DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Dr. ZELJKO KOVAČEV 1Ć


SUŠENJE HRASTOVA U POSAVINI SA
ENTOMOLOŠKO-BIOLOŠKOG GLEDIŠTA


UVOD.


Od godine 1921. dalje do danas doživjele su hrastove šume u Posavini
nemilu katastrofu, koja je u razmjeru sa ranijim katastrofama iste
naravi svakako jedna od najvećih. Ovom prilikom stradalo je nekoliko
desetaka hiljada hektara hrastovih šuma. Ta pojava bila je razlogom, da
su se mnogi stručnjaci, šumari, entomolozi i fitopatolozi dali na istraživanje
uzroka sušenju tih hrastovih šuma. Uslijed toga nastala su štaviše
i podvojena mišljenja u pogledu faktora, koji su uzrokovali to naglo
sušenje hrastova. Jedni su bili mišljenja, da je razlog tome u samome
tlu, a većina i to onih stručnjaka, koji su imali prilike višeput promatrati
takovo propadanje hrastovih šuma, ostali su kod svoje tvrdnje, da su
glavni uzročnici propadanju odnosno sušenju gusjenice poglavito gubareve,
a onda medljika kao primarni uzajamni neprijatelji hrasta, a po
tom ostali štetnici i bolesti kao sekundarni faktor. Ja se u raspredanje
toga ovdje neću upuštati, nego ću samo iznijeti činjenice o pojavi štetnika,
iz kojih će se dovoljno vidjeti, koliku štetu ovi prouzrokuju.


Jedna činjenica jasno govori o toj pojavi: hrast se suši redovito
onda, kada mu prvi list pojedu gusjenice, a
drugi napadne medljika — pepelnica (Microsphaera alphitoides).
Ta dva neprijatelja hrasta dovoljno su jaki, da mogu uzrokovati
sušenje hrastova. Ja ću se ovdje u radnji osvrnuti samo na štetnike
hrastovih šuma, a ostalo sve puštani sa vida, te sva ostala tumačenja
prepuštam ostalim stručnjacima.


Sam hrast je drvo, koje ima osobito veliki broj svojih neprijatelja
među samim insektima t. j . preko 1000 vrsta. Mnogi od tih štetnika znadu
se pojaviti u takovoj masi, da su dovoljni samo oni, da hrast unište, jer
kad se pojave u masi, obično napad traje kroz dvije ili tri godine. Uz
ovo dođu do utjecaja i drugi faktori, pa je time propast hrasta osigurana.
Dosta je pogledati šumu napadnutu od gubara, koja u roku od nedelje
dana može ostati potpuno bez lista. No redovito ne ostane gubar osamljena
pojava, nego se uz njega pojave i drugi štetnici, koji sušenje hrastova
pomažu. Zadnji napad gubara bio je god. 1923.—1925. praćen
pojavom suznika i zlatokraja u velikoj masi. Osim te trojice pojavio se
mjestimice u šumama i glogovnjak u velikom broju. Na drugim opet


182




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 25     <-- 25 -->        PDF




«


mjestima, ali u manjoj mjeri pojavio se hrastov savijač. Međutim uz ove
štetnike dolazi još čitavi niz drugih, što primarnih, a što sekundarnih
štetnika, kaošto su to štitaste uši, potkornjaci i drvoresci.


Posljednja zaraza imala je svoj početak, čini se, prema mojim
istraživanjima i informacijama, koje sam dobio, između Une, Save i
Kupe. Sam početak mogli bismo omeđiti mjestima Jasenovac-DubicaKostajnica-
Petrinja-Sisak. Oubar se zamjećuje u šumama između Bubice
i Jasenovca već god. 1919., ali je svoju kulminaciju postigao ondje tek
1923./24. Godine 1924. on rapidno napreduje prema sjeveru i istoku i
postizava svoju kulminaciju na pruzi Petrinja-Vinkovci 1924./25. Tili
godina stradale su najjače šume i voćnjaci u čitavoj Posavini.


Proučavajući sušenje hrastovih šuma u srezovima kostajničkom, petrinjskom
i sisačkom opazio sam, idući od Save kod Crkvenog boka do
Petrinje prema sjeveru, tri velika kompleksa šuma, koji su gotovo totalno
uništeni od gubara i medljike. To su: »Zelenik«, hrastova šuma između
Crkvenog boka i Šaša, »Piškornjača«, šuma između Blinjskog kuta i Capraga
i »Mošćenički lug« između Capraga i Petrinje. No međutim ja se
ovdje ne ću upuštati u nabrajanje potpuno ili jače postradalih šuma, jer
bi me to daleko odvelo, tek mogu kazati, da možemo naći mnogo takovih
šuma danas uzduž Save od Siska do Klenka.


Hrast u propalim šumama ponajviše je srednje dobe (40—80 godina),
ali ima i sasvim mladih i starih hrastova. Bilo je slučajeva, gdje
je stara ili mlada šuma ostala pošteđena, a ona u njihovoj blizini srednje
dobe je u 90% stradala. Takav je slučaj bio baš kod Crkvenog boka, starija
šuma »Riboštak« bila je (1925.) potpuno zdrava, dok je »Zclen
i k« srednje dobe potpuno stradao. Te godine viđao sam u šumama,
koje su bile odsudene na propast, u proljeće rijetke kržljave zelene listove,
dok je većina drveća bila potpuno bez lišća.


Ovakove su zaraze kao i njoj slične autohtone naravi, jer nastaju
nenadano i mi im ne znamo pravoga razloga. On- leži u poremetnji prirodne
ravnoteže i samo na taj način možemo si rastumačiti, kako da se
jedan štetnik pojavi najedanput u tako velikoj mjeri. Escherich to tumači
kao poremetnju stanja u nekoj »b i o c c n o z i«. Sva živa bića biljna i životinjska,
zajedno sa onim krajem u kome živu, čine jednu biocenozu.
Kada u takovoj biocenozi ne opažamo prevlast jedne stanovite vrste
životinja ili biljaka, onda u takovoj biocenozi vlada »h a r m o n i č n o
stanje« ili labilna »uravnoteženost. Međutim se zna, da između
organizma vlada vječna borba. U toj borbi jedni organizmi druge uništuju.
To uništavanje i propadanje pojedinih individua sprečava jače razmnažanje
pojedinim vrstama. No kad jedna vrsta bilo s kojih razloga izgubi
uvjete svoga opstanka, ona mora brojčano da oslabi. Taj slučaj može biti,
na pr. kod osa najeznica ili muha gusjeničarki. Ako ove ne nalaze dovoljan
broj svojih domadara, mogu brojčano znatno da oslabe. Pošto su
one glavni prirodni neprijatelji raznih gusjenica, mogu ove kroz par godina,
da se silno razmnože, jer nema u prirodi mnogo njihovih neprijatelja.
Tako nastaje poremetnja u prirodi, koja se opet za par godina
izgubi. Po tom nam je razumljivo periodično pojavljivanje raznih šumskih
štetnika naročito gusjenica.


