DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 42     <-- 42 -->        PDF

NAUKA I PRAKSA


Upotreba drvenoga uglia u industriji za štavljenje. Prema vijestima iz stručnih
industrijskih krugova otvara se novo polje upotrebi drvnoga uglja u kožarskoj
industriji. To je dobivanje tvari za stavljene iz drvnoga uglja. U Njemačkoj su
patentirani novi načini dobivanja ovih tvari.


Evo u čemu su ti načini. Fino smrvljeni drveni ugalj sa 14.8 % kisika zamuti
se u vodi, doda mu se 95% dušične kiseline i lagano zagrije do vrelišta. Nakon varenja
od 12 sati destiluje se najveća čest tekućine i opet pritače 95% dušična kiselina.
Ova se tekućina zagrijava dva dana a onda se destiluje nemalo čitava preostala
vodenasta dušična kiselina; najposlije dolazi vakuum. Tekućina se u više mahova
isparava sa vodom. Kruti ostatak smrvi se u prah. Dobiveni produkat je narančast
ili žućkast, potpuno se otapa u vodi i posjeduje dobro svojstvo štavljenja. Kožari
ovom novom sredstvu za štavljenje pridaju ove osobine. Ono čuva kožu od suviše
velikog bujanja, ubrzava proces štavljenja, čini ga temeljitijim i daje koži svjetliju
boju. Dodavanjem nekih tvari, njegove se osobine uvećavaju.


Iskorištavanje drveta za štavljenje prošlo je u posljednjih 50 godina nekoliko
faza. Hrastove šume guljače morale su biti napuštene radi njihovog slabog rentabiliteta.
Dobivanje ekstrakta ograničeno je u glavnom na one države, koje imadu
potrebnu sirovinu (hrastovina, kestenovina, smrekova kora, rujevina). Ovim načinom,
izgleda, mogla bi se stvoriti nova i prostrana oblast iskorišćavanja drveta odnosno
drvnoga uglja.


Vještačka naita. Do nedavna je prirodna nafta služila skoro isključivo kao
jedini izvor za eksplozivna goriva. Iz sirove nafte destilacijom (frakcijoniranjem)
dobiva se eter, gazolin, benzin, ligroin, petrolej, parafini i teška ulja. Gazolin se
najviše upotrebljava za aeroplanske motore, benzin za pogon automobila i nekih nepokretnih
motora; petrolej — za specijalne motore (traktore, lokomobile, mašine
za brodove).


Upotreba derivata nafte svakim danom sve više raste, jer se i broj eksplozivnih
motora uvećava. Naprotiv svjetske se zalihe nafte katastrofalno smanjuju. Računa se,
da danas sirove nafte ima samo još za nekih 20 godina. Evropske se države već davno
bave problemom vještačke nafte. U Francuskoj, sa obzirom na krizu za pogon automobila,
uzima se smjesa alkohola sa benzinom ili benzolom. Talijani su uveli obaveznu
upotrebu izvjesnog procenta alkohola za pogon automobila. Njemačka se već
bavi produciranjem sintetičkog alkohola iz uglja i vode i pretvaranjem uglja u ulje
(Berginsov postupak). Njemačka za vrijeme svjetskog rata prva je počela raditi na
ovom. problemu te je upotrebom tetralina, benzola i alkohola, dobivenih iz ugljena, dala
prvi dokaz da je ovaj problem realan. Danas na području »problema vještačke nafte«
najviše radi Francuska. Tamo je »carburant national« pitanje, kojim se bavi i opća
i stručna javnost. Stručnjaci i naučenjaci došli su već do znatnih rezultata. A i Engleska
i Amerika sa isto tolikim interesovanjem rade na ovom pitanju.


40




ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 43     <-- 43 -->        PDF

U našoj državi ovo je pitanje tek pokrenuto. Prvi je bio g. iug. N. Popović svojim
predavanjem u Beogradu. Udruženje Jugoslavenskih Inženjera i Arhitekata pomoglo je
krenuti ovo pitanje sa mrtve točke. Sada smo radom gg. ing. F. U. Podbrežnika i ing.


S. Schmidek-a* došli do jedne edicije, koja opširno prikazuje mogućnosti i načine, kojima
taj problem može, biti riješen.
Gg. autori vide riješenjc problema našeg »naeijonalnog eksplozivnog goriva« u
alkoholu, drvu, drvnom ugljenu, smoli, ugljenu, vještaćkom antracitu, lignitu, tresetu
i uljanim škriljevcima. Svakomu od ovih posvećena je pažnja, jer svaki može biti
izvorom produkata zamjene prirodne nafte, koje mi uvažamo godišnje za 250,00(1000
dinara. Mogućnost eksploatacije pomenutih produkata tretiraju autori sa gledišta teorijskog
i praktičnog. Polazeći od kemijskog sastava produkta gg. pisci na osnovu u
inostranstvu izvršenih pokusa detaljno pretresaju, da li uopće postoji mogućnost iskorišćavanja
(preradivanja, fabrikacije) dotičnog produkta u našoj državi. Važno je što
su autori strogo realni: svako pitanje rješavaju sa gledišta rentabilnosti. Pored toga
vidi se i primjena strogog kriterija, izgrađenog na osnovu vlastitog iskustva.


U prvom dijelu knjige nalazimo prikaz nafte, njenog dobivanja, destilacije i rafiniranja,
upotrebe njenih derivata te prikaz načina pretvaranja teških ulja u laka ulja
nafte (kraking i kataličke metode).


Drugi dio posvećen je direktnoj zamjeni nafte i to u prvom redu benzolu, etilnim
i metilnim alkoholom. A i drveni ugalj kao gorivo u gazogeneratorima danas već igra
znatnu ulogu u ciklu eksplozivnih goriva. Doduše nismo još došli do upotrebe ugljena
na turističkim automobilima, ali i na tome polju već se radi te su mnoge prijašnje zapreke
već odstranjene. Tako na pr. jedna od glavnih zapreka — mala gustina — odstranjena
je aglomerisanjem drvnog ugljena.


G. Ing. Podbrežnik predskazuje veliku budućnost našem drvnom ugljenu, ali
uporedo s tim i konstatuje, da je paljenje ugljena u žežnicama (kopama) postaje nerentabilno.
Zato predlaže prelaz ka industrijalizaciji — paljenju ugljena u pokretnim i
nepokretnim aparatima (peći).
Drugi šumski produkt, koji bi mogao igrati ulogu u riješenju problema vještačke
nafte, — smola u obliku terpentina i produkata destilacije kolofonija — smolnog benzina.
Osim drvnog ugljena i smole direktnoj zamjeni nafte tnogu poslužiti i naftalin,
tetralin i životinjska ulja te bituminozni škriljci (naslaga potonjih ima i kod nas u
znatnoj količini).


U trećem djelu autori raspravljaju o ugljenu i tresetu, kao izvozu eksplozivnih
goriva, vještačkom antracitu, oplemenjivanju ugljena i t. d. Nameće se misao o pretvaranju
našeg lignita i smedeg ugljena u crni ugljen i vještački antracit.


U svome radu pisci su pokušali da daju prikaz dosadanjeg nastojanja oko rješavanja
problema vještačke nafte. Treba priznati da im je to uspjelo. Pokraj toga vodila
ih je težnja, da ispomognu otadžbinu u nacijonalno-ekonomskom razvitku te u cilju
njene odbrane. Pisci, gledajući u riješenju problema naeijonalnog eksplozivnog goriva i
nacijonalno-odbranbeni problem, posvećuju knjigu Narodnoj Odbrani i Zemaljskoj Hemijskoj
Straži. I. P. I.


........


............. ......... ..... .... .... ...... je .......... ,,..." (.. 10.
........ 1027. ... 1111.) onaj ..... ........ ......, .... .... ...... ........ ........
y ........


* Ing. Fran D. Podbrežnik i ing. Slavko Schmidek: »Problem veštačke nafte«.
Beograd 1927.
41