvate kao jedinstveni uporabni objekat«. Gosp. N. kao da ne voli citirati sve, što se mora citirati, o čemu ćemo se i kasnije uvjeriti. Svaki savjestan čitalac opazit će, da je gosp. N. izostavio drugi sastavni dio te rečenice, po kojoj se vidi, da se ima pro domo, dakle u granicama već postojeće gospodarske osnove sastaviti ad hoc osnova o iskorišćavanju onih jedinica, u kojima se pojedine stare hrastove šume još nalaze. Radi se dakle o relativnom i apsolutnom izdvajanju starih hrastika. Nadalje riječ »neuputno« nije isto što i riječ »opravdano«. Kad bi mi rekli: »iako je neopravdano«, »ipak nema opravdane zaprjeke ...« i kad bi zagovarali apsolutno izdvajanje hrastika, moglo bi se govoriti o kontradikciji. Ovako moramo reći, da nas gosp. N. nije shvatio. Krive premise, kriva konkluzija! Natpis »jedinstveni uporabni objekt« za stare hrastike nisam upotrebio u smislu separacije već unifikacije postupka. Što su po navodu gosp. N. »hrastike odnjegovala stoljeća i u amanet ostavila današnjoj generaciji, da i ona za potomstvo nešto ostavi«, to su sentimentalnosti, koje u realnom životu ne igraju uloge, jer šumarstvo je privreda, realnost, proza. Daljnja napomena gosp. N., da bi u ovakovim slučajevima, gdje se moraju stare šume u kratko vrijeme iskoristiti, trebalo stvoriti zaklade za korist budućih generacija, dobra je. Ponavljam, da to treba učiniti od višaka ukoliko ih ima. Ukoliko se ne radi o višcima, stvarati zaklade značilo bi uskraćivati sadanje generacije, a to ne bi bilo pravedno. Moja rasprava ne bazira na hipotezama i eventualnostima. Ne razumijem, zašto je gosp. N. izvolio napisati, kako moja »rasprava pogoduje sadanjoj generaciji u neograničenom uživanju tako velikih i vrijednih dobara, kao što su stare hrastove šume«. — »Neograničeno uživanje« zaista je malo preširoki pojam za navode u mojoj raspravi. Pravoužitnici danas zaista još uvijek rasipavaju drvo, jer su kulturno i ekonomski zaostali. Ali priznajmo i to, da seljak u posljednje vrijeme ipak počinje štediti. Mi ga zakonskim sredstvima prisiljavamo donekle na štednju, a potpuno će ga prisiliti samo kultura i nužda, a to će biti s vremenom. Na str. 561. napisao sam: »Obratno, skraćeno uporabno doba zbog starosti, slabije kvalitete i teže izdržljivosti neke hrastove šume neka se kao prehvat užije na račun budućega gospodarskoga razdoblja«. Gosp. N. drži, da se teorijski ne može govoriti o »skraćenom« ili »neskraćenom« uporabnom razdoblju. Nisam teoretičar u stvarima uređivanja šuma i vjerujem, da to teorijski stoji. Poslužio sam se uređajnim izrazima, kako smo ih zatekli u službi za to, jer se inače ne bi mogli razumjeti. Kod brodske Imovne Općine jest operisanje sa »skraćenom« uporabnom dobom starih hrastika vrlo važno. Ono je bilo, a možda je i danas, temelj gospodarskih osnova. Pošto hrastici kvalitativno propadaju, skraćeno je njihovo vremensko iskorišćavanje, jer se nije mogao bez štete za vlasnika šume provesti ni približno neki razmjer a kamo ii poredaj dobnih razreda. Drugoga izlaska nije bilo. Tu su osnovu preispitali i odobrili oni šum. stručnjaci, koje gosp. N. velikom pohvalom ističe. Mi nismo bili saglasni ni sa duhom osnove ni 25 |