DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 33 <-- 33 --> PDF |
napada gubarevih i drugih gusjenica, kada su gusjenice p o ž d e rale p r v i 1 i s t, a d r u g i j e n a p a 1 a m e d 1 j i k a. Ta dva napada dovoljni su, da potpuno unište otpornu snagu napadnutog drveta. Medljika pak po mojem mišljenju kao i mnoge druge bolesti bilja, imaju prilike, da se uz povoljne klimatske prilike rašire na hrastu baš onih godina, kada je on stradao od gusjenice i pretrpio već ogromnu štetu u svojoj asimilaciji i transpiraciji, koja je poremećena time, što je izgubljen prvi list. Samo u tom slučaju mogao je doći do svoga izražaja ogroman napad medljike i po tom sušenje hrastova. Dosada nije poznato, da bi kod nas bez drugih faktora mogao, da hrast strada od samoga napada gusjenice ili medljike. Mi ne možemo kazati, da je gubar primarni uzročnik sušenja hrastova, a medljika sekunadari ili obratno, kako to hoće Manojlović, nego treba, da uzmemo gusjenice i medljiku kao primarni, ujedinjeni faktor sušenja za razliku od sekundarnih kao što su to potkornjaci, drvoresci, pa gljive (Agaricus). Sušenje hrastova od medljike ispoljuje se u onim godinama, kad se pojavio gubar u najvećoj mjeri i zato, jer medljika napada mladi list, koji je izbio poslije brsta od strane gusjenica, pa je time učinak jači. Najveće štete počinja gubar u čistim hrastovim sastojinama, a to je većinom slučaj kod nas u Posavini. Uz to je gubar poradi svoje slabe izbirljivosti u pogledu hrane ne samo veliki neprijatelj šumskog drveća, nego i raznih voćaka. Njegov napad na hrast je to gori, što hrast, kako je gore rečeno, dolazi.u većini slučajeva kao čista sastojina, te tu rade na propasti njegovoj uzajamno gubar i medljika, a to je dovoljan razlog, da se hrast posuši. Prvi list stradao je od gubara, drugi od medljike, a s proljeća, kad eventualno izbije kržljavi novi list pojede i ovoga opet gusjenica i tako hrast svršava svoj život. Voćka strada manje od gusjenica, jer ako izgubi prvi list u proljeće dobije opet drugi, te u slučaju takove neprilike ona obično ne dade druge godine ploda, ali redovno ne pogiba. Mlade gusjenice jedu mladi list hrasta, bukve i voćaka, dapače jedu i cvijet od voćaka, pa i same prašnike. Ali ne jedu na pr. trave ili list odnosno iglice omorike. Gusjenica poslije drugoga presvlačenja postaje manje izbirljiva u hrani, pa kako to navode Jakobson i Šreder, one jedu kad su već veće i list jele. Poznato je, da se one hrane u nuždi i omorikom, borom i tujom. Anderson veli, da će gusjenice u potrebi jesti i travu. Jaroševski kaže, da one jedu klas od pšenice. Kulagin spominje, da jedu/vlat od raži. Ja sam opazio u jednoj obrštenoj šumi, kako odrasla gusjenica ždere šaš i situ. Ovo je svakako bilo važno napomenuti, da se iz toga razbere, kako je gubar kao štetočina opasan. Gusjenice čine štetu svojim brstenjem kroz 6—8 nedjelja. Kod žderanja lišća najprije načine gusjenice na listovima rupe i zagrizaju u rub lista, ali zatim pojedu čitav list zajedno sa središnjom žilom. Gusjenice žderu najviše noću a rijetko danju. U šumama sam primjetio, da većina gusjenica danju miruje, ali se zato ipak čuje i često kretanje u šumama, koje su jako napadnute od gusjenica, pa sve lišće šušti od kretanja tih gusjenica, a na zemlju padaju njihove izmetine i zrak je pun dlačica, koje na osjetljivoj koži izazivaju svrbež. Prema podacima, što ih iznosi u svojoj radnji Langhoffer, gubar je kod ove zadnje navale od god. 1920.—1925. napao na 43.591 jutro hrastove šume. Uslijed ove navale ima šuma, u kojima se jedva zamjerila nesreća i njene posljedice, ali ima i takovih šuma, koje su uslijed toga stradale u 50%—100% (Ljeskovača kod Okučana, Piškornjač, Mošće 191 |