Poznato je, da uvijek jače stradaju od štetnika jedinstvene sastojine


t. zv. monokulture od mješovitih. To se ispoljuje osobito u crnogoričnim
šumama, a došlo je do jasnog izražaja i u našim hrastovim šumama. Ako
185




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 26     <-- 26 -->        PDF

uzmemo u obzir, da u našim nizinama između Save i Drave pretežu
jedinstvene hrastove šume, onda nam ono tumačenje Escherichovo postaje
dovoljno jasno. U tim šumama glavno je drvo hrast, a onda tek
dolazi ostalo drveće kao topola, joha, brest, grab i jasen. Oubar kao neprijatelj
bjelogoričnog drveća napada sve spomenuto drveće osim jasena,
a ta činjenica samo pomaže širenje gubara i njemu sličnih neprijatelja.
K tome moramo još dodati, da se u blizini tih šuma u samim selima i
uopće nastanjenim mjestima nalaze voćnjaci poglavito šljive i jabuke,
a lišće toga drveća je vrlo omiljela hrana spomenutih gusjenica.


Kad se pojave gusjenice u većoj mjeri, obrana i suzbijanje istih provodi
se tek djelomično i pojedinačno, a ne možda jednim organiziranim
načinom bilo koje metode. Tako vlasnici voćnjaka uništavaju paljenjem
i skidanjem gnijezda u svojim voćnjacima pojedinačno. Dok se jedan
vlasnik oko toga posla muči, dotle je njegovih deset susjeda skrstilo ruke
i gleda skeptički, kako će te godine ostati njihove voćke bez ploda. U
sebe i svoj posao se uopće ne pouzdaju i smatraju ga suvišnim. Naredbe
od strane vlasti, koje se u takovim slučajevima izdaju, ostaju mrtvo slovo
na papiru.


U šumama provesti organizovano suzbijanje vrlo je težak a za danas
kod nas još dosta problematičan posao. Taj se posao sveo na mehanički
način suzbijanja, dok za moderni kemijski način, koji traži malo više
sredstava, valjda nema kredita. Dakle, tko upravo provodi temeljito
suzbijanje štetočina? Sam a priroda , koja je i dopustila, da se ti
neprijatelji naše narodne imovine u tako velikoj mjeri pojave!


Pa ako bacimo pogled unatrag, isti je početak i svršetak tih zaraza
bio od godine 1869. pa do danas. Uvijek se bilježi pojava gubara, njezino
trajanje i prestanak. Tek u novije vrijeme kreće se ta stvar nešto boljim
pravcem.


No baš stoga razloga pokušat ću ovdje, da na temelju Escherichovog
tumačenja protumačim i pojavu zaraze gubara i njemu sličnih neprijatelja
kod nas. Flora i fauna šuma u posavskoj nizini je dosta jednolična,
nema tu velikih razlika kaošto to vidimo primjerice u zapadnoj Hrvatskoj
ili u Bosni. Fauna neprijatelja lisnatog drveća je prilično dobro poznata
i nije u pogledu insekata tako bogata u vrstama. Ali za to kad se ti neprijatelji
pojave, načine čitava čuda. Ako se s time složimo, da je flora i
fauna dosta jednolična, onda će biti i broj neprijatelja jednoličan. To vidimo
najbolje kod neprijatelja gusjenica: gubarevih, suznikovih, zlatokrajevih
i glogovnjakovih. Kod svih tih vrsta gusjenica dolaze mnogo
puta iste vrste osa najeznica i muha gusjeničarki. Pošto ti neprijatelji,
bolje reći paraziti, živu od istih domadara, to u nestašici potonjih i njihov
broj znatno spadne. Oni nemaju gdje da odlože svoja jaja ili larve, pa im
tako veliki broj jaja ostane nerazvijen odnosno iz mnogo jajeta ne izađe
larva, a po tom ni razvijeni insekat.


Da je tome tako dokazuje nam periodičko pojavljivanje pomenutih
štetnika. Kad se pojavi bilo koja od tih gusjenica, redovno se one kroz
jednu ili više godina rašire do svoje kulminacije, jer su prilike za raširenje
tih štetnika bile povoljne. Taj napredak u širenju zaraze je to jači, što su
klimatske prilike povoljnije za dotičnog štetočinu. Do tako naglog širenja
jedne vrste štetnika moglo je doći samo na taj način, što je u prirodi
nestalo faktora, koji je sprečavao preobilno širenje njegovo. U tom slučaju
su to bile ose najeznice, muhe gusjeničarke, gljive i bolesti, kao


184




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 27     <-- 27 -->        PDF

najjači faktori u tom pravcu. Stoga se štetnici u početku nesmetano šire.
a njihovih neprijatelja nema ili se pojavljuju u malom broju stoga, što
je ranijih godina nestalo njihovih domadara, jer su se neprijatelji u prevelikom
broju pojavili. Treće ili četvrte godine nastupa kod zaraze
obično preokret i zaraza počinje opadati. Razlog tomu leži redovno u
napadanju neprijatelja na gusjenice ili pak rjeđe u samim nepovoljnim
klimatskim prilikama. Kad se neprijatelji jako razmnože, počinje se naglo
smanjivati i broj gusjenica i zaraza prestaje. Takav je tok bio kod sviju
zaraza u hrastovim sumarna, koje su se dosada kod nas desile. Pošt o
je radi jednoličnosti naših šuma dosta jednoličan i
broj njihovih štetnika, zavise neprijatelji tih štetnika
o malenom broju vrsta svojih domadara. Uslijed
toga gusjenice se neko vrijeme nesmetano šire i pojavljuju
u velikom broju, a zatim se razmnože njihovi
neprijatelji, unište gusjenice. Po tom u nestašici
hrane za svoje potomke i sami pogibaju a broj im se
nagl o smanji . Dok u šumi u pogledu štetnika i njihovih neprijatelja
kao i ostalih organizama vlada uravnoteženost, dotle su rijetki štetnici
kao i njihovi neprijatelji.


