DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Dr. ZELJKO KOVAČEV 1Ć SUŠENJE HRASTOVA U POSAVINI SA ENTOMOLOŠKO-BIOLOŠKOG GLEDIŠTA UVOD. Od godine 1921. dalje do danas doživjele su hrastove šume u Posavini nemilu katastrofu, koja je u razmjeru sa ranijim katastrofama iste naravi svakako jedna od najvećih. Ovom prilikom stradalo je nekoliko desetaka hiljada hektara hrastovih šuma. Ta pojava bila je razlogom, da su se mnogi stručnjaci, šumari, entomolozi i fitopatolozi dali na istraživanje uzroka sušenju tih hrastovih šuma. Uslijed toga nastala su štaviše i podvojena mišljenja u pogledu faktora, koji su uzrokovali to naglo sušenje hrastova. Jedni su bili mišljenja, da je razlog tome u samome tlu, a većina i to onih stručnjaka, koji su imali prilike višeput promatrati takovo propadanje hrastovih šuma, ostali su kod svoje tvrdnje, da su glavni uzročnici propadanju odnosno sušenju gusjenice poglavito gubareve, a onda medljika kao primarni uzajamni neprijatelji hrasta, a po tom ostali štetnici i bolesti kao sekundarni faktor. Ja se u raspredanje toga ovdje neću upuštati, nego ću samo iznijeti činjenice o pojavi štetnika, iz kojih će se dovoljno vidjeti, koliku štetu ovi prouzrokuju. Jedna činjenica jasno govori o toj pojavi: hrast se suši redovito onda, kada mu prvi list pojedu gusjenice, a drugi napadne medljika — pepelnica (Microsphaera alphitoides). Ta dva neprijatelja hrasta dovoljno su jaki, da mogu uzrokovati sušenje hrastova. Ja ću se ovdje u radnji osvrnuti samo na štetnike hrastovih šuma, a ostalo sve puštani sa vida, te sva ostala tumačenja prepuštam ostalim stručnjacima. Sam hrast je drvo, koje ima osobito veliki broj svojih neprijatelja među samim insektima t. j . preko 1000 vrsta. Mnogi od tih štetnika znadu se pojaviti u takovoj masi, da su dovoljni samo oni, da hrast unište, jer kad se pojave u masi, obično napad traje kroz dvije ili tri godine. Uz ovo dođu do utjecaja i drugi faktori, pa je time propast hrasta osigurana. Dosta je pogledati šumu napadnutu od gubara, koja u roku od nedelje dana može ostati potpuno bez lista. No redovito ne ostane gubar osamljena pojava, nego se uz njega pojave i drugi štetnici, koji sušenje hrastova pomažu. Zadnji napad gubara bio je god. 1923.—1925. praćen pojavom suznika i zlatokraja u velikoj masi. Osim te trojice pojavio se mjestimice u šumama i glogovnjak u velikom broju. Na drugim opet 182 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 25 <-- 25 --> PDF |
« mjestima, ali u manjoj mjeri pojavio se hrastov savijač. Međutim uz ove štetnike dolazi još čitavi niz drugih, što primarnih, a što sekundarnih štetnika, kaošto su to štitaste uši, potkornjaci i drvoresci. Posljednja zaraza imala je svoj početak, čini se, prema mojim istraživanjima i informacijama, koje sam dobio, između Une, Save i Kupe. Sam početak mogli bismo omeđiti mjestima Jasenovac-DubicaKostajnica- Petrinja-Sisak. Oubar se zamjećuje u šumama između Bubice i Jasenovca već god. 1919., ali je svoju kulminaciju postigao ondje tek 1923./24. Godine 1924. on rapidno napreduje prema sjeveru i istoku i postizava svoju kulminaciju na pruzi Petrinja-Vinkovci 1924./25. Tili godina stradale su najjače šume i voćnjaci u čitavoj Posavini. Proučavajući sušenje hrastovih šuma u srezovima kostajničkom, petrinjskom i sisačkom opazio sam, idući od Save kod Crkvenog boka do Petrinje prema sjeveru, tri velika kompleksa šuma, koji su gotovo totalno uništeni od gubara i medljike. To su: »Zelenik«, hrastova šuma između Crkvenog boka i Šaša, »Piškornjača«, šuma između Blinjskog kuta i Capraga i »Mošćenički lug« između Capraga i Petrinje. No međutim ja se ovdje ne ću upuštati u nabrajanje potpuno ili jače postradalih šuma, jer bi me to daleko odvelo, tek mogu kazati, da možemo naći mnogo takovih šuma danas uzduž Save od Siska do Klenka. Hrast u propalim šumama ponajviše je srednje dobe (40—80 godina), ali ima i sasvim mladih i starih hrastova. Bilo je slučajeva, gdje je stara ili mlada šuma ostala pošteđena, a ona u njihovoj blizini srednje dobe je u 90% stradala. Takav je slučaj bio baš kod Crkvenog boka, starija šuma »Riboštak« bila je (1925.) potpuno zdrava, dok je »Zclen i k« srednje dobe potpuno stradao. Te godine viđao sam u šumama, koje su bile odsudene na propast, u proljeće rijetke kržljave zelene listove, dok je većina drveća bila potpuno bez lišća. Ovakove su zaraze kao i njoj slične autohtone naravi, jer nastaju nenadano i mi im ne znamo pravoga razloga. On- leži u poremetnji prirodne ravnoteže i samo na taj način možemo si rastumačiti, kako da se jedan štetnik pojavi najedanput u tako velikoj mjeri. Escherich to tumači kao poremetnju stanja u nekoj »b i o c c n o z i«. Sva živa bića biljna i životinjska, zajedno sa onim krajem u kome živu, čine jednu biocenozu. Kada u takovoj biocenozi ne opažamo prevlast jedne stanovite vrste životinja ili biljaka, onda u takovoj biocenozi vlada »h a r m o n i č n o stanje« ili labilna »uravnoteženost. Međutim se zna, da između organizma vlada vječna borba. U toj borbi jedni organizmi druge uništuju. To uništavanje i propadanje pojedinih individua sprečava jače razmnažanje pojedinim vrstama. No kad jedna vrsta bilo s kojih razloga izgubi uvjete svoga opstanka, ona mora brojčano da oslabi. Taj slučaj može biti, na pr. kod osa najeznica ili muha gusjeničarki. Ako ove ne nalaze dovoljan broj svojih domadara, mogu brojčano znatno da oslabe. Pošto su one glavni prirodni neprijatelji raznih gusjenica, mogu ove kroz par godina, da se silno razmnože, jer nema u prirodi mnogo njihovih neprijatelja. Tako nastaje poremetnja u prirodi, koja se opet za par godina izgubi. Po tom nam je razumljivo periodično pojavljivanje raznih šumskih štetnika naročito gusjenica. Poznato je, da uvijek jače stradaju od štetnika jedinstvene sastojine t. zv. monokulture od mješovitih. To se ispoljuje osobito u crnogoričnim šumama, a došlo je do jasnog izražaja i u našim hrastovim šumama. Ako 185 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 26 <-- 26 --> PDF |
