DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 8 <-- 8 --> PDF |
debljina temeljnih zidova, nosivost greda, dopustivo opterećenje, opasnost od požara i t. d.) i izvjesna pravna ograničenja u interesu javnom ili privatnom. Ako država (n. pr. Direkcija Šuma) hoće da gradi, i za nju će se provesti sa strane građevno-policijske vlasti jednak postupak i propisati slična ograničenja kao za svakog privatnika. Opasnost eventualnog rušenja kuće, poništavanja ljudskih života i susjednih objekata, potreba pridržavanja regulatorne osnove, jednako postoje za kuću privatnu kao i državnu. Dakle iz ovog općeg primjera vidimo, da nema govora o tome, da bi u nekoj pravno uređenoj državi mogla da država sama podiže neku građevinu a bez prethodnog provođenja propisanog postupka i donošenja punovažnog riješenja nadležne policijske vlasti. Šumarska policija puni je aualogon građevnoj policiji. Da bi osvi jetlio opću važnost šumarske policije, poslužit ću se jednim tipičnim školskim primjerom, čije osnovice poznajem iz ličnog praktičnog rada. Kroz neku državnu šumu prolazi željeznica normalnog kolosjeka. Željeznica je svojina nekog dioničarskog društva, no služi javnom saobraćaju. Šuma i željeznica leže na tlu, koje je izloženo otiskivanju (glissement, RiUtschung). Dioničarsko društvo utrošilo je u posljednjih 40 godina, a troši i danas, velike sume za smirivanje i učvršćivanje tla građenjem prokapnica i terasiranjem. Sastojina poviše željezničkog tijela nosi karakter šume zabrane, iako formalno kao takova nije proglašena. Ona, posve očito, zaštićuje objekat ispod nje. Ona svojim korijenjem mehanički vezuje tlo, priječi naglo oticanje vode površinom tla i usporuje prodiranje vode u tlo. Jednoga dana dolazi nadležnoj šumskoj upravi nalog Ministarstva Šuma i Rudnika, da u toj šumi na nagnutom terenu, koji se nalazi iznad željezničkog tijela a duž državne ceste, iskrči 10 ha šume kao deputatno zemljište za šumarsko i čuvarsko osoblje. Nadležna državna šumska uprava striktno udovoljava nalogu Ministarstva i izvršuje krčenje. Kod prve navale jakih i trajnih proljetnih kiša silaze velike mase vode, naglo otječu prema željezničkom tijelu, odnose uzoranu zemlju i zatrpavaju prugu i objekte. No, što je mnogo važnije, jedan dio vode razmekšao je uzorano tlo i prodro do nepropusnog sloja, što je nagnut prama željezničkom tijelu. Voda, koja je prodrla do nepropusnog sloja, omogućuje utiskivanje velikih masa zemlje — ukratko izvodi tipično odronjivanje tla. Ta se masa zemlje spušta na željezničko tijelo, zatrpava prugu i objekte te zaustavlja saobraćaj. Nastaje potreba da se pruga očisti, objekti uspostave, a pruga konsoliduje. Saobraćaj se uspostavlja tek postepeno i vrši se samo upotrebom malene brzine. Čitav dotadanji rad oko stabilizovanja željezničke pruge dolazi u pitanje i traži nove žrtve. Po sopstvenika pruge nastaje šteta od milijuna. I sad se rađa pravni zapletaj. On kulminira u traženju naknade za pretrpljenu štetu, što ga prema državi podiže sopstvenik željeznice tvrdeći, da je šteta nastala nepravilnim postupanjem sa šumskim tlom. Stvar dolazi putem korespondencije pred državnu šumsku upravu, a zatim pred sudske vlasti. Kako se vidi iz ovog tipičnog primjera, jedna na oko prosta stvar uvelike se komplikovala. A komplikovala se zato, jer se u začetku stvari nije vodilo računa o širem i javnom interesu. To je bilo moguće samo zato, jer je državna šumska uprava bila »iudex in causa propria« a na 70 |