Ta činjenica može nam najbolje rastumačiti periodicitet pojavljivanja
zaraze pomenutih gusjenica. Što se tiče periodiciteta kod gubara ne
možemo reći, da je on tačan po vremenu pojavljivanja i trajanja zaraze.
Qubar se doduše u zadnja dva decenija pojavljuje u stalnim razmacima,
ali trajanje zaraze je bilo od 1910.—1927. svaki put dulje. Zadnje zaraze
bile su 1910.—1912., 1915.—1918. i 1921.—1927. Prva zaraza trajala je
samo tri godine, druga četiri godine, a zadnja nije potpuno završila svoj
tok niti ove godine, premda se gubar nalazi očito u opadanju. U nekim
šumama, gdje je brstio najjače godine 1924./25., traži on još i danas hrane
(Mošćenički-lug). Drugdje se opet pojavio u onim šumama, gdje ga ranije
nije bilo (Banov-dol). Pojedinačno bilo ga je svuda u čitavom terenu. Trajanje
te zaraze i veličina štete slijedeće godine zavisi o suzbijanju, koje
se mjestimice provodi dosta intenzivno, i o neprijateljima gubarevim,
kao što su ptice, insekti i bolesti. Sreća je za naše hrastove šume baš taj
periodicitet, jer bi u protivnom slučaju kod jedne takove zaraze, na koju
ne bi imali utjecaja nikakvi nepovoljni prirodni faktori, stradale potpuno
sve jedinstvene sastojine hrastovih šuma u posavskoj nizini.


Razvoj gubara, a jednako tako i suznika, zlatokraja i glogovnjaka,
ide do svoje kulminacije dosta umjerenim tempom. Ali kad zaraza postigne
svoju kulminaciju, onda se opaža, da kod nekih štetnika zaraza
naglo prestaje, dok se kod drugih napredovanje zaraze kao i njeno opadanje
zbiva umjereno.


Qubar je, kako sam već ranije rekao, bio zapažen već 1919., ali bi
ga tada mogli smatrati samo ostatkom iza zaraze od god. 1918. No
1921. postaje on sve jači i postizava svoju kulminaciju 1924./25. Kod
suznika i zlatokraja tekla je stvar drugojačije. Oni se pojavljuju rijetko
1921./22., a postizavaju svoju kulminaciju 1923. (Dubica-Jasenovac) i 1924.
(ostali krajevi). Gusjenice te dvojice štetnika stradale su tih godina od
parazita u 20—25%, ne računajući ovamo ptice, koje ih također dovoljno
uništavaju. God. 1925. viđamo masu suznikovih i zlatokrajevih gusjenica
osobito po voćnjacima, pa i u šumama, ali su oštećivanju bila razmjerno
minimalna, jer su se među samim gusjenicama pojavile zaraze (Poliedrija,
Enthomophthora sphaerosperma) i uništile su 99% gusjenica.


185




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Kod glogovnjaka traje taj periodicitet dulje. On se pojavljivao od
god. 1923. gotovo uvijek u jednakoj mjeri. Zaraza je bila dosta jaka i
mnogo su stradale šljive. Ali ipak nisu se gusjenice pojavile u tako velikoj
mjeri, kao kod ostalih triju štetnika. Kod njega su gusjenice bile nemalo
uvijek do 50% zaražene parazitima. Ali ovi po svoj prilici nisu mogli doći
toliko do izražaja, jer je bilo mnogo više drugih gusjenica, koje oni
napadaju.


Gubar je, kako sam to prije rekao, napredovao do 1925., a onda je
nastupilo polagano opadanje, koje se produžilo do ove godine.
Iz tablice se vidi, kako je trajala zaraza kod te trojice štetnika.


GUBAR GLAVONJA — LYMANTRIA DISPAR L.


Ovaj štetnik je svakako najglavniji uzročnik
sušenja hrastova. Nijedna druga
zmp.zE vrsta štetnika u našim hrastovim
š u m ama ne počini toliko


50BRRfl,Zima =


štete hrastu kao gubar. U prvom


KRPiJR i 5UZNilffl


redu dolazi to stoga, što gubareva ženka
OP S.191?. odlaže prilično veliki broj jaja, 300—800,
PO 5.1928. koja su protiv vremenskih neprilika dobro
zaštićena. Dalje, što se on u stanovitim
vremenskim razmacima pojavljuje u vrlo
velikom broju i napokon, što njegova gusjenica
najradije jede hrastovo lišće. Iako gubareva
gusjenica spada među polifagne


1919 1920 1S21 19221S23 W i 1925 19261927 19ZS


štetnike, ipak je dobro poznata činjenica i
u Sjedinjenim Državama Amerike, pa u Rusiji i u ostaloj Evropi kao
i kod nas, da gubar s osobitom ljubavi napada hrast. Svi ostali štetnici
hrasta dolaze na drugom mjestu kao štetnici ili uopće kao sekundarna
pojava.


Kod samoga leptira ističe se u prvom redu spolni dimorfizam t. j .
mužjak i ženka ..^ vanjskom obličju po morfologiji jako se razlikuju
jedan od drugoga. Ženka se razlikuje od mužjaka po dužini i širini tijela:
ona je prosječno duga oko 2.5 cm a mužjak oko 1.5 cm. Širina je tijela
kod ženke sa raskriljenim krilima oko 6—7 cm, a kod mužjaka oko 4 cm.
Ženka ima zdepasto tijelo, a mužjak je u tijelu vitak. U ženke su kratka
češljasta ticala. U mužjaka su ticala dugočešljasta. Po boji se također
razlikuje mužjak od ženke. Mužjak je sive boje sa tri uzdužne tamne crte
na prednjim krilima. Stražnja su rnu krila jasno sive boje, te prema rubu
nešto tamnija. Noge su sive, a ticala tamno siva. Ženka je sivo-bijeie
boje sa tri ili četiri uzdužne crne krivudave crte na prednjim krilima i
jednom tamnom takovom crtom na stražnjim krilima. Jasnoća tih crta
dosta varira, pa tako ima individua, kod kojih se jedva zamjećuju te
crte kao crne tačke. Noge i ticala su crne boje.


Utvrđeno je, da se oni u nas pojavljuju u drugoj polovini juna, pa sve
do konca jula. Ta pojava svakako stoji s jedne strane u vezi sa klimatskim
prilikama. Povoljne prilike u proljeće dozvoljavaju ranije zakukuljivanje,
dok loše vrijeme produžuje razvijanje i prema tome dolazi
Kasnije do zakukuljivanja. Međutim tome bi mogao biti i jedan drugi
razlog. Opaženo je, da se gusjenice i uz jednako povoljne klimatske prilike
nejednako pojavljuju. Samo je ta razlika kod pojavljivanja gusjenica
katkada još veća, nego kod pojavljivanja samih leptirova.