uzmemo u obzir, da u našim nizinama između Save i Drave pretežu jedinstvene hrastove šume, onda nam ono tumačenje Escherichovo postaje dovoljno jasno. U tim šumama glavno je drvo hrast, a onda tek dolazi ostalo drveće kao topola, joha, brest, grab i jasen. Oubar kao neprijatelj bjelogoričnog drveća napada sve spomenuto drveće osim jasena, a ta činjenica samo pomaže širenje gubara i njemu sličnih neprijatelja. K tome moramo još dodati, da se u blizini tih šuma u samim selima i uopće nastanjenim mjestima nalaze voćnjaci poglavito šljive i jabuke, a lišće toga drveća je vrlo omiljela hrana spomenutih gusjenica. Kad se pojave gusjenice u većoj mjeri, obrana i suzbijanje istih provodi se tek djelomično i pojedinačno, a ne možda jednim organiziranim načinom bilo koje metode. Tako vlasnici voćnjaka uništavaju paljenjem i skidanjem gnijezda u svojim voćnjacima pojedinačno. Dok se jedan vlasnik oko toga posla muči, dotle je njegovih deset susjeda skrstilo ruke i gleda skeptički, kako će te godine ostati njihove voćke bez ploda. U sebe i svoj posao se uopće ne pouzdaju i smatraju ga suvišnim. Naredbe od strane vlasti, koje se u takovim slučajevima izdaju, ostaju mrtvo slovo na papiru. U šumama provesti organizovano suzbijanje vrlo je težak a za danas kod nas još dosta problematičan posao. Taj se posao sveo na mehanički način suzbijanja, dok za moderni kemijski način, koji traži malo više sredstava, valjda nema kredita. Dakle, tko upravo provodi temeljito suzbijanje štetočina? Sam a priroda , koja je i dopustila, da se ti neprijatelji naše narodne imovine u tako velikoj mjeri pojave! Pa ako bacimo pogled unatrag, isti je početak i svršetak tih zaraza bio od godine 1869. pa do danas. Uvijek se bilježi pojava gubara, njezino trajanje i prestanak. Tek u novije vrijeme kreće se ta stvar nešto boljim pravcem. No baš stoga razloga pokušat ću ovdje, da na temelju Escherichovog tumačenja protumačim i pojavu zaraze gubara i njemu sličnih neprijatelja kod nas. Flora i fauna šuma u posavskoj nizini je dosta jednolična, nema tu velikih razlika kaošto to vidimo primjerice u zapadnoj Hrvatskoj ili u Bosni. Fauna neprijatelja lisnatog drveća je prilično dobro poznata i nije u pogledu insekata tako bogata u vrstama. Ali za to kad se ti neprijatelji pojave, načine čitava čuda. Ako se s time složimo, da je flora i fauna dosta jednolična, onda će biti i broj neprijatelja jednoličan. To vidimo najbolje kod neprijatelja gusjenica: gubarevih, suznikovih, zlatokrajevih i glogovnjakovih. Kod svih tih vrsta gusjenica dolaze mnogo puta iste vrste osa najeznica i muha gusjeničarki. Pošto ti neprijatelji, bolje reći paraziti, živu od istih domadara, to u nestašici potonjih i njihov broj znatno spadne. Oni nemaju gdje da odlože svoja jaja ili larve, pa im tako veliki broj jaja ostane nerazvijen odnosno iz mnogo jajeta ne izađe larva, a po tom ni razvijeni insekat. Da je tome tako dokazuje nam periodičko pojavljivanje pomenutih štetnika. Kad se pojavi bilo koja od tih gusjenica, redovno se one kroz jednu ili više godina rašire do svoje kulminacije, jer su prilike za raširenje tih štetnika bile povoljne. Taj napredak u širenju zaraze je to jači, što su klimatske prilike povoljnije za dotičnog štetočinu. Do tako naglog širenja jedne vrste štetnika moglo je doći samo na taj način, što je u prirodi nestalo faktora, koji je sprečavao preobilno širenje njegovo. U tom slučaju su to bile ose najeznice, muhe gusjeničarke, gljive i bolesti, kao 184 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 27 <-- 27 --> PDF |
najjači faktori u tom pravcu. Stoga se štetnici u početku nesmetano šire. a njihovih neprijatelja nema ili se pojavljuju u malom broju stoga, što je ranijih godina nestalo njihovih domadara, jer su se neprijatelji u prevelikom broju pojavili. Treće ili četvrte godine nastupa kod zaraze obično preokret i zaraza počinje opadati. Razlog tomu leži redovno u napadanju neprijatelja na gusjenice ili pak rjeđe u samim nepovoljnim klimatskim prilikama. Kad se neprijatelji jako razmnože, počinje se naglo smanjivati i broj gusjenica i zaraza prestaje. Takav je tok bio kod sviju zaraza u hrastovim sumarna, koje su se dosada kod nas desile. Pošt o je radi jednoličnosti naših šuma dosta jednoličan i broj njihovih štetnika, zavise neprijatelji tih štetnika o malenom broju vrsta svojih domadara. Uslijed toga gusjenice se neko vrijeme nesmetano šire i pojavljuju u velikom broju, a zatim se razmnože njihovi neprijatelji, unište gusjenice. Po tom u nestašici hrane za svoje potomke i sami pogibaju a broj im se nagl o smanji . Dok u šumi u pogledu štetnika i njihovih neprijatelja kao i ostalih organizama vlada uravnoteženost, dotle su rijetki štetnici kao i njihovi neprijatelji. Ta činjenica može nam najbolje rastumačiti periodicitet pojavljivanja zaraze pomenutih gusjenica. Što se tiče periodiciteta kod gubara ne možemo reći, da je on tačan po vremenu pojavljivanja i trajanja zaraze. Qubar se doduše u zadnja dva decenija pojavljuje u stalnim razmacima, ali trajanje zaraze je bilo od 1910.