DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 15     <-- 15 -->        PDF

(61. 30). Nama je svima iz prakse poznato, da prekratak rok zastarjcvanja
šumskih krivica povlači za sobom vanredno štetne posljedice. On
onemogućava progon krivaca, traženje naknade za počinjenu štetu ostaje
bez uspjeha, a s njim propadaju strahovito visoke sume na štetu sopstvenika
šume. Uostalom i dosada je u pokrajinama sa valjanom administracijom
taj rok iznosio 6 mjeseci.
Predviđeno kažnjavanje (čl. 221.) činovnika, koji skrivi zastarjevanje
krivice, po Ministru Šuma i Rudnika lakše je zamisliti no provesti.
Koliko mi znamo, u tom će smjeru biti uvijek važniji propisi zakona, koje
nadležni ministri provađaju. Nemoguće je zamisliti da bi Ministar Unutarnjih
Djela, u čiji resor spadaju upravni činovnici, mogao pristati da
izricanje kazni činovnicima njegovog resora izvrši Ministar Šuma i Rudnika.
Još je apsurdnije pomišljati, da bi Ministar Šuma i Rudnika mogao
kažnjavati sudije, čija je nezavisnost zagarantovana Ustavom.


Za šumsko-policijske istupe predviđena je u prvom stepenu nadležnost
sreske vlasti, a u drugom stepenu nadležnost redovnih sudova.
Nama ne izgleda, da je ono riješenje sretnije no što je prepuštanje drugostepenih
presuda oblasnoj! vlasti, kako je to bilo zamišljeno u našem
projektu.


Od aktualne je važnosti, da je zadržana bitnost čl. 238. našega projekta
u čl. 233. najnovijeg projekta. Prema tome propisu prijava šumarskih
organa ima snagu potpunog dokaza po djelu i krivične odgovornosti
učinioca. Taj bi član imao da bude remcdura protiv kobnog čl. 133. Zakona
o Šumama od god. 1891.


Udara u oči da u krivičnim odredbama fale važni uslovi za vršenje
službe u cilju zaštite šuma. Prije svega čuvarima šuma nije dano pravo
apšenja i predvođenja nadležnoj vlasti onih krivaca, koji su zatečeni na
činu a nepoznati su. Jednako ne vidimo, da je čuvarima šuma dano pravo
progonjenja krivaca, pretresa kuća i dvorišta, zapljene i transferacije
ukradenih produkata. Lako si je zamisliti, da bi bez ovih prava čitava
zaštita šuma i sav autoritet šumarskih lica bili vrlo oslabljeni. Čini se,
da se ovdje vodilo više računa o drugim obzirima nego o šumarskoj
politici.


ZAKLJUČAK


Na osnovu proučavanja projekta Zakona o Šumama, što ga je izradilo
Ministarstvo Šuma i Rudnika godine 1927. i poređenja toga projekta
sa projektom Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja iz god. 1923., izložili
smo gornje opće i zasebne primjedbe te u njima iznijeli najvažnije prigovore
tome najnovijemu projektu Zakona o Šumama. Na osnovu svega
izloženoga mogu se povući ovi zaključci:


Jugoslovensko Šumarsko Udruženje izradilo je i publikovalo god. 1923.
kompletan projekat Zakona o Šumama, angažujuči za taj rad šumarske stručnjake
iz sviju naših šumarsko-privrednih oblasti. Taj je projekat, istina, poslužio
kao baza i najnovijem projektu Ministarstva Šuma i Rudnika, no
učinjena su izvjesna načelna odstupanja te izvršene neke izmjene i popravci,
koji daju posve novu sliku Zakonu o Šumama. Smatramo potrebnim, da se
konačna redakcija vrati onim osnovnim smjernicama i načelima, koja su utvrđena
u projektu Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja od god. 1923.


Naročito je potrebno, da se Zakonu o Šumama izradi detaljno i stručnjačkisolidno fundirano obrazloženje. Potrebu takvog obrazloženja diktira ne samo


77