DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Šumski Fond je načelno dobra institucija. No novi projekat donosi u tom smjeru jedan novum. Predviđa se osnivanje zasebnog šumskoga fonda za šume javnopravnih lica ili kako projekat kaže za »opštine i sela«. Projekat naređuje (51. 128.), da 6% od svih prodaja tih šuma uđe u taj fond, U isti čas (čl. 20. alineja 1.) projekat, govoreći o nedržavnim šumama, naročito naglašava, da se ne smije dirati u nijedno »pravo raspolaganja prihodima«. Dosljedno tome ne može se ni putem zakona nametnuti pomenutim pravnim licima neko prisilno raspolaganje prihodima. Zato se prva četiri stava čl. 128. moraju izbaciti, jer zadiru u privatnopravnu sferu javno-pravnih lica kao posjednika šume. Protivni smo tome da se iz Šumskoga Fonda plaćaju »radovi za ograde oko novih kultura«. To iz razloga što držimo, da je baš podizanje ograda jedan rad, koji može radom u naravi izvršiti posjednik. Protivni smo tomu da se prihodom iz Šumskoga Fonda plaćaju troškovi zašumljavanja redovnih sjecišta, jer je to posve nepravedno1. Prije svega čitava glava o »unapređenju kulture tla« nema na umu redovna sjecišta već samo krševe i goleti. Troškovi zašumljavanja redovnih sjecišta moraju se namirivati iz redovnih prihoda šuma i nikako ne iz Šumskoga Fonda. Tačka 2. d. čl. 128. suviše je uzana, govoreći samo o naučnom radu oko podizanja šuma i njihovom racionalnom gazdovanju. Trebalo bi, da se zadrži njen prvobitni tekst t. j . da se kaže, da se Šumski Fond ima upotrijebiti: d) »za pomaganje šumarske nauke, nacionalne stručne literature, Šumarskog Udruženja te za opće šumarsko prosvjećivanje i propagovanje. « Ovamo se naročito računaju šumarske opitne stanice. Uprava. Krivo je proširen tekst čl. 8. i 9., koji kaže: »najviša vlast u poslovima šuma i šumarstva kao lova i lovarstva i saveznih lovačkih udruženja u zemlji jest Ministar Šuma i Rudnika.« Mislimo da su lovačka Udruženja slobodne organizacije, nad čijim radom ne može Ministar Šuma i Rudnika da ima nikakova nadzora izuzev onaj po Zakonu o Lovu, a o tome se ovdje ne radi, već o Zakonu o Šumama. Iz činjenice da Ministar Šuma i Rudnika eventualno odobrava pravila lovačkog udruženja još se ne može zaključiti, da mu pripada pravo posebnog nadzora. Kažemo namjerno »eventualno«, jer je uopće pitanje ne će li odobravanje pravila Udruženja pasti u resor posve drugog Ministarstva. Isto je tako krnja i nepotpuna stilizacija stava 2. čl. 8., koji za; Ministra Šuma i Rudnika kaže: »on je najviša nadzorna vlast nad svim šumarskim i lovačkim ustanovama « treba da bude »on je najviša šumarsko-policijska i nadzorna vlast nad svim šumarskim ustanovama i šumama u smislu ovoga zakona«. Zemljoradničko pitanje. Čl. 41. Ustava propisuje, da će se Zakonom o Šumama odrediti uslovi »pod kojima se zemljoradnici i oni koji se uzgred bave zemljoradnjom mogu koristiti sječom drva za gradnjuogrev, kao i za ispašu stoke u državnim i samoupravnim šumama«. Kako izgleda Ustav je, donoseći ove propise, držao na umu pravedno riješenje zemljoradničkog pitanja, ukoliko je ono zavisno o šumarskoj privredi. No Zakon o Šumama mora da drži na umu pored ove još i drugu intenciju. Ta je, da se pored zaštićivanja interesa zemljoradnika zaštiti još i interes šume i šumarske privrede. Svakako treba podvući, da Ustav govori o šumama, koje su svojina države i samoupravnih tijela. Jasno je, da se pojam samoupravnih tijela nikako ne smije identifikovati sa pojmom 75 |