—1927. svaki put dulje. Zadnje zaraze bile su 1910.—1912., 1915.—1918. i 1921.—1927. Prva zaraza trajala je samo tri godine, druga četiri godine, a zadnja nije potpuno završila svoj tok niti ove godine, premda se gubar nalazi očito u opadanju. U nekim šumama, gdje je brstio najjače godine 1924./25., traži on još i danas hrane (Mošćenički-lug). Drugdje se opet pojavio u onim šumama, gdje ga ranije nije bilo (Banov-dol). Pojedinačno bilo ga je svuda u čitavom terenu. Trajanje te zaraze i veličina štete slijedeće godine zavisi o suzbijanju, koje se mjestimice provodi dosta intenzivno, i o neprijateljima gubarevim, kao što su ptice, insekti i bolesti. Sreća je za naše hrastove šume baš taj periodicitet, jer bi u protivnom slučaju kod jedne takove zaraze, na koju ne bi imali utjecaja nikakvi nepovoljni prirodni faktori, stradale potpuno sve jedinstvene sastojine hrastovih šuma u posavskoj nizini. Razvoj gubara, a jednako tako i suznika, zlatokraja i glogovnjaka, ide do svoje kulminacije dosta umjerenim tempom. Ali kad zaraza postigne svoju kulminaciju, onda se opaža, da kod nekih štetnika zaraza naglo prestaje, dok se kod drugih napredovanje zaraze kao i njeno opadanje zbiva umjereno. Qubar je, kako sam već ranije rekao, bio zapažen već 1919., ali bi ga tada mogli smatrati samo ostatkom iza zaraze od god. 1918. No 1921. postaje on sve jači i postizava svoju kulminaciju 1924./25. Kod suznika i zlatokraja tekla je stvar drugojačije. Oni se pojavljuju rijetko 1921./22., a postizavaju svoju kulminaciju 1923. (Dubica-Jasenovac) i 1924. (ostali krajevi). Gusjenice te dvojice štetnika stradale su tih godina od parazita u 20—25%, ne računajući ovamo ptice, koje ih također dovoljno uništavaju. God. 1925. viđamo masu suznikovih i zlatokrajevih gusjenica osobito po voćnjacima, pa i u šumama, ali su oštećivanju bila razmjerno minimalna, jer su se među samim gusjenicama pojavile zaraze (Poliedrija, Enthomophthora sphaerosperma) i uništile su 99% gusjenica. 185 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Kod glogovnjaka traje taj periodicitet dulje. On se pojavljivao od god. 1923. gotovo uvijek u jednakoj mjeri. Zaraza je bila dosta jaka i mnogo su stradale šljive. Ali ipak nisu se gusjenice pojavile u tako velikoj mjeri, kao kod ostalih triju štetnika. Kod njega su gusjenice bile nemalo uvijek do 50% zaražene parazitima. Ali ovi po svoj prilici nisu mogli doći toliko do izražaja, jer je bilo mnogo više drugih gusjenica, koje oni napadaju. Gubar je, kako sam to prije rekao, napredovao do 1925., a onda je nastupilo polagano opadanje, koje se produžilo do ove godine. Iz tablice se vidi, kako je trajala zaraza kod te trojice štetnika. GUBAR GLAVONJA — LYMANTRIA DISPAR L. Ovaj štetnik je svakako najglavniji uzročnik sušenja hrastova. Nijedna druga zmp.zE vrsta štetnika u našim hrastovim š u m ama ne počini toliko 50BRRfl,Zima = štete hrastu kao gubar. U prvom KRPiJR i 5UZNilffl redu dolazi to stoga, što gubareva ženka OP S.191?. odlaže prilično veliki broj jaja, 300—800, PO 5.1928. koja su protiv vremenskih neprilika dobro zaštićena. Dalje, što se on u stanovitim vremenskim razmacima pojavljuje u vrlo velikom broju i napokon, što njegova gusjenica najradije jede hrastovo lišće. Iako gubareva gusjenica spada među polifagne 1919 1920 1S21 19221S23 W i 1925 19261927 19ZS štetnike, ipak je dobro poznata činjenica i u Sjedinjenim Državama Amerike, pa u Rusiji i u ostaloj Evropi kao i kod nas, da gubar s osobitom ljubavi napada hrast. Svi ostali štetnici hrasta dolaze na drugom mjestu kao štetnici ili uopće kao sekundarna pojava. Kod samoga leptira ističe se u prvom redu spolni dimorfizam t. j . mužjak i ženka ..^ vanjskom obličju po morfologiji jako se razlikuju jedan od drugoga. Ženka se razlikuje od mužjaka po dužini i širini tijela: ona je prosječno duga oko 2.5 cm a mužjak oko 1.5 cm. Širina je tijela kod ženke sa raskriljenim krilima oko 6—7 cm, a kod mužjaka oko 4 cm. Ženka ima zdepasto tijelo, a mužjak je u tijelu vitak. U ženke su kratka češljasta ticala. U mužjaka su ticala dugočešljasta. Po boji se također razlikuje mužjak od ženke. Mužjak je sive boje sa tri uzdužne tamne crte na prednjim krilima. Stražnja su rnu krila jasno sive boje, te prema rubu nešto tamnija. Noge su sive, a ticala tamno siva. Ženka je sivo-bijeie boje sa tri ili četiri uzdužne crne krivudave crte na prednjim krilima i jednom tamnom takovom crtom na stražnjim krilima. Jasnoća tih crta dosta varira, pa tako ima individua, kod kojih se jedva zamjećuju te crte kao crne tačke. Noge i ticala su crne boje. Utvrđeno je, da se oni u nas pojavljuju u drugoj polovini juna, pa sve do konca jula. Ta pojava svakako stoji s jedne strane u vezi sa klimatskim prilikama. Povoljne prilike u proljeće dozvoljavaju ranije zakukuljivanje, dok loše vrijeme produžuje razvijanje i prema tome dolazi Kasnije do zakukuljivanja. Međutim tome bi mogao biti i jedan drugi razlog. Opaženo je, da se gusjenice i uz jednako povoljne klimatske prilike nejednako pojavljuju. Samo je ta razlika kod pojavljivanja gusjenica katkada još veća, nego kod pojavljivanja samih leptirova. 