DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Ćirković,4 prikazujući prepreke u radu i borbe oko donošenja Zakona o Šumama kaže ovo: »Razni i mnogobrojni demagozi uticali su sa sviju strana da se donašanje ovog tako potrebnog zakona pošto po to omete, navodeći kao razlog da bi.taj Zakon bio samo jedna reakcijonarna mera uperena čisto protiv naroda i njihovih interesa.« Divjak5 ovako karakteriše opći borbeni stav naroda prama šumi: »Velike mase neupućenoga naroda od dana novoga stanja u Srbiji pa do dana donašanja novoga Zakona o Šumama (misli onaj od 23. marta 1904.) sa žudnjom je očekivala čas, kad će biti ukinute šumske uprave u zemlji i dozvoljeno slobodno rukovanje sa šumama.« Srećom ta žudnja — zaslugom srbijanskih šumara — nije postala realnošću. Dakle je karakteristično za prosuđivanje prilika, pod kojima su se donosili Zakoni o Šumama u Srbiji, da je osnovna tendencija bila: dokinuti svako upravljanje šumama i izručiti šume slobodnoj raspoložbi naroda. Tu se jasno vidi ona vječno ista slika, da u času rađanja ili proširivanja slobode naroda šume mora da proživljuju najteže i najveće kušnje. Sa gledišta prilika predratne Kraljevine Srbije, tačnije sa gledišta tadanjih šumara, moglo se sa pravom reći, da je za ono vrijeme pridržavanje čl. 133. manje zlo nego bi bilo posvemašnje ukidanje šumskih uprava. Da vidimo sad kakovim je posljedicama urodilo praktično provođenje čl. 133. Iz mišljenja srbijanskih šumara konstatovali smo, da se odredba čl. 133. pokazala u isti čas neumjesna, protivna osnovnim intencijama Zakona o šumama, štetna po šumu kao opće dobro, štetna po ugled šumarskih organa i štetna po moral. Upravo klasičnim načinom crtao je ove zle strane Doka Jovanović." Jednako se na taj član obaraju Divjak, Bukovala i Marković (Milan Dr.). Izložit ćemo zle posljedice čl. 133 Zakona o Šumama, od 30. marta 1891., koji je danas na snazi za čitavu našu državu. Odredbe čl. 133. n e u m j e s n e su sa pravnih razloga. U postupku oko isljeđivanja protupravnih djela po Zakonu o Šumama dvije su načelne mogućnosti. Ili prijava čuvara šume ima snagu dokaza ili je nema. Svi savremeni Zakoni o Šumama priznaju prijavama i iskazima zakletih šumarskih lica snagu dokaza. To je već učinio i projekat Jevrema Novakovića. No ako se već ne priznaje ova snaga dokaza, onda zakon može propisati samo takav postupak pred vlašću, koji uzima kao ishodište prijavu nadležnog šumarskog organa ili oštccenika. No pravnički je apsurd, da isljedna vlast uzima učešća u uviđaju o nekom kažnjivom činu, koji za sobom povlači i odštetni zahtjev, prije nego je on uopće prijavljen. Treba uočiti, da uviđaj po čl. 133. nema cilj, da se utvrdi visina počinjene štete, već samo da se uglavi postojanje protivpravnog djela i njegov obim. (Po Jovanoviću »broj drveta i ništa više«).7 Sve ostalo ima tek da utvrdi redovni postupak odnosno istraga. Ako se uvaži, da se ovaj član primarno odnosio samo na državne šume, jasno je da ovdje — pra * ........: „......... . ........ ....... y ......". „.... ....... .........". ...... 192G. .... 101. 5 Divjak: »Izmjene i dopune u srpskom Zakonu o Šumama«. »Š. L.« 1904. Str. 362. 6 .........: „... ........ ...... . ......". ....... 1911. 7 .........: „Loc. cit." .... 176. 6 |