DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI li ST GODfs/A 52. APR^tL* *QZ&+ ALEKSANDAR UGREN0V1Ć BROD TONE. . . Istina, nije dužnost uredništva donositi izvještaje o zborovima našega Udruženja, dakle ni o posljednjem vanrednom zboru, koji je održan 4. i 5. marta ove godine u Beogradu. To je stvar onih lica uprave Udruženja, koji treba da čine njegovu dušu. No smatramo da je naše pravo, da sa ovog mjesta ocrtamo opće utiske i dojmove, što ih je u našojduševnosti ostavio posljednji zbor. Ovo nam je osnovno pravo diktirano otadžbeničkom i šumarskom savješću. Ovo nam je pravo dano i općim zadatkom »Šumarskog Lista« i njegovim odnosima prama Udruženju. Mi smo i dosada odlučno branili princip, da »Šumarski List« mora da ostane javna govornica jednako slobodna prama gore i prama dolje. No pored toga »Šumarski List« mora da lojalno vrši i svoje zadatke prama Udruženju. On treba da u isti čas vrši funkciju usta i savjesti njegove. Prepuštajući funkciju usta zvaničnim predstavnicima društvene uprave, mi ćemo se i ovaj put oglasiti samo kao glas savjesti, koja se brine jednako o sadašnjici, budućnosti i prošlosti. I otadžbenička i šumarska savjest još je u nas budna. Nije mogla da je poljulja ni zobenica, koju su joj na mahove pružali, ni nagajka, kojom su bili Udruženje i njegove članove, njegov organ i urednika. Glas te budne savjesti nije mogao da bude prigušen ni krikom užasa, što ga izaziva poređenje: prije sedam godina i danas! To vrijeme nije ni daleko. Njegovi događaji suviše su duboko usječeni u našim dušama, a da bi se mogli ikad zbrisati ili čak posve zaboraviti. Dozovite si samo u pamet prvi zbor ujedinjenog velikog i jakog Udruženja godine 1921. Koliko ljubavi za Kralja i otadžbinu, koliko gotovosti na žrtve za snagu Udruženja, kolike nesebičnosti u radu za šumarsku privredu, kolike iskrene drugarske suradnje za zajedničke staleške interese? Ni jedno lice nije bilo toliko krupno i veliko, da bi bilo jače i veće od ideja, koje su nas vodile. Sve su se snage bez razlike skoncentrisale i prinosile oltaru sretnog narodnog šumarstva a na spas šuma. I poslije toga prvoga zbora počeo je živ, intenzivan i plodan rad, na kojem su nam sa pravom zavidale ostale stručne organizacije. Radilo se 161 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 4 <-- 4 --> PDF |
na svim linijama. Nitko nije pitao koliko će što lično da nosi, već samo kakva će da bude opća korist od toga rada. Najednoč se počelo osjećati, da pobolijeva ne samo čitavo šumarstvo već i Udruženje. Neka nevidljiva klica teške unutarnje zarazne bolesti počela je svoj razorni rad. Otrov ličnih ambicija, karijere, slave, materijalnih koristi, koji je zatrovao sav naš socijalni život, počeo je da prodire i u šumarske vrste. Poljuljana je vjera u staro i neprikosnoveno božanstvo naših šuma. Sred njihova mraka zasjao je nov blještav idol — zlatno tele. Na svim linijama počeli su se lični interesi izdizati nad opće. Izgubljeno je mjerilo pravde, istine i morala. Otadžbina se ogrtala samo kao plašt a lični ja postao je diktator. Sprema, znanje, iskustvo, obraz sve je to nova religija satrla u prah. Sa malo znanja i još manje savjesti doći do položaja značilo je viteštvo i »praktičnost«. Živjeti samo od znanja i savjesti značilo je biti sebar i »teoretik«. Mi smo na svoje oči gledali i proživljavali, da je i naše Udruženje ponekad postalo prosto gazište stepenica, koje vode ka oltaru karijere. Oni, koji se drukčije nisu mogli dići, obratili su Udruženje u stanicu za habilitaciju. Još je samo trebalo da slobodna organizacija postane nijema mumija, koja će odobravati i sve ono, što