186




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Kod gubara postoji u pogledu pojavljivanja leptirova razlika i s obzirom
na spol. Tu vlada proterandrija. Kulagin kaže, da se muške gusjenice
zakukuljuju, dok se ženske gusjenice nalaze još u IV. stadiju svoga
razvoja. Prema tome mužjaci se javljaju ranije, a ženke kasnije. Po broju
individua pretežu redovno mužjaci. God. 1926. odlučio sam 100 jaja i
metnuo u jedan insektarij. Od tih jaja dobio sam 100 gusjenica, iz kojih
su se razvili leptiri ovim slijedom:


20. VI. 5 mužjaka 8. VII. 12 mužjaka, 6 ženka
23. VI. 5 « 12. VII. 19 « 10 «
29. VI. 10 « 1 ženka 16. VII. 2 « 1 «
3. VII. 5 « 3 « 20. VII. 1
5. VII. 7 « 4 «
Dakle u svemu dobio sam 65 mužjaka i 26 ženki. Po tome bi se
mužjaci i ženke nalazili u prosječnom razmjeru 13 : 5. Mužjaci su dosta
živi, lete obično pod večer, rijetko po podne ili danju. Ženke su trome
već radi svoje tjelesne debljine i množine jaja, koja nose. One samo
puzaju po drveću i traže mjesta, gdje će odložiti jaja. Dosada još nemamo
temeljitog dokaza, da bi ženka uistinu letjela. Kod nje se opaža samo
lepršanje krilima, čime si pomaže kod kretanja. Oplođivanje se zbiva
pod večer ili noću, a vrlo rijetko danju. Odmah poslije oplodnje odloži
ženka svoja jaja. Međutim ženka odlaže jaja i ako nije oplođena bila.


Jedna ženka odloži 200—800 jaja i to najčešće na koru samoga
debla, a rjeđe na pojedine grane i to sa donje strane. Jaja odlaže ženka
na razna drveća, koja se nađu u blizini, a najviše ipak na hrast. Osim
toga možemo naći gnijezda gubarevih jaja i na grmovima, poglavito
na glogu. Ali rijetko se nađu ta gnijezda na kakovim drugim predmetima
(plotovima, stupovima i si.). Gnijezda su po svome obliku ovalna, sad
šira, sad dulja. Jaja su izmiješana i gusto pokrita dlačicama sa zatka
same ženke. Gnijezdo je blijedožute boje, u sredini nešto izdignuto radi
veće množine jaja. Jaja su nanizana u jednom sloju i pričvršćena nekom
ljepivom masom za svoju podlogu. Po veličini gnijezda su dosta različna
po broju jaja, koja se u pojedinom gnijezdu nalaze. Ima gnijezda


.—7 cm dugih, a ima ih takovih koja su duga tek 2 cm. Prema tome
im i širina varira.


I broj jaja jako varira. Našao sam gnijezda sa 150—200 jaja i
takovih je bilo mnogo. Najviše je gnijezda bilo sa 200—400. Gnijezda
su sa većim brojem jaja rjeđa. Ali našao sam gnijezdo i sa 1.005 jaja, a to
je svakako jedan veliki broj jaja. Nije isključeno, da jedna ženka načini
više gnijezda, kako sam to vidio u insektariju.


Broj gnijezda na pojedinim stablima također jako varira. Tako se
može na jednom drvetu naći tek po koje gnijezdo, dok na drugom ćemo
naći i preko stotinu gnijezda, jer su i same grane pune gnijezda. Zanimiv
je podatak Šumske Uprave u Trnjanima, koja je provela suzbijanjeuništavanje gubarevih gnijezda sa katranom. Radnici u šumi Jelas uništili
su do visine 10 m 2,542.710 gnijezda na 132.000 stabala. Što se tiče broja
gnijezda s obzirom na visinu, na kojoj su nađena, rezultira:


na visini 1— 3 m nađeno je 1,024.000 gnijezda prosječno 7
» 3— 6 m » » 1,176.730 » » 9
» » 6—10 m 341.980 2


Ukupno 2,542.710 gnijezda prosječno 18


187




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Langhoîfer navodi podatke nadsavjetnika Anderke za 100 stabala
iz šume Banovdol, koji su donekle protivni podacima, što ih ja iznosim
za Jelas:


na visini 1—2 m nađeno 2.880 gnijezda prosječno 29


» » 2—4 » » 1.029 » » 10
» » 4—6 » » 614 » » 6
» » iznad 6 » » 497 » » 5_


Ukupno 5.020 gnijezda prosječno 50
Dok je u Jelasu nađen najveći broj gnijezda u visini od 3—6 m, u
Banovdolu našlo se najviše gnijezda do 2 m. Broj gnijezda u Banovdolu
mnogo je veći, nego je broj njihov u Jelasu. Svakako je i zaraza bila tu
veća, nego u Jelasu. Ovi svi primjeri pokazuju, da tu nema nikakve
stalnosti niti u broju gnijezda, niti u visini odlaganja. Ali je jedno ipak
jasno, da broj jaja u visini od 6 m dalje već znatno opada. A to je i
posve razumljivo gledom na građu tijela i nespretnost gubareve ženke.
U Jelasu na glogu nađeno je iste godine još 50.000 gnijezda.
Jaja su po svome obliku okrugla sa prosječnim promjerom 1 mm.
Ali ih ima i većih i manjih. Po tumačenju Kulaginovom iz većih izlaze
ženske gusjenice, a iz manjih muške. Lupina jajeta je tvrda, boje blijedožute.
Jaja su dlačicama dobro zaštićena od nevremena, zime i vode.
Tako je opaženo, da jaja ne propadnu, ako drvo leži neko vrijeme pod
vodom, na pr. za vrijeme poplave, ali ako su jaja istrugana iz gnijezda,
onda ona stradaju.
Mlade su gusjenice, kad se izvale iz jaja, tamno maslinaste boje i
imaju sa strane dugačke dlake, dok su na hrptu te dlake kraće. Po svojoj
građi kao i po duljini razlikuju se te dlake. Duge dlake imadu dužinu
3 mm i nose po sebi kratko izmjenično poredane dlačice. Kratke dlake
imadu dužinu oko 1.5 mm u polovini svojoj su odebljale poput zgloba i
tu se lahko prelome. Duge dlake sigurno pomažu nošenje tijela pomoću
vjetra, a o tome govori i Langhoîfer (1927.). Prema Nunbergu mogu da
se nazovu aerostatičkim dlakama ili pak toxophorama po Cholodkovskom
i Ingenickome, u što se ja ovdje neću upuštati. Za kratke dlake mogu
kazati, da su to one dlake, koje se lahko kidaju i mogu da dođu i na
čovječju kožu, te izazivaju svrbež ili zapaljenje.
Langhoffer ne vjeruje u boli, koje bi mogle izazvati dlake gubarevih
gusjenica. Ja ću ovdje, da kažem par riječi iz vlastita iskustva, koje
sam stekao pri radu sa tim gusjenicama. Svrbež i bol, što je izazivaju
dlake pojedinih gusjenica, a poglavito one od četnjaka, kod čovjeka je
individualne naravi. Jedan čovjek dobije svrbež, a drugi ne, kod nekoga
je opet taj svrbež skopčan sa upalama, kod drugoga prođe bez upale. To
ja sudim po sebi. Ako sam imao mnogo posla sa gubarevim gusjenicama
bilo u insektariju ili radio u šumi, gdje je bilo puno tih gusjenica, ja sam
već po svrbežu na rukama i vratu znao, da u šumi ima gubarevih gusjenica,
pa makar i ne bila njihova pojava tako očita, jer su se one možda
zadržavale više na vrhovima drveća. Taj svrbež trajao je kod mene
uvijek po dva sata nakon rada ili zadržavanja u takovoj šumi. Na
takovim mjestima, gdje mi je zapela u koži dlaka, bila je koža malo
upaljena. U pogledu gusjenica nisam se nikako prevario. Ukoliko bi mi
u šumi izbjegla prisutnost četnjaka, nije mi se to moglo dogoditi pri radu
u insektariju. Razlika je u toj pojavi samo u tome, da je svrbež i upala
od dlaka četnjakovih mnogo jača i opasnija, nego od dlaka gubarevih.


