DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 32 <-- 32 --> PDF |
pitanje egzistencije i zaračunavanja vanrednoga prihoda, dok mu je dužnost bila, da povede o tom stručnu kritičku raspravu, da se tako važni propisi dovedu u saglasnost sa naukom i dnevnim potrebama na šega šumskoga gospodarstva. Gosp. N. spominje i Zakon od g. 1894. i Naputak od g. 1903., koji da poznaje vanredni prihod i primjerom ga obračunava. Ovo posljednje ne odgovara istini, već se tamo primjerom obračunava p r e- h v a t. Ovo neispravno navađanje činjenica vodi me pomisli, i da je kritika napisana u brzini i da joj se već stoga razloga ne može prikloniti potrebna pažnja u cilju, da se moje stanovište kritički ocijeni. Qosp. N. nema dakle pravo ni sa teorijskoga ni sa zakonskoga gledišta. Zato očekujemo daljnju i konačnu diskusiju u ovom predmetu. Radi pravilnijega prosuđivanja čitavog ovoga predmeta osjećamo potrebu, da se osvrnemo još na jednu stvar. Qosp. Metlaš god. 1903., dakle baš one godine, kad je izišao poznati Naputak, sastavio je za neke stare hrastove šume obračun vanrednoga prihoda. Pošto je gosp. Metlaš napisao u uređajnom zapisniku, da vanredni užitak nastaje »ako je zbiljna zaliha jednaka ili manja od normalne ali se mora sjeći preko etata zbog prestarelosti najstarijih sastojina« — slijedi, da mu ili nije bio poznat § 36. Naputka od god. 1903., koji decidirano i konkretno govori o vanrednom prihodu i prehvatu, ili, ako jest, da je i on osporavao teorijsku ispravnost principa, izraženih u tom paragrafu i ako ne tako rezolutno kao gosp. N. Kako je gosp. Metlaš vrlo oprezan, naše je mišljenje, da mu prilikom sastavka spomenutoga uredajnog zapisnika nije bio poznat § 36. Naputka od god. 1903. 0 tom nas uvjerava i dodatak njegovom uređajnom operatu, kako ga citira gosp. prot N. »Ovo jasno zakonsko određenje ne stoji doduše u saglasju sa teorijom, po kojoj bi se taj, u novac pretvoreni dio šumske glavnice, smio potrošiti u ono doba, kada se usljed nezrelosti sastojina bude sjeklo manje, nego što redoviti prihod iznaša ili makar u ono doba, kad se šumska glavnica usljed tih sječa (se. nezrelih sastojina, opaska P.), koje su manje od redovitih, u naravi nadopuni do normale.« Jer još nije bio donesen savremeniji teorijski i praktično ispravniji način utvrđivanja i zaračunavanja vanrednoga prihoda po § 36. Naputka od g. 1903. Naprotiv, pošto je bio u zakonskoj snazi § 27. Naputka za Imovne Općine od g. 1881., nije mogao gosp. Metlaš da drugačije kvalifikuje vrst prihoda već jedino onako, kako je to zakon određivao. S ovim konstatuje gosp. M. vrlo važnu činjenicu, da propis §-a 27. Naputka A., koji ranije uživanje starih hrastovih šuma smatra vanrednim prihodom, nije u saglasju sa teorijom, već da se ima taj, u novac pretvoreni dio šumske glavnice, utrošiti u vrijeme parcijalnoga ili totalnoga vacuuma na redovitim prihodima. Ova reservacija gosp. M e 11 a š a vrlo je značaj na. Ona moju tvrdnju — da se ne radi o vanrednom prihodu nego o pred h vat u, dok u ment u je bolje od svih mojih ostalih argumentacija. Qosp. je Metlaš dakle posve saglasan s mojim teorijskim pogledom na postojanje vanrednoga prihoda i to je htio naročito naglasiti, jer kao da mu ta zakonska odredba nije bila u volji, ali, vezan jasnim zakonskim 30 |