se u vidu interesa otadžbine, a pod krinkom stručnjaštva radilo u oblasti šumarstva, i njegova bi likvidacija bila zapečaćena. No Udruženje se posljednjim ostacima svojesvijesti i morala živo oprlo, da ne bude zapregnuto u službu slijepog sankcijonisanja negativne šumarske politike i razaranja naših šuma. Ono je putem »Šumarskoga Lista«, stupilo u otvorenu borbu. Ono je pokrenulo šumare nastavnike beogradskog i zagrebačkog fakulteta na zajedničkiistup. Ono je podstaklo i Narodnu Odbrana da zagazi u borbu za spas naših šuma. Uspjelo je da se za sunovraćivanje šumarstva zainteresujenaša šira nešumarska javnost. Uspjelo je,, da se i naš parlamenat, pored sve njegove partijsko-političke razrožnosti, saglasio u potrebi da treba zaustaviti propadanje naše šumarske privrede. Naposljetku zaslugom našega Udruženja saznalo je iz »Šumarskog Lista« i stručno inostranstvo za sunovraćivanje i »stručnjačko« upropašćivarije naših šuma. Posve je razumljivo, da onima, koji nose odgovornost za ovajstručni rad pred otadžbinom sadašnjice i budućnosti, nije bila prijatna ovakva žilava borba za obranu istine i pravde. Razumljivo je da je, sa njihova gledišta, to Udruženje trebalo što jače zaulariti, preskočiti, pregaziti, a ako bude potrebe i smrviti. Eto u takvoj se atmosferi sastaje posljednji vanredni zbor. Umjesto što jačeg stješnjavanja odnosa između Visokog Pokrovitelja i Udruženja dešava se, da Spomenica, posvećena Njegovom Veličanstvu Kralju i spremljena krajem septembra godine 1926., nije još ni na dan zbora godine 1928. bila u rukama Visokog Pokrovitelja. Tu činjenicu treba gorko požaliti. Stvar je uprave Udruženja, da utvrdi tko je to skrivio. Negdanja nesebična i ničim neograničena borba za principe i ideje, morala je da na posljednjem zboru ustupi pred borbom za osnovna pravu čovjeka, za njegovo dostojanstvo i slobodu misli. Zbor je sazvala slobodna organizacija, da u odbrani istine, prava i morala, a na spas naših šuma, javno i otvoreno prodiskutuje naopaki rad državne šumarske uprave. Na zboru su se iznosile gole stvarnosti, potkrepljene argumentima, i nije dirata ničija ličnost. No su strane branilaca čuli smo sve drugo samo ne stvarne i stručne odgovore. 162 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 5 <-- 5 --> PDF |
U kulturnom svijetu najviši predstavnici struke ujedno su i najautoritativnija lica po svom stručnom znanju. A u nas — u nas se o osnovnim pitanjima šumarske politike debatuje već desetu godinu, pišu studije i knjige. No ni jedan od predstavnika najviše šumarske državne vlasti ne ulazi u stručno raspravljanje toga pitanja. Pa i pred sam zbor donesena je kritika najnovijeg ministarskog projekta Zakona o Šumama, Bilo je vremena, da se prouče ti prigovori i da se na zboru odbiju. No nitko od stručnjaka sa najvišega mjesta ne ulazi u tu stvar. A ono malo, što je pokušano da se kaže, jasno dokazuje, da je po srijedi golemo nepoznavanje materije umjesto autoritativnosti. I odbijanje ostalih na zboru iznešenih prigovoru, koji su bili dokumentovani i odnosili se na razorno gazdovanje našim šumama, izvršeno je sa strane nadležnih svim drugim metodima samo ne stručnjačkima. No zato je u toj odbrani bilo obilje argumenata »Quos ego«. Bilo je sa strane viših neukusnih prijetnji potčinjenim organima, koji na zbora uopće nisu govorili. Bilo je naivnog dobacivanja sa strane predstavnika najviše šumarske vlasti: »imamo mi nešto i za profesore«. Izgledalo je kao da je neki strogi šef šumarske uprave pozvao na nedeljni raport svoje čuvare šuma, pa ih prekorava i prijeti, podržavajući svoj autoritet — pozom, gestom i glasnošću. Rusi