DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 12     <-- 12 -->        PDF

šumarskih fakulteta, dakle predstavnici autonomnih jedinica univerzitetske
nastave, ne bi dopustili ovakovo presizanje u njihovu kompetenciju.
Akademsko stručno obrazovanje u nas je danas na univerzitetima
i može se regulisati samo zakonom o univerzitetima. Pomaganje Instituta
za naučna šumarska istraživanja (Opitnih stanica) posvema je ispušteno.
Pri tome je zaboravljeno, da su ti Instituti u savremenom svijetu veza
između šumarske prakse i nauke.


Šumarski Savijet. Pridržana je instancija Šumarskog Savjeta, kako
smo je mi predložili. Samo je smanjen broj1 njenih članova od 15 na 9.
Naročito je broj predstavnika šumarskih fakulteta smanjen sa dva na
jednog, a i predstavnika Šumarskog Udruženja sa dva na jednog. Posve
je suvišno davanje zasebnih mjesta u šumarskom savjetu predstavnicima
trgovačko-obrtničkih i industrijskih komora. Kako je poznato, njima je
osigurano mjesto u Privrednom Savjetu, koji je za njih od većeg interesa,
dok predstavnika šumarstva ondje uopće nema. A sad se predlaže, da
se i u isključivo šumarsko stručnom savjetu, dakle konzultivnom organu
u užem šumarskom smislu, da mjesta predstavnicima trgovine, zanata i
industrije. Uostalom interes trgovine i industrije, ukoliko on dolazi ovdje
do izražaja, bio bi zaštićen po predstavnicima Šumarskog Udruženja, čiji
su članovi i industrijalci i trgovci, i po predstavnicima posjednika šuma.
Da bi se popravio ovaj nedostatak^ treba se vratiti na prvotnu cifru te
zasigurati šumarskim fakultetima, Šumarskom Udruženju i posjednicima
šuma svakome po dva predstavnika. Samo na taj način bit će moguće
da Šumarski Savjet bude zaista konzultativni organ vlasti, koji će jednako
pravedno zaštićivati interese šumarske privrede.


Zašumljavanje krša. Tu je učinjeno jedno važno odstupanje od
načela, koja su se iskristalizovala tečajem prethodnih studija o zašumljavanju
krša. Utvrdili smo, da zašumljavanje krša nije samo šumarskotehnički
problem. Naprotiv, to je široko nacionalno-ekonomsko pa čak
i socijalno pitanje. Dalje smo utvrdili, da je pitanje paše zapravo težište
krškoga pitanja. Vodeći računa o tim neobičnim značajkama krškoga
problema, mi smo dali zakonskim propisima o kršu posve zaseban položaj
unutar Zakona o Šumama. Mi smo smjestili zakonske odredbe o zašumljavanju
krša posve odijeljeno od dužnosti redovnog zašumljavanja.
Dosljedno tome mi smo iz ruku policijskih vlasti na jednoj a samovolje
krškoga posjednika na drugoj strani prebacili problem zašumljavanja u
ruke zasebnih krških komisija. Naročito smo u njene ruke predali sve
radove oko utvrđivanja zemljišta potrebnog za poljoprivredne (stočarske)
ciljeve i zemljišta, koje će se privesti kulturi šume, dalje, utvrđivanje
roka za zašumljavanje i načela za gazdovanje šumom, raspored troškova
zašumljavanja i doprinosa za upravu i čuvanje, naposljetku i mjere za
melioraciju pašnjaka. Vjerovali smo, da je to najpravednija forma za
rješavanje ovoga osjetljivoga problema. No najnoviji ministarski projekat
uzima iz ruku komisija izvjesne zadatke i predaje ih u ruke Ministarstvu
Šuma. To je: pitanje upotrebe i iskorišćavanja izdvojenih i utvrđenih
objekata (čl. 96.) te rok za pošumljavanje (čl. 97.). Time se slabi ona
načelna mogućnost sporazuma sa posjednicima krškoga zemljišta. Da
nam je pred očima obrazloženje ovoga projekta, možda bi se mogli i mi
dovinuti ispravnosti ovoga gledišta. Ovako nam ono izgleda nepravedno
ili bar nemotivisano.


74