DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 9 <-- 9 --> PDF |
osnovu neispravnog gledišta, da u pitanju krčenja odlučuje Ministarstvo Šuma i Rudnika u prvoj i posljednjoj instanciji. Iz ovoga se primjera tačno vidi, kako nelučenje pojmova države kao imperija od države kao sopstvenika te nelučenje šumarsko-policijskih funkcija od privrednih funkcija državne šumske uprave može dovesti do vrlo velikih neprijatnosti. Vidi se posve očito, kako bi izgledalo u praksi, kad bi se pridržalo gledišta najnovijega projekta Ministarstva Šuma i Rudnika. U posve drukčijoj slici ukazala bi se stvar, kad bi se u ovom konkretnom slučaju postupilo po propisima našega projekta. Po našem projektu državna bi šumska uprava zatražila od nadležne sreske vlasti dozvolu za krčenje onih 10 ha. Sreska vlast pozvala bi intercsovana lica (predstavnika državne šumske uprave, predstavnika željezničke uprave). potrebne šumarske stručnjake, izvidila stanje stvari u terenu, saslušala želju molitelja, prigovore interesovanih strana, mišljenje šumarskih stručnjaka i na osnovu svega toga donijela riješenje, držeći u vidu opći i javni interes. Protiv toga riješenja bio bi nezadovoljnoj stranci otvoren put na još dvije instancije (oblast i Ministarstvo Šuma). Na taj je način dana mogućnost da stvar bude riješena najobjektivnijc, najpravednije i da se a priori otkloni mogućnost pravnoga spora između države i njenih građana. Kad bi se prihvatilo načelo nelučenja šumarske policije od privrednih funkcija, kako to hoće najnoviji ministarski projekat, onda bi mi — pored gornjih negativnosti — imali zakon, koji bi bio u tom smjeru najlošiji od svih evropskih zakona. Ta i najstariji zakon o Šumama, francuski Code Forestier od godine 1827., propisuje ovakav šumarskopolicijski put, o čemu smo na drugom mjestu već govorili.8 Prelazna naređenja, što ih sadržaje najnoviji projekat Ministarstva Šuma i Rudnika, nisu to u običnom smislu riječi. To je jedan čitav specijalni Zakon, koji je očito tečajem brojnih redakcija priklopljen samom Zakonu o Šumama, jer u prvim redakcijama odnosnih članova uopće nije bilo. Ta prelazna naređenja u bitnosti sadržavaju zakonske propise o izdvajanju općinskih i ostalih šuma i ispasišta te o odvajanju kolonizacionih objekata u Bosni i Hercegovini. U šumarsko-političkom odnosno agrarnopolitičkom smislu ta prelazna naređenja zapravo normiraju čitav postupak o uređivanju servitutnih odnosa, o kolonizaciji, arondaciji i komasaciji u Bosni i Hercegovini. Smatramo da je posve deplasirano o Opći Zakon o Šumama, koji bi imao da vrijedi za teritorij čitave države, vezivati specijalna agrarnopolitička pitanja, koja drže u vidu samo jednu pokrajinu. Logički bi bilo, da se pitanje regulisanja servitutnih odnosa riješi zasebnim zakonom i to prije donošenja općeg Zakona o Šumama. No izgleda kao da su neki zasebni politički računi diktovali ovo uturivanje specijalnih i pokrajinskih pitanja u opći Zakon o Šumama. Zakon o Šumama ima da reguliše postupanje sa šumama uopće (policija, privreda, nadzor, unapređivanje, uprava, kažnjavanje) i odnos .........: ........... ........ ....... „.. JI." 1925., .... 387. — .... joui: Loi du 18 juin 1859 art 219. 71 |