DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 4 <-- 4 --> PDF |
na svim linijama. Nitko nije pitao koliko će što lično da nosi, već samo kakva će da bude opća korist od toga rada. Najednoč se počelo osjećati, da pobolijeva ne samo čitavo šumarstvo već i Udruženje. Neka nevidljiva klica teške unutarnje zarazne bolesti počela je svoj razorni rad. Otrov ličnih ambicija, karijere, slave, materijalnih koristi, koji je zatrovao sav naš socijalni život, počeo je da prodire i u šumarske vrste. Poljuljana je vjera u staro i neprikosnoveno božanstvo naših šuma. Sred njihova mraka zasjao je nov blještav idol — zlatno tele. Na svim linijama počeli su se lični interesi izdizati nad opće. Izgubljeno je mjerilo pravde, istine i morala. Otadžbina se ogrtala samo kao plašt a lični ja postao je diktator. Sprema, znanje, iskustvo, obraz sve je to nova religija satrla u prah. Sa malo znanja i još manje savjesti doći do položaja značilo je viteštvo i »praktičnost«. Živjeti samo od znanja i savjesti značilo je biti sebar i »teoretik«. Mi smo na svoje oči gledali i proživljavali, da je i naše Udruženje ponekad postalo prosto gazište stepenica, koje vode ka oltaru karijere. Oni, koji se drukčije nisu mogli dići, obratili su Udruženje u stanicu za habilitaciju. Još je samo trebalo da slobodna organizacija postane nijema mumija, koja će odobravati i sve ono, što se u vidu interesa otadžbine, a pod krinkom stručnjaštva radilo u oblasti šumarstva, i njegova bi likvidacija bila zapečaćena. No Udruženje se posljednjim ostacima svojesvijesti i morala živo oprlo, da ne bude zapregnuto u službu slijepog sankcijonisanja negativne šumarske politike i razaranja naših šuma. Ono je putem »Šumarskoga Lista«, stupilo u otvorenu borbu. Ono je pokrenulo šumare nastavnike beogradskog i zagrebačkog fakulteta na zajedničkiistup. Ono je podstaklo i Narodnu Odbrana da zagazi u borbu za spas naših šuma. Uspjelo je da se za sunovraćivanje šumarstva zainteresujenaša šira nešumarska javnost. Uspjelo je,, da se i naš parlamenat, pored sve njegove partijsko-političke razrožnosti, saglasio u potrebi da treba zaustaviti propadanje naše šumarske privrede. Naposljetku zaslugom našega Udruženja saznalo je iz »Šumarskog Lista« i stručno inostranstvo za sunovraćivanje i »stručnjačko« upropašćivarije naših šuma. Posve je razumljivo, da onima, koji nose odgovornost za ovajstručni rad pred otadžbinom sadašnjice i budućnosti, nije bila prijatna ovakva žilava borba za obranu istine i pravde. Razumljivo je da je, sa njihova gledišta, to Udruženje trebalo što jače zaulariti, preskočiti, pregaziti, a ako bude potrebe i smrviti. Eto u takvoj se atmosferi sastaje posljednji vanredni zbor. Umjesto što jačeg stješnjavanja odnosa između Visokog Pokrovitelja i Udruženja dešava se, da Spomenica, posvećena Njegovom Veličanstvu Kralju i spremljena krajem septembra godine 1926., nije još ni na dan zbora godine 1928. bila u rukama Visokog Pokrovitelja. Tu činjenicu treba gorko požaliti. Stvar je uprave Udruženja, da utvrdi tko je to skrivio. Negdanja nesebična i ničim neograničena borba za principe i ideje, morala je da na posljednjem zboru ustupi pred borbom za osnovna pravu čovjeka, za njegovo dostojanstvo i slobodu misli. Zbor je sazvala slobodna organizacija, da u odbrani istine, prava i morala, a na spas naših šuma, javno i otvoreno prodiskutuje naopaki rad državne šumarske uprave. Na zboru su se iznosile gole stvarnosti, potkrepljene argumentima, i nije dirata ničija ličnost. No su strane branilaca čuli smo sve drugo samo ne stvarne i stručne odgovore. 162 |