188




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Dužina tijela mlade gusjenice iznosi oko 4 mm.


U drugom stadiju imaju gusjenice već crno tijelo, a na 3. do 10.
segmenta vide se u sredini žute tačke. Osim toga na 9. i 10. segmentu
nalaze se narančaste pružljive bradavice. Sredinom hrpta prolazi žuta
linija. Isto tako i sa svake strane iznad bradavica nalazi se po jedna
žuta linija. Dužina gusjenice u drugom stadiju iznosi 8—10 mm. U
trećem stadiju postigne gusjenica dužinu 15 mm, te se pokazuju sprijeda
modre, a straga žute bradavice. Pet prednjih segmenata ima po jedan
par modrih, a stražnjih sedam segmenata ima svaki po jedan par žutih
bradavica. Odrasle gusjenice petog stadija imaju dužinu 5—6 cm.


Gusjenice se pojavljuju u nas redovito početkom aprila. Ali je to
pojavljivanje ipak nejednako. U šumi Merolino i Srnjače. kod šumske
uprave St. Mikanovci našao sam gusjenice prvog stadija 22. aprila, a u
šumi Jelas u šumskoj upravi Trnjani nalazio sam 2. maja gusjenice
prvog, drugog i trećeg stadija. Ta činjenica jasno pokazuje, da se gusjenice
gubara nejednako legu. Isti taj slučaj desio mi se i u insektariju.
U decembru 1925. godine, dobio sam gubareva jaja iz St. Mikanovaca i
iz Petrinje. Jedan dio tih jaja nalazio se u sobi kod temperature
16" do 21" C, a drugi dio u drugoj sobi kod temperature 9° do 13° C. Iz
onih jaja, koja su bila kod veće temperature, dobio sam prve gusjenice
već 4. februara. Iz onih jaja kod niže temperature počele su se valjati
gusjenice 20. februara. Od toga vremena dalje najveći dio gusjenica
izvalio se do početka marta. Ali su neke izašle i kasnije tokom aprila,
pa sve do konca toga mjeseca. Tako sam imao još početkom maja u
insektariju gusjenice prvoga stadija, dok je veći dio gusjenica bio već
u drugom i trećem stadiju svoga razvoja.


Na leženje gubarevih gusjenica ima jak utjecaj temperatura, a to
najbolje dokazuje jesen 1926. U šumi Ključu kod Nove Gradiške našao
sam 5. oktobra u jednom dijelu šume dosta veliki broj gubarevih gnijezda,
neko 30 komada svježih gnijezda. Kod sobne temperature oko 16° C,
koja se nije mnogo razlikovala od temperature na polju, dobio sam prve
gusjenice 20. novembra. To valjanje gusjenica potrajalo je i dalje kroz
mjesec decembar. U sobi se je počelo ložiti 27. novembra.


Iz ovoga bi se dalo ustvrditi, da temperatura igra veliku ulogu pri
pojavljivanju gusjenica. Rano toplo vrijeme izmami gusjenice u proljeće
prije iz gnijezda, nego se to zbiva kod hladnog vremena. To najbolje
dokazuje gornji primjer, gdje su se gusjenice pojavile ništa manje, nego
četiri mjeseca ranije nego normalno. Dakako da je tomu mnogo pridonijela
povoljna gotovo visoka temperatura, koja je trajala čitave jeseni.
No ipak trajanje samog leženja bilo je dugo kao i u normalnim prilikama.


Mlade gusjenice ostaju redovito 4—5 dana na samom gnijezdu, a
onda počinju da traže hranu. Rijetko sam opazio, da bi gusjenice uz
povoljnu .temperaturu dulje ostajale na gnijezdu. Opazio sam. da
mlade gusjenice pogibaju, ako nisu dobile hranu u roku od deset dana.
Tek izuzetno po koja je gusjenica ostala i dulje živa.


Mlade gusjenice puštaju pređu i mnogo njih zajedno skuplja se u
providne zapretke. No poslije se gusjenice razilaze po drvetu i traže hranu
svaka posebno. Dok su gusjenice malene i kad se spuštaju po niti svoje
prede niz drvo, može vjetar, da ih na veće daljine raznosi. U ponestatku
hrane putuju gusjenice iz jednog kraja šume u drugi ili voćnjake. ..
tom mogu da prevale i po više kilometara, dok stignu na povoljno mjesto.


189




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Gusjenice u slučaju potrebe prelaze i preko vode plivajući i kod toga


prelaženja mnoga gusjenica i zaglavi, osobito kada je takav prelaz širok.


Ovakova putovanja gusjenica osobito starijih stadija opažena su u više


navrata. Gomila takovih putujućih gusjenica znala je biti tako velika, da


je zastao vlak pri svome prelaženju preko tračnica, jer su se točkovi


vlaka uslijed množine zdrobljenih gusjenica počeli klizati.


Kada je gusjenica postigla svoj potpuni razvoj, a to biva u nas


obično početkom mjeseca juna, onda si gusjenica načini na listu, na kori


drveta, na granama ili između njih, rijetki zapredak i zakukulji se u


tamno-smeđu kukuljicu. Kukuljice mužjaka su manje od onih ženskih.


Obično se nade po više kukuljica jedna kraj druge.


Vrste biljaka, što ih gubareva gusjenica napada, po svom su broju
prilično mnogobrojne. Tako Šugarov kaže, da gubareva gusjenica napada
53 vrste raznih biljaka. Ali od svih tih biljaka najmiliji joj je hrast.
U Rusiji, veli Šećerov, ona najviše napada hrast i lipu. Lindenmann navodi,
da gubar najradije napada ove biljke: brezu, topolu, hrast, vrbu,
lijesku, jabuku, višnju, šljivu, breskvu, klen i bukvu. Fiske, Beorges i
Rogers dijele drveće, što ih gubar napada, u tri grupe: A) Prvu grupu
sačinjavaju razne vrste hrasta. To drveće poslije jakog napada gubarevih
gusjenica pogiba. B) Drugu grupu sačinjava drveće, koje u jednoj polovini
ili u tri četvrtine propada uslijed napada gusjenica. Ovamo ubrajaju
vrbu i brezu. C) U treću grupu spada drveće, koje biva rijetko napadnuto
od gusjenica, a to su jela, omorika, jasen, kesten i bukva. Nije
poznato, da bi se to drveće uslijed toga napada sušilo. (Kulagin 1923.)


