DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 31     <-- 31 -->        PDF

bolja stabla. Tako su ostajala lošija stabla, koja su nakon postignutoga
kulmena tekućega prirasta vegetirala, vegetiraju još i danas kraj minimalnoga
prirasta od 0.5 do 0.9 ms po jutru, a vegetirati će još vrlo dugo.
I upravo zato se živo zagovaralo, da se njihovo uporabno doba što više
produži u pretpostavci, da će slavonska hrastovina postati luksus drvo
i da će biti sve skuplja, što je bude manje.


Treba da se još upitamo, da li danas zemljišna renta starih hrastovih
sastojina nosi u opće jedan pozitivan kamatnjak? Ja za sebe ne vidim
tako daleko veću vrijednost u starim hrasticima nego normalnim hrastovim
sastojinama u 140-godišnjoj ophodnji, kako to gosp. N. navada.


Kad uvažimo i to, da se kod sadanjih prestarih hrastika radi o produkciji
u periodu od neko 200—350 godina, da treba u tom periodu vremena
naći i odgovarajuću rentu tla, onda nam ta daleko veća vrijednost
biva mnogo manja.


Pa kad bi ona i bila znatno veća, kakve bi to veze imalo sa abnormalnim
razmjerom dobnih razreda, sa potpunom prazninom srednjodobnih
sastojina?


Nauka o uređenju šuma smatra izvjestan šumski kompleks kao
jednu produkcionu cjelinu. Nekad su sve šume izgledale stare i jednolike.
U njima se probiralo. Po izvršenoj sječi digle su se mlade šume, najmlađi
dobni razred, i tako je išlo redom. Sječa prostorna po šestarskim
metodama kod Imovnih Općina novijega je datuma i mi, jasno, nismo još
stigli do srednjedobnih sastojina, već se u starim vrlo proređenim sastojinama
u onom slabom tekućem godišnjem prirastu nalazila djelomice
fiktivna masa srednjedobnih sastojina, kako smo to u našoj raspravi i
naveli. Mi dakle moramo ostati na terenu nauke o uređivanju šuma i
držati se njezinoga kompasa, inače zapadamo u kaos.


Dakle pošto ne postoji velika razlika vrijednosti sadanjih prestarih
i normalnih 140-godišnjih hrastovih sastojina, te pošto bi i eventualni
višak takvih vrijednosti imao po principima nauke o uređenju šuma u
šumama, a po načelima stroge godišnje potrajnosti, ići na račun vakantnih
dobnih razreda — ne može se u starim hrasticima raditi o vanrednom
prihodu. Pošto ne postoji vanredni prihod, ne postoji ni nepotrošna
glavnica, kako sam to u svojoj radnji naveo. Nastojat ću, da ovo i konkretno
dokažem čim prikupim podatke.


Što su dobri stručnjaci onoga doba (Durst) stvarali zakon o Imovnim
Općinama i u §-u 27. Naputka A. uvrstili ustanovu o vanrednom prihodu
u prestarim šumama, a što su noviji još bolji stručnjaci (Borošić) donošenjem
pomenutoga Naputka od g. 1903., dakle poslije 30 godina, taj
propis o postojanju i zaračunavanju vanrednoga prihoda u starim hrastovim
šumama posve dokinuli i na osnovu novijih i ispravnijih načela u
nauci o uređenju šuma propisali određeniji i jasniji pojam vanrednoga
prihoda — znak je rada i napretka u toj1 grani šumarstva. Moje je
mišljenje, da su potonji u pravu i na tome sam bazirao
svoje glavno tvrđenje u pogledu negacije
vanrednoga prihoda u starim hrasticima.


Poznato mi je, da su ovi potonji propisi na snazi i da su za mnoge
šume, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, sastavljene osnove i
obračunavani vanredni prihodi po Naputku iz g. 1903. Za to ne razumijem,
što je gosp. profesor istom povodom mojega pisanja uzeo u raspravu


29