186 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Kod gubara postoji u pogledu pojavljivanja leptirova razlika i s obzirom na spol. Tu vlada proterandrija. Kulagin kaže, da se muške gusjenice zakukuljuju, dok se ženske gusjenice nalaze još u IV. stadiju svoga razvoja. Prema tome mužjaci se javljaju ranije, a ženke kasnije. Po broju individua pretežu redovno mužjaci. God. 1926. odlučio sam 100 jaja i metnuo u jedan insektarij. Od tih jaja dobio sam 100 gusjenica, iz kojih su se razvili leptiri ovim slijedom: 20. VI. 5 mužjaka 8. VII. 12 mužjaka, 6 ženka 23. VI. 5 « 12. VII. 19 « 10 « 29. VI. 10 « 1 ženka 16. VII. 2 « 1 « 3. VII. 5 « 3 « 20. VII. 1 5. VII. 7 « 4 « Dakle u svemu dobio sam 65 mužjaka i 26 ženki. Po tome bi se mužjaci i ženke nalazili u prosječnom razmjeru 13 : 5. Mužjaci su dosta živi, lete obično pod večer, rijetko po podne ili danju. Ženke su trome već radi svoje tjelesne debljine i množine jaja, koja nose. One samo puzaju po drveću i traže mjesta, gdje će odložiti jaja. Dosada još nemamo temeljitog dokaza, da bi ženka uistinu letjela. Kod nje se opaža samo lepršanje krilima, čime si pomaže kod kretanja. Oplođivanje se zbiva pod večer ili noću, a vrlo rijetko danju. Odmah poslije oplodnje odloži ženka svoja jaja. Međutim ženka odlaže jaja i ako nije oplođena bila. Jedna ženka odloži 200—800 jaja i to najčešće na koru samoga debla, a rjeđe na pojedine grane i to sa donje strane. Jaja odlaže ženka na razna drveća, koja se nađu u blizini, a najviše ipak na hrast. Osim toga možemo naći gnijezda gubarevih jaja i na grmovima, poglavito na glogu. Ali rijetko se nađu ta gnijezda na kakovim drugim predmetima (plotovima, stupovima i si.). Gnijezda su po svome obliku ovalna, sad šira, sad dulja. Jaja su izmiješana i gusto pokrita dlačicama sa zatka same ženke. Gnijezdo je blijedožute boje, u sredini nešto izdignuto radi veće množine jaja. Jaja su nanizana u jednom sloju i pričvršćena nekom ljepivom masom za svoju podlogu. Po veličini gnijezda su dosta različna po broju jaja, koja se u pojedinom gnijezdu nalaze. Ima gnijezda .—7 cm dugih, a ima ih takovih koja su duga tek 2 cm. Prema tome im i širina varira. I broj jaja jako varira. Našao sam gnijezda sa 150—200 jaja i takovih je bilo mnogo. Najviše je gnijezda bilo sa 200—400. Gnijezda su sa većim brojem jaja rjeđa. Ali našao sam gnijezdo i sa 1.005 jaja, a to je svakako jedan veliki broj jaja. Nije isključeno, da jedna ženka načini više gnijezda, kako sam to vidio u insektariju. Broj gnijezda na pojedinim stablima također jako varira. Tako se može na jednom drvetu naći tek po koje gnijezdo, dok na drugom ćemo naći i preko stotinu gnijezda, jer su i same grane pune gnijezda. Zanimiv je podatak Šumske Uprave u Trnjanima, koja je provela suzbijanjeuništavanje gubarevih gnijezda sa katranom. Radnici u šumi Jelas uništili su do visine 10 m 2,542.710 gnijezda na 132.000 stabala. Što se tiče broja gnijezda s obzirom na visinu, na kojoj su nađena, rezultira: na visini 1— 3 m nađeno je 1,024.000 gnijezda prosječno 7 » 3— 6 m » » 1,176.730 » » 9 » » 6—10 m 341.980 2 Ukupno 2,542.710 gnijezda prosječno 18 187 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Langhoîfer navodi podatke nadsavjetnika Anderke za 100 stabala iz šume Banovdol, koji su donekle protivni podacima, što ih ja iznosim za Jelas: na visini 1—2 m nađeno 2.880 gnijezda prosječno 29 » » 2—4 » » 1.029 » » 10 » » 4—6 » » 614 » » 6 » » iznad 6 » » 497 » » 5_ Ukupno 5.020 gnijezda prosječno 50 Dok je u Jelasu nađen najveći broj gnijezda u visini od 3—6 m, u Banovdolu našlo se najviše gnijezda do 2 m. Broj gnijezda u Banovdolu mnogo je veći, nego je broj njihov u Jelasu. Svakako je i zaraza bila tu veća, nego u Jelasu. Ovi svi primjeri pokazuju, da tu nema nikakve stalnosti niti u broju gnijezda, niti u visini odlaganja. Ali je jedno ipak jasno, da broj jaja u visini od 6 m dalje već znatno opada. A to je i posve razumljivo gledom na građu tijela i nespretnost gubareve ženke. U Jelasu na glogu nađeno je iste godine još 50.000 gnijezda. Jaja su po svome obliku okrugla sa prosječnim promjerom 1 mm. Ali ih ima i većih i manjih. Po tumačenju Kulaginovom iz većih izlaze ženske gusjenice, a iz manjih muške. Lupina jajeta je tvrda, boje blijedožute. Jaja su dlačicama dobro zaštićena od nevremena, zime i vode. Tako je opaženo, da jaja ne propadnu, ako drvo leži neko vrijeme pod vodom, na pr. za vrijeme poplave, ali ako su jaja istrugana iz gnijezda, onda ona stradaju. Mlade su gusjenice, kad se izvale iz jaja, tamno maslinaste boje i imaju sa strane dugačke dlake, dok su na hrptu te dlake kraće. Po svojoj građi kao i po duljini razlikuju se te dlake. Duge dlake imadu dužinu 3 mm i nose po sebi kratko izmjenično poredane dlačice. Kratke dlake imadu dužinu oko 1.5 mm u polovini svojoj su odebljale poput zgloba i tu se lahko prelome. Duge dlake sigurno pomažu nošenje tijela pomoću vjetra, a o tome govori i Langhoîfer (1927.). Prema Nunbergu mogu da se nazovu aerostatičkim dlakama ili pak toxophorama po Cholodkovskom i Ingenickome, u što se ja ovdje neću upuštati. Za kratke dlake mogu kazati, da su to one dlake, koje se lahko kidaju i mogu da dođu i na čovječju kožu, te izazivaju svrbež ili zapaljenje. Langhoffer ne vjeruje u boli, koje bi mogle izazvati dlake gubarevih gusjenica. Ja ću ovdje, da kažem par riječi iz vlastita iskustva, koje sam stekao pri radu sa tim gusjenicama. Svrbež i bol, što je izazivaju dlake pojedinih gusjenica, a poglavito one od četnjaka, kod čovjeka je individualne naravi. Jedan čovjek dobije svrbež, a drugi ne, kod nekoga je opet taj svrbež skopčan sa upalama, kod drugoga prođe bez upale. To ja sudim po sebi. Ako sam imao mnogo posla sa gubarevim gusjenicama bilo u insektariju ili radio u šumi, gdje je bilo puno tih gusjenica, ja sam već po svrbežu na rukama i vratu znao, da u šumi ima gubarevih gusjenica, pa makar i ne bila njihova pojava tako očita, jer su se one možda zadržavale više na vrhovima drveća. Taj svrbež trajao je kod mene uvijek po dva sata nakon rada ili zadržavanja u takovoj šumi. Na takovim mjestima, gdje mi je zapela u koži dlaka, bila je koža malo upaljena. U pogledu gusjenica nisam se nikako prevario. Ukoliko bi mi u šumi izbjegla prisutnost četnjaka, nije mi se to moglo dogoditi pri radu u insektariju. Razlika je u toj pojavi samo u tome, da je svrbež i upala od dlaka četnjakovih mnogo jača i opasnija, nego od dlaka gubarevih. 