DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 31 <-- 31 --> PDF |
zakonika, kolikor rudarski podjetnik sam ne more namestiti tu omenjenih name- ščencev, stori to njegov po § 188. o. r. z. pripravljeni zastopnik pooblaščenec. Iz gorenjih izvajani pa je zadostno jasno, da ni zakonitega predpisa, ki bi v § 188. o. r. z. omenjeno zastopstvo izvuu rudarskega okraja stanujočih rudarskih podjetnlkov ali ravnateljev rudarskih družb pridržal pooblaščenim rudarsko-topil niškim inženjerjem. Zavoljo tega bi toženo oblastvo ne smelo za vse pravne posle prijavljenoga zastupništva drja N. omejiti na zastupništvo v privatnopravnih poslih in zlasti ne bi smelo prijavljenega zastupnika izključiti od zastupništva v poslih po ru darskem zakonu. Za primer pa, da bi po obstoječih predpisih bilo treba namestiti oblastvom odgovornega tehnično kvaliticiranega obratovodjo ali da se sicer izkaže potreba prepustiti izvršitev kakih tehničnih del in drugih z njimi zvezanih poslov pooblaščenim inženjerjem, je naloga po § 188. o. r. z. prijavljenega zastopnika da vrši dotične namestitve oziroma, da pooblašča dotične pooblaščene inženjerje. Iz teh razlogov je moralo upravno sodišče tožbi ugoditi in izpodbijano odločbo razveljaviti zaradi nezakonitosti, ne da bi se še spuščalo v presojo 2. in 3. tožne točke, ki sta formalnega značaja. Šumske glavnice, prihodi i potrajnost. U broju 1. »Šumarskoga Lista« od god. 1928. na str. 34. u petoj alineji odostrag, kao završnu tvrdnju u članku »Nepotrošene šumske glavnice i vanredni prihod« napisao sam, da sve šume novo kupljene (se. kod biodske imovne općine) imaju karakter potrošne glavnice, da se s njima kao s potrošnim dobrima može gospodaritii slobodno po načelima produkcione potrajnosti. Uredništvo lista izvolilo je na taj navod staviti ovu opasku: »Ovdje pisac ili nije tačno shvatio pojam produkcione potrajnosti ili ga je neispravno primijenio na šume, koje su svojina pravnih lica«. Po mojem mišljenju uredništvo ovdje nije u prvom redu iz formalnoga i stvarnoga razloga. Iz formalnoga zato, što se u jednoj kritičkoj raspravi ne običavaju stavljati gole opaske, već se ima navod pisca oprovrći ili u samoj opasci ili posebno. Stvarno ne odgovara tvrdnja u opasci i slijedećih razloga. Nasuprot pojma nepotrošne šumske glavnice dolazi češće do operisanja sa pojmom potrošne šumske glavnice. Ta je u pravilu šuma a može biti i novac, papir. Ukoliko smo u uređenoj šumi bili prisiljeni iz opravdanih razloga crpsti veće drvne mase u posljednjem dobnom razredu (na pr. sječom prestarih hrastika u skraćenom uporabnom periodu) i taj1 prehvat na drvnoj masi kapitalizirali s tim, da taj kapital iskoristimo dakle potrošimo u vremenu ekonomskoga vacuuma i s tim izravnamo poremećenu strogu prihodnu potrajnost u užicima — možemo govoriti o potrošnoj šumskoj glavnici. S takvim kapitalom, teorijski uzeto, može šumoviasnik, ma bio on i juridička osoba s trajnom svrhom, raspolagati na bilo koji način, dati mu bilo koji privredni oblik, raspolagati s njim na bilo koji racionalan način — ali takav kapital mora biti iskorišćen u ekvivalentu prehvata. Konkretno, dobili smo novac, uložit ćemo ga u banku kamatonosno. Poslije 20 godina imali bi crpsti užitke iz slabo ili nikako dotiranoga perioda, koji je označen sa »vacuum«. Potrebe će se pokriti iz toga novca, koji je 20 godina bio uložen, t. j. taj se- novac ima privesti svojoji svrsi. Ili, šumoviasnik, koji je obvezan, da in natura daje užitke, a nema ih, kupovat će drvo novcem, što ga je u tu svrhu čuvao i davati ovlaštenima ili će se podavanje reluirati. Ili, unovčivši prehvat, šumoviasnik je kupio šumu te ima pravo, da ju iskoristi za vrijeme parcijalnog ili totalnoga vacuuma. Kad dodje to vrijeme, on može čitavu šumu sa tlom i da proda trećoj osobi, može ju racionalno, na jedno m iskoristiti, obezbjedivši njemu produkcionu potrajnost, ako je na apsolutnom šumskom tlu. Ako je na relativnom i on, nadje računa, može ju eksploatisati i parcelirati u agrarne svrha. 95 |
ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Izgradit će primjerice šumsko-industrijsku željeznicu, i u dvije periode od po 10 godina vacuuma, iskoristiti bukovu šumu 1660 kat. jutara veliku, 80 godina staru, sa pp. 300m3 totalne drvne mase, 25.000 m3 godišnje. Po kojoj metodi je ta šuma uređena, kako će se obezbjediti pošumljenje, t. j . osigurati produkciona potrajnost, nije ovdje odlučno. Nema dakle ovdje govora o prihodnoj potrajnosti, a kamo li možda o strogoj go dišnjoj potrajnosti ili čak o tom, da i jednake godišnje prihode crpimo. Ne treba ponavljati, da je privatno fizičko lice relativno slobodno u načinu upotrebe odnosno iskorišćivanja svoje stvari, koja je njegovo isključivo i neograničeno vlasništvo, ukoliko ga viši obziri cjeline t. j. obziri javni u tome ne sprječavaju. Tako privatni šumovlasnik može sa svojom šumom da raspolaže potpuno slobodno, ukoliko općim zakonskim propisima nije ograničen na produkcionu potrajnost u svojoj šumi, kad se ona prostire na apsolutnom šumskom tlu. I Država kao pravno lice može doći u položaj (rat), da svu svoju privatnu imovinu angažuje bez obzira na to, da li je ta imovina prema eventualnim specijalnim propisima inače raspoloživa. Tako može država svoje šume prodati ili založiti. I imovna općina kao pravno lice može doći u položaj, da potroši neku izvjesnu specijalnoj svrsi namijenjenu glavnicu. Ne moraju dakle pravna lica bezuslovno biti vezana na prihodnu potrajnost, jer ima slučajeva, gdje može doći do izražaja produkcione potrajnosti, kako je to naš slučaj u spomenutom članku. Q. N. i ja nismo saglasni u naravi glavnice, koja je nastala ranijim iskorišćivanjem starih slavonskih hrastika. Raniji užitak prestarih hrastovih sastojina jest po mišljenju gosp. N. vanredni prihod i od njega je osnovana nova, nepotrošna šumska glavnica, koja se ne smije potrošiti. Po našem je tvrđenju taj raniji užitak prehvat, a kapital od toga prehvata jest potrošiv, jer ima, kako rekosmo, svoju naročitu svrhu, da prema gospodarskoj osnovi vremenski i prostorno popunjava gospodarske praznine, kako bi se poremećena prihodna potrajnost uspostavila. Ako je taj kapital šuma, mora ova potrošnja uslijediti prema diktatu vacuuma bez obzira na prihodnu potrajnost takve šume već treba imati u vidu njezinu produkcijonu potrajnost, ukoliko je na apsolutnom šumskom tlu. Andre Perušić Povodom gornjeg autorovog objašnjavanja, smatramo da je potrebno na ovome mjestu reći nekoliko riječi o ovoj stvari i sa strane uredništva. Istina, nije stvar, uredništva1 da ulazi u kritički detalj; rasprava, što ih donosi sam »Šumarski List«. No neosporno je pravo uredništva, da ono u pitanjima, koja su opće i načelne prirode, izgrađuje svoje vlastite poglede. Bez tih pogleda nemoguće je uopće zamisliti rukovođenje nekoga stručnoga lista i davanje osnovnoga smjera tome listu. Zato je i; razumljivo, da se uredništvu ne može poreći pravo, da ono u pitanjima opće i načelne prirode učini izvjesne primjedbe već kod donošenja članka. Naprotiv dužnost je uredništva da to učini naročito onda, kad! se ne može saglasiti sa gledanjem pisca na neke opće i osnovne principe. Kad se to ne bi učinilo već u času donošenja članka, izgledalo bi kao da uredništvo ili nema vlastitih pogleda ili se tacite saglašava sa mišljenjem autora. Što se same teme tiče, to će reći pitanja nepotrošnih i potrošnih glavnica, vanrednoga prihoda i postupanja sa tim glavnicama i prihodima za Krajiške Imovne Općine, naše je načelno mišljenje ovo. Raspravljanje ovoga predmeta bilo bi mnogo kraće, jasnije i uspješnije, da su autor i kritičar ovo kompleksno pitanje rastavili na njegove komponente pa ih razradili. Ako se malo tačnije analizuje ovaj problem, lako je konstatovati, da su u njemu tri osnovne česti. Jedna zahvata u oblast uređivanja šuma. To je utvrđivanje samog 94 |
ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 33 <-- 33 --> PDF |
