DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1928 str. 41 <-- 41 --> PDF |
predmeta, ne stiče se nikakova stručna kvalifikacija, već jedino sistematskim učenjem i polaganjem ispita, kako u toj, tako i u svim ostalim strukama i zvanjima. Ako to stanje i dalje potraje tako, to znači dalje, da za desetak godina, dok podu u stanje pokoja šumari apsolventi bivše šumarske akademije zagrebačke, mi uopće nećemo imati više kvalifikovanih šumara lovaca, a dosljedno tome niti učitelja niti odgajatelja lovačkog osoblja i lovačkog podmlatka. Tko će onda predavati lovačke predmete u lugarskim školama, tko će ispitivati i ocjenjivati kandidate za lovačku službu, i kako će nekvalifikovani proizvesti kvalificiranoga? Znamo, da to tte može biti niti u ostalim zvanjima i strukama, pače niti u zanatu. Jednako je tako i sa lovstvom, a da i ne spominjem, da će takovi šumari u praksi teško voditi lovačku referadu na pr. kod upravnih vlasti. Da me ne bi krivo shvatili moji mladi i mladi drugovi, ističem, kako ne mislim time reći, da medu njima nema valjanih i dobrih lovaca, jer konačno, mnogi će bez obvezatnog polaganja iz lovstva, stvar »sua sponte« i ».. privata diligentia« i te kako proučiti, pogotovo, ako je rođen za lovca. Ali moglo bi se dogoditi kraj obilja ostalih predmeta i drugog gradiva, da nekoji ne bi predmet, koji je dosta opsežan, temeljito proučili, stoga bi bilo najbolje, da ga svi slušači obvezatno prouče i ispite polažu, pa da budu ponosni na svoju lovačku kvalifikaciju, kako se i mi svojim ocjenama iz lovstva ponosimo. Jasno je i za interese našega lova neophodno potrebno, da se lovstvo i oružarstvo uvrste u naučnu osnovu šumarskih fakulteta, kao obvezatn i predmeti i da slušači polažu iz tih predmeta redovne ispite. Potrebno je dalje, da se taj predmet predaje na praktično j osnovi, kako sam to svojevremeno izložio u svom članku Nauka o lovu na šumarskom fakultetu« (Vidi »Šumar. List«, od god. 1923., br. 6). Tamo sam predložio, da se u VII. (zimskom) semestru predaie lovstvo dva sata na tjedan i uza to obdržavaju praktične vježbe u terenu, a u VIII. (ljetnom) semestru, da se predaje »Nauka o lovačkom oružju« ili »oružarstvo«, 1 sat predavanja i 2 do 3 sata vježbe subotom poslije podne. Kod toga svoga predloga ostajem i danas u cjelosti i ne mogu se saglasiti sa svojedobnim predlogom g. Dr. B a 1 e . a (Vidi »Šumar. List«, br. 7. od g. 1923.), da se predaje najprije oružarstvo, a onda lovstvo. Ostajem kod tog predloga iz razloga, što će se praktičke vježbe iz lovstva lakše vršiti u zimskom semestru t. j. za vrijeme lovne sezone, a vježbe iz oružarstva opet ljeti t. j. u VIII. semestru. Dalje, što je potrebno, da se slušači upute najprije u bit samoga lova i upoznaju temelje lovstva, a onda tek, da predu na oružarstvo i tehniku lovačkog oružja, kao nastavak samoga lovstva. Ovaj predmet, strogo uzevši, i nema velike veze sa samim uzgojem lova, i može se smatrati tek nadopunom lovačkog znanja, i jer se strijeljanje i streljački šport smatra zasebnim športom prema lovu. Međutim jer se uzgoj lova bez puške, kao uzgojnog sredstva, ne može zamisliti, od potrebe je, da si lovci pribave iz tehnike oružja potrebito teorijsko i praktičko znanje. Takav studij, kako sam ga predložio u gore spomenutom članku, bio bi potreban i od interesa, obzirom na najnovije tekovine i usavršenja na polju tehnike oružja i municije, i za starije lovce, a kamo li ne za mlade kandidate šumarstva. Bojazan dakle g. Dra Balena, da bi to bio »filius aute patrem«, nikako nije opravdana. To više, što ćemo danas u doba malokalibarskih streljačkih družina, dobiti na fakultetima mlade ljude, koji će ne samo poznavati sastav puške, već će biti gotovi strijelci, a ovo, što sam predložio za VIII. semestar, bili bi računi iz balistike i gola tehnika i kemija. Time sam se ponešto i udaljio od glavne teme, stoga vraćajući se na stvar, kažem, da i to još nije sve, što koči valjan uzgoj lovačkog osoblja. Zamislite si, da u čitavoj našoj državi nema na hrvatsko-srpskoin jeziku jednog valjanog »udžbenika« ili »priručnika« za lovačko osoblje, iz kojega bi kandidati mogli učiti i pripravljati se za tu službu. Jedino djelo ili knjiga, koja tu u obzir dolazi, bilo bi Kesterčanekovo 151 |