bi rekli — Hlestakovščina! Vidjeli smo na zboru palih i zgaženih žrtava. One su prije zbora pokretale nebo i zemlju protiv teške nepravde, koja je učinjena njima i njihovim porodicama. Ali na samom zboru nisu promrsili ni bijele. Jadnih li drugova! Bilo je na zboru takovih, čija su usta prije zbora bila prepuna ljute borbenosti i odlučnosti. Ali na zboru ili su zanijemili ili su oprezno žonglirali po klizavom užetu zlatne sredine. Zlobnici kažu, da drukčije nije moglo da bude, jer su ti žongleri morali da pređu preko užeta noseći na ramenima neko nevidljivo breme. Prozirnih li računa! Bilo ih je na zboru, koji su prije zbora bučno potezali za jezikUdruženje, njegove predstavnike i njegov organ, zamjerajući naročito uredniku, što ga nije bilo na pretposljednjem zboru. A sad kad je urednik došao glavom i kad je, uzimajući prvi riječ, naglasio da "stoji licem u lice, nitko nije tražio objašnjenja ni o pisanju »Šumarskog Lista« ni o zlatnom teletu. Zavidne li hrabrosti! Bilo ih je koji su došli na zbor i ondje glasno bučili a da nisu članovi Udruženja. Odakle taj vanredni interes za zbor i za šumarstvo. Koje su to velike ideje trebale i ovakovih suradnika bukača? Vidjeli smo pravednika, koji su sjedili skrštenih ruku, ma da su ih opadali ni krive ni dužne. No vidjeli smo i griješnika, koji su se busali u prsa, uvjeravajući nas o svojoj janjećoj krotkosti. Nama je u taj čas pala na pamet dječja priča o vuku i teletu. Urednik je došao na zbor makar bolestan, jer je smatrao du o šumarskom Vidovdanu mora da bude na Kosovu. No on se vratio još bolesniji. Razbolio se od užasa, u kom se ukazala sva naša šumarska golotinja —. — — — — — — — — — — — — — — — — — U toj boljetici dolazile su mu pred oči slike iz prošlosti od ovo deset godina i priviđenja sadašnjosti i budućnosti. Pričinilo mu se da na širokoj ustalasanoj tamno-zelenoj pučini vidi isti onaj brod kao pred dvije godine. Samo sad su valovi bili veći i silniji, a njihovi udarci i trešnje, žešće i stra 163 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 6 <-- 6 --> PDF |
hovitije. Onda su bile samo katarke polomljene, a jedra razdrta. No sad je slomljeno i kormilo. Na stražnjem trapu zinula je šupljina, kroz koju šiklja voda. Na palubi jezovita pometnja. Jedna hrpa mornara mirno čeka propast broda, uzdajući se u svoje sigurne pojaseve za spašavanje. Druga hrpa sakupila se oko krmilara i klikće pana vjere a spasenje brodu i sebe. A krmilar ispustio iz ruku kormilo i prepustio brod udesu. Desnicom zavitlao nagajku da digne smalaksale. Ljevicom zahvatio u džak pun zelena biserja, omaške ga rasipa da nagradi postojane. A sirene i delfini promaljaju glavu iz vode i dočekaju biserje što pršti zapjenjenom pučinom. No valovi sve jače biju, brod se naginje a vjetar ga goni sve dalje. Za njim se otišla hrpa gladnih morskih pasa sa ostrva Istine i Pravde. Daleko od trupine silnog broda vidi se sitna brodica, lako malena kao orahova ljuska, još se drži. Valovi je zapljuskuju, ali su na njojjedra nerazdrta, katarke nepolomljene a vesla čitava. Nekoliko hrabrih ruku njima zamahuje. Krmilar upravio pravo kopnu. Kad stigosmo brodicom na ostrvo Istine i Pravde, nađosmo ondje majku Otadžbinu bez zelena biserja na njenome prebijelome vratu. A u daljini pred ostrvom Goleti i Krša brod tek što nije potonuo... Kud sam prizdravio i stao da razmišljam o tome jezivome priviđenju, nisam više znao da li ga je bolesna uobrazilja satkala iz prede, što je donesoh sa zbora, ili je to trag Vagnerovog »Ukletog Holandeza«. No užasnuta me sličnost priviđenja i zbilje te sam i zdrav ponavljao riječi: »Brod tone...« 164 |