188 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Dužina tijela mlade gusjenice iznosi oko 4 mm. U drugom stadiju imaju gusjenice već crno tijelo, a na 3. do 10. segmenta vide se u sredini žute tačke. Osim toga na 9. i 10. segmentu nalaze se narančaste pružljive bradavice. Sredinom hrpta prolazi žuta linija. Isto tako i sa svake strane iznad bradavica nalazi se po jedna žuta linija. Dužina gusjenice u drugom stadiju iznosi 8—10 mm. U trećem stadiju postigne gusjenica dužinu 15 mm, te se pokazuju sprijeda modre, a straga žute bradavice. Pet prednjih segmenata ima po jedan par modrih, a stražnjih sedam segmenata ima svaki po jedan par žutih bradavica. Odrasle gusjenice petog stadija imaju dužinu 5—6 cm. Gusjenice se pojavljuju u nas redovito početkom aprila. Ali je to pojavljivanje ipak nejednako. U šumi Merolino i Srnjače. kod šumske uprave St. Mikanovci našao sam gusjenice prvog stadija 22. aprila, a u šumi Jelas u šumskoj upravi Trnjani nalazio sam 2. maja gusjenice prvog, drugog i trećeg stadija. Ta činjenica jasno pokazuje, da se gusjenice gubara nejednako legu. Isti taj slučaj desio mi se i u insektariju. U decembru 1925. godine, dobio sam gubareva jaja iz St. Mikanovaca i iz Petrinje. Jedan dio tih jaja nalazio se u sobi kod temperature 16" do 21" C, a drugi dio u drugoj sobi kod temperature 9° do 13° C. Iz onih jaja, koja su bila kod veće temperature, dobio sam prve gusjenice već 4. februara. Iz onih jaja kod niže temperature počele su se valjati gusjenice 20. februara. Od toga vremena dalje najveći dio gusjenica izvalio se do početka marta. Ali su neke izašle i kasnije tokom aprila, pa sve do konca toga mjeseca. Tako sam imao još početkom maja u insektariju gusjenice prvoga stadija, dok je veći dio gusjenica bio već u drugom i trećem stadiju svoga razvoja. Na leženje gubarevih gusjenica ima jak utjecaj temperatura, a to najbolje dokazuje jesen 1926. U šumi Ključu kod Nove Gradiške našao sam 5. oktobra u jednom dijelu šume dosta veliki broj gubarevih gnijezda, neko 30 komada svježih gnijezda. Kod sobne temperature oko 16° C, koja se nije mnogo razlikovala od temperature na polju, dobio sam prve gusjenice 20. novembra. To valjanje gusjenica potrajalo je i dalje kroz mjesec decembar. U sobi se je počelo ložiti 27. novembra. Iz ovoga bi se dalo ustvrditi, da temperatura igra veliku ulogu pri pojavljivanju gusjenica. Rano toplo vrijeme izmami gusjenice u proljeće prije iz gnijezda, nego se to zbiva kod hladnog vremena. To najbolje dokazuje gornji primjer, gdje su se gusjenice pojavile ništa manje, nego četiri mjeseca ranije nego normalno. Dakako da je tomu mnogo pridonijela povoljna gotovo visoka temperatura, koja je trajala čitave jeseni. No ipak trajanje samog leženja bilo je dugo kao i u normalnim prilikama. Mlade gusjenice ostaju redovito 4—5 dana na samom gnijezdu, a onda počinju da traže hranu. Rijetko sam opazio, da bi gusjenice uz povoljnu .temperaturu dulje ostajale na gnijezdu. Opazio sam. da mlade gusjenice pogibaju, ako nisu dobile hranu u roku od deset dana. Tek izuzetno po koja je gusjenica ostala i dulje živa. Mlade gusjenice puštaju pređu i mnogo njih zajedno skuplja se u providne zapretke. No poslije se gusjenice razilaze po drvetu i traže hranu svaka posebno. Dok su gusjenice malene i kad se spuštaju po niti svoje prede niz drvo, može vjetar, da ih na veće daljine raznosi. U ponestatku hrane putuju gusjenice iz jednog kraja šume u drugi ili voćnjake. .. tom mogu da prevale i po više kilometara, dok stignu na povoljno mjesto. 189 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Gusjenice u slučaju potrebe prelaze i preko vode plivajući i kod toga prelaženja mnoga gusjenica i zaglavi, osobito kada je takav prelaz širok. Ovakova putovanja gusjenica osobito starijih stadija opažena su u više navrata. Gomila takovih putujućih gusjenica znala je biti tako velika, da je zastao vlak pri svome prelaženju preko tračnica, jer su se točkovi vlaka uslijed množine zdrobljenih gusjenica počeli klizati. Kada je gusjenica postigla svoj potpuni razvoj, a to biva u nas obično početkom mjeseca juna, onda si gusjenica načini na listu, na kori drveta, na granama ili između njih, rijetki zapredak i zakukulji se u tamno-smeđu kukuljicu. Kukuljice mužjaka su manje od onih ženskih. Obično se nade po više kukuljica jedna kraj druge. Vrste biljaka, što ih gubareva gusjenica napada, po svom su broju prilično mnogobrojne. Tako Šugarov kaže, da gubareva gusjenica napada 53 vrste raznih biljaka. Ali od svih tih biljaka najmiliji joj je hrast. U Rusiji, veli Šećerov, ona najviše napada hrast i lipu. Lindenmann navodi, da gubar najradije napada ove biljke: brezu, topolu, hrast, vrbu, lijesku, jabuku, višnju, šljivu, breskvu, klen i bukvu. Fiske, Beorges i Rogers dijele drveće, što ih gubar napada, u tri grupe: A) Prvu grupu sačinjavaju razne vrste hrasta. To drveće poslije jakog napada gubarevih gusjenica pogiba. B) Drugu grupu sačinjava drveće, koje u jednoj polovini ili u tri četvrtine propada uslijed napada gusjenica. Ovamo ubrajaju vrbu i brezu. C) U treću grupu spada drveće, koje biva