DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Evropski klasičan no pozitivan primjer lučenja države kao imperija od države kao sopstvenika jest pravni odnos bivše madžarske države kao posjednice državnih šuma prema maloj Hrvatskoj. Makar su Madžari tako energično zavitlavali bič državne misli nad autonomijom Hrvatske, ipak je madžarska državna šumska uprava u pitanjima šumarske policije morala da se pokori šumarskoj policijskoj vlasti autonomne Hrvatske i bila pred njom tretirana kao i svaki drugi sopstvenik šume.5´G Ta valjda nitko ne misli da u našoj rođenoj demokratskoj i nacionalnoj državi treba biti reakcionarniji od bivše nedemokratske i antinacionalne madžarske države. Tačno lučenje države kao imperija od države kao sopstvenika mora se bezuslovno provesti i u Zakonu o Šumama prosto iz razloga, jer je to diktat Zakona o Opštoj Upravi od 26. aprila 1922., koji je već na snazi. Neunošenjem ove distinkcije prosto bi se derogirao pomenuti Zakon, što parlamenat ne će dopustiti. Opširnije vidi o tom precizna pravnička izlaganja Krbekova.7 Naposljetku, izjednačenje države kao sopstvenika šuma sa ostalim sopstvenicima šuma postulat je pravde i osnovni uslov da se otklone konflikti između države i njenih građana. A van svake je sumnje, da u protivnom slučaju mora doći do sporova i pravnih zapletaja između državne i njenih građana, što nikako nije u interesu njenog prosperiteta. Poznato je, da je opći i javni interes nekoga kraja uvelike zavisan o tome, kako se postupa sa šumom u izvjesnim područjima. Hidrološki i mehanički učinak po poljoprivredno zemljište, po ljudska naselja, objekte i živote ljudi, što živu pod tim šumama, tako je velik, da su sve evropske države o ovoj zaštitnoj funkciji šume vodile zasebnog računa u svojoj šumarskoj politici i zakonodavstvu. Jasno je, da se ne može prepustiti postupanje sa šumom isključivo samom sopstveniku. 0 tom, do izvjesne granice, imaju prava da govore i svi oni, čiji su životi i imetak ugroženi even-tualnim lošim i nesavjesnim postupanjem sopstvenika šume pa bila to i sama država. Mi vjerujemo, da će se i sam osjećaj našega naroda i njegovih samoupravnih tijela, buniti protiv toga, da se u pitanjima općeg i javnog interesa postupi tako da njegov upliv bude posve eliminovan. Da bi osvijetlio ove načelne i teorijske izvode, ja ću se poslužiti jednim konkretnim primjerom. Uzet ću ga iz one oblasti šumarske policije, koja primarno predstavlja najmanji stepen ograničenja, a to je oblast, na koju se proteže zabrana krčenja. No prije ulaženja u tipični šumarski primjer, a u želji da objasnim opću funkciju policije, učinit ću jedno opće poređenje između građevne i šumarske policije. Svaki građanin, koji gradi kuću, mora da zatraži i da dobije dozvolu za građenje od nadležne građevno-policijske vlasti. To traženje dozvole uslovljeno je na jednoj strani interesom onih, koji će se zadržavati u tom objektu, a na drugoj strani interesom onih, koji se zadržavaju ili prolaze pored toga objekta. Qradevno-policijska vlast u interesu javnom i općem utvrditi će i propisati sopstveniku, koji kani graditi, izvjestan niz građevno-tehničkih ograničenja (regulatorski pravac, 5 Goglia: »§ 2. Šumskog Zakona». »Š. L.«, str. 560. 6 Goglia: »Uredovna zbirka gumarskih propisa«. Zagreb 1912., str. 13. 7 Krbek: »Šumar i pravnik kao saradnici«, »Pola stoljeća šumarstva«. Zagreb 1926. Str. 188 do 201 69 |