DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 29 <-- 29 --> PDF |
osjetljivije rasti od g. 1910. dalje. Iako starih slavonskih hrastika sve više nestaje, ne raste hrastovini cijena u očekivanom razmjeru, prema nacionalno-ekonomskom zakonu o potražnji i ponudi. Pošto je nepotrošna glavnica Brodske Imovne Općine u visini od cea 36,500.000 zlatnih kruna (god. 1917.) propala, misli gosp. N., da je uprav zbog te propasti naš otpor protiv vanrednoga prihoda a potom i protiv nepotrošne šumske glavnice. On to samo misli, a to nije dosta. U kritici treba svaku tvrdnju dokazati, a to gosp. N. nije učinio i ne može učiniti. Propast nepotrošne glavnice dala nam je povod za razmišljanje o naravi i postojanju vanrednoga prihoda i njegovoj aplikaciji na naš slučaj. Raspravljali smo samo načelno. Nije nam bila nakana »rekriminirati čine« bilo pravnih ili fizičkih lica, koja su morala pisati ratne zajmove za vrijeme svjetskoga rata. Sve je prije nego rekriminacija, ako sa par hladnih redaka prikažemo sudbinu nepotrošne glavnice, ne dirajući nikoga. Nama je bilo pred očima, da se pokaže, kako je s propašću te glavnice znatno umanjen imetak Brodske Imovne Općine i kako je nastalo toliko poremećenje u prihodima, da je postojeća osnova postala pravno i gospodarski bez valjanosti, te izbila potreba glavne revizije. Isto tako ne razumijemo, zašto gosp. N. drži još manje »opravdanim tužiti se danas, što Brodska I. O. prima kamate u papirnatim dinarima, koji su isto tako mnogo manje vrijedni od zlatnih dinara.« Ovo je samo jedna konstatacija, upoređenje sa pretrpljenim gubitkom u gospodarstvu, jer vlasniku ne može biti svejedno, primati 27.000 Din. u papiru ili 600.000 kruna ili dinara u zlatu u ime godišnjih kamata. Kakva je to rekriminacija? Iz ovakovoga pisanja kritike svaki trijezan i hladan čovjek mora da zaključi, da mi gosp. N. nešto predbacuje, »jer rekriminiram prošlost«, jer s takvim raspravljanjem nanašam štetu Imovnim Općinama, čiju je »upravu danas zbog poratnoga mentaliteta proužitnika teško voditi«. Ja naprotiv o tom ovako mislim: Pravi taksator mora da posluša svoga učitelja iz uređenja šuma, koji mu kaže, promatraj svaku promjenu u tvojoj šumi, pogotovo svaku promjenu u imovini, sve bilježi, studiraj, upoređuj, kako bi na istinskim podacima iz prošlosti mogao da gradiš sigurniju budućnost. Mislim, da nije rekriminacija prikazati u par redaka prošlost, razvitak i propast nepotrošne glavnice i kamata. Zar to nije prvi zahtjev kontrole gospodarstva? Ostavimo lične osjećaje u polemici o tako realnim poslovima, uzmimo olovku u ruke i računajmo! Više je Imovnim Općinama naškodilo nedostatno i nepravilno uređivanje šuma nego mnoge sjekirej sve ma kako istinski i objektivno pisane rasprave o Imovnim Općinama! Prelazimo navanredni prihod. Ja sam (str. 631. i 632.) napisao ovo: »Ne stoji računanje sa vanrednim užitkom u finansijskom gospodarenju; ne postoje vanredni užitci ni nepotrošna glavnica, već se radi o predhvatu.« Gosp. N. na to tvrdi: »To je mišljenje iz osnova pogrješno. U finansijskom pogledu iskorišćavanja šuma postoji vanredni prihod u punoj svojoj mjeri. Ta to proizlazi iz pojma definicije vanrednog prihoda, koji nastaje: ako je zbiljni etat veći od normalnog zbog suviška prezrelih starih sastojina; ako se ophodnja skraćuje, zbog čega je zbiljna drvna zaliha veća od normalne; 27 |