DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 10 <-- 10 --> PDF |
toga postupanja prama javnom interesu i poretku. On kao takav treba da nađe sređene pravne odnose i regulisane prilike svojine, a ne da ih tek on sređuje i reguliše. Sa gledišta jedinstvene državne agrarne politike nema opravdanja, da se pristupa nepotpunom regulisanju servitutnili odnosa, kolonizacije, komasacije i arondacije samo u jednoj pokrajini. Te odnose treba regulisati i u ostalim pokrajinama. Mi imamo neuređenih servitutnih odnosa i u drugim pokrajinama, a naročito u Hrvatskoj i Sloveniji. Iako ti odnosi po istorijskom podrijetlu, po pravnoj, a možda ni po ekonomskoj prirodi nisu posve identični sa onima u Bosni i Hercegovini, ipak nema dovoljno jakih razloga, da se ta pitanja tretiraju zasebno. Na taj način se mi svjesno udaljavamo od jedinstvenog agrarnopolitičkog zakonarstva. Ukratko, naše je uvjerenje, da pitanje servitutnih odnosa, kolonizacije, komasacije i arondacije nije samo bosansko-hercegovačko pitanje, već opće agrarno-političko pitanje, koje treba obuhvatiti jedinstvenim zakonom, a ne smije se tek uturivati u opći Zakon o Šumama. POSEBNE PRIMJEDBE U ovoj ćemo se glavi zadržati samo na onima zamjerkama, koje se odnose na najvažnije negativne strane samoga projekta. U sam detalj nije moguće da ulazimo iz više razloga. Prije svega, suviše je kratak rok za jedan dublji studij detalja. Kako to svjedoči prvi naš rad, ovakav studij traži redovno i posve novo redigovanje teksta. Uslijed grješaka u prepisu na mnogim mjestima nije moguće razabrati tačan smisao izvjesnoga zakonskoga člana. Svakako se u čitavoj redakciji zakonskoga teksta razbire, da je on mnogo puta prepravljan i popravljan, da mu je štošta dodavano i oduzimano i da je mijenjana stilizacija samoga teksta. Usljed toga ne dostaje samom Zakonu potrebna i dosljedna uniformnost, a naročito mu fali ona do krajnosti izbrušena pravnička konciznost i pregnantnost, kojom mora da se odlikuje svaki Zakon. Među posebnim primjedbama podcrtat ćemo samo najvažnije. Pojam šume (šumskog zemljišta) [čl. 1.] nepotrebno je i nelogično je proširen. Kad je već dana definicija šumskog zemljišta, onda je posve izlišna zasebna definicija šume. Jer postupak sa zemljištem, a ne sa sastojinom bez obzira na zemljište, jest pravni kriterij za utvrđivanje pojma šume u zakonodavnom smislu. Neka šumska čistina, koju je sopstvenik s jeseni zasijao žirom, jest šuma u zakonskom smislu — a samo o tome se ovdje radi — iako se još na njoj ne vidi drveće. Šuma je to u smislu zakona iz razloga, jer je sopstvenik zasijavanjem te čistine manifestovao odluku, da će mu to zemljište služiti za proizvodnju šumskih produkata. Naprotiv zamislite livadu, na koju je vjetar iz susjedne šume zanio lako brezovo sjeme te je ona — za vrijeme, dok je sopstvenik 10 godina bio na ratištu — obrasla brezovom 10-godišnjom sastojinom. Sopstvenik želi da, odstranivši brezu, tu livadu i dalje iskorišćava za produkciju trave odnosno sijena. Ovo zemljište, ma da je obraslo šumskim drvećem, nije šuma u zakonskom već samo bijološkom smislu. Zato je naivno i laički, kad projekat kaže »Pod šumom u smislu ovoga Zakona podrazumeva se svako zemljište obraslo šumskim drvećem« (čl. 1.). 72 |