DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1928 str. 40 <-- 40 --> PDF |
LOVSTVO Obrazovanje lovačkog osoblja. Koliko vrijedi valjano i izobraženo osoblje za uzgoj i čuvanje lova, zna svaki lovac i zakupnik, koji je jednoč imao i upravljao svojim vlastitim lovištem. U uzgoju i unapređivanju lova stoji stoga na prvome mjestu i pitanje školanja i izobrazbe valjanog i pouzdanog lovačkog osoblja. Nažalost moram odmah konstatovati, da u nizu ostalih faktora, koji danas koče pravilno unapređivanje našega lovstva, stoji i ovo pitanje. Prije ujedinjenja, a na području lovnog zakona od god. 1893. nisu postojale zasebne škole za obučavanje lovačkog osoblja. Lovstvo se učilo u praksi u tadašnjim »lugarskim tečajevima«. Kvalifikacija se postizavala polaganjem državnog a ispit a za lugare i tehničko pomoćno osoblje te za lovno-nadzornu službu. Ti ispiti obdržavali su se svake godine kod svake županijske oblasti pod predsjedanjem županijskog šumarskog referenta. Kao ispitni povjerenici fungirali su kvalifikovani šumari sviju kategorija vlasništva (državni, imovno-općinski, političko-upravni i privatni). Kandidati, koji su polagali lugarski ispit, morali su polagati ujedno i ispit za lovno-nadzornu službu. Kandidati za lovačku službu polagali su samo taj dio ispita t. j. lovački ispit i po svršenom ispitu izdavala im se takova svjedodžba. Na taj način na području Hrvatske i Slavonije .fungiralo je svake godine osam ispitnih povjerenstva i prema tome dobivao se dovoljan broj kvalifikovanog lovačkog osoblja. Po oslobođenju i ujedinjenju stvar se okrenula u tome pogledu na gore. Dokinuti su redovni ispiti za lugarsku i lovačku službu, a osnovane 1 ugarsk e škole , i to, koliko je meni poznato, u čitavoj državi četiri; jedna u Ogulinu u Hrvatskoj, jedna u Paraćinu u Srbiji, jedna u Sarajevu u Bosni i jedna u Sloveniji. Svaku od tih škola polazi godišnje 30 do 40 kandidata, a taj broj za čitavu državu tako je malen, da će jedva moći popuniti potrebu na lugarskim mjestima, dok kandidata za lovačku službu uopće neće biti, a potreba za njima je velika. Svako lovište pojedine upravne općine moralo bi imati jednoga do dva kvalifikovana čuvara lova. Novi zakon o lovu morao bi to svakako normirati, o čemu sam već govorio na drugom mjestu. Pored toga, dok se u lugarskoj školi u Ogulinu obučava i polaže ispit iz lovstva, dotle se iz uspjeha ispita lugarske škole u Paraćinu (Vidi »Šumar. List«, br. 1, od god. 1928.) ne može utvrditi, da se lovstvo .. toj školi uopće obučavalo. Međutim to nije sve. Po oslobođenju dogodila se još jedna nezgodna stvar, na koju želim, da ovim člankom naročito upozorim. Ustrojenjem gospodarsko-šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu nije nauk a o lov u (lovstvo) prvobitno ušla u naučnu osnovu šumarskog fakulteta. Tek naredbom povjereništva za prosvjetu i vjere od 1. septembra 1920. br. 30.564, uveden je taj predmet u naučnu osnovu fakultetato sa dva sata predavanja na tjedan u VII. (zimskom) semestru, no slušači nisu obvezani na polaganje ispita, već imaju za polaganje III. državnog ispita pridonijeti tek potvrdu u indeksu, da su polazili predavanja o lovstvu. Što znači to? To znači, da od god. 1918. do danas, dakle već kroz deset godina, mi ne dobivamo šumara ili inženjera šumarstva, koji bi bili ujedno i kvalifikovani lovci, jer slušanjem jednoga 150 |