DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Oštrina ovih zakonskih naređenja, naročito ona, koja se odnose na eventualno slabljenje dokazne moći referata, podvučena je brojnim riješenjima nadležnog Ministarstva.1 Da bismo mogli shvatiti pravne, moralne i ekonomske posljedice ovakvog zakonskog naređenja, potrebno je da zagledamo u i s t o r i j a t ovog a član a Zakona o Šumama u predratnoj Kraljevini Srbiji. Pfvi projekat Zakona o Šumama, što ga je izradio Jevrem Novaković, 2, sadržava posve drukčije propise o isljeđivanju krivičnih djela. Evo tih propisa: »Čl. 105. Istraživanje i hvatanje gorosečaca i drugih šumskih štetočina, vršit će po zvaničnoj dužnosti na dostave okružne šumarske uprave one policijske i općinske vlasti, u čijem je području kaznivo delo izvršeno, u svemu, po postojećim pravilima, kao što se ostala kazniva dela izviđaju, u koliko to ovim zakonom ne bude drugčije naređeno. Čl. 106. Policijske vlasti dužne su svako dostavljeno im po ovome zakonu kaznivo delo, odmah u postupak uzeti i čuvarima šuma u pogledu hvatanja goroseča i drugih štetočinja, brzo i bez odlaganja ukazivati pomoć.« Po Novakovićevu projektu isljeđivanja krivičnoga djela, istina, vrše policijske i općinske vlasti, no na osnovu prijave nadležne šumske uprave. Po tom projektu šumarska lica dobivaju dominantan položaj, jer su im policijske vlasti dužne »brzo i bez odlaganja ukazivati pomoć«. Drugi projekat Jevrema Novakovića3 još jače naglašava ovaj dominantni položaj šumarskih lica. Čl. 139. toga projekta kaže: »Protokoli šumara, pomoćnika ili čuvara, koje ova lica sastave kad krivca uhvate na delu. punovažan su dokaz o učinjenom delu i kakvoći (čl. 21.)«. Očito je, da je Novaković već pred ravno 40 godina bio svjestan važnosti zaštićivaaja vjerodostojnosti protokola i iskaza šumarskih lica, a naročito njihovih posljedica. No već u prvoj narednoj redakciji, tačnije u Zakonu o Šumama od 2. avgusta 1898., koji je nešto dopunjen i izmijenjen 16. maja 1902., nalazimo kobnu ustanovu današnjeg čl. 133. Znači da sva dalekovidnost Jevrema Novakovića. sva njegova ljubav za šumarsku privredu otadžbine i svo nastojanje i borba ostalih šumarskih lica nisu mogli da nose ploda dulje od 7 godina. Ali naročito godine 1904. počinje žestoka borba između šumara na jednoj a poslanika na drugoj strani. Važno je znati kakvo je bilo opće raspoloženje i mišljenje naroda u Srbiji o šumarskoj privredi uopće a Zakonu o Šumama napose te pod, kakovim je prilikama donesen sam zakon odnosno njegoye izmjene i dopune. Ovo je važno znati, da bi se moglo rasuditi, da li je i današnja situacija uistinu takova, da bi se moglo opravdati ovo protezanje čl. 133. na cijelu državu odnosno na sve kategorije šuma. Mi ćemo prepustiti da o tome govore kompetentni znalci srbijanskih prilika. 1 .......: „........ .............". ....... .1925. .... 77—81. 2 Novaković: »Nacrt šumskog zakona za Kraljevinu Srbiju«. »Š. L.« 1884. Str. 183—204. 3 Novaković: »Predlog za Zakon o Šumama«. »Š. L.« 1888. Str. 277—290330—347. 5 |