Po opažanjima, koja su u nas vršena, nije opaženo, da bi gubar
napadao jasen. Štaviše izgleda, da ga on uopće izbjegava. Ovo potvrđuju
i navodi Langhoffera (1926.). Osim toga opaženo je u jednoj šumi
u okolici Đakova, da je gubareva gusjenica napala razno drveće i do gola
obrstila, ali je poštedila dudove, koji su se u toj šumi nalazili. U našim
šumama najradije brsti gubareva gusjenica hrastovo lišće, a u voćnjacima
šljivu. Samo u najvećoj nuždi ždere on lišće jasena, oraha i crnogorice.
Ja ga pri svojim istraživanjima nisam nikada vidio na tom drveću,
iako je bilo prilike za takav brst. Što se tiče starosti hrasta izgleda, da
najradije brsti na drveću u dobi od 40—80 godina starosti, a manje napade
mlađe i starije sastojine. Navodi, po kojima Piske, Beorges i Rogers
grupiraju drveće po posljedicama1 jakoga napada gubarevih gusjenica, baš
se ne slažu sa našim prilikama. Uzevši hrast kao glavnu i najmiliju hranu
gubarevih gusjenica, pokazalo se, da do godine 1910. nisu se hrastove
šume ni nakon potpunog brsta od strane tih gusjenica posušile. To je sušenje
slijedilo tek iza napada kasnijih godina. Kod velikih napada gusjenica
prije 1910. hrast je samo zaostao u svome prirastu, ali do sušenja nije
došlo, ako tome nije bio koji drugi razlog. Tek iza godine 1910. t. j.
kada se pojavila kod nas na hrastovima medljika
(Microsphaera alphitoides), počinje sušenje hrastova na većim
površinama a iza napada gubarevih gusjenica.


U godinama najvećeg pojavljivanja gubara dolazi do osobitog izražaja
i napad medljike. Gubar se pojavio u zadnja dva decenija u najvećoj
mjeri 1910/11. i 1923/24., a medljika je po navodima Manojlovića počinila
najveće štete 1911. i 1924. Dakle upravo u onim godinama, kada je
bio i napad gubara najjači. Manojlović (1923.) tvrdi, da je medljik a
primarni uzrok sušenja hrastova, dok je mišljenje mnogih
drugih stručnjaka, da hrast propada odnosno suši se samo onda iza


190




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 33     <-- 33 -->        PDF

napada gubarevih i drugih gusjenica, kada su gusjenice p o ž d e rale
p r v i 1 i s t, a d r u g i j e n a p a 1 a m e d 1 j i k a. Ta dva napada
dovoljni su, da potpuno unište otpornu snagu napadnutog drveta. Medljika
pak po mojem mišljenju kao i mnoge druge bolesti bilja, imaju
prilike, da se uz povoljne klimatske prilike rašire na hrastu baš onih godina,
kada je on stradao od gusjenice i pretrpio već ogromnu štetu u
svojoj asimilaciji i transpiraciji, koja je poremećena time, što je izgubljen
prvi list. Samo u tom slučaju mogao je doći do svoga izražaja ogroman
napad medljike i po tom sušenje hrastova. Dosada nije poznato, da bi
kod nas bez drugih faktora mogao, da hrast strada od samoga napada
gusjenice ili medljike. Mi ne možemo kazati, da je gubar primarni
uzročnik sušenja hrastova, a medljika sekunadari ili obratno, kako to
hoće Manojlović, nego treba, da uzmemo gusjenice i medljiku kao primarni,
ujedinjeni faktor sušenja za razliku od sekundarnih kao što su to
potkornjaci, drvoresci, pa gljive (Agaricus). Sušenje hrastova od medljike
ispoljuje se u onim godinama, kad se pojavio gubar u najvećoj mjeri
i zato, jer medljika napada mladi list, koji je izbio poslije brsta od strane
gusjenica, pa je time učinak jači.


Najveće štete počinja gubar u čistim hrastovim sastojinama, a to
je većinom slučaj kod nas u Posavini. Uz to je gubar poradi svoje slabe
izbirljivosti u pogledu hrane ne samo veliki neprijatelj šumskog drveća,
nego i raznih voćaka. Njegov napad na hrast je to gori, što hrast, kako je
gore rečeno, dolazi.u većini slučajeva kao čista sastojina, te tu rade na
propasti njegovoj uzajamno gubar i medljika, a to je dovoljan razlog, da
se hrast posuši. Prvi list stradao je od gubara, drugi od medljike, a s proljeća,
kad eventualno izbije kržljavi novi list pojede i ovoga opet gusjenica
i tako hrast svršava svoj život. Voćka strada manje od gusjenica,
jer ako izgubi prvi list u proljeće dobije opet drugi, te u slučaju takove
neprilike ona obično ne dade druge godine ploda, ali redovno ne pogiba.


Mlade gusjenice jedu mladi list hrasta, bukve i voćaka, dapače jedu
i cvijet od voćaka, pa i same prašnike. Ali ne jedu na pr. trave ili list
odnosno iglice omorike. Gusjenica poslije drugoga presvlačenja postaje
manje izbirljiva u hrani, pa kako to navode Jakobson i Šreder, one
jedu kad su već veće i list jele. Poznato je, da se one hrane u nuždi i
omorikom, borom i tujom. Anderson veli, da će gusjenice u potrebi jesti
i travu. Jaroševski kaže, da one jedu klas od pšenice. Kulagin spominje,
da jedu/vlat od raži. Ja sam opazio u jednoj obrštenoj šumi, kako odrasla
gusjenica ždere šaš i situ. Ovo je svakako bilo važno napomenuti, da se
iz toga razbere, kako je gubar kao štetočina opasan. Gusjenice čine štetu
svojim brstenjem kroz 6—8 nedjelja.


Kod žderanja lišća najprije načine gusjenice na listovima rupe i zagrizaju
u rub lista, ali zatim pojedu čitav list zajedno sa središnjom žilom.
Gusjenice žderu najviše noću a rijetko danju. U šumama sam primjetio,
da većina gusjenica danju miruje, ali se zato ipak čuje i često kretanje
u šumama, koje su jako napadnute od gusjenica, pa sve lišće šušti od
kretanja tih gusjenica, a na zemlju padaju njihove izmetine i zrak je pun
dlačica, koje na osjetljivoj koži izazivaju svrbež.