taksacijonog pojma potrošne, nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda u formi drvne mase. Druga čest zalazi u oblast šumarske politike. Tu treba objasniti odnos države i njenih ograničenja prema postupanju sa pomenutim glavnicama i prihodima a sa obzirom na pravnu prirodu sopstvenika uopće a Krajiških Imovnih Općina napose. Treću čest ovoga pitanja čini njegova pravna strana. Tu je trebalo raspraviti teorijsko pitanje, da li su Imovna Općine javno-pravna ili privatno-pravna lica i konkretno pitanje, kakova stvarna ograničenja za Krajiške Imovne Općine postoje u dosadanjem zakonodavstvu s obzirom na postupanje sa pomenutim glavnicama i prihodima, i kako su se ovi propisi u praksi primjenjivali. Mi se ne smatramo kompetentnima da ulazimo u tumačenje pojma nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda u taksacijonom smislu, već to prepuštamo nadležnim stručnjacima za uređivanje šuma. Svakako taj pojam drukčije izgleda kod potrajnog a drukčije kod prekidnog gospodarenja. No pošto prekidno gospodarenje ne ulazi ovdje uopće u račun, od važnosti je samo pojam nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda za potrajao gospodarenje. Mi ćemo samo podvući pretpostavke, koje su važne za konstruisanje pomenutih pojmova, sa kojima smo imali posla i u praksi. Pored duljine turnusa naročito je važno vrijeme, od kojega se počinje računati sama ophodnja. Baš je u toj tačci jedno važno taksacijono sredstvo, koje čitavoj slici obračuna može dati posve zaseban vid. Drukčije izgleda ta slika, ako se za ovo kvalifikovanje glavnice i prihoda uzme čas postanja Imovnih Općina kao pravnih lica i sopstvenica šuma. Drukčije izgleda slika osnovne glavnice i prihoda šuma, ako se kao početak računanja ophodnje uzme momenat izrađivanja osnove, recimo izvjestan niz godina poslije postanja neke Imovne Općine. Naročito onda, ako prije sastavljanja gospodarske osnove nisu uopće ili nisu posvema iskorišćivani redovni prihodi. Pretpostavimo da taksatora vezuje instrukcija, koja stoji na ovom gledištu.. Vanredni je prihod razlika između normalne drvne zalihe i zbiljne drvne zalihe, koja je zatečena u času, od koga se počinje računati početak ophodnje. Pretpostavimo da taksator, izvjestan niz godina poslije postanja Imovne Općine (godina izrađivanja gospodarske osnove), konstatuje, da je u tom časti zbiljna drvna zaliha veća od normalne. Njegov će račun dati različan rezultat već prema vremenu, od koga će računati početak ophodnje. Ako uzme kao početak ophodnje godinu postanja Imovne Općine te ako — recimo — od postanja do izrađivanja gospodarske osnove Imovna Općina nije trošila svojih redovnih prihoda, onda se taksatorski uistinu radi o prištednjama na redovnom prihodu. Ako se kao početak ophodnje ne uzme godina postanja Imovne Općine već godina izrađivanja gospodarske osnove, onda se taksatorski uistinu radi o vanrednom prihodu. Iz ovoga se općeg razmatranja vidi da je taksatorski za prosuđivanje vanrednoga prihoda neke gospodarske jedinice uopće vrlo važno, od kada se počinje računati početak ophodnje. Mi se ne smatramo kompetentnim da raspredamo pravnu stranu pitanja, da li su Krajiške Imovne Općine javno-pravna ili privatno-pravna lica. Nas interesuje šumarskopolitička strana ovoga pitanja. Mi vrlo dobro znamo da se ograničavanje državne vlasti odnosno njeno zahvatanje u iskorišćavanja glavnica i prihoda kreće u prilično širokoj skali između najšire produkcijone potrainosti i stroge godišnje potrajnosti. Načelno stepen toga ograničenja zavisi o pravnoj prirodi sopstvenika, šumarsko-političkim načelima i zakonodavstvu neke države. No konkretno je šumarsko-politički mnogo važnija činjenica, da je za Imovne Općine kao pravna lica dosadanjim zakonodavstvom propisano trajno gazdovanje. Posve je sporedno, da li se radi o strogo godišnjem ili periodičkom trajnom gazdovanju. Mi dopuštamo da se o pravnoj prirodi Imovnih Općina naročito o tome, da li su to javno-pravna ili privatno-pravna lica, može raspravljati. No neosporno je da šume Imovnih Općina imaju izvjesni posvetni cilj, strogo fiksiran dosadanjim zako 95 |