rijetko napadnuto od gusjenica, a to su jela, omorika, jasen, kesten i bukva. Nije poznato, da bi se to drveće uslijed toga napada sušilo. (Kulagin 1923.) Po opažanjima, koja su u nas vršena, nije opaženo, da bi gubar napadao jasen. Štaviše izgleda, da ga on uopće izbjegava. Ovo potvrđuju i navodi Langhoffera (1926.). Osim toga opaženo je u jednoj šumi u okolici Đakova, da je gubareva gusjenica napala razno drveće i do gola obrstila, ali je poštedila dudove, koji su se u toj šumi nalazili. U našim šumama najradije brsti gubareva gusjenica hrastovo lišće, a u voćnjacima šljivu. Samo u najvećoj nuždi ždere on lišće jasena, oraha i crnogorice. Ja ga pri svojim istraživanjima nisam nikada vidio na tom drveću, iako je bilo prilike za takav brst. Što se tiče starosti hrasta izgleda, da najradije brsti na drveću u dobi od 40—80 godina starosti, a manje napade mlađe i starije sastojine. Navodi, po kojima Piske, Beorges i Rogers grupiraju drveće po posljedicama1 jakoga napada gubarevih gusjenica, baš se ne slažu sa našim prilikama. Uzevši hrast kao glavnu i najmiliju hranu gubarevih gusjenica, pokazalo se, da do godine 1910. nisu se hrastove šume ni nakon potpunog brsta od strane tih gusjenica posušile. To je sušenje slijedilo tek iza napada kasnijih godina. Kod velikih napada gusjenica prije 1910. hrast je samo zaostao u svome prirastu, ali do sušenja nije došlo, ako tome nije bio koji drugi razlog. Tek iza godine 1910. t. j. kada se pojavila kod nas na hrastovima medljika (Microsphaera alphitoides), počinje sušenje hrastova na većim površinama a iza napada gubarevih gusjenica. U godinama najvećeg pojavljivanja gubara dolazi do osobitog izražaja i napad medljike. Gubar se pojavio u zadnja dva decenija u najvećoj mjeri 1910/11. i 1923/24., a medljika je po navodima Manojlovića počinila najveće štete 1911. i 1924. Dakle upravo u onim godinama, kada je bio i napad gubara najjači. Manojlović (1923.) tvrdi, da je medljik a primarni uzrok sušenja hrastova, dok je mišljenje mnogih drugih stručnjaka, da hrast propada odnosno suši se samo onda iza 190 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 33 <-- 33 --> PDF |
napada gubarevih i drugih gusjenica, kada su gusjenice p o ž d e rale p r v i 1 i s t, a d r u g i j e n a p a 1 a m e d 1 j i k a. Ta dva napada dovoljni su, da potpuno unište otpornu snagu napadnutog drveta. Medljika pak po mojem mišljenju kao i mnoge druge bolesti bilja, imaju prilike, da se uz povoljne klimatske prilike rašire na hrastu baš onih godina, kada je on stradao od gusjenice i pretrpio već ogromnu štetu u svojoj asimilaciji i transpiraciji, koja je poremećena time, što je izgubljen prvi list. Samo u tom slučaju mogao je doći do svoga izražaja ogroman napad medljike i po tom sušenje hrastova. Dosada nije poznato, da bi kod nas bez drugih faktora mogao, da hrast strada od samoga napada gusjenice ili medljike. Mi ne možemo kazati, da je gubar primarni uzročnik sušenja hrastova, a medljika sekunadari ili obratno, kako to hoće Manojlović, nego treba, da uzmemo gusjenice i medljiku kao primarni, ujedinjeni faktor sušenja za razliku od sekundarnih kao što su to potkornjaci, drvoresci, pa gljive (Agaricus). Sušenje hrastova od medljike ispoljuje se u onim godinama, kad se pojavio gubar u najvećoj mjeri i zato, jer medljika napada mladi list, koji je izbio poslije brsta od strane gusjenica, pa je time učinak jači. Najveće štete počinja gubar u čistim hrastovim sastojinama, a to je većinom slučaj kod nas u Posavini. Uz to je gubar poradi svoje slabe izbirljivosti u pogledu hrane ne samo veliki neprijatelj šumskog drveća, nego i raznih voćaka. Njegov napad na hrast je to gori, što hrast, kako je gore rečeno, dolazi.u većini slučajeva kao čista sastojina, te tu rade na propasti njegovoj uzajamno gubar i medljika, a to je dovoljan razlog, da se hrast posuši. Prvi list stradao je od gubara, drugi od medljike, a s proljeća, kad eventualno izbije kržljavi novi list pojede i ovoga opet gusjenica i tako hrast svršava svoj život. Voćka strada manje od gusjenica, jer ako izgubi prvi list u proljeće dobije opet drugi, te u slučaju takove neprilike ona obično ne dade druge godine ploda, ali redovno ne pogiba. Mlade gusjenice jedu mladi list hrasta, bukve i voćaka, dapače jedu i cvijet od voćaka, pa i same prašnike. Ali ne jedu na pr. trave ili list odnosno iglice omorike. Gusjenica poslije drugoga presvlačenja postaje manje izbirljiva u hrani, pa kako to navode Jakobson i Šreder, one jedu kad su već veće i list jele. Poznato je, da se one hrane u nuždi i omorikom, borom i tujom. Anderson veli, da će gusjenice u potrebi jesti i travu. Jaroševski kaže, da one jedu klas od pšenice. Kulagin spominje, da jedu/vlat od raži. Ja sam opazio u jednoj obrštenoj šumi, kako odrasla gusjenica ždere šaš i situ. Ovo je svakako bilo važno napomenuti, da se iz toga razbere, kako je gubar kao štetočina opasan. Gusjenice čine štetu svojim brstenjem kroz 6—8 nedjelja. Kod žderanja lišća najprije načine gusjenice na listovima rupe i zagrizaju u rub lista, ali zatim pojedu čitav list zajedno sa središnjom žilom. Gusjenice žderu najviše noću a rijetko danju. U šumama sam primjetio, da većina gusjenica danju miruje, ali se zato ipak čuje i često kretanje u šumama, koje su jako napadnute od gusjenica, pa sve lišće šušti od kretanja tih gusjenica, a na zemlju padaju njihove izmetine i zrak je pun dlačica, koje na osjetljivoj koži izazivaju svrbež. Prema podacima, što ih iznosi u svojoj radnji Langhoffer, gubar je kod ove zadnje navale od god. 1920.—1925. napao na 43.591 jutro hrastove šume. Uslijed ove navale ima šuma, u kojima se jedva zamjerila nesreća i njene posljedice, ali ima i takovih šuma, koje su uslijed toga stradale u 50%—100% (Ljeskovača kod Okučana, Piškornjač, Mošće 191 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 34 <-- 34 --> PDF |
