DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ČLAN 133. ZAKONA 0 ŠUMAMA U PREDRATNOJ KRALJEVINI SRBIJI* Brzo, nenadano, dok se javnost, a napose šumarska, još nije pravo ni snašla, prihvaćena je u parlamentu hitnost predloga narodnog poslanika g. Kosanovića, da se na cijelu državu protegne član 133. Zakona o Šumama predratne Kraljevine Srbije. I kao što je u tom prijedlogu priznata hitnost , tako je još hitnije taj član i izglasan i protegnut na cijelu državu. Naše je Udruženje odmah čim je saznalo da je ovakav prijedlog podnesen, uputilo Predsjedništvu Narodne Skupštine predstavku dokazujući svu štetnost, koju će ovaj član proizvesti u našim šumama, kao što je proizveo i u šumama Srbije. Naša predstavka glasi: »Predsjedništvu Narodne Skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu. Povodom prihvaćene hitnosti predloga o proširenju na cijelu državu člana 133. Zakona o Šumama od 30. marta 1891., koji vrijedi na području predratne Kraljevine Srbije, čast je ovom Udruženju, da proti v tog a proširenj a podnese ovu činjenicama obrazloženu PREDSTAVKU. Član 133. zakona o šumama glasi: »Šumar, podšumar ili čuvar šuma kad uhvati nekog u goroseči ili s drvima na putu iz državne šume, dužan je o tome podneti pismeni referat opštinskom sudu u roku od 24 sata a najdalje za 5 dana. Kad opštinski sud primi referat, dužan je u roku od 24 sata izići na lice mesta i, u prisustvu šumara ili čuvara šuma i okrivljenog izvršiti uviđaj, koji će potpisati: šumar, kmet ili predscdnik i dva prisutnika. Ovaj uviđaj sud opštinski dužan je sprovesti nadležnoj vlasti u roku od 5 dana. Takav protokol ceniće se kao javna isprava po krivičnom postupku, i on je potpun dokaz protiv učinioca dela. No okrivljenom je dopušteno da se brani svima zakonim sredstvima, propisanim u krivičnom postupku.« Odredbe ovoga člana regulišu dakle formalnosti, pomoću kojih se dolazi do općeg dokaza za utvrđivanje djela gorosječe i krivične odgovornosti krivčeve. Ujedno ovaj zakonski propis imperativno određuje, da se sve označene formalnosti imaju bezuslovno ispuniti, jer se tek tako sačinjen protokol cijeni kao javna isprava po kriv. sud. postupku, koja može poslužiti kao potpun dokaz protiv počinioca djela. Tek na osnovu toga i takovog protokola mogu se primijeniti represivne mjere protiv okrivljenog lica. Represivnim je mjerama svrha, da kažnjavaju one, koji su u šumi počinili protupravne čine. Što jači je moralni učinak kazne, to efikasnije * Radi važnosti stvari donosimo ovu predstavku u cjelosti. — Uredništvo 35 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 38 <-- 38 --> PDF |
je i kažnjavanje kao represivna šumarsko-politička mjera. Da efekat kazne bude jači, potrebna je izvjesna brzina i kratkoća postupka u prosuđivanju šumskih prestupa. Zbog toga je za suđenje i kažnjavanje šumskih prestupa u zapadnim krajevima države već normiran naročiti brzi postupak, koji se razlikuje od običnog postupka. To je tako zvani mandatni i adhezioni postupak. Međutim postupak određen čl. 133. direktno se protivi takovorii brzom sudovanju. Zbog teških posljedica, do kojih je doveo neopravdan* i nepotrebni formalizam toga člana, bile su i njegove odredbe još u predratnoj Srbiji oštro kritikovane. Na osnovu stečenih loših iskustava već godine 1911. ozbiljno se nastojalo, da se nemoguće formalističke odredbe toga člana modikuju. [Originalnoj predstavci priložen je izvadak iz »Novog Projekta Zakona o Šumama« s komentarom gosp. Dr. G. St. Jovanovića, kojim je projektom bitno izmijenjen tekst staroga člana 133.] Razlozi navedeni u tom komentaru takove su prirode, da teško pogađaju formalističke odredbe člana 133. Taj član direktno veže ruko šumarsko-policijskhn