DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 38 <-- 38 --> PDF |
je i kažnjavanje kao represivna šumarsko-politička mjera. Da efekat kazne bude jači, potrebna je izvjesna brzina i kratkoća postupka u prosuđivanju šumskih prestupa. Zbog toga je za suđenje i kažnjavanje šumskih prestupa u zapadnim krajevima države već normiran naročiti brzi postupak, koji se razlikuje od običnog postupka. To je tako zvani mandatni i adhezioni postupak. Međutim postupak određen čl. 133. direktno se protivi takovorii brzom sudovanju. Zbog teških posljedica, do kojih je doveo neopravdan* i nepotrebni formalizam toga člana, bile su i njegove odredbe još u predratnoj Srbiji oštro kritikovane. Na osnovu stečenih loših iskustava već godine 1911. ozbiljno se nastojalo, da se nemoguće formalističke odredbe toga člana modikuju. [Originalnoj predstavci priložen je izvadak iz »Novog Projekta Zakona o Šumama« s komentarom gosp. Dr. G. St. Jovanovića, kojim je projektom bitno izmijenjen tekst staroga člana 133.] Razlozi navedeni u tom komentaru takove su prirode, da teško pogađaju formalističke odredbe člana 133. Taj član direktno veže ruko šumarsko-policijskhn organima i sprečava ih u vršenju njihove dužnosti. Naprotiv kradljivcima i bespravnim g o r o s j c č a m a daje obilne prilike da izmaknu zasluženoj; kazni. Taj je zakonski propis mnogo doprinco upropašćivanju i devastaciji šuma predratne Kraljevine. Srbije. Do istih će nemilih posljedica sigurno dovesti i u ostalim krajevima države, samo ako se i na njih proširi. Formalističke odredbe toga člana nemoguće je provesti u najvećem dijelu slučajeva i pored najbolje volje. Tako je fizički nemoguće da čuvar šuma, čiji je srez udaljen od općinskog poglavarstva po 5—6 a i više sati, za svaku opaženu krađu drva ide u općinsko poglavarstvo da podnese pismeni referat i zatim da se već slijedećeg dana sa predsjednikom ili kmetom i još dva prisutna vraća na lice mjesta. U još većoj mjeri vrijedi to i za općinske činovnike onih općina, u kojima ima i po desetak čuvarskih srezova, što nije rijedak slučaj u pojedinim planinskim krajevima. Ti ne bi mogli izvršiti sve potrebne uviđaje pored najbolje volje ni onda, kad nikakav drugi posao ne bi vršili. Svrha tih uviđaja jest svakako ta, da se općina postavi kao neka kontrola nad čuvarom šume, da ovaj ne bi tobože podnosio lažne prijave. Kod toga se nikako nesmije zaboraviti, da takova kontrola ne postoji nad žandarmima, financima, poljarima, pudarima, monopolskim straž.arima, čuvarima željezničkih pruga, nadzirateljima kanala i t. d., dok postoji nad lugarima, koji su isto tako organi javne bezbednosti kao i svi ostali. Svima se vjeruje samo ne državnim lugarima, koji č u v a j u otvorena i lako pristupna dobra — državne šume. Da nelogičnost toga člana bude još veća, ta se kontrola zavodi samo nad državnim čuvarima šuma, jer zakon izrično kaže : »U gorosječi ili sa drvima na putu iz državne šume«. Za ostale šume privatne, općinske i t .d. izgleda da ta odredba ne važi. Zar su državni šumski organi u vršenju šumsko-policijske službe manje savjesni od ostalih, koji redovno ni nemaju kvalifikacije državnih lugara? Nadalje zar je ta kontrola općinskog poglavarstva potrebna i nad fakultetski obrazovanim ljudima, jer ti propisi važe podjednako i za šumare i podšumare, a ne samo za čuvare šuma — lugare. 56 |