nički lug). Jedina sreća u ovoj nesreći za naše šume je ta, da zaraza traje uvijek par godina, a onda je na neko vrijeme nestane. Što se tiče periodiciteta kod gubara, on iako nije posve konstantan, ipak se opaža, da su između zadnjih navala prošle tri godine. Ali i to nije uvijek, kao što se mijenja i trajanje zaraze. Završetak pojedine zaraze zavisi o dva razloga : o nepovoljnom vremenu i neprijateljima gusjenica odnosno parazitima. 1. Nepovoljno vrijeme, osobito u doba valjanja gusjenica, može kod ovih da izazove smrt od gladi, jer ne nađe li mlada gusjenica na vrijeme hrane, ona mora da ugine. Dakle ako u doba, kada izlaze gusjenice iz jaja, nema mladoga lista na drveću, one uginu. Starijim gusjenicama, mislim, da već ne škodi toliko zlo vrijeme, kad su one već dovoljno jake. Dakako da može i kasnije koja da ugine i od zla vremena, ali one su protiv toga tada već dosta otporne. Isto tako može biti nepovoljno vrijeme razlogom propadanju gubara u doba, kada se javljaju leptiri, jer zlo ih vrijeme može direktno da uništi i da spriječi oplodnju. 2. Drugi razlog nestajanja gubara jesu njegovi neprijatelji ptice, parazitički insekti pa onda gljive i zarazne bolesti. Paraziti i ptice mogu da unište i do 75% gusjenica. Ali ipak ne mora zaraza da prestane, ako je na životu ostao izvjesni broj leptira. No zaraze kao što je to poliedria, Plistophora i neke gljive mogu da unište do 99% gusjenica. Ja mislim, da je to bio razlog onom pojavu, za koji neki drže, da je uslijedio radi zla vremena ili od gladi, kad se našlo mnoštvo mrtvih.gusjenica. Zarazne bolesti kod gubara kao i kod ostalih gusjenica javljaju se obično, kad se one pojave u masi, a osim toga razvoju nekih bolesti pogoduje vlažna godina. Broj parazita kod gubara u Evropi je vrlo velik, pa ću ih ja ovdje napomenuti, kako ih to navode u svojim djelima Stellwaag i Baer: ICHNEUMONIDAE: Trogns lutorius Fabr., lchneumon disparisPoda., /. pictus Qmel., Cryptas cyanator Qr., C. amoenus Dr., Pimpla instigator. Fabr., P. examinator Fabr., P. brassicariae Poda., Ophion merdârius Or., Campoplex conicus Ratz., Carinaria teniiiventris Qr., Limnerium disparis Vier., Opheltes glaacoptenis L., Pristomenis vulnerator Pz., Paniscus testaceus Qr., P. cephalotes Holmgr., Hemiteles fulvipesQr., H. bicolorinus Qr., H. pulchellus Qr., H. cingulator Qr., Mesochorus pectoralis Ratz., M. semirufus Holmgr., Hemiteles — vrste, što se ovdje spominju, su ujedno hiperparaziti Apanteles — vrsta. BRACONIDAE: Apanteles fulvipes Hal., A. solitarius Ratz., A. s. var. melanoscelus Ratz., A. tenebrosus Wesm., A. liparidis Bouche., A. oeneria Svanow., A glomeratus L. Microgaster calceatus Hal., M. tibialis Nées., Meteorus scutellator Nées., M. versicolor Wesm., M. pulchricornis. CALCIDIDAE: Chalcis flavipes Pz., Perilampus cupri (hiperparazit kod Tachina), Euritoma appendigaster Boh. (hiperparazit kod Apanteles), Monodontomerus aereus Walk., Anastatus bifasciatus Fonsc. (jajni parazit), Dibrachis boucheanus Ratz. (hiperparazit kod Apanteles i Tachina), Pteromalus pini Hartig., P. Halidayanus Ratz., Melittobia acasta Walk., (hiperparazit kod Tachina). PROCTOTRUPIDAE: Hadronotus howardi Mokrz. TACHINIDAE: po Baeru: Echinomyia fera L., Eudoromyia magnicornis Zett., Ernestia consobrina Mg., Sturmia sericariae Corn., scutel 192 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 35 <-- 35 --> PDF |
lata R— D., bimaculata titg., (i var. gilva) i atropivora R.—D., Winthemia speciosa Egg., Carcelia gnava Mg., cheloniae Rond., exdsa Fali., ...sata Pand., a/frras Fali., Epicampocera crassiseta Rond., ZenilUa libatrix Pz., Lydella nigripes Fali., Compsilura concinnata Mg., Pates pavz´đa Mg., Parasetigena segregata Rond., ništica Mg., ? larvicola Ratzb., ? monacha Ratzb., Tricholyga sorbillans Wied., Histochaeta marmorata F., Rhacodineura antiaua Mg., Agrm a//inis Fali., Sarcophaga albiceps Mg. Iz ovoga slijedi, da gubara napada 47 vrsta osa najeznica i 30 vrsta muha gusjeničarki. K tomu valja pribrojiti najeznicu Barylypa perspicillator Qrav., koje sam ja kod tog štetočine našao. Dakle u svemu 78 vrsta parazita. Osim toga ne smijemo zaboraviti, da se gusjenicama i kukuljicama hrani i gusjeničar moškatni (Calosoma inquisitor i sycophanta) i njihove larve, pa onda dolaze k tome nekoje ptice, zatim gljive i neki mikroorganizmi, koji napadaju i uništavaju gusjenice. Osim spomenutih gubarevih neprijatelja opazio sam. da se gubarevim jajima hrane larve od kornjaša Trinodes hir tus Fabr. Tabela o napadaju parazita i neprijatelja na gubara po Howardu i Fiskeu uz dodatak vrsta u nas nađenih : Paraziti Jaja Gusjenica Kukuljica Leptir I II III IV V VI VII. prae-svježa starija puppa Anastatus bifasciatus Apanteles solitarius . . Apanteles fulvipes ...rrr. Apanteles glometarus . Blepharipa scutellata .´.- ; Oompsilura concinnata . . Zygobothria gibba . Carcelia gnava . --— Tricholyga grandis . ´" Tachina larvarum Parasetigena segregata . Ichneumon disparis . Theronia atalantae . Chalcis flavipes . Monodontomerus aerus . Calosoma sycophanta . — " ´ ´ „ inquisitor . . Carabus cancellatus . " Trinodes hirtus Pimpla instigator _ „ examinator Barylypa perspicillator Lydella nigripes . . . . Masicera silvatica? . . . . —- „ pratensis? . . . . Carcelia cheloniae ; Agria aifinis . . . . Sarcophaga sp? .... —- — .. stadij napadanja domadara. __ _ stadij napuštanja domadara. debelo paraziti u nas nađeni. 