organima i sprečava ih u vršenju njihove dužnosti. Naprotiv kradljivcima i bespravnim g o r o s j c č a m a daje obilne prilike da izmaknu zasluženoj; kazni. Taj je zakonski propis mnogo doprinco upropašćivanju i devastaciji šuma predratne Kraljevine. Srbije. Do istih će nemilih posljedica sigurno dovesti i u ostalim krajevima države, samo ako se i na njih proširi. Formalističke odredbe toga člana nemoguće je provesti u najvećem dijelu slučajeva i pored najbolje volje. Tako je fizički nemoguće da čuvar šuma, čiji je srez udaljen od općinskog poglavarstva po 5—6 a i više sati, za svaku opaženu krađu drva ide u općinsko poglavarstvo da podnese pismeni referat i zatim da se već slijedećeg dana sa predsjednikom ili kmetom i još dva prisutna vraća na lice mjesta. U još većoj mjeri vrijedi to i za općinske činovnike onih općina, u kojima ima i po desetak čuvarskih srezova, što nije rijedak slučaj u pojedinim planinskim krajevima. Ti ne bi mogli izvršiti sve potrebne uviđaje pored najbolje volje ni onda, kad nikakav drugi posao ne bi vršili. Svrha tih uviđaja jest svakako ta, da se općina postavi kao neka kontrola nad čuvarom šume, da ovaj ne bi tobože podnosio lažne prijave. Kod toga se nikako nesmije zaboraviti, da takova kontrola ne postoji nad žandarmima, financima, poljarima, pudarima, monopolskim straž.arima, čuvarima željezničkih pruga, nadzirateljima kanala i t. d., dok postoji nad lugarima, koji su isto tako organi javne bezbednosti kao i svi ostali. Svima se vjeruje samo ne državnim lugarima, koji č u v a j u otvorena i lako pristupna dobra — državne šume. Da nelogičnost toga člana bude još veća, ta se kontrola zavodi samo nad državnim čuvarima šuma, jer zakon izrično kaže : »U gorosječi ili sa drvima na putu iz državne šume«. Za ostale šume privatne, općinske i t .d. izgleda da ta odredba ne važi. Zar su državni šumski organi u vršenju šumsko-policijske službe manje savjesni od ostalih, koji redovno ni nemaju kvalifikacije državnih lugara? Nadalje zar je ta kontrola općinskog poglavarstva potrebna i nad fakultetski obrazovanim ljudima, jer ti propisi važe podjednako i za šumare i podšumare, a ne samo za čuvare šuma — lugare. 56 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Šumarskom činovniku, koji nikada ne vrši direktno šumsko-obrambenu službu, apsolutno je nemoguće podnijeti tužbu protiv nekoga kradljivca, kojega u šumi zatekne slučajno, vršeći ostali svoj posao. On ne može da napusti posao, radi kojega je izašao u šumu, kao što je sjetva, sadnja, procjena, doznaka, pregledavanje srezova i t. d. i koji posao traje duže vremena, pa ići u udaljeno općinsko poglavarstvo radi podnošenja tužbe protiv slučajnog zatečenog krivca i zatim se ponovno vraćati u šumu na »lice mjesta«. Takav će krivac ostati neprijavljen, a u narodu će zavladati vjerovanje, da šef uprave ne pridaje bespravnoj sječi takovu važnost kao lugar. Doći će se do zaključka, da je šumar bolji od lugara, jer on ga nije ni tužio, iako ga je na sječi zatekao. Stoga, ako se ovaj zakonski član protegne na cijelu državu, moglo bi se desiti, da bi šefovi uprava, pored sve volje, dosta rijetko poduašali referate općinskom poglavarstvu, jer se ne može dozvoliti, da stručno sastavljenu tužbu provjeravaju ljudi bez ikakove stručne spreme . Ovakovom zakonskom odredbom primorava se čuvar šume, koji je zatekao čobanina na vrh Kapele ili Velebita, gdje je iz obijesti posjekao nekoliko drveta, da napusti sav posao, da slazi po 5—6 sati u općinu, tamo da podnosi tužbu i da se sutradan ponovno vere na vrh Velebita ili Kapele sa predsjednikom općine (koji ima stotinu prečih posala) i dva građanina, kojima će u prisustvu okrivljenoga, koji je moguće već na drugoj planini, pokazati da je sječa zaista vršena. Te nemoguće formalističke odredbe toga člana sigurno bi bile već odavna izmijenjene, da nastale ratne prilike nisu omele redovan zakonodavni rad na dugi niz godina. I sad se predlaže da se taj član, čija se šteta odavno uvidjela, protegne i na sve ostale krajeve sadanje države, čiji su šumarsko-politički i ekonomski odnosi mnogo komplikovaniji i heterogeniji. To .proširenje značilo bi rušenje temelja svakoga racijonalnijeg šumskog gazdovanja. 