Prema podacima, što ih iznosi u svojoj radnji Langhoffer, gubar
je kod ove zadnje navale od god. 1920.—1925. napao na 43.591 jutro hrastove
šume. Uslijed ove navale ima šuma, u kojima se jedva zamjerila
nesreća i njene posljedice, ali ima i takovih šuma, koje su uslijed toga
stradale u 50%—100% (Ljeskovača kod Okučana, Piškornjač, Mošće


191




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 34     <-- 34 -->        PDF

nički lug). Jedina sreća u ovoj nesreći za naše šume je ta, da zaraza
traje uvijek par godina, a onda je na neko vrijeme nestane. Što se tiče
periodiciteta kod gubara, on iako nije posve konstantan, ipak se opaža,
da su između zadnjih navala prošle tri godine. Ali i to nije uvijek, kao što
se mijenja i trajanje zaraze. Završetak pojedine zaraze zavisi o dva
razloga : o nepovoljnom vremenu i neprijateljima gusjenica
odnosno parazitima.


1. Nepovoljno vrijeme, osobito u doba valjanja gusjenica, može kod
ovih da izazove smrt od gladi, jer ne nađe li mlada gusjenica na vrijeme
hrane, ona mora da ugine. Dakle ako u doba, kada izlaze gusjenice iz
jaja, nema mladoga lista na drveću, one uginu. Starijim gusjenicama,
mislim, da već ne škodi toliko zlo vrijeme, kad su one već dovoljno jake.
Dakako da može i kasnije koja da ugine i od zla vremena, ali one su
protiv toga tada već dosta otporne. Isto tako može biti nepovoljno vrijeme
razlogom propadanju gubara u doba, kada se javljaju leptiri, jer zlo ih
vrijeme može direktno da uništi i da spriječi oplodnju.
2. Drugi razlog nestajanja gubara jesu njegovi neprijatelji ptice,
parazitički insekti pa onda gljive i zarazne bolesti. Paraziti i ptice mogu
da unište i do 75% gusjenica. Ali ipak ne mora zaraza da prestane, ako je
na životu ostao izvjesni broj leptira. No zaraze kao što je to poliedria,
Plistophora i neke gljive mogu da unište do 99% gusjenica. Ja mislim,
da je to bio razlog onom pojavu, za koji neki drže, da je uslijedio radi zla
vremena ili od gladi, kad se našlo mnoštvo mrtvih.gusjenica. Zarazne
bolesti kod gubara kao i kod ostalih gusjenica javljaju se obično, kad se
one pojave u masi, a osim toga razvoju nekih bolesti pogoduje vlažna
godina.
Broj parazita kod gubara u Evropi je vrlo velik, pa ću ih ja ovdje
napomenuti, kako ih to navode u svojim djelima Stellwaag i Baer:


ICHNEUMONIDAE: Trogns lutorius Fabr., lchneumon disparisPoda., /. pictus Qmel., Cryptas cyanator Qr., C. amoenus Dr., Pimpla instigator.
Fabr., P. examinator Fabr., P. brassicariae Poda., Ophion merdârius
Or., Campoplex conicus Ratz., Carinaria teniiiventris Qr., Limnerium
disparis Vier., Opheltes glaacoptenis L., Pristomenis vulnerator
Pz., Paniscus testaceus Qr., P. cephalotes Holmgr., Hemiteles fulvipesQr., H. bicolorinus Qr., H. pulchellus Qr., H. cingulator Qr., Mesochorus
pectoralis Ratz., M. semirufus Holmgr., Hemiteles — vrste, što se ovdje
spominju, su ujedno hiperparaziti Apanteles — vrsta.


BRACONIDAE: Apanteles fulvipes Hal., A. solitarius Ratz., A. s.
var. melanoscelus Ratz., A. tenebrosus Wesm., A. liparidis Bouche., A.
oeneria Svanow., A glomeratus L. Microgaster calceatus Hal., M. tibialis
Nées., Meteorus scutellator Nées., M. versicolor Wesm., M. pulchricornis.


CALCIDIDAE: Chalcis flavipes Pz., Perilampus cupri (hiperparazit
kod Tachina), Euritoma appendigaster Boh. (hiperparazit kod Apanteles),
Monodontomerus aereus Walk., Anastatus bifasciatus Fonsc. (jajni
parazit), Dibrachis boucheanus Ratz. (hiperparazit kod Apanteles i Tachina),
Pteromalus pini Hartig., P. Halidayanus Ratz., Melittobia acasta
Walk., (hiperparazit kod Tachina).


PROCTOTRUPIDAE: Hadronotus howardi Mokrz.
TACHINIDAE: po Baeru: Echinomyia fera L., Eudoromyia magnicornis
Zett., Ernestia consobrina Mg., Sturmia sericariae Corn., scutel


192




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 35     <-- 35 -->        PDF

lata R— D., bimaculata titg., (i var. gilva) i atropivora R.—D., Winthemia
speciosa Egg., Carcelia gnava Mg., cheloniae Rond., exdsa Fali., ...sata
Pand., a/frras Fali., Epicampocera crassiseta Rond., ZenilUa libatrix
Pz., Lydella nigripes Fali., Compsilura concinnata Mg., Pates pavz´đa Mg.,
Parasetigena segregata Rond., ništica Mg., ? larvicola Ratzb., ? monacha
Ratzb., Tricholyga sorbillans Wied., Histochaeta marmorata F., Rhacodineura
antiaua Mg., Agrm a//inis Fali., Sarcophaga albiceps Mg.


Iz ovoga slijedi, da gubara napada 47 vrsta osa najeznica i 30 vrsta
muha gusjeničarki. K tomu valja pribrojiti najeznicu Barylypa perspicillator
Qrav., koje sam ja kod tog štetočine našao. Dakle u svemu 78
vrsta parazita. Osim toga ne smijemo zaboraviti, da se gusjenicama i
kukuljicama hrani i gusjeničar moškatni (Calosoma inquisitor i sycophanta)
i njihove larve, pa onda dolaze k tome nekoje ptice, zatim gljive
i neki mikroorganizmi, koji napadaju i uništavaju gusjenice. Osim spomenutih
gubarevih neprijatelja opazio sam. da se gubarevim jajima hrane
larve od kornjaša Trinodes hir tus Fabr.


Tabela o napadaju parazita i neprijatelja na gubara po Howardu i Fiskeu uz dodatak
vrsta u nas nađenih :


Paraziti Jaja Gusjenica Kukuljica Leptir


I
II III IV V VI VII. prae-svježa starija
puppa
Anastatus bifasciatus


Apanteles solitarius .
.


Apanteles fulvipes ...rrr.
Apanteles glometarus .
Blepharipa scutellata .´.- ;
Oompsilura concinnata . .
Zygobothria gibba .
Carcelia gnava . --—
Tricholyga grandis . ´"
Tachina larvarum
Parasetigena segregata .
Ichneumon disparis .
Theronia atalantae .


Chalcis flavipes .


Monodontomerus aerus .


Calosoma sycophanta .
— " ´ ´


„ inquisitor . .
Carabus cancellatus . "
Trinodes hirtus
Pimpla instigator _


„ examinator
Barylypa perspicillator
Lydella nigripes . . . .
Masicera silvatica? . . . . —-


„ pratensis? . . . .