193 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Da bude slika jasnija u pogledu djelovanja raznih parazita na gubara, iznosim ovdje i skrižaljku po Howardu i Fiskeu, što ju iznosi u svome djelu Escherich, u koju sam ja umetnuo parazite i neprijatelje gubara, koji dolaze kod nas, te ih označio posebno, a koje ovi stručnjaci ne spominju. Iz te se skrižaljke vidi, da taj štetočina biva napadnut od parazita u svim stadijima svoga razvoja. Ova dvojica američkih entomologa dijele jaja na svježa i starija, a kod gusjenica razlikuju sedam stadija, a isto tako dijele i stadij kukuljice na tri. Od parazita našao sam kod gubara slijedeće: Pimpla instigator Fabr. je kod ovoga štetočine najjači neprijatelj među osama najeznicama. Pimpla examinator Fabr. zaostaje po broju svojih individua u polovici za onom prvom osom. Barylypa perspicillator Grav. je rijedak parazit kod gubara. Ja sam u svemu našao samo jedan primjerak. Ta je osa žute boje, zadnja tri segmenta i polovica četvrtog na zatku su crni. Ticala su u sredini žuta, a na početku i kraju su crna. Zadnji je par nogu na bedru također1 crn. Krila su žućkasta i prozirna, stigma je žuta. Dužina tijela je 2 cm. Apanteles glomeratus L. nije baš rijedak parazit na gusienicama gubara, ali po tumačenju Stellwaaga ne može se uzeti ta vrsta kao ozbiljan neprijatelj gubara, jer on ima svojih neprijatelja hiperparazita. Ja ih kod mojih istraživanja nisam našao, nego sam uvijek našao tu osicu odnosno njezine čahure uz gusjenicu gubara. Anastutns bilasciatus Fonsk. je osica, koja spada među Chalcididae. Poznaje se po tome, što su joj krila pokrita tamnim dlačicama, ali ´% tako, da u sredini prednjih krila I ostaje jedno golo svjetlo) polje, dok su stražnja krila opet prema rubovima jače pokrita takovim dlačicama. Dužina tijela kreće se između 1.5 do 1.7 mm,, a širina 0.3 mm. Širina tijela sa raširenim krilima mjeri 2.6 mm. Tjelo joj je crne boje, koja se prelijeva slabim zelenim sjajem- Ticala su crna i Anastatus bilasciatus po Fiske-u. slabo kijačasta? a noge SU žute. Što se tiče njegova napada na gubareva jaja, to je on kao parazit kod nas vrlo dobro poznat i što više, dolazi mjestimice u vrlo velikoj mjeri. Prema Escherichu napada on svježa gubareva jaja, koja nisu starija od deset dana. Za tri nedjelje razvije se u jajetu larva do svoje zrelosti, ali ona ostaje u jajetu mirna deset mjeseci. Tek tada nastupa kod nje stadij mirovanja, stadij kukuljice, koji traje dvije do tri nedjelje, a zatim izlijeće iz jajeta razvijena osica. Ženka ne leti. Oplodnja se zbiva odmah, jer kroz to vrijeme ima već svježih gubarevih gnijezda, u koja odmah ženka ulaže svoja jaja. Prema tome razvoj te osice traje tako dugo kao i razvoj samoga gubara. Da osica napada samo svježa jaja, to je i razumljivo, jer je kod svježih jaja lupina mekanija nego kod starijih. 194 |
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Jačina napada kod Anastatus bifasciatusa kretala se u jajima gubar otprilike ovako: Nalazište legla Broj jaja u gnijezdu Broj parazita Broj gusjenica Broj nerazvijenih jaja Procenat napada 320 16 279 25 5% Ključ g. 1927. 134 170 13 32 .109 128 12 12 9% 18% Ljeskovača 226 121 81 24 53,5% g. 1927. 426 259 100 67 60,7% Mrsunjski lug g. 1927. 172 134 84 37 59 31 93 40 25 42 35 28 21,5% 44% 34,8o/0 Srnjače g. 1926. 305 278 624 16 24 175 267 212 383 22 42 66 5% 8,6% 28% Iz ove skrižaljke slijedi, da je napad Anastatus-s. bio dosta jak, ali ipak vrlo promjenljiv, te je tako na istom terenu i u istoj šumi kao i u raznim´ šumama bio napad jajnih parazita raznolik, no vidi se, da je taj napad bio u nekim slučajevima vrlo jak, te je samo ta jedna vrsta parazita uništila preko polovice jaja. Ako k tome dodamo i ona jaja, koja bilo s kojih razloga nisu dala niti gusjenica, a niti parazita, onda vidimo da već kod jaja može da strada veći broj potomaka. Prema gornjoj skrižaljci se opaža, da je najjači napad jajnih parazita bio na području Gradiške Direkcije Šuma. Najslabiji napad Anastatusa na gubareva jaja bio je u šumi Banovdoil i na području Šumske Uprave u Klenku, jer sam tu dobio: iz 100 gnijezda 150 parazita — Banovdol, iz 100 gnijezda 163 parazita — Klenak. Jajne parazite možemo gotovo računati najvažnijim neprijateljima gubara. Ti paraziti mogu i zbog toga vrlo povoljno djelovati na uništavanje jaja, jer im dužina života stoji u skladu sa dužinom života kod gubara. Lydella nigripes FaJ. Tijelo te muhe je sivo-žute boje, a čekinje i noge su crne. Ženka ima pilasti trbuh, jer su joj se segmenti na zatku sa strane sploStili, a u sredini izbočili, te je tako u sredini nastao češalj od oštrih čekinja. Dužina! tijela je oko 8 mm. Ova vrsta parazita je vrlo obična medu Tachinama, a napada nekih 29 vrsta štetočina. Javlja se od proljeća do jeseni i daje po tvrđenju Towsenda tri generacije na godinu. Čitavi razvoj traje nešto preko tri nedjelje. Ovu vrstu muha ubraja Baer u Compsiluragrupu, a to su ovoviviparne muhe, koje odlažu svoja jaja u domadara. (Nastavit će se) Le dépérissement des chene en Slavonie. L´auteur publie les résultats de ses études biologiques concernant le dépérisement du chene en général et surtout sur le dépérissement causé par des insectes nuisibles. Il donne des résultats précises sur Lymantria dispar L. et ses parasites: Ichneumonidae, Braconidae, Calcididae, Proctotrupidae et Tachinidae. Rédaction 195 |