1 to u doba, kad zbog provedene redukcije državnog osoblja jedan lugar čuva po dva i tri nekadanja čuvarska sreza. Pored toga u krajevima van područja predratne Srbije na snazi su drugi zakoni o šumama. Doneseni su u drugo doba i pod drugim prilikama, pa je stoga drugačija i njihova šumarsko-politička a i pravna osnovica. Unašanjem u njih izoliranog člana 133. mijenja se i čitavi sistem kažnjavanja tih zakona, što bezuslovno dovodi do kaosa u sudovanju. Stoga, ako se nalazi da odredbe zakona o šumama u krajevima izvan područja predratne Srbije ne odgovaraju sadanjim prilikama i potrebama, tada treba donijeti jedinstveni zakon o šumama za cijelu državu, koji će po izvjesnom sistemu jednoobrazno regulisati čitavi sklop pitanja, koja su time u vezi. Takav jedinstveni zakon bio bi važna spojka u nizu zakona, kojima je svrha, da se provede potpuno unifikacija našeg socijalnog i ekonomskog zakonodavstva. Parcijalno rješavanje tako važnih pitanja bit će od štete ne samo po šumarsku struku nego i po cjelinu. Protiv donošenja jedinstvenog zakona o šumama za područje cijele države nema nikakovih stvarnih zapreka. Ta se potreba uvidjela već odavna pa je Jugoslovensko Šumarsko Udruženje u vezi sa oficijelnim projektom Ministarstva Šuma i Rudnika izradilo potpuni projekat jedinstvenog novog zakona o šumama još g. 1923. Taj se projekat nalazi kod Ministarstva Šuma i Rudnika. 37 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Na osnovu svega izloženoga čast je ovome Udruženju, da u ovom predmetu stavi slijedeće konkretne predloge: 1. Da se odredbe 133. člana o šumama od 30. marta 1891., koji vrijedi na području predratne Kraljevine Srbije, nikako ne protežu na ostale dijelove države, jer su formalističke o drebe toga člana štetne po racijonalno gazdovanje, a uz to i neprovedive kraj malenog broja čuvarskog osoblja. 2. Da se ne pristupa nikakovom parcijalnom rješavanju šumarsko. političkih pitanja. 3. Da se što prije pristupi donošenju jedinstvenog zakona o šumama za cijelu državu, čiji su motivi i tekst već odavna izrađeni i spremljeni kod Ministarstva Šuma i Rudnika.« Radi ovog člana, kao i radi ostalih po šumarstvo važnih pitanja sazvana je bila sjednica glavne uprave u Beogradu za 16. i 17. decembra 1927., na kojoj je ovo pitanje ponovno raspravljano. Kao što je članovima već poznato, glavna je uprava sazvala vanrednu glavnu skupštinu, na kojoj će sva ta pitanja biti raspravljana i po njima donesene rezolucije. Za svaku temu i predmet odabrani su i referenti, koji će skupštini referirati, pak je tako za ovaj predmet odabran gosp. profesor univerziteta dr. Doka Jovauović, koji kao predratni šumar Kraljevine Srbije i autor poznatoga projekta iz godine 1911., u tančine poznaje svu štetnost ovoga člana. Mi molimo sve kolege, koji su po ovom članu već uredovali, da svoja opažanja i iskustvo o dejstvu ovoga člana po naše šumarstvo jave pismeno što prije gosp. dru. Đoki Jovanoviću, profesoru univerziteta, Beograd, Poljoprivredni fakultet. L´article 133 de la Loi sur les forets de Serbie d´avant guerre, étant élargi sur tout le territoire du Royaume, est considere comme extremement préjudiciable a l´économie forestiere yougoslave. Rédaction 58 |