Carcelia cheloniae
;


Agria aifinis . . . .


Sarcophaga sp? .... —- —


.. stadij napadanja domadara.
__ _ stadij napuštanja domadara.
debelo paraziti u nas nađeni.


193




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Da bude slika jasnija u pogledu djelovanja raznih parazita na gubara,
iznosim ovdje i skrižaljku po Howardu i Fiskeu, što ju iznosi u
svome djelu Escherich, u koju sam ja umetnuo parazite i neprijatelje
gubara, koji dolaze kod nas, te ih označio posebno, a koje ovi stručnjaci
ne spominju. Iz te se skrižaljke vidi, da taj štetočina biva napadnut od
parazita u svim stadijima svoga razvoja. Ova dvojica američkih entomologa
dijele jaja na svježa i starija, a kod gusjenica razlikuju sedam stadija,
a isto tako dijele i stadij kukuljice na tri.


Od parazita našao sam kod gubara slijedeće:


Pimpla instigator Fabr. je kod ovoga štetočine najjači neprijatelj među osama
najeznicama.


Pimpla examinator Fabr. zaostaje po broju svojih individua u polovici za onom
prvom osom.


Barylypa perspicillator Grav. je rijedak parazit kod gubara. Ja sam u svemu
našao samo jedan primjerak. Ta je osa žute boje, zadnja tri segmenta i polovica četvrtog
na zatku su crni. Ticala su u sredini žuta, a na početku i kraju su crna. Zadnji
je par nogu na bedru također1 crn. Krila su žućkasta i prozirna, stigma je žuta. Dužina
tijela je 2 cm.


Apanteles glomeratus L. nije baš rijedak parazit na gusienicama gubara, ali po
tumačenju Stellwaaga ne može se uzeti ta vrsta kao ozbiljan neprijatelj gubara, jer
on ima svojih neprijatelja hiperparazita. Ja ih kod mojih istraživanja nisam našao, nego
sam uvijek našao tu osicu odnosno njezine čahure uz gusjenicu gubara.


Anastutns bilasciatus Fonsk. je
osica, koja spada među Chalcididae.
Poznaje se po tome, što su joj
krila pokrita tamnim dlačicama, ali


´% tako, da u sredini prednjih krila


I ostaje jedno golo svjetlo) polje, dok
su stražnja krila opet prema rubovima
jače pokrita takovim dlačicama.
Dužina tijela kreće se između
1.5 do 1.7 mm,, a širina 0.3
mm. Širina tijela sa raširenim
krilima mjeri 2.6 mm. Tjelo joj je
crne boje, koja se prelijeva slabim
zelenim sjajem- Ticala su crna i


Anastatus bilasciatus po Fiske-u. slabo kijačasta? a noge SU žute.


Što se tiče njegova napada na gubareva jaja, to je on kao parazit kod nas vrlo
dobro poznat i što više, dolazi mjestimice u vrlo velikoj mjeri. Prema Escherichu napada
on svježa gubareva jaja, koja nisu starija od deset dana. Za tri nedjelje razvije
se u jajetu larva do svoje zrelosti, ali ona ostaje u jajetu mirna deset mjeseci. Tek
tada nastupa kod nje stadij mirovanja, stadij kukuljice, koji traje dvije do tri nedjelje,
a zatim izlijeće iz jajeta razvijena osica. Ženka ne leti. Oplodnja se zbiva odmah, jer
kroz to vrijeme ima već svježih gubarevih gnijezda, u koja odmah ženka ulaže svoja
jaja. Prema tome razvoj te osice traje tako dugo kao i razvoj samoga gubara. Da
osica napada samo svježa jaja, to je i razumljivo, jer je kod svježih jaja lupina mekanija
nego kod starijih.


194




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Jačina napada kod Anastatus bifasciatusa kretala se u jajima gubar otprilike
ovako:


Nalazište
legla
Broj jaja
u gnijezdu
Broj
parazita
Broj
gusjenica
Broj nerazvijenih
jaja
Procenat
napada
320 16 279 25 5%
Ključ
g. 1927.
134
170
13
32
.109
128
12
12
9%
18%
Ljeskovača 226 121 81 24 53,5%
g. 1927. 426 259 100 67 60,7%
Mrsunjski lug
g. 1927.
172
134
84
37
59
31
93
40
25
42
35
28
21,5%
44%
34,8o/0
Srnjače
g. 1926.
305
278
624
16
24
175
267
212
383
22
42
66
5%
8,6%
28%
Iz ove skrižaljke slijedi, da je napad Anastatus-s. bio dosta jak, ali ipak vrlo


promjenljiv, te je tako na istom terenu i u istoj šumi kao i u raznim´ šumama bio napad
jajnih parazita raznolik, no vidi se, da je taj napad bio u nekim slučajevima vrlo jak,
te je samo ta jedna vrsta parazita uništila preko polovice jaja. Ako k tome dodamo
i ona jaja, koja bilo s kojih razloga nisu dala niti gusjenica, a niti parazita, onda vidimo
da već kod jaja može da strada veći broj potomaka. Prema gornjoj skrižaljci se
opaža, da je najjači napad jajnih parazita bio na području Gradiške Direkcije Šuma.
Najslabiji napad Anastatusa na gubareva jaja bio je u šumi Banovdoil i na području
Šumske Uprave u Klenku, jer sam tu dobio:


iz 100 gnijezda 150 parazita — Banovdol,


iz 100 gnijezda 163 parazita — Klenak.


Jajne parazite možemo gotovo računati najvažnijim neprijateljima gubara. Ti
paraziti mogu i zbog toga vrlo povoljno djelovati na uništavanje jaja, jer im dužina
života stoji u skladu sa dužinom života kod gubara.


Lydella nigripes FaJ. Tijelo te muhe je sivo-žute boje, a čekinje i noge su crne.
Ženka ima pilasti trbuh, jer su joj se segmenti na zatku sa strane sploStili, a u sredini
izbočili, te je tako u sredini nastao češalj od oštrih čekinja. Dužina! tijela je oko 8 mm.
Ova vrsta parazita je vrlo obična medu Tachinama, a napada nekih 29 vrsta štetočina.
Javlja se od proljeća do jeseni i daje po tvrđenju Towsenda tri generacije na godinu.
Čitavi razvoj traje nešto preko tri nedjelje. Ovu vrstu muha ubraja Baer u Compsiluragrupu,
a to su ovoviviparne muhe, koje odlažu svoja jaja u domadara.


(Nastavit će se)


Le dépérissement des chene en Slavonie. L´auteur publie les résultats de ses
études biologiques concernant le dépérisement du chene en général et surtout sur le
dépérissement causé par des insectes nuisibles. Il donne des résultats précises sur Lymantria
dispar L. et ses parasites: Ichneumonidae, Braconidae, Calcididae, Proctotrupidae
et Tachinidae. Rédaction


195