DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kraj tako nedostatnoga citiranja otežano je objašnjavanje stvari. Pa kad bi i samo ono bilo napisano, što je g. N. skresano citirao, dalo bi se i to braniti i dokumentovati. Ne mora jedan čovjek sve da zna. Treba pročitati naše »Šumarske Listove« od početka, (i članak g. Zigmundovskoga o gradiškoj Imovnoj Općini god. 1877.) do najnovijega vremena, zatim čuti referate činovnika pojedinih I. O. na anketama iz g. 1925., pa nećemo biti optimiste kao g. prof. i na osnovu toga optimizma hladno, naučenjački izreći svoj sud. Ali, ponavljam, ovo ne bi trebalo ni spominjati, da je g. N. ne samo formalno potpuno citirao moj navod već ga i stvarno shvatio. Da je u manje krupnim podhvatima bilo kod Imovnih Općina upravo uzornih radova o tom nema sumnje i mi smo to naročito i spomenuli. Poznato je, da smo u sitnicama redovito veliki. Imamo i uzornih mladih kultura, uzornih mladih šuma, imamo više toga i obratno. Odlučno je, što smo htjeli reći, da upravo glavni inicijatori, režiseri a po tom i njihovi akteri glavnoga gospodarskoga rada I. 0. naime uredjivači šuma, nisu uspjeli u svojem radu iako su radili po svojem najboljem znanju i uvjerenju. Prve naše eksperimente uredjivanja šuma po šestarskim metodama po teorijskim početnicima taksatorima kod nas osjetile su dobro sve Im. Općine na svojim ledjima, jer se najvažnijoj produktivno tehničkoj strani nije posvećivala potrebna pažnja, već samo taksaciono tehničkoj. Slično je sa mnogim zem. zajednicama. Zašto ne bi ovu istinu priznali? Svaki početak je težak. Čovjek daje ono što ima. Čemu gurati glavu u pijesak? Duboko se klanjamo sjenama naših velikana taksatora, ali valja reći da rezultati njihova, rada nisu mogli da zadovolje mnogoga od nas. G. N. osvrće se na moju primjedbu, da smo »zadojeni njemačkim šumarstvom nesvjesni spriječavali pogdjekad pašu, gdje i nije trebalo. Smetala nam je u otvorenoj šumi stopa govečeta, jer se pritiskom smanjuje produktivnost tla«. Q. N. želi znati što znači ova moja rekriminacija, Moji su mnogi drugovi ovo odmah shvatili. Ova rekriminacija ili bolje ovaj refleks na naše opće šumarske prilike znači, da smo dobro imitovali Nijemce, naše učitelje šumarstva, u sporednijim, sitnijim stvarima, kakva je primjerice paša, da od drveta nismo vidjeli šume ni naroda, da smo zaboravili, kako šumarstvo nije prva karika u lancu narodne privrede i da mi naše šumarstvo ne možemo uokviriti tako kruto, kako su Nijemci uredili svoju baštu, voćnjak, oranicu, livadu pa i pašnjak, ukoliko ga imaju. Mi uredjujemo naše šume i seljačke, bez obzira ima li naš seljak u kući štednjak ili voćar ili gnojnicu, živi li od zemlje ili stoke. Mi ne možemo našim šumskim propisima prisiliti našega stočara, da nahrani blago u staji, zabranivši mu pristup u sve naše preborne šume. I tu sebe zavaravamo, jer u sve ovdašnje i državne i komunalne preborne šume ide stoka osim u nove sječine. Značenje je dakle ovoga refleksa u tome, što treba proučiti odnos njemačkoga seljaka prema šumi u odnosu prema našem i prema tomu u nas drugačije normirati pitanje paše. Ne mora kapitulirati ni šuma ni stoka. Može se naći neko kompromisno riješenje, kako sam ga napomenuo u odnosnom dijelu moje radnje. Stvar je u prvom redu naših učitelja šumarstva, da konsultujući nas iz prakse u raznim stručnim pitanjima, nadju riješenje, koje će odgovarati našim prilikama. Mi znamo da u borbi izmedju paše i šume popušta šuma, ali znamo i to, da nam stočari skupo vraćaju naše nekad i pretjerano postupanje u pogledu paše. Q. N. piše, da se »paša i šuma slažu kao voda i vatra«. Ja bi rekao, da je šteta od paše relativna i stoji u obratnom razmjeru sa površinom šume odnosno brojem stoke a zavisi i od godišnje dobe, u kojoj se ona vrši, o vrsti uzgoja, vrsti i kvaliteti podmladka, vrsti stoke i t. d. Rekao bi, da mnoge naše šume imaju neracionalan izgled više kao posljedica našega slaboga stručnoga rada ili slaboga uredjenja, nego kao posljedica paše 44 |