DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 5 <-- 5 --> PDF |
U kulturnom svijetu najviši predstavnici struke ujedno su i najautoritativnija lica po svom stručnom znanju. A u nas — u nas se o osnovnim pitanjima šumarske politike debatuje već desetu godinu, pišu studije i knjige. No ni jedan od predstavnika najviše šumarske državne vlasti ne ulazi u stručno raspravljanje toga pitanja. Pa i pred sam zbor donesena je kritika najnovijeg ministarskog projekta Zakona o Šumama, Bilo je vremena, da se prouče ti prigovori i da se na zboru odbiju. No nitko od stručnjaka sa najvišega mjesta ne ulazi u tu stvar. A ono malo, što je pokušano da se kaže, jasno dokazuje, da je po srijedi golemo nepoznavanje materije umjesto autoritativnosti. I odbijanje ostalih na zboru iznešenih prigovoru, koji su bili dokumentovani i odnosili se na razorno gazdovanje našim šumama, izvršeno je sa strane nadležnih svim drugim metodima samo ne stručnjačkima. No zato je u toj odbrani bilo obilje argumenata »Quos ego«. Bilo je sa strane viših neukusnih prijetnji potčinjenim organima, koji na zbora uopće nisu govorili. Bilo je naivnog dobacivanja sa strane predstavnika najviše šumarske vlasti: »imamo mi nešto i za profesore«. Izgledalo je kao da je neki strogi šef šumarske uprave pozvao na nedeljni raport svoje čuvare šuma, pa ih prekorava i prijeti, podržavajući svoj autoritet — pozom, gestom i glasnošću. Rusi bi rekli — Hlestakovščina! Vidjeli smo na zboru palih i zgaženih žrtava. One su prije zbora pokretale nebo i zemlju protiv teške nepravde, koja je učinjena njima i njihovim porodicama. Ali na samom zboru nisu promrsili ni bijele. Jadnih li drugova! Bilo je na zboru takovih, čija su usta prije zbora bila prepuna ljute borbenosti i odlučnosti. Ali na zboru ili su zanijemili ili su oprezno žonglirali po klizavom užetu zlatne sredine. Zlobnici kažu, da drukčije nije moglo da bude, jer su ti žongleri morali da pređu preko užeta noseći na ramenima neko nevidljivo breme. Prozirnih li računa! Bilo ih je na zboru, koji su prije zbora bučno potezali za jezikUdruženje, njegove predstavnike i njegov organ, zamjerajući naročito uredniku, što ga nije bilo na pretposljednjem zboru. A sad kad je urednik došao glavom i kad je, uzimajući prvi riječ, naglasio da "stoji licem u lice, nitko nije tražio objašnjenja ni o pisanju »Šumarskog Lista« ni o zlatnom teletu. Zavidne li hrabrosti! Bilo ih je koji su došli na zbor i ondje glasno bučili a da nisu članovi Udruženja. Odakle taj vanredni interes za zbor i za šumarstvo. Koje su to velike ideje trebale i ovakovih suradnika bukača? Vidjeli smo pravednika, koji su sjedili skrštenih ruku, ma da su ih opadali ni krive ni dužne. No vidjeli smo i griješnika, koji su se busali u prsa, uvjeravajući nas o svojoj janjećoj krotkosti. Nama je u taj čas pala na pamet dječja priča o vuku i teletu. Urednik je došao na zbor makar bolestan, jer je smatrao du o šumarskom Vidovdanu mora da bude na Kosovu. No on se vratio još bolesniji. Razbolio se od užasa, u kom se ukazala sva naša šumarska golotinja —. — — — — — — — — — — — — — — — — — U toj boljetici dolazile su mu pred oči slike iz prošlosti od ovo deset godina i priviđenja sadašnjosti i budućnosti. Pričinilo mu se da na širokoj ustalasanoj tamno-zelenoj pučini vidi isti onaj brod kao pred dvije godine. Samo sad su valovi bili veći i silniji, a njihovi udarci i trešnje, žešće i stra 163 |