DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 47 <-- 47 --> PDF |
0 ovome bi se dalo a i trebalo bi posebno raspravljati. Ne valja odmah proglasiti kao aksiom apsolutnu zabranu paše a u praksi tu zabranu ne moći vršiti. To je najlakše. Proučavati bi trebali još mnogo toga u pogledu paše! Zanimalo bi nas, kako bi se na pr. u Primorsko-krajiškoj oblasti napose u području krša, koji je g. N. dobro poznat, u praksi silio narod na naprednije stajsko gospodarenje uz što veću proizvodnju krmnog bilja, a po tom i djubra. Kako bi se našeg krajišnika »dovelo već jednom do spoznaje, da množina njegove stoke mora stajati u nekom razmjeru sa površinom obradjene zemlje, oranica, livada«? Rado bi mi iz ovih krajeva da nas tko o tom pouči i uvjeri, kako bi seljak rnogao da drži onoliko stoke, koliko dozvoljava njegova obradjena zemlja, kad ona ne može da prehrani ni njega već ga dobrim dijelom hrani stoka, koju on ne može kod kuće da ishrani. Rado bi na ovo čuti odgovor od g. N., koji u svojim primjedbama na str. 300. piše, da »u prirodi nema skokova, nego se sve razvija svojim normalnim prirodnim putem«. Možda kod našega seljaka, koji je prototip konservatizma, ima abnormalnosti, pa će on »prisiljen« po nama šumarima preko noći da drži blago u staji?! G. N. piše dalje, da je sjeći hrastovo stablo u 80-toj godini, kad je kvantitativni prirast najveći, isto tako štetno, »kao kad bi napredan seljak mladu kravu muzaru prodao mesaru«. Zaista, kraj površnoga posmatranja to tako i izgleda. Ali, kad se u stvar bolje pogleda, onda je racionalnije posjeći hrast u 80 godini i dati ga pravoužitniku nego čekati još 40 do 50 godina, dok taj hrast ne postigne maksimum svoje vrijednosti, a to je u dobi od cc. 120 do 140 god., prodati ga i, u koliko nemamo prorednoga materijala, kupovati za svoje članove čamovinu izvan teritorija imovne općine, da s njom pokriju potrebu na gradji. Jedan m3 takve hrastovinc, što ju mi moramo nekada dati pravoužitniku, stoji Im. Općinu na panju na pr. 150 Din. Jedan kubni metar mekanoga obloga drveta postavljen na najbližu željezničku ili brodarsku stanicu u području Imovne Općine košta ju danas najmanje 1800 dinara. Uračunamo li X puta veće podavanje mekanoga drveta pravoužitniku nego tvrdoga u hrastovim kao i kamate kroz 40 do 60 godina, gubitak za Imovnu Općinu izlazi mnogo veći tako, da racionalan gospodar neće poslušati g. N. Razuman će seljak prodati dobru kravu muzaru mesaru za dobre pare onda, kad mu taj kapital, krava, ne nosi onoliko koristi, kolike su investicije, nabava i hrana odnosno, kad litru mlijeka dobije u selu mnogo jeftinije, nego što ga košta mlijeko vlastite krave. G. N. nije zadovoljan s mojim izrazom »spekulativno« gospodarenje već voli izraz »financijalno«. Istina, nama je svejedno, kako da se krsti ono nastojanje čovjeka, koje ide za tim, da mu raspoloživi kapital, in concreto šumsko tlo, nosi što veću rentu. Je li za državni monopol ili koje drugo državno preduzeće bolja riječ financijalno ili spekulativno, nije tako važno. Ministarstvo financija može gospodariti financijalno a može i spekulatvno. Po mojem je mišljenju pregnantniji izraz spekulativno ili fiskalno. A ideala nema ni u finansijama, ni u fiskusu kamo li u spekulaciji!! Podloga svim našim težnjama naskroz je prozaična i realna a ne platonska ili idealna, izraz »spekulativno« ne može škoditi ugledu šumarske nauke kako tvrdi g. N., jer šumarstvo pogotovo nauka o uredjenju šuma nije dio egzaktnih već aplikovanih nauka. Po vječnim zakonima prirode također se šumarska nauki ne može i ne smije povoditi, već mi prifrodne zakone treba da reguliramo u pravcu najveće rente tla. Ne možemo pustiti jelu da nam raste do 500 godina ili hrast do 800 god. starosti. Ovo naglašava naročito nauka o uredjenju šuma, koja nam se bila nametnula za diktatora u šumarstvu, nastojeći sputavati te prirodne zakone i preko